REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-5219/2024-34

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji tog suda Gorani Žurić Juretić, u pravnoj stvari OF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Vukadin, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Vukadin i partneri j.t.d. iz Zagreba, protiv tuženika Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Matić, odvjetnik u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene 6. veljače 2025. u prisutnosti tužitelja osobno, punomoćnika tužitelja Hrvoja Vukadina, odvjetnika i punomoćnika tuženika Hrvoja Matića, odvjetnika, 20. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuju se ništetnima odredbe Ugovora o kreditu broj: 016-837/2004 od 18. kolovoza 2004., kao i Aneksa br. 1 uz Ugovor o kreditu broj: 016-837/2004 od 3. rujna 2004. koji su sklopili tužitelj OF kao korisnik kredita i tuženik Addiko Bank d.d., kao kreditor, u dijelu u kojem je tužitelj obvezan platiti kamate po godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno odluci o kamatnoj stopi tuženika, a preko ugovorene kamatne stope od 5,25% godišnje.

II. Utvrđuju se ništetnima odredbe Ugovora o kreditu broj: 016-837/2004 od 18. kolovoza 2004., kao i Aneksa br. 1 Ugovora o kreditu broj: 016-837/2004 od 3. rujna 2004. koji su sklopili tužitelj OF, kao korisnik kredita i tuženik Addiko Bank d.d., kao kreditor, u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane uz CHF.

III. Nalaže s tuženiku Addiko Bank d.d., OIB: 14036333877, isplatiti tužitelju VF, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 4.627,11 EUR sa zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 1,34 EUR od 07.10.2004. do isplate,

