REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6

Poslovni broj: Us I-1954/2022-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Hrvoju Miladinu, te Sanji Kobilšek Ponjan, zapisničarki, u upravnom sporu 1. tužitelja AZ l.t.d., A, Cherno more str. 7, Bugarska i 2. tužitelja FZ, [adresa], oboje zastupani po Ivici Ćutuku, odvjetniku u Zagrebu, Roberta Frangeša Mihanovića 3, protiv tuženika Ministarstva financija, OIB: 18683136487, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5, radi naplate trošarine, dana 20. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-471-01/20-01/24, URBROJ: 513-04-22-2 od 20. svibnja 2022. u dijelu kojim je odbijena žalba 2. tužitelja protiv točke 4. i 5. izreke poreznog rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Zagreb, KLASA: UP/I-415-02/19-20/35, URBROJ: 513-02-3005/44-19-1 od 19. studenoga 2019., kao i u dijelu u kojem je odbijena žalba 1. tužitelja AZ l.t.d.

II. Poništava se točka 4. i 5. izreke poreznog rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Zagreb, KLASA: UP/I-415-02/19-20/35, URBROJ: 513-02-3005/44-19-1 od 19. studenoga 2019. u odnosu na 2. tužitelja.

III. Odbacuje se žalba 1. tužitelja AZ l.t.d. protiv poreznog rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Zagreb, KLASA: UP/I-415-02/19-20/35, URBROJ: 513-02-3005/44-19-1 od 19. studenoga 2019.

IV. Odbija se tužbeni zahtjev u preostalom dijelu.

V. Svaka stranka snosi svoj trošak ovog upravnog spora.

Obrazloženje

1. Poreznim rješenjem Ministarstva financija Republike Hrvatske, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Zagreb, KLASA: UP/I-415-02/19-20/35, URBROJ: 513-02-3005/44-19-1 od 19. studenoga 2019., utvrđuje se da su 2. tužitelj i ČZ, kao trošarinski obveznici, solidarno dužni platiti iznos od 7.128.000,00 kn na ime trošarine, na trošarinsku osnovicu od 11.880,00 kg suhog duhana u listu, bez nadzornih markica Ministarstva financija Republike Hrvatske, kojeg su nezakonito posjedovali dana 24. srpnja 2018. (točka 1.1.), trošarinski obveznici dužni su solidarno platiti kamatu u iznosu od 606.985,31 kuna, obračunatu za neplaćen iznos dospjele trošarine iz točke 1. ove izreke za razdoblje od dana dospjele trošarine 2. kolovoza 2018. do dana donošenja ovog rješenja 19. studenoga 2019. Trošarinski obveznici dužni su platiti i daljnju kamatu na ukupan iznos trošarine koja je utvrđena u točki 1. izreke ovog rješenja i to za razdoblje od dana donošenja ovog rješenja do dana uplate trošarine (točka 2.). Utvrđeni iznos trošarine i pripadajuće kamate trošarinski obveznici dužni su solidarno platiti u ukupnom iznosu od 7.734.985,30 kuna (točka 3.), a ako tražena svota ne bude plaćena u navedenom roku, ovaj Područni carinski ured će donijeti rješenje o oduzimanju i prodaji teretnog vozila marke DAF FT XF 105.460T, broj šasije: [broj šasije], registarskih oznaka [registarska oznaka], kao i priključnog vozila, poluprikolice marke SCHMITZ SCS 24 L13 62 BS EB, broj šasije:

WSM0000003239364, registarskih oznaka [registarska oznaka], radi namirenja trošarinskog duga (točka 4.); ako sredstva ostvarena unovčenjem instrumenta osiguranja ili prodajom oduzetog teretnog i priključnog vozila navedenog u točki 4. ovog rješenja neće biti dostatna za podmirenje kamata, troškova odnosnog postupka i iznosa dužne trošarine, za nenaplaćeni dio provest će se postupak prisilne naplate prema propisima za prisilnu naplatu javnih davanja (točka 5.), pri čemu se utvrđuje da žalba ne odgađa izvršenje rješenja (točka 6.).

2. Rješenjem tuženika KLASA: UP/II-471-01/20-01/24, URBROJ: 513-04-22-2 od 20. svibnja 2022. odbija se žalba tužitelja na rješenje Ministarstva financija Republike Hrvatske, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Zagreb, KLASA: UP/I-415- 02/19-20/35, URBROJ: 513-02-3005/44-19-1 od 19. studenoga 2019.

