Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Gž-296/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, po sucu toga suda Dijani Hofer, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja A1 Hrvatska d.o.o. (OIB:29524210204) iz Zagreba, Vrtni put 1, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Zec & partneri d.o.o. iz Osijeka protiv tužene SZ (OIB: [osobni identifikacijski broj]) sa posljednjim prebivalištem u [adresa] – sada nepoznatog prebivališta i boravišta, povodom žalbe tužitelja izjavljene protiv rješenja Općinskog suda u Splitu broj Pl-1148/2024-3 od 28. siječnja 2025., dana 21. ožujka 2025.,

r i j e š i o  j e

I/Uvažava se žalba tužitelja, ukida se rješenje Općinskog suda u Splitu broj Pl- 1148/2024-3 od 28. siječnja 2025. i predmet vraća istom sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

II/O troškovima žalbenog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Pobijanim prvostupanjskim rješenjem odbačena je tužba tužitelja radi izdavanja platnog naloga.

1.1. Obrazlažući zauzeto stajalište, prvostupanjski sud polazi od činjenice da je tužitelj dana 25. listopada 2024. podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave no kako je javni bilježnik pregledom podataka Ministarstva unutarnjih poslova o prebivalištu/boravištu građana utvrdio da je tužena s danom 25. rujna 2024. odjavila svoje dotadašnje prebivalište u [adresa], u [adresa] te da od tada nema domicil u Republici Hrvatskoj, to je javni bilježnik pozivom na odredbu čl.281.stav.6. i čl.287. Ovršnog zakona (dalje: OZ – "Narodne novine" broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24) predmet proslijedio prvostupanjskom sudu radi donošenja odluke jer se smatra da je zaprimljen zahtjev za izdavanje platnog naloga.

1.2. Imajući u vidu da je odredbom čl.46.stav.1. Zakona o međunarodnom privatnom pravu (dalje: ZMMP - „Narodne novine“ broj 101/17 i 67/23) propisano da se u građanskim i trgovačkim stvarima nadležnost suda Republike Hrvatske određuje primjenom Uredbe (EU) br. 1215/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2012. o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima (preinačena) (SL L 351, 20. 12. 2012.), da je odredbom čl. 6. stav. 1. Uredbe propisano da ako tuženik nema domicil u državi članici, nadležnost sudova države članice se sukladno odredbama čl. 18. stav.1., čl.21. stav.2. i čl.24. i čl.25. Uredbe utvrđuje pravom te države članice, da je odredbom čl.46.stav.2. ZMPP određeno da se nadležnost suda Republike Hrvatske određuje primjenom odredbi odjeljaka 2. (odredbe o posebnoj nadležnosti) i 3. (nadležnost u stvarima koje se odnose na osiguranje) sadržanih u poglavlju II Uredbe i to i kada tuženik u smislu te Uredbe ima prebivalište u državi koja nije članica Europske unije, prvostupanjski sud se nastavno pozvao na odredbu čl. 27. Zakona o parničnom postupku (dalje: ZPP – "Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23) na primjenu koje upućuje čl.6.stav.1. Uredbe.

1.3. Prema cit. odredbi čl.27. ZPP-a sud u Republici Hrvatskoj nadležan je za suđenje kad je njegova nadležnost u sporu s međunarodnim elementom izričito određena zakonom ili međunarodnim ugovorom. Ako u zakonu ili međunarodnom ugovoru nema izričite odredbe o nadležnosti suda u Republici Hrvatskoj za određenu vrstu sporova, sud u Republici Hrvatskoj nadležan je za suđenje u toj vrsti sporova i kad njegova nadležnost proizlazi iz odredaba zakona o mjesnoj nadležnosti suda u Republici Hrvatskoj. Nadalje, odredbom čl. 47. ZPP-a propisano je da je za suđenje općemjesno nadležan sud na čijem području tuženik ima prebivalište. Ako tuženik nema prebivalište u [adresa] opće mjesno nadležan je sud na čijem području tuženik ima boravište. Ako tuženik pored prebivališta ima i boravište u kojem drugom mjestu, a prema okolnostima može se pretpostaviti da će tu dulje vrijeme boraviti, općemjesno je nadležan i sud boravišta tuženika.

1.4. No kako tužena u konkretnom slučaju nema domicil u Republici Hrvatskoj to da tužitelj prema Uredbi i čl. 46. stav. 1. ZMPP-a te čl. 27. i 47. ZPP-a radi naplate svoje tražbine nije mogao pokrenuti postupak pred sudom Republike Hrvatske, već u onoj državi u kojoj tuženik ima domicil, a to očito nije Republika Hrvatska. Obzirom da tužitelj utužuje nepodmirene račune za isporučenu telekomunikacijsku uslugu i da se stoga radi o potrošačkom ugovoru, a da sud tijekom cijelog postupka u smislu odredbe čl.16.stav.1. ZPP-a pazi ide li rješavanje spora u sudsku nadležnost to je odbacio predmetnu tužbu.