- na iznos od 6,15 EUR od 31.11.2004. do isplate,

- na iznos od 13,95 EUR od 31.12.2004. do isplate,

- na iznos od 16,06 EUR od 03.01.2005. do isplate,

- na iznos od 4,59 EUR od 01.02.2005. do isplate,

- na iznos od 4,92 EUR od 28.02.2005. do isplate,

- na iznos od 1,84 EUR od 04.11.2008. do isplate,

- na iznos od 5,97 EUR od 07.01.2009. do isplate,

- na iznos od 10,97 EUR od 02.02.2009. do isplate,

- na iznos od 13,69 EUR od 03.03.2009. do isplate,

- na iznos od 09,15 EUR od 01.04.2009. do isplate,

- na iznos od 8,40 EUR od 04.05.2009. do isplate,

- na iznos od 3,26 EUR od 31.05.2009. do isplate,

- na iznos od 0,46 EUR od 01.08.2009. do isplate,

- na iznos od 3,61 EUR od 02.09.2009. do isplate,

- na iznos od 2,15 EUR od 30.09.2009. do isplate,

- na iznos od 4,20 EUR od 30.11.2009. do isplate,

- na iznos od 7,73 EUR od 31.12.2009. do isplate,

- na iznos od 10,88 EUR od 03.02.2010. do isplate,

- na iznos od 11,58 EUR od 28.02.2010. do isplate,

- na iznos od 18,39 EUR od 31.03.2010. do isplate,

- na iznos od 17,56 EUR od 04.05.2010. do isplate,

- na iznos od 21,29 EUR od 02.06.2010. do isplate,

- na iznos od 41,93 EUR od 01.07.2010. do isplate,

- na iznos od 36,88 EUR od 31.07.2010. do isplate,

- na iznos od 50,57 EUR od 31.08.2010. do isplate,

- na iznos od 41,60 EUR od 02.10.2010. do isplate,

- na iznos od 38,66 EUR od 31.10.2010. do isplate,

- na iznos od 55,69 EUR od 02.12.2010. do isplate,

- na iznos od 74,68 EUR od 04.01.2011. do isplate,

- na iznos od 60,24 EUR od 31.01.2011. do isplate,

- na iznos od 65,80 EUR od 28.02.2011. do isplate,

- na iznos od 59,34 EUR od 31.03.2011. do isplate,

- na iznos od 57,61 EUR od 30.04.2011. do isplate,

- na iznos od 87,83 EUR od 31.05.2011. do isplate,

- na iznos od 91,00 EUR od 30.06.2011. do isplate,

- na iznos od 113,31 EUR od 31.07.2011. do isplate,

- na iznos od 101,59 EUR od 31.08.2011. do isplate,

- na iznos od 88,76 EUR od 30.09.2011. do isplate,

- na iznos od 87,38 EUR od 31.10.2011. do isplate,

- na iznos od 86,39 EUR od 30.11.2011. do isplate,

- na iznos od 90,27 EUR od 31.12.2011. do isplate,

- na iznos od 97,39 EUR od 31.01.2012. do isplate,

- na iznos od 98,57 EUR od 29.02.2012. do isplate,

- na iznos od 93,98 EUR od 31.03.2012. do isplate,

- na iznos od 97,37 EUR od 30.04.2012. do isplate,

- na iznos od 99,08 EUR od 31.05.2012. do isplate,

- na iznos od 96,20 EUR od 30.06.2012. do isplate,

- na iznos od 95,92 EUR od 01.08.2012. do isplate,

- na iznos od 94,80 EUR od 31.08.2012. do isplate,

- na iznos od 88,40 EUR od 30.09.2012. do isplate,

- na iznos od 95,18 EUR od 31.10.2012. do isplate,

- na iznos od 97,56 EUR od 30.11.2012. do isplate,

- na iznos od 95,83 EUR od 31.12.2012. do isplate,

- na iznos od 86,48 EUR od 31.01.2013. do isplate,

- na iznos od 94,37 EUR od 28.02.2013. do isplate,

- na iznos od 95,11 EUR od 31.03.2013. do isplate,

- na iznos od 92,00 EUR od 30.04.2013. do isplate,

- na iznos od 83,41 EUR od 04.06.2013. do isplate,

- na iznos od 81,93 EUR od 02.07.2013. do isplate,

- na iznos od 85,25 EUR od 01.08.2013. do isplate,

- na iznos od 88,27 EUR od 31.08.2013. do isplate,

- na iznos od 93,15 EUR od 02.10.2013. do isplate,

- na iznos od 90,67 EUR od 02.11.2013. do isplate,

- na iznos od 92,75 EUR od 02.12.2013. do isplate,

- na iznos od 93,56 EUR od 02.01.2014. do isplate,

- na iznos od 94,18 EUR od 31.01.2014. do isplate,

- na iznos od 99,16 EUR od 28.02.2014. do isplate,

- na iznos od 97,30 EUR od 01.04.2014. do isplate,

- na iznos od 95,05 EUR od 30.04.2014. do isplate,

- na iznos od 93,60 EUR od 31.05.2014. do isplate,

- na iznos od 94,49 EUR od 30.06.2014. do isplate,

- na iznos od 98,09 EUR od 31.07.2014. do isplate,

- na iznos od 99,82 EUR od 31.08.2014. do isplate,

- na iznos od 100,51 EUR od 30.09.2014. do isplate

po stopi koja se za razdoblje do 31. prosinca 2007. određuje sukladno odredbi čl. 1. Uredbe o visini stopi zatezne kamate, od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

IV. Nalaže s tuženiku Addiko Bank d.d., OIB: 14036333877, naknaditi tužitelju VF, OIB: [osobni identifikacijski broj], parnični trošak u iznosu od 2.595,86 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 20. ožujka 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

V. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika Addiko Bank d.d. za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 2.112,50 EUR.

Obrazloženje

1. U tužbi podnesenoj 24. siječnja 2020. tužitelj ističe da je s tuženikom 18. kolovoza 2004. sklopio Ugovor o kreditu broj 016-837/2004 kojim je tužitelju odobren kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 46.000,00 CHF po srednjem tečaju tuženika. Navodi kako je 3. rujna 2004. sklopljen Aneks ugovora o kreditu po kojem je produljen rok za upotrebu kredita. Navodi kako je ugovoreno da se kredit otplaćuje mjesečno u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važećem na dan plaćanja. Navodi kako je presudom Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnog ugovora nije kao trgovac potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, čime je tuženik postupio protivno odredbama Zakona o zaštiti potrošača i Zakona o obveznim odnosima. Navodi kako je ista presuda obvezujuća za sud u predmetnom postupku u smislu utvrđenja postojanja povrede kolektivnih prava i interesa korisnika potrošačkih kredita, odnosno utvrđenja korištenja ništetnih odredbi u tim ugovorima. Ističe kako su odredbe predmetnog Ugovora o kreditu kojima je određena obveza povrata iznosa kredita uz valutnu klauzulu u CHF ništetne. Navodi kako uslijed toga ima pravo na povrat preplaćenih iznosa u odnosu na iznose koje bi tuženiku bio dužan platiti da se otpočetka otplate za cijelo vrijeme primjenjivala otplata bez valutne klauzule. Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom u podnesku od 5. veljače 2025. predlaže donijeti presudu kojom se utvrđuju ništetnima odredbe predmetnog Ugovora o kreditu u dijelu u kojem je tužitelj obvezan platiti kamatu po godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno odluci o kamatnoj stopi tuženika, a preko ugovorene kamatne stope od 5,25% godišnje, kojom se utvrđuju ništetnima odredbe predmetnog Ugovora o kreditu u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane uz CHF te kojom se nalaže tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 4.627,11 EUR zajedno s pripadajućim zateznim kamatama i troškovima postupka.