3. Tužitelji osporavaju zakonitost rješenja tuženika te navode kako nedostaju jasni činjenični i pravni razlozi za odluku u ovoj stvari. Prigovaraju na okolnost da duhan u listu nije duhanska prerađevina, nego duhanska sirovina, koja nije pogodna za pušenje bez daljnje industrijske obrade. Navode kako se iz samog pojma i zakonskog određenja trošarinskog obveznika nedvojbenim ukazuje činjenica da vozač, ovdje 2. tužitelj koji je radeći za poslodavca, ovdje 1. tužitelja, teretnim vozilom vršio provoz duhanske sirovine kroz Republiku Hrvatsku, nije osoba koja se mogla na bilo koji način smatrati trošarinskim obveznikom pa nije niti osoba koja bi na bilo koji način bila dužna solidarno platiti trošarinu zajedno s bilo kojim drugim obveznikom, a niti je trošarinski obveznik mogao biti 1. tužitelj, kao prijevoznik. Osim navedenog, nije bilo zakonskog osnova za oduzimanje robe niti za oduzimanje teretnog i priključnog vozila od 2. tužitelja, koji nije vlasnik, već je zaposlenik u prijevozniku, koji prevozi predmetnu robu preko teritorija RH, a nije bilo ni zakonskog osnova da Područni Carinski ured donosi i rješenje o oduzimanju i prodaji naprijed navedenog teretnog vozila i priključnog vozila radi namirenja trošarinskog duga. Ističu kako je tuženik izveo pogrešan zaključak o činjenicama, što je dovelo i do pogrešne primjene materijalnog prava na štetu tužitelja. Predlažu poništiti prvostupanjsko i drugostupanjsko rješenje tuženika uz naknadu troškova ovog upravnog spora.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje kod navoda iznesenih u obrazloženju osporavanoga rješenja. Predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan.

5. Radi ocjene zakonitosti osporavanog rješenja Sud je izvršio uvid u rješenje tuženika, te u ostale isprave priložene spisu tuženika. Dana 25. veljače 2025. održana je usmena i javna rasprava u prisutnosti opunomoćenika tužitelja i opunomoćenika tuženika, čime je strankama, u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 36/24, dalje: ZUS), dana mogućnost da se izjasne o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.

5.1 Na raspravi opun. tužitelja ističe da je 2. tužitelj FZ bio samo vozač kamiona u kojem je zatečena predmetna roba i to u prolazu robe kroz Hrvatsku te je carinski pregled izvršen pri izlasku iz RH i vraćen je zbog navodnih nepravilnosti. Ukazuje na okolnosti da je više puta na isti način prolazio, doduše bez kontrola te je vozio robu za Sloveniju i ustraje kod tvrdnje da suhi duhan u listu nije duhanska prerađevina i trošarinska roba po definiciji Zakona. Ističe da su odluke ukinute u odnosu na 1. tužitelja, odnosno prijevozničku firmu iz Bugarske. Riječ je o sporu oduzimanja vozila radi naplate. Prigovara da u Zakonu nigdje nije navedeno da bi se kod provoza utvrđivala mogućnost postojanja trošarinske obveze. Ustraje u prigovoru da je zakonito postupao kod provoza i da se kretao s robom prema odredištu sukladno CMRu. Ističe da vozač nije znao niti morao znati za prodaju trećim osobama u Republici Hrvatskoj, zbog čega je nerazmjereno terećen za cijelu obvezu. Predlaže poništiti osporavano rješenje uz naknadu troška ovog spora.

