REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8

52100 Pula-Pola

Poslovni broj Pn-198/2017-60

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Puli - Pola, po sutkinji Ani Brgles Keser u pravnoj stvari tužitelja TF iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Igor Belić, odvjetnik u Puli, protiv tuženika HF iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Marija Budimir, odvjetnica u Puli, radi naknade štete, nakon glavne rasprave zaključene 30. rujna 2024. u prisutnosti punomoćnika tužitelja Igora Belića, odvjetnika u Puli i zamjenice punomoćnice tuženika OF, odvjetničke vježbenice u Puli, 20. ožujka 2025. objavio i

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„Nalaže se tuženiku HF, OIB [osobni identifikacijski broj] da tužitelju TF, OIB [osobni identifikacijski broj] naknadi štetu isplatom iznosa od 1.327,22 eura zajedno sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 20. svibnja 2010. do isplate po propisanoj kamatnoj stopi u roku od 15 dana u kojem roku je dužan nadoknaditi tužitelju i trošak izazvan ovim postupkom.“

II. Nalaže se tužitelju TF, OIB [osobni identifikacijski broj] da tuženiku HF, OIB [osobni identifikacijski broj], nadoknadi troškove parničnog postupka isplatom iznosa od 1.500,00 eura u roku od 15 dana.

III. Odbija se u preostalom dijelu zahtjev tuženika za naknadu troškova ovog postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je suvlasnik kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u naravi kuća i vrt u Puli, na adresi [adresa]. Vrt navedene zgrade, izgrađen je po tužiteljevim idejama i planovima te njegovim sredstvima. Vrt je dobio prvu nagradu kao najbolje uređen vrt u 2006. od časopisa "Moj svijet". Tuženik stanuje u susjednoj kući, inače u vlasništvu njegove majke, u [adresa] u [adresa]. Poslijepodne dana 23. prosinca 2007. tuženi je po tko zna koji put prijetio obitelji tužitelja, tada uz prijetnju da će ga "oni zapamtiti, da će vidjeti što će im on napraviti". Iste noći preskočio je (i oštetio) žičanu ogradu koja dijeli vrt njegove majke i onaj tužitelja te prepilio maslinu u vrtu tužitelja, staru tada preko 30 godina. Pred Općinskim sudom u Puli pod brojem K-21/16 vodio se kazneni postupak protiv tuženika u kojem je tužitelj sa svojim imovinskopravnim zahtjevom od 19. svibnja 2010. upućen u parnicu (rješenje Općinskog suda u Puli, poslovni broj K-21/16-13 od 25. siječnja 2017., koje je potvrđeno rješenjem izvanraspravnog vijeća istog suda poslovni broj K-21/16-19 od 7. travnja 2017.). Ova tužba se podnosi unutar roka od tri mjeseca od pravomoćnosti. Predmetnim oštećenjem – rezanjem masline koja je gotovo centralni motiv nagrađenog vrta, tuženik je tužitelju počinio imovinsku štetu i ujedno je povrijedio njegovo pravo osobnosti. Sama imovinska šteta sastoji se u uništavanju masline stare preko 30 godina koja vrijedi najmanje 5.000,00 kuna i činila je okosnicu vrtnog uređenja. Opisanim činom tuženik je ugrozio tužiteljevo duševno znanje, koje ulazi u njegovo pravo osobnosti. Nije riječ o tome da bi takva radnja izazvala duševnu bolest kod tužitelja, već iznimnu neugodu, nezadovoljstvo ali i ljutnju, u svakom slučaju značajni poremećaj tužiteljeva dotadašnjeg duševnog mira. Tuženik je uništio maslinu koja je jedna od perjanica vrta u kojem se ogledao tužiteljev trud i zadovoljstvo postignutim pohvalama i nagradom. Učinio je to namjerno. Stoga tužitelj potražuje i pravičnu novčanu naknadu zbog povrede prava njegove osobnosti u iznosu od 5.000,00 kuna. Dakle, ukupno potražuje iznos od 10.000,00 kuna zajedno sa zateznim kamatama kao i troškove postupka.