2. U odgovoru na tužbu tuženik se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, osnovu i visini zahtjeva. Navodi kako je, a da bi se neka odredba u potrošačkom ugovoru mogla smatrati nepoštenom, potrebno da su kumulativno ispunjeni uvjeti iz čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača i to da se o istoj nije pojedinačno pregovaralo i da se suprotno načelu savjesnosti i poštenja time uzrokuje značajna neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Navodi kako je tužitelj prilikom sklapanja Ugovora o kreditu mogao izabrati između više opcija i to ugovor o kreditu s valutnom klauzulom u eurima te CHF ili ugovor o kreditu u kunama, odnosno ugovor s fiksnom ili promjenjivom kamatnom stopom. Tužitelj je odabrao model koji je za njega bio u tom trenutku najpovoljniji. Navodi kako je tužitelja pri sklapanju ugovora obavijestio o svim relevantnim okolnostima i upozorio na eventualne rizike valutnih klauzula pa tako i CHF klauzule. Navodi da tužitelj nije dokazao da je tuženik prije podnošenja tužbe postao nesavjestan stjecatelj, jer nije dokazao da je prije podnošenja tužbe zahtijevao vraćanje stečenog bez osnove. Nadalje ističe da promjena tečaja strane valute ni na koji način nije mogla biti predvidiva, niti je tuženik mogao procijeniti kretanje tečaja CHF. Ističe prigovor zastare. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška.

3. Sud je donio presudu posl. br. P-430/2020-25 dana 11. siječnja 2022. Presudom su utvrđene ništetnima odredbe Ugovora o kreditu od 18. kolovoza 2004. i Aneksa br. 1. Ugovora o kreditu od 3. rujna 2004. u dijelu u kojem je tužitelj obvezan platiti kamate po godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno odluci o kamatnoj stopi tuženika, a preko ugovorene kamatne stope od 5,25 % godišnje i u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane uz CHF te je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 34.862,96 EUR s pripadajućim zateznim kamatama kao i trošak postupka u iznosu od 9.786,13 kn sa zateznim kamatama. Rješenjem Županijskog suda u Dubrovniku posl. br. Gž-213/2022-2 od 19. lipnja 2024. ukinuta je navedena presuda te je predmet vraćen ovom sudu na ponovno suđenje. U drugostupanjskom rješenju u bitnom se navodi da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a jer presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, a sve stoga što je prvostupanjski sud pogrešno smatrao da su sve odlučne činjenice utvrđene u postupku povodom kolektivne tužbe, zbog čega nisu izvedeni dokazi saslušanjem tužitelja i svjedoka predloženih od strane tuženika.

4. Tijekom postupka izvršen je uvid u Ugovor o kreditu broj 016-837/2004 od 18. kolovoza 2004. (list 7-28), Anex br. 1. Ugovoru o kreditu od 3. rujna 2004. (list 29- 38), odgovor na zahtjev za dostavu dokumentacije (list 39-40), brisovno očitovanje od 19. studenoga 2014. (list 41), otplatni plan (list 52-55), specifikaciju uplata (list 56- 59), obavijest o promjenama kamatnih stopa (list 60-69, 78, 99-101), otplatni plan (list 80), pregled prometa za klijenta (list 82-94), obavijesti o parametrima kamatne stope (list 95), izjavu svjedoka OFB (list 127-131), provedeno je financijsko vještačenje po vještaku Mariju Tkalecu (list 139-147) te dopunsko vještačenje po istom vještaku (list 156-159), izveden je dokaz saslušanjem tužitelja (list 314-315).