5.2 Na raspravi tuženik ističe da duhan u listu isto potpada pod obvezu trošarine ako se dokaže da je njime nezakonito postupano, u smislu članka 73b. Zakona. Ističe da duhan u listu nije trošarinska roba ako se njome zakonito postupa, a u ovom slučaju trebalo je prijaviti provoz ili uvoz robe, što nije učinjeno, te je roba bila u nezakonitom postupanju. Smatra da je zakonito naloženo da se obveza plati solidarno. Poziva se na pravomoćnu presudu Visokog prekršajnog suda u kojem je utvrđena odgovornost 2. tužitelju. Predaje u spis obavijest Rent-a-skele d.o.o., kojom dokazuje obvezu prilikom unosa robe u RH, odnosno da nije prodana u Sloveniji. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

6. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja Sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

7. Uvidom u Zapisnike koji prileže spisu tuženika, Sud nalazi da je dana 24.07.2018., tijekom provođenja mjera nadzora na naplatnoj postaja Zaprešić, radi kontrole zaustavljeno teretno vozilo u vlasništvu 1. tužitelja, kojim je upravljao ovdje 2. tužitelj. Pregledom je utvrđeno da se u vozilu prevoze kartonske kutije ispunjene duhanom u listu prešanim u blokove - duhanskom sirovinom. Detaljnim pregledom vozila i robe, utvrđeno je da se u vozilu prevozi ukupno 99 kartonskih kutija ispunjenih suhim duhanom u listu prešanim u blokove, ukupne neto težine 11.880.00 kilograma.

7.1 Nadalje, utvrđeno je da je 2. tužitelj predmetnu duhansku sirovinu, unio u Republiku Hrvatsku dana 24.07.2018.g., a da nije prethodno najkasnije 24 sata prije unosa duhanske sirovine poslao obavijest Carinskoj upravi - Trošarinskom uredu za vezu, o namjeravanom unosu pošiljke duhanske sirovine, što je bio dužan sukladno članku 73.b stavak 1. Zakona o trošarinama (Narodne novine, broj 22/13-115/16, dalje: Zakon) i članku 115. stavak 1. točka 1. Pravilnika o trošarinama (Narodne novine, broj 1/17).

7.2 Slijedom navedenih utvrđenja, prvostupanjsko tijelo je primjenom članka 76. st. 2. Zakona i članka 5. st. 1. Uredbe o visini trošarine (u odnosu na iznos trošarine) te članka 20. st. 5. i članka 21. st. 2. toč. 3. i st. 4. Zakona (u odnosu na obveznike plaćanja - ovdje 2. tužitelja i DZ, kao odgovornu osobu društva Rent-a-skele d.o.o.), utvrdilo trošarinsku obvezu kao pod točkom 1.1. izreke citiranog prvostupanjskog rješenja.

8. Prvotno, Sud uočava da trošarinski obveznik ČZ, kao odgovorna osoba društva Rent-a-skele d.o.o. nije uložio žalbu protiv citiranog prvostupanjskog rješenja od 19. studenoga 2019., slijedom čega je, u odnosu na njega, isto rješenje postalo pravomoćno.

9. U odnosu na 1. tužitelja, Sud nalazi da istome nije utvrđena obveza (plaćanja trošarine) prema točkama 1.- 3. izreke prvostupanjskog rješenja, te je postojao osnov da tuženik žalbu istog u odnosu na navedene točke odbaci, pri tom imajući u vidu da niti točkom 4. izreke prvostupanjskog rješenja nije određeno oduzimanje teretnog vozila u vlasništvu 1. tužitelja, već je utvrđeno da će se o tome donijeti (posebno) rješenje, pod uvjetom neplaćanja obveze, a kako je takvo rješenje i doneseno, protiv istog je 1. tužitelj ostvario pravnu zaštitu u odvojenom upravnom sporu. Stoga je u odnosu na 1. tužitelja odlučeno kao pod točkom III. izreke presude.

9.1 S tim u vezi, u odnosu na točke 4. i 5. izreke prvostupanjskog rješenja, a upravo u odnosu na odvojeni, pravomoćno okončani upravni spor 1. tužitelja, Sud nalazi da prema utvrđenjima iz presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske Usž- 1242/23-2 od 12. rujna 2023., proizlazi kako je nerazmjerno i neosnovano utvrđeno da će se donijeti rješenje o oduzimanju i prodaji teretnog vozila, radi namirenja trošarinskog duga (točka 4.), kao i utvrđenje o daljnjem donošenju rješenja o oduzimanju i prodaji teretnog vozila u vlasništvu 1. tužitelja, radi namirenja trošarinskog duga (točka 5.), u kom smislu se navedene točke 4. i 5. izreke prvostupanjskog rješenja, kao niti rješenje tuženika u dijelu u kojem se odbija žalba protiv istih točaka poreznog rješenja, nisu mogli ocijeniti zakonitim.

