Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Braće Radić 2
Poslovni broj: Kž-162/2025-4
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Tomislava Brđanovića, predsjednika vijeća te Ljiljane Kolenko i Vanje Petrović, članica vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Vesne Štefulj, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika CP, zbog kaznenog djela iz čl. 326. st. 1. Kaznenog zakona (Narodne novine broj 125/2011., 144/2012., 56/2015., 61/2015., 101/2017., 118/2018., 126/2019., 84/2021., 114/2022., 114/2023. i 36/2024., dalje: KZ) odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv rješenja Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj: K- 22/2025-52 od 20. veljače 2025., u sjednici vijeća održanoj 21. ožujka 2025.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba okrivljenika CP kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem je, na temelju čl. 127. st. 4. i čl. 131. st. 2. u vezi s čl. 123. st. 1. toč. 1. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj: 152/2008., 76/2009., 80/2011., 121/2011. – pročišćeni tekst, 91/2012. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/2012., 56/2013., 145/2013., 152/2014., 70/2017., 126/2019., 80/2022. i 36/2024., dalje: ZKP), zbog osnovane sumnje da je okrivljenik počinio kazneno djelo protiv javnog reda, protuzakonitim ulaženjem, kretanjem i boravkom u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske Unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma, iz čl. 326. st. 1. KZ, produljen istražni zatvor okrivljeniku CP, koji mu je određen pravomoćnim rješenjem suca istrage Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj: Kir-856/2024 od 1. rujna 2024. te produljen pravomoćnim rješenjima Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj: Kov-222/2024 od 27. rujna 2024. i Kv-214/2024 od 17. prosinca 2024., koji se prema tom rješenju okrivljeniku računa od dana lišenja slobode, odnosno od 31. kolovoza 2024., pa nadalje i može trajati do pravomoćnosti presude, a nakon pravomoćnosti presude najdulje do pravomoćnosti rješenja o upućivanju na izdržavanje kazne zatvora.
2. Protiv toga rješenja žalbu je u zakonskom roku podnio okrivljenik CP po branitelju Bojanu Bacingeru, odvjetniku u Čakovcu, pobijajući ga u cijelosti, s prijedlogom da Županijski sud u Varaždinu ukine pobijano rješenje.
3. U smislu čl. 495. u svezi s čl. 474. st. 1. ZKP spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na obvezno razgledanje, nakon čega je državni odvjetnik isti s podneskom poslovni broj: KŽ-DO-183/2025-3 od 20. ožujka 2025. vratio ovome sudu drugog stupnja.
4. Žalba nije osnovana.
5. Žalitelj ne pobija osnovanu sumnju te valja reći da osnovana sumnja proizlazi iz potvrđene optužnice i iz nepravomoćne presude objavljene na raspravi 20. veljače 2025., kojom je okrivljenik proglašen krivim za predmetno kazneno djelo te mu je za isto izrečena zatvorska kazna u trajanju od jedne godine i četiri mjeseca, uz izricanje djelomične uvjetne osude, na način da neuvjetovani dio kazne iznosi osam mjeseci i isti se ima izvršiti, dok se ostatak izrečene kazne zatvora u trajanju od osam mjeseci neće izvršiti ako okrivljenik u roku provjeravanja od tri godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo, time da mu vrijeme provjeravanja iz uvjetovanog dijela kazne ne teče za vrijeme izdržavanja neuvjetovanog dijela kazne. U kaznu zatvora okrivljeniku je uračunato vrijeme od uhićenja i provedeno u istražnom zatvoru od 31. kolovoza 2024., pa nadalje. Ujedno mu je izrečena novčana kazna u iznosu od 1.000,00 eura koju je dužan platiti u roku od četiri mjeseca od pravomoćnosti presude.
6. Ovo vijeće je mišljenja da u konkretnom slučaju, uz osnovne (osnovana sumnja), postoje i posebne istražno-zatvorske osnove iz čl. 123. st. 1. toč. 1. ZKP koje upućuju na opasnost da bi okrivljenik na slobodi napustio Republiku Hrvatsku i postao teže dostupan pravosudnim tijelima. Naime, ispravno ističe prvostupanjski sud da je okrivljenik državljanin Češke, gdje ima i prebivalište te da ga s Republikom Hrvatskom ništa ne veže, ni privatno, ni poslovno. Protiv njega je vođen i dovršen kazneni postupak za kazneno djelo iz čl. 326. st. 1. KZ te je okrivljenik osuđen na kaznu zatvora, koja je djelomično uvjetovana i na novčanu kaznu, što bi sve moglo utjecati na okrivljenika da napusti teritorij Republike Hrvatske, u koju je došao isključivo s namjerom da iz koristoljublja počini predmetno kazneno djelo.
7. Dakle, prvostupanjski sud ispravno zaključuje, da bi okrivljenik na slobodi nastojao što prije napustiti teritorij Republike Hrvatske, budući nema financijskih sredstava. Stoga je osnovano očekivati da bi na slobodi nastojao napustiti teritorij Republike Hrvatske i da bi u slučaju odlaska u Češku trebalo tražiti njegovo izručenje, za što je prvo potrebno odrediti istražni zatvor okrivljeniku, a isto bi znatno produljilo ovaj kazneni postupak.
8. Žalitelj ističe da priznao počinjenje kaznenog djela, izrazio kajanje i žaljenje te da obećaje da slično kazneno djelo neće ponoviti, niti pokušati. Stoga da je sud navedeno trebao cijeniti i zaključiti da ne postoji opasnost od njegovog bijega iz Republike Hrvatske. Smatra da svrha određivanja istražnog zatvora nije da se istim zamijeni kazna zatvora te budući je uhićen 31. kolovoza 2024. predlaže da mu se istražni zatvor zamijeni mjerama opreza ili jamstvom.
9. Prvostupanjski sud je u točki 11., vezano uz točku 10. obrazloženja pobijanog rješenja naveo kako smatra da ne postoje uvjeti da se istražni zatvor zamijeni nekom od mjera opreza, jer se tim mjerama ne može postići svrha koja se postiže mjerom istražnog zatvora, kojeg mišljenja je i ovaj drugostupanjski sud, kao i da se ni određivanjem jamstva ne bi spriječilo okrivljenika u napuštanju teritorija Republike Hrvatske te da ga u tome efikasno može spriječiti jedino mjera istražnog zatvora.
10. Nadalje, okrivljenik navodi da bi mogao iznajmiti stan od ČP iz [adresa], međutim ne navodi da je ČP, kao i on, istražni zatvorenik kojeg je upoznao u Zatvoru u Varaždinu i koji se još uvijek nalazi u istražnom zatvoru te nije realno očekivati da bi mu isti iznajmio stan, to više jer je okrivljenik nezaposlen te se, zajedno s izvanbračnom suprugom, uzdržava od socijalne pomoći.
11. S obzirom na navedeno, žalba okrivljenika nije osnovana, pa ju je trebalo odbiti donošenjem rješenja kao u izreci, na temelju čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP, budući da ispitivanjem po službenoj dužnosti nije utvrđeno da bi prvostupanjski sud ostvario neku od povreda na čije postojanje, u skladu s odredbom čl. 494. st. 4. ZKP, ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.
U Varaždinu 21. ožujka 2025.
Predsjednik vijeća
Tomislav Brđanović