5. Temeljem ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96,08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

6. Tužitelj je tužbu podnio sukladno odredbi čl. 186.b ZPP-a te je predložilo da sud naloži tuženiku dostavu određene dokumentacije u vezi s predmetnim Ugovorom o kreditu, jer da tužitelj istom ne raspolaže, a tuženik mu istu odbija dati. Sud je rješenjem posl. br. P-430/2020-4 od 20. travnja 2020. naložio tuženiku dostaviti traženu dokumentaciju, po kojem je rješenju je tuženik i postupio. Nakon izvedenog dokaza financijskim vještačenjem tužitelj je određeno postavio svoj zahtjev u dijelu u kojem potražuje isplatu od tuženika, a u skladu s nalazom i mišljenjem vještaka. Dakle, nakon što je tuženik dostavio traženu dokumentaciju te nakon provedenog financijskog vještačenja tužitelj je postupio u skladu s odredbom čl. 186.b ZPP-a, prema kojoj odredbi je i podnio tužbu.

7. Tužitelj je tužbom potraživao samo isplatu preplaćenih iznosa, međutim tijekom postupka je tužitelj postavio i zahtjev radi utvrđenja ništetnosti odredbi predmetnog Ugovora o kreditu u dijelu u kojem je ugovorena kamatna stopa koja je promjenjiva sukladno odluci o kamatnoj stopi tuženika, a preko početno ugovorene kamatne stope od 5,25% kao i zahtjev radi utvrđenja ništetnosti dijela odredbi predmetnog ugovora o kreditu u dijelu kojim je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za CHF. Iako se tuženik protivio preinaci tužbenog zahtjeva, smatrajući da je postavljanjem navedenih zahtjeva tužitelj preinačio tužbu, ne radi se o preinaci tužbi u smislu odredbe čl. 187. st. 4. ZPP-a. Naime, prema navedenoj odredbi isticanje zahtjeva prema odredbi st. 3. istog članka (ako odluka o sporu ovisi o tome postoji li ili ne postoji kakav pravni odnos koji je prije ili tijekom parnice postao sporan, tužitelj može istaknuti i tužbeni zahtjev da sud utvrdi da takav odnos postoji odnosno ne postoji) nakon podnošenja tužbe neće se smatrati preinakom tužbe.

8. Nije sporno da su stranke i to tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor, sklopili Ugovor o kreditu broj 016-837/2004 od 18. kolovoza 2004. na iznos 46.000,00 CHF, kao i Aneks br. 1. uz Ugovor o kreditu kojim je izmijenjen čl. 3. Ugovora o kreditu te je određen period bez otplate duga.

9. Sporno je da li je ugovorna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi u predmetnom Ugovoru o kreditu bila jasna, lako razumljiva i uočljiva, odnosno je li nepoštena, obzirom je posljedica nepoštenosti odredbe njezina ništetnost. Također sporna je i valjanost ugovorne odredbe kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica - švicarski franak, u vezi koje tuženik kao trgovac nije tužitelja kao potrošača u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti te je sporno pripada li u tom slučaju tužitelju utuženi iznos na ime razlike u obračunatim anuitetima, do koje razlike je došlo radi primjene takvih ugovornih odredbi.

10. Iz odredbe čl. 1. Ugovora o kreditu proizlazi da je ugovorena kamata od 5,25 % godišnje, dok je čl. 6. ugovoreno da je banka ovlaštena izvršiti promjenu kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama tuženika.

11. Iz odredbe čl. 2. Ugovora o kreditu proizlazi da je odobren kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 46.000,00 CHF prema srednjem tečaju za devize tuženika važećem na dan korištenja kredita. Odredbom čl. 3. ugovoreno je da se kredit otplaćuje u jednaki mjesečnim anuitetima, protuvrijednost anuiteta iznosi 493,54 CHF, a podmiruje se u kunama obračunatim po srednjem tečaju tuženika za devize na dan dospijeća, odnosno dan plaćanja.

12. Presudom VSRH broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015. te presudom Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014., utvrđeno je da je tuženik u razdoblju od 01. studenog 2004. do 31. prosinca 2008., povrijedio kolektivne interese i prava potrošača - korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima, ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima, promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika (i drugih banaka navedenih u citiranim odlukama) i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, pa je time tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (''Narodne novine'' br. 96/03 - dalje: ZZP) u razdoblju od 01. studenog 2004. do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (''Narodne novine'' br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

13. Presudom VSRH broj Rev-2221/18-11 od 3. rujna 2019. te presudom Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., utvrđeno je da je tuženik u razdoblju od 1. studenog 2004. do 31. prosinca 2008., povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima, ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja predmetnih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana pa je time tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (''Narodne novine'' br. 96/03) u razdoblju od 1. studenog 2004. do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. godine do 31. prosinca 2008., protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (''Narodne novine'' br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

14. Člankom 502.c ZPP-a propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a st. 1. ZPP-a da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

15. Prema odredbi čl. 106. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (''Narodne novine'' broj 41/14. i 110/15. - dalje: ZZP) odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 106. st. 1. u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106. st. 1. toga Zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, a kako je to propisano odredbom čl. 118. ZZP-a, o čemu se u ovom slučaju radi.