9.2. Stoga je, primjenom svojih ovlasti iz članka 117. st. 1. ZUS-a, Sud u tom dijelu poništio osporavano i prvostupanjsko rješenje, te je odlučio kao pod točkama I. i II. izreke presude.

10. U odnosu na utvrđenu obvezu 2. tužitelja, po izvršenom uvidu u cjelokupnu dokumentaciju spisa, Sud nalazi da je primjenom citiranih članaka Zakona, Pravilnika i Uredbe, pravilno utvrđena trošarinska obveza točkama 1. - 3. izreke prvostupanjskog rješenja, kako u odnosu na utvrđeni iznos (visinu) trošarine, tako i u odnosu na obveznike plaćanja, te su u tom dijelu razlozi odbijanja žalbe pravilno obrazloženi, s kojim obrazloženjem je suglasan i ovaj Sud.

11. U odnosu na tužbene prigovore, Sud nalazi da tuženik niti ne spori da duhan u listu nije trošarinska roba ako se dokaže da je s njime zakonito postupano. Međutim, prema podacima spisa predmeta nesporno proizlazi da je 2. tužitelj zatečen u nezakonitom provozu duhanske sirovine, slijedom čega Sud nalazi da je primjenom citiranog članka 73.b) Zakona, osnovano u provedenom postupku utvrđena trošarinska obveza i naloženo plaćanje. Pritom nije od značaja prigovor da je 2. tužitelj više puta ranije na isti način vozio robu za Sloveniju, prolazeći kroz područje Republike Hrvatske jer isto ne dovodi do drugačije odluke u ovoj stvari.

12. Nadalje, Sud nije našao osnovanim niti prigovor da se 2. tužitelj, koji je kao vozač vršio provoz duhanske sirovine kroz Republiku Hrvatsku, ne može smatrati trošarinskim obveznikom.

12.1 Naime, drugačije proizlazi iz citiranih zakonskih odredbi, pri čemu je odredbama članka 23. st. 2. Općeg poreznog zakona (Narodne novine, broj: 115/16) i članka 21. st. 4. Zakona, propisana solidarna odgovornost ako je obveza utvrđena na strani više osoba, kao u ovom slučaju na strani 2. tužitelja i DZ.

13. Isto tako, Sud ne nalazi da je od utjecaja na rješavanje ove stvari prigovor 2. tužitelja da je bio samo vozač i da mu je stoga nerazmjerno utvrditi obvezu jer roba nije bila njegova. Ovo stoga jer se prema citiranim odredbama Zakona utvrđuje odgovornost osoba koje nezakonito unesu, prevezu i posjeduju trošarinske proizvode ili s njima na drugi način nezakonito raspolažu, kao i osoba koje sudjeluju u tim radnjama.

13.1 Citirani Zapisnici nadzora od 24. srpnja 2018. detaljno opisuju tijek nadzora i prema utvrđenim činjenicama iz Zapisnika (na koje 2. tužitelj nije izjavio primjedbe, te je svojim potpisom potvrdio da su mu isti pročitani), proizlazi da je 2. tužitelju osnovano naloženo plaćanje.

14. Slijedom svega navedenog, nalazeći da ostali tužbeni prigovori ne utječu na zakonitost utvrđene obveze 2. tužitelja, primjenom članka 116. st. 1. ZUS-a u preostalom dijelu je odbijen tužbeni zahtjev, te je odlučeno kao pod točkom IV. izreke presude.

15. S obzirom na odluku u ovoj stvari i okolnost da je ostvaren djelomičan uspjeh, pri čemu je osnovni i pretežiti razlog vođenja ovog spora, a to je utvrđenje i naplata trošarinske obveze, ocijenjen zakonitim, Sud je na temelju članka 147. st. 2. ZUS-a odlučio da svaka stranka snosi svoj trošak ovog upravnog spora (točka V. izreke).

U Zagrebu 20. ožujka 2025.

Sudac:

Hrvoje Miladin

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove Presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za Sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove Presude.

DNA:

1. Odvj. Ivica Ćutuk – putem e komunikacije

2. Ministarstvo financija Republike Hrvatske, Samostalni sektor za drugostupanjski upravni postupak - putem e komunikacije

3. U spis