1.1. Obrazlaže da je tužbu podnio u roku od 3 mjeseca od pravomoćnosti rješenja kojim je u okviru kaznenog postupka upućen na pokretanje parnice radi ostvarenja podnesenog imovinskopravnog zahtjeva. Također, ističe da je tužitelj vlasnik predmetne nekretnine na kojoj je maslina bila posađena, a time i vlasnik masline. U konačnici je na ročištu 30. rujna 2024. specificirao svoj tužbeni zahtjev uskladivši ga s novom službenom valutom tako da potražuje od tuženika isplatu iznosa od 1.327,22 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim do 20. svibnja 2010. do isplate.

2. U odgovoru na tužbu tuženik osporava tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti. Ne može vjerovati da tužitelju i dalje nije dosta postupaka što kaznenih što parničnih koje pokreće protiv tuženika ili nekog drugog člana njegove obitelji. Kazneni postupak je, a u vezi navedenog događaja za koji tužitelj tereti tuženika, obustavljen, jer je nastupila zastara, tako da tuženik ističe i u ovom postupku prigovor zastare. U ranijem postupku tuženik je pak bio u dva navrata oslobođen optužbe za ta djela. Tuženik podnosi i prigovor promašene aktivne legitimacije jer je majka tužitelja NF na glavnoj raspravi u predmetu K-100/09 od 19.5.2010. izjavila da je ona kupila maslinu još 70-ih godina i izjavila da ne postavlja imovinskopravni zahtjev za naknadu štete. Prije svega tuženik želi istaknuti da su odnosi između njega i tužitelja već duži niz godina teško poremećeni i narušeni, a sam tužitelj je iskazao na glavnoj raspravi u kaznenom postupku još 19.5.2010. da „Nemam ideje kako bi se naši odnosi mogli riješiti osim da okrivljenik završi u zatvoru.". Nadalje, da bi tuženik bio odgovoran za štetu moraju biti ispunjene pretpostavke pa tako i štetna radnja štetnika, šteta, uzročna veza i protupravnost. Tužitelj nema niti jedan dokaz koji bi potvrdio njegov stav da bi tuženik počinio navedenu štetu. Naime, tuženik se protiv saslušanju svjedoka čije saslušanje tužitelj predlaže, budući da su isti subjektivno nastrojeni i isti se uvijek ponavljaju u svim postupcima koji se vode protiv tuženika ili bilo kojeg člana njegove obitelji. NF je majka tužitelja i sama je iskazala u kaznenom postupku da nema saznanja o piljenju masline, već je iskazivala o navodnim prijetnjama, a u odnosu na koje kazneni postupak još uvijek traje. Također je u kaznenom postupku navela da ju je ČF obavijestio mjesec dana kasnije da je vidio da maslinu pilio upravo tuženik. U odnosu na predloženog svjedoka ČF, a koji je prema kaznenom postupku jedini svjedok navodnog događaja, valja istaknuti da se radi o tužiteljevom univerzalnom svjedoku koji ne spava kad god je to tužitelju potrebno u pojedinom postupku, pa tako i ovom, pa čuje u 2,00 h ujutro da netko ordinira po tužiteljevom vrtu i vidi da je to upravo tuženik. U kaznenom postupku svjedok ČF je iskazivao kako je u 2,00 sata ujutro vidio da tuženik pili maslinu, međutim neistinitost njegovog iskaza je potvrđena provedenim meteorološkim vještačenjem iz kojeg je vidljivo da je nebo predmetne noći bilo pokriveno oblacima i da je bila slaba vidljivost, dok je svjedok iskazivao o mjesečini i dobroj vidljivosti. Navedeni svjedok ima osobne konflikte sa tuženikom, a kako zna za višegodišnje poremećene odnose tužitelja i tuženika jako mu je dobro došlo kad mu se pružila prilika da svjedoči protiv tuženika. Navedeni svjedok je u više navrata prijetio tuženiku. U predmetnoj ulici tada nije bilo niti javne rasvjete tako je svjedok navedeno mogao samo vidjeti uz pomoć mjesečine i jako dobrog vida, budući da je njegov prozor udaljen 30,00 ak metara od mjesta gdje je bila maslina. Tuženik je tu večer spavao, zajedno sa svojom suprugom i on je više umoran od lažnih optužbi i tužbi i pakosti tužitelja i njegove obitelji. Supruga je bila s njim u krevetu. Dan danas kada je tuženik preselio i svoju majku sa adrese na kojoj je donedavno živjela, a koja graniči sa tužiteljem, on mu i dalje ne da mira jer ga prijavljuje koje kakvim inspekcijama kako bi spriječio bilo kakvo iznajmljivanje ili sl., pojavljuje se ispred prozora na novoj adresi, što je doista zastrašujuće. Radi utvrđenja ključne činjenice je li svjedok PF sa svog prozora mogao ili nije mogao vidjeti piljenje maslina od strane tuženika predlaže se provesti uviđaj na licu mjesta.