16. Imajući u vidu da je Ugovor o kreditu, između tužitelja i tuženika sklopljen upravo u periodu obuhvaćenom presudama donesenim u postupku pokrenutom radi zaštite kolektivnih interesa potrošača, to je sud, sukladno citiranoj odredbi, vezan za pravna utvrđenja iz citiranih presuda.

17. Da je tome tako, proizlazi iz okolnosti predmetnog slučaja – sadržaja Ugovora o kreditu sklopljenog između tužitelja i tuženika, koji sadrži upravo spornu odredbu o jednostranoj izmjeni ugovorene kamatne stope od strane banke te spornu odredbu o ugovorenoj valuti CHF uz koju je vezana glavnica. Navedene odredbe spornog Ugovora o kreditu, identične su odredbama razmatranim presudom VSRH poslovni broj Revt-249/14, presudom Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž- 7129/13, presudom VSRH broj Rev-2221/18-11 od 3. rujna 2019. te presudom Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018.

18. U svrhu utvrđivanja činjenice informiranosti tužitelja prilikom zaključenja Ugovora o kreditu, saslušan je tužitelj. U svom iskazu tužitelj navodi kako je kredit podigao u svrhu kupnje nekretnine. Kupio je kuću u kojoj i danas živi. Kredit je u cijelosti otplatio, a otplatio ga je osobno. Bio je sretan da je dobio kredit. U banci je općenito tražio kredit, a ponudili su mu baš ovaj kredit s valutnom klauzulom u CHF. Nisu mu nudili kredite u drugim valutama. Ne sjeća se zašto je ugovor zaključio baš s tuženikom, odnosno ne sjeća se je li se raspitivao i za kredite u drugim bankama. Ne sjeća se razgovora s djelatnikom banke, došao je, potpisao ugovor i to je bilo to. Pročitao je ugovor prije potpisivanja. Bio je i kod javnog bilježnika, ali misli da mu javni bilježnik nije ništa posebno govorio o ugovornim odredbama. Kreditnu sposobnost je utvrđivala banka. Okolnosti nisu bile drugačije prilikom zaključivanja aneksa ugovoru, sve što je iskazao odnosi se i na zaključivanje aneksa.

19. Iskaz tužitelja ovaj sud je ocijenio istinitim te ga je prihvatio u cijelosti. S obzirom na njegov iskaz te odredbe Ugovora o kreditu i Aneksa Ugovora o kreditu, sud utvrđuje da sporni Ugovor o kreditu i Aneks Ugovora o kreditu ne sadrže parametre pomoću kojih je tužitelj mogao shvatiti kretanje promjene kamatne stope, odnosno promjenu visine anuiteta uslijed promjene tečaja CHF, a niti mu je prilikom njihovog potpisivanja dana dokumentacija iz koje bi jasno proizlazili parametri promjenjivosti. Te okolnosti tuženik nije dokazao.

20. Odredbom čl. 81. st. 1. i 2. ZZP-a propisano je kako se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača te se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca. Stavak 4. istog članka propisuje ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi unaprijed pregovaralo dužan je to dokazati.

21. Kako je u konkretnom slučaju Ugovor o kreditu bio unaprijed formuliran od strane tuženika, u smislu naprijed citirane odredbe čl. 81. ZZP-a, smatra se da se o prijepornim odredbama nije pojedinačno pregovaralo.

22. Imajući na umu presudu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P- 1401/12 od 4. srpnja 2013., presudu Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014., odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015, presudu Visokog Trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. i odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-2221/18 od 3. rujna 2019. te odredbu čl. 81. ZZP-a, posljedica nepoštenih odredbi čl. 6. predmetnog Ugovora o kreditu kojom je određeno da se ugovorena kamatna stopa može mijenjati tijekom otplate kredita u skladu s važećim odlukama banke te čl. 3. predmetnog Ugovora o kreditu kojima je ugovorena otplata kredita uz valutnu klauzulu u CHF je ništetnost (ništavost) takvih odredbi (čl. 103. st. 1. Zakona o obveznim odnosima; "Narodne novine" broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01. dalje: ZOO).