2. Pravovremenom žalbom tužitelj pobija opisano rješenje iz svih zakonskih žalbenih razloga propisanih odredbom čl.353.stav.1.toč.1. do 3. u vezi sa čl.381. ZPP-a, predlažući ovom sudu da ga ukine i predmet vrati istom sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

2.1. U bitnome ističe da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo obzirom da je odredbom čl.446.stav.1. ZPP-a propisano da će sud izdati nalog tuženiku da udovolji tužbenom zahtjevu (platni nalog) kad se tužbeni zahtjev odnosi na dospjelo potraživanje u novcu, a to se potraživanje dokazuje vjerodostojnom ispravom, a da se prema stav.3. cit. odredbe smatra da postoji pravni interes tužitelja za podnošenjem tužbe radi izdavanja platnog naloga kada je tuženik osoba u inozemstvu, slijedom čega smatra da je sud prijedlog za donošenje rješenja o ovrsi trebao smatrati prijedlogom za izdavanje platnog naloga temeljem vjerodostojne isprave i postupiti sukladno odredbama čl. 446. stav. 1. ZPP-a te izdati platni nalog.

3. Žalba tužitelja je osnovana obzirom da je ovaj sud povodom njezinog izjavljivanja stekao mogućnost ispitivanja pobijanog rješenja i pri tom utvrdio da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je odbacio tužbu.

4. Pri tom valja ponajprije navesti da se prvostupanjski sud u obrazloženju svog stajališta pozvao na odredbe ZPP-a koje se odnose na nadležnost sudova u sporovima s međunarodnim elementom koje su prestale važiti stupanjem na snagu ZID ZPP 80/22.

5. I spitujući nastavno pobijano rješenje i sadržaj provedenog postupka u okviru ovlasti iz odredbe čl.365.stav.2. u vezi sa čl.381. ZPP-a utvrđeno da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

6. U konkretnom slučaju valja poći od činjenice da tužena nema domicil u Republici Hrvatskoj što temeljem odredbe čl.46. ZMPP implicira primjenu Uredbe (EU) br. 1215/2012.

7. U konkretnom slučaju tužitelj traži naplatu novčane tražbine u iznosu od 720,65 Eur koja se odnosi na dospjele a nepodmirene račune iz ugovora o pružanju telekomunikacijskih usluga pa se tužena u smislu odredbe čl. 25.stav.1. toč.4. Zakona o zaštiti potrošača (dalje: ZZP – "Narodne novine" broj 19/22) smatra potrošačem.

8. Prema odredbi čl. 46.stav.2. ZMPP nadležnost suda Republike Hrvatske određuje se primjenom odredbi odjeljaka 2. i 3. poglavlja II. Uredbe (EU) 1215/2012 i kada tuženik ima, u smislu te Uredbe, prebivalište u državi koja nije članica Europske unije.

8.1. Odredba čl.7. stav.1. (sadržana u poglavlju II odjeljku 2.) Uredbe (EU)1215/2019 propisuje posebnu nadležnost za osobe s domicilom u državi članici koja može biti tužena u drugoj državi članici i to prema toč.1.a) u stvarima povezanim s ugovorom, pred sudom mjesta izvršenja konkretne obveze i određuje da se za potrebe te odredbe, te ako nije drukčije dogovoreno, mjestom izvršenja konkretne obveze smatra 1. b) - u slučaju prodaje robe, mjesto u državi članici u kojoj je roba dostavljena ili trebala biti dostavljena sukladno ugovoru, a u slučaju pružanja usluga, mjesto u državi članici u kojoj su usluge pružene ili trebale biti pružene sukladno ugovoru. Nadalje u toč.1.c) propisuje da ako se ne primjenjuje toč.1. b) da se primjenjuje toč.1. a).

8.2. Tome valja nadodati da odredba čl. 17.stav.1. Uredbe (EU)1215/2019 određuje nadležnost za taksativno nabrojene potrošačke ugovore (ne dovodeći pri tom u pitanje čl.6. i čl.7.toč.5. iste) i to (a) ugovor o kupoprodaji robe s obročnom otplatom cijene; (b) ugovor o zajmu s obročnom otplatom ili ugovor o bilo kakvom drugom obliku kredita, sklopljenim za financiranje prodaje robe; ili (c) u drugim slučajevima, ako je ugovor sklopljen s osobom koja obavlja trgovačku ili profesionalnu djelatnost u državi članici u kojoj potrošač ima domicil, ili ako na bilo koji način usmjerava svoje djelatnosti u tu državu članicu ili više država uključujući tu državu članicu, ugovor spada u okvir te djelatnosti.

9. U konkretnom slučaju svoju bi primjenu stoga nalazila odredba čl. 7.stav.1. Uredbe (EU) 1215/2012 i njime propisana nadležnost suda u Republici Hrvatskoj za odlučivanje o tužbi s prijedlogom za izdavanje platnog naloga na temelju vjerodostojne isprave koju je podnio tužitelj kao domaća pravna osoba (argumentum a contrario odredbe čl.611.stav.1. Zakona o trgovačkim društvima i odredbe čl. 355.stav.3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima) i isporučitelj javne usluge u Republici Hrvatskoj protiv tužene kao korisnice tako isporučene javne usluge (istovjetno pravno shvaćanje izraženo je i u rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev- 1101/2022-2 od 27. lipnja 2023.).

10. U odnosu na žalbene navode tužitelju valja odgovoriti da je odredba čl.446. ZPP- a je općenita i nije u suprotnosti s navedenom odredbom Uredbe (EU) broj 1215/2012 jer ne ulazi u područje međunarodne nadležnosti.

11. Imajući u vidu izneseno valjalo je žalbu tužitelja uvažiti i pozivom na odredbu čl.380.toč.3. ZPP-a ukinuti pobijano rješenje i predmet vratiti istom sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. O troškovima žalbenog postupka odlučit će sud, u smislu odredbe čl.166.stav.3. ZZPP-a u konačnoj odluci.

U Varaždinu, 21. ožujka 2025.

Sutkinja

Dijana Hofer