3. U dokaznom postupku pročitani su novinski članci i fotografije s lista 3-6, izvadak iz zemljišnih knjiga, ovosudno rješenje posl.br. K-21/2016-13 od 25. siječnja 2017., ovosudno rješenje posl.br. K-21/2016-19 od 7. travnja 2017., dopis Vrtnog centra "Istrasjeme", ovosudna presuda posl.br. K-100/09-63 od 25. listopada 2013., zapisnik s rasprave u ovosudnom predmetu posl.br. K-100/09 od 19. svibnja 2010. i 5. studenog 2010., zapisnik s rasprave u ovosudnom predmetu K-297/2014 od 14. travnja 2015., presuda u ovosudnom predmetu posl.br.K-297/2014 od 14. travnja 2015., nalaz i mišljenje vještaka Mladena Matvijeva iz predmeta posl.br. K-297/2014, dopis Državnog hidrometeorološkog zavoda, dopis Astronomskog društva "Istra", presuda Županijskog suda u Puli, posl.br. Kž-58/2014 od 18. kolovoza 2014. te Kž-336/2015 od 15. rujna 2015., presuda posl.br. K-538/10, dopis Ureda državne uprave, optužni prijedlog, zapisnici o zaprimanju kaznene prijave, iskazi svjedoka ČF, NF, TFČ, AF, HFČ, iskazi parničnih stranka, izvod iz katastarskog plana, ovosudni spis posl. br. K-21/2016, zapisnik s iskazom tužitelja i s uviđaja nekretnine tužitelja, kao i sva ostala dokumentacija koja prileži spisu.

4. Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

5. Između stranaka nisu sporne sljedeće činjenice:

- da su parnične stranke rođaci i to bratići s obzirom da su njihove majke sestre,

- da su njihove obitelji međusobno vrlo narušenih odnosa posljedica čega je i vođenje više kaznenih i drugih postupaka,

- da su nekretnina tužitelja i nekretnina majke tuženika susjedne te da je riječ o kućama s dvorištem,

- da su tužitelj i njegova sestra MF suvlasnici predmetne nekretnine svaki u 1/2 dijela, a u kojoj žive tužitelj i njihova majka NF,

- da je susjedna kuća vlasništvo majke tuženika te da je u njoj do 2015. živjela majka tuženika i povremeno tuženik s obitelji, a nakon toga kuća je dana u najam,

- da je 23. prosinca 2007. došlo do svađe između majke tužitelja NF i tuženika HF,

- da je tužitelj u svojstvu oštećenika 10. veljače 2009. ovome sudu podnio optužni prijedlog protiv tuženika zbog kaznenog djela prijetnje prema tužiteljevoj majci NF i zbog kaznenog djela protiv imovine zbog piljenja masline na štetu tužitelju,

- da je kazneni postupak koji se protiv tuženika vodio zbog kaznenog djela protiv imovine (piljenja masline) pravomoćno okončan rješenjem o obustavi zbog nastupa zastare.

6. Sporno je je li tuženik, nakon svađe koja se dogodila 23. prosinca 2007. između njega i majke tužitelja JF, prepilio maslinu koja je rasla u dvorištu tužitelja te posljedično tome je li odgovoran za naknadu štete koja je time prouzročena.