23. Stoga je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu u kojem predlaže utvrditi ništetnim odredbe Ugovora o kreditu i Aneksa Ugovoru o kreditu u dijelu u kojem je tužitelj obvezan platiti kamate po godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno odluci o kamatnoj stopi tuženika, a preko ugovorene kamatne stope od 5,25% godišnje (čl. 6. Ugovora o kreditu) i u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane uz CHF (čl. 3. Ugovora o kreditu) te je odlučeno kao u točkama I. i II. izreke presude.

24. Tužitelj ne potražuje i razliku iznosa kojeg je tužitelj platio na temelju obračuna prema promjenjivoj kamatnoj stopi i iznosa obračunatog prema početnoj stopi od 5,25% za redovnu kamatu, već samo predlaže odredbe predmetnog Ugovora o kreditu utvrditi ništetnim i u dijelu u kojem je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, a u skladu s odlukom o kamatnim stopama kreditora. Sud smatra da tužitelj, iako ne traži isplatu s ovog osnova, ima pravni interes za takav zahtjev jer je vještaku prilikom izrade nalaza i mišljenja u ovom predmetu u zadatak dano da se prilikom izračuna preplaćenih iznosa uslijed ništetnosti odredbi o otplati kredita uz valutnu klauzulu, uvaži i preplata zbog povećanja kamatne stope, što je vještak i uzeo u obzir prilikom izračuna i što proizlazi iz njegovog nalaza i mišljenja.

25. U smislu odredbe čl. 104. st. 1. ZOO-a, u slučaju ništetnosti (ništavosti) ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti sve ono što je primila po osnovu takvog ugovora. Stoga tužitelj ima pravo na isplatu preplaćenih iznosa anuiteta i to kao razliku između iznosa kojeg je tužitelj platio na temelju obračuna promjene valute po srednjem tečaju tuženika na dan dospijeća (plaćanja) svakog pojedinog anuiteta i iznosa obračunatog prema početnom srednjem tečaju CHF tuženika na dan isplate kredita. U svrhu utvrđenja spornih iznosa koje u ovom postupku potražuje tužitelj, izveden je dokaz financijskim vještačenjem po vještaku Mariu Tkalecu.

26. Vještak u svom nalazu i mišljenju navodi kako je tužitelj kao korisnik kredita s tuženikom kao kreditorom sklopio ugovor o kreditu 18. kolovoza 2004. kojim je, između ostalog, ugovoreno da se korisniku kredita odobrava stambeni kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 46.000,00 CHF prema srednjem tečaju za devize tuženika važećem na dan korištenja kredita u svrhu kupovine kuće. Na kredit se zaračunavaju kamate od 5,25% godišnje. Kredit se otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima, protuvrijednost mjesečnog anuiteta iznosi 493,54 CHF, a podmiruje se u kunama prema srednjem tečaju kreditora za devize na dan dospijeća, odnosno na dan plaćanja. Vještak, nadalje, navodi kako su, da bi se izračunala preplata radi valutne klauzule, a da se ujedno uvaži preplata zbog povećanja kamatne stope, obavljene uplate na ime otplate kredita umanjene za razliku između anuiteta utvrđenih po početno ugovorenoj kamatnoj stopi te su utvrđene razlike radi promjenjive kamatne stope. Anuiteti utvrđeni po početno ugovorenoj kamatnoj stopi konvertirani su u kune po tečaju na dan isplate kredita te se utvrđene razlike između uplaćenih iznosa umanjenih za anuitete utvrđene po tečaju na dan isplate kredita i umanjene za razliku radi promjenjive kamatne stope. Time je vještak dobio više plaćene iznose radi valutne klauzule, ali pri čemu je uzeta u obzir razlika radi promjenjive kamatne stope. Vještak je mišljenja da je radi ugovorene valutne klauzule u CHF, a kad se ujedno uvaži i preplata radi povećanja kamatne stope ukupno više plaćeno na ime otplate predmetnog kredita 30.272,19 kn.

27. Tužitelj je prigovorio nalazu i mišljenju navodeći da je vještak umanjivao preplatu koju je tužitelj nesporno obavljao danima kada je tečaj nesporno bio veći od početno ugovorenog, iznosima koji su uplaćeni na ime kredita u trenucima kada je tečaj CHF naspram kune bio manji od početnog tečaja.

28. Zbog toga je vještak Mario Tkalec izradio dopunski nalaz i mišljenje uzimajući u obzir samo tzv. pozitivne razlike, odnosno dajući prikaz isključivo više plaćenih iznosa po kreditu radi ugovorene valutne klauzule u CHF. Vještak je mišljenja da radi ugovorene valutne klauzule u CHF ukupna samo pozitivna razlika iznosi 34.862,96 kn.

29. Tuženik nije prigovarao nalazu i mišljenju vještaka, već navodi da bi sud trebao uzeti u obzir izračun vještaka iz osnovnog nalaza, u koji je uračunao i tzv. negativne razlike, odnosno i manje plaćene iznose (dok je tečaj CHF naspram kune bio niži od početno ugovorenog). Nakon izrade dopunskog nalaza i mišljenja tužitelj više nije isticao prigovore na nalaz i mišljenje vještaka.

30. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka Maria Tkaleca, kao i dopunski nalaz i mišljenje jer su isti jasni, obrazloženi i neproturječni. Tužitelju su dosuđeni iznosi čiju isplatu je zatražio konačno postavljenim tužbenim zahtjevom prema izračunima iz dopunskog nalaza i mišljenja vještaka u kojem je utvrđena razlika obveza koja proizlazi iz razlike između tečaja za valutu CHF primijenjenog kod otplate i tečaja za valutu CHF važećeg u vrijeme isplate kredita u iznosu od 34.862,96,18 kn, uzimajući u konačni obračun jedino razdoblja u kojima je tečaj bio viši od onog na dan isplate kredita (pozitivne preplate). Na navode tuženika da je izračun vještaka iz osnovnog nalaza i mišljenja pravilan te da je trebalo uzeti u obzir i tzv. negativne razlike, valja odgovoriti da tužitelj u ovom postupku potražuje upravo razliku više plaćenih anuiteta, a uslijed promjene tečaja CHF, dok tuženik u postupku nije postavio protutužbeni zahtjev, a nije istaknuo niti prigovor radi prebijanja uslijed kojeg bi bilo potrebno utvrđivati i postojanje i visinu zahtjeva tuženika prema tužitelju (tako i VSRH u odluci broj Rev 549/2023 od 18. prosinca 2023.).

31. Članak 210. ZOO-a, određuje da kad dio imovine jedne osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u pravnom poslu ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti tu imovinu. Ako vraćanje imovine nije moguće dužan je nadoknaditi vrijednost ostvarene koristi. Obveza vraćanja imovine odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala. Članak 214. ZOO-a, uređujući opseg vraćanja stečenog, određuje da, kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezna kamata, i to, ako je stjecalac nesavjestan od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

32. Kako je tuženik utužene iznose primio s obzirom na ugovorne odredbe koje su utvrđene ništetnim, to je, temeljem citirane odredbe ZOO-a, dužan vratiti ih tužitelju. Ugovaranjem promjenjivosti kamatne stope i srednjeg tečaja kreditora za CHF važećeg na dan dospijeća/plaćanja pojedinog anuiteta, tuženik je sam propustio tužitelja upoznati s parametrima koje je primjenjivao, slijedom čega je njegovo postupanje ocijenjeno nepoštenim, a zatezna kamata tužitelju je priznata od dana tuženikovog stjecanja utuženih iznosa.

33. Visina stope zatezne kamate za razdoblje do 31. prosinca 2007. određuje se sukladno odredbi čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. sukladno odredbi čl. 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 78/15.), od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. sukladno odredbi čl. 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 114/22.) i čl. 1. Uredbe o izmjeni Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' br. 156/22), a od 1. siječnja 2024. pa do isplate sukladno odredbi čl. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 155/23.).

34. Neosnovan je tuženikov prigovor zastare. Naime, potraživanje tužitelja zastarijeva u općem zastarnom roku od 5 godina prema odredbi čl. 371. ZOO-a. S obzirom da se u ovom postupku u smislu odredbe čl. 502.c ZPP-a primjenjuje pravno utvrđenje iz pravomoćne presude donesene u kolektivnom sporu, među inim, i spram tuženika, to i zastara zahtjeva za isplatom preplaćenih anuiteta kredita po osnovi ništetnih ugovornih odredbi o otplati kredita uz valutnu klauzulu teče od pravomoćnosti sudske presude donesene u kolektivnom sporu, to jest od pravomoćnosti presude Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. To stoga što je tek danom pravomoćnosti te presude tužitelj kao potrošač stekao saznanje da su ugovorne odredbe o otplati kredita uz valutnu klauzulu u CHF nepoštene pa posljedično tomu i ništetne, a time i stekao mogućnost da zahtijeva povrat novčanih iznosa plaćenih po osnovi takvih ništetnih ugovornih odredbi. Takvo je pravno shvaćanje izraženo u odluci Suda Europske unije od 10. lipnja 2021. u spojenim predmetima pod oznakom C-776/19 i C-782/19.

35. To znači da zastara zahtjeva za isplatom preplaćenih anuiteta kredita uslijed tečajnih razlika teče od 14. lipnja 2018. kada je presuda iz kolektivnog spora postala pravomoćna glede ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli u CHF. Kako je tužba u ovom postupku podnesena 24. siječnja 2020., to zastara utuženog potraživanja nije nastupila.

36. Sud nije cijenio kao dokaz u ovom postupku dostavljeni iskaz djelatnice tuženika OFB jer se ne radi o djelatnici koja je neposredno sudjelovala pri sklapanju predmetnog Ugovora o kreditu. Sud nije prihvatio prijedlog tuženika da se izvede dokaz saslušanjem svjedoka DF jer se ne radi o djelatniku tuženika koji je neposredno sudjelovao u pregovaranju oko sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu pa isti nema neposrednih saznanja o tome o čemu je informiran tužitelja prethodno zaključenju Ugovora o kreditu. U ponovljenom suđenju na ročištu održanom 6. veljače 2025. tuženik je odustao od dokaznog prijedloga saslušanjem svjedoka – djelatnice banke FF koja je bila predložena na okolnost načina pregovaranja i sklapanja Ugovora o kreditu.

37. Iz Ugovora o kreditu proizlazi da se radi o stambenom kreditu, a sklopio ga je tužitelj kao fizička osoba. Iz iskaza tužitelja, kojeg je sud u cijelosti prihvatio, proizlazi da je kredit iskorišten u svrhu kupnje kuće u kojoj tužitelj živi, odnosno ne proizlazi da bi kredit bio korišten u svrhu obavljanja poslovne djelatnosti. Iz svega navedenog sud zaključuje da tužitelj ima svojstvo potrošača, a da je predmetni ugovor upravo potrošački ugovor.

38. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u točki III. izreke presude.

39. Odluka o trošku tužitelja temelji se na članku 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj 138/23 - dalje: Tarifa), a sukladno troškovniku tužitelja predanom na ročištu održanom 6. veljače 2025. Tako je tužitelju priznat trošak sastava tužbe u visini 100 bodova (Tbr. 7/1 Tarife), trošak sastava podnesaka od 6. srpnja 2020., 25. ožujka 2021., 25. svibnja 2021. i 5. veljače 2025. u visini 100 bodova za svaki podnesak (Tbr. 8/1 Tarife), trošak sastava podneska od 1. listopada 2020. u visini 50 bodova (Tbr. 8/3 Tarife), trošak sastava podnesaka od 9. rujna 2020. i 16. prosinca 2020. u visini 25 bodova (Tbr. 8/4 Tarife), trošak zastupanja na ročištima održanim 4. prosinca 2020., 26. studenog 2021. i 6. veljače 2025. u visini 100 bodova za svako ročište (Tbr. 9/1 Tarife), odnosno ukupno 900 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 EUR prema Tbr. 54. Tarife (1.800,00 EUR), uvećano za 25% PDV-a (450,00 EUR), sudsku pristojbu na tužbu u iznosu od 53,09 EUR i na presudu u iznosu od 92,77 EUR te trošak vještačenja u iznosu od 200,00 EUR, ukupno iznosi 2.595,86 EUR.

40. Na dosuđeni parnični trošak dosuđene su i zatezne kamate koje teku od 20. ožujka 2025. do isplate prema odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a, po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23).

41. Kako tuženik nije uspio u ovom postupku to je odbijen i njegov zahtjev za naknadu parničnog troška u iznosu od 2.112,50 EUR (čl. 154. st. 1. ZPP-a).

42. Stoga je odlučeno kao u točkama IV. i V. izreke presude.

Zagreb, 20. ožujka 2025.

Sutkinja

Gorana Žurić Juretić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi pisano, putem ovog suda županijskom sudu.

DNA:

1. Tužitelju po punomoćniku

2. Tuženiku po punomoćniku