7. Prije svega valja reći da prigovor tuženika o promašenoj aktivnoj legitimaciji tužitelja, nije osnovan. Naime, iz zemljišnoknjižnog izvatka za k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] proizlazi da je tužitelj suvlasnik nekretnine na kojoj je bila zasađena maslina (navedeno nije osporeno), a prema odredbi članka 9. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine br. 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 90/2010, 143/2012, 152/2014) nekretninu čini zemljišna čestica, uključujući i sve što je s njom razmjerno trajno povezano na njezinoj površini ili ispod nje, dok je stavkom 2. propisano da su trava, drveće, plodovi i sve uporabljive stvari koje zemlja rađa na svojoj površini dijelovi te nekretnine sve dok se od zemlje ne odvoje. Dakle, tužitelj je kao suvlasnik nekretnine, suvlasnik i predmetne masline. Stoga okolnost da je majka tužitelja kupila predmetnu maslinu, nije od utjecaja na aktivnu legitimaciju tužitelja.

8. Uvidom u ovosudni spis posl.br. K-21/2016 i dostavljenu dokumentaciju utvrđeno je da se protiv ovdje tuženika vodio kazneni postupak pri ovome sudu pod posl.br.K- 100/09 po optužnom prijedlogu ovdje tužitelja i njegove majke kao oštećenika od 10. veljače 2009. zbog počinjenja kaznenog djela prijetnje prema NF **.**.2007. te zbog počinjenja kaznenog djela protiv imovine uništenjem i oštećenjem tuđe stvari na štetu tužitelja u odnosu na ispiljenu maslinu. Presudom posl.br.K-100/09-63 od 25. listopada 2013. (list 20 do 26 spisa) tuženik je oslobođen optužbe za oba kaznena djela, međutim predmetna je presuda ukinuta rješenjem Županijskog suda u Puli-Pola posl.br.Kž-58/14 od 18. kolovoza 2014. (list 67 do 68 spisa) te je nakon ponovnog suđenja donesena nova prvostupanjska presuda posl.br. K-297/2014-19 od 14. travnja 2015. (ranije K-100/09, list 45 do 51 spisa) kojom je tuženik ponovno oslobođen optužbe, ali je i ta presuda ukinuta rješenjem Županijskog suda u Puli-Pola posl.br.Kž-336/15 od 15. rujna 2015. (list 69 do 72 spisa) te je predmet opet vraćen na ponovno suđenje. Potom je rješenjem posl.br.K-1357/2015-9 od 11. kolovoza 2015. (proizlazi iz priloženog spisa K-21/16) razdvojen kazneni postupak protiv tuženika kao optuženika zbog kaznenog djela uništenja tuđe stvari te se taj postupak (u odnosu na maslinu) nastavio voditi pod posl.br. K-21/2016 i konačno je rješenjem posl.br.K-21/16-2 od 19. siječnja 2016. obustavljen zbog nastupa zastare, a predmetno je rješenje potvrđeno rješenjem Županijskog suda u Puli-Pola posl.br.Kž- 59/2016 do 25. srpnja 2016. Potom je ovdje tužitelj kao oštećenik rješenjem posl.br.K- 21/2016-13 od 25. siječnja 2017. upućen sa svojim imovinskopravnih zahtjevom radi isplate iznosa od 10.000,00 kuna na ima naknade štete na pokretanje parnice. Predmetno rješenje potvrđeno je rješenjem izvanraspravnog vijeća ovoga suda posl.br.Kv-91/2017 te je postalo pravomoćno 7. travnja 2017.

9. Uzimajući navedena utvrđenja u obzir, zaključuje se da nije osnovan niti prigovor zastare. Naime, tužitelj je u sklopu kaznenog postupka koji je pravomoćno obustavljen zbog nastupa zastare istaknuo imovinskopravni zahtjev radi isplate iznosa od 10.000,00 kuna i to na ročištu 19. svibnja 2010. Navedeno proizlazi iz rješenja posl.br.K-21/2016-13 od 25. siječnja 2017. (list 27 priloženog spisa posl.br.K-21/2016), a tijekom postupka nije osporeno. Dakle, predmetni zahtjev istaknut je prije isteka trogodišnjeg i petogodišnjeg zastarnog roka za tražbine naknade štete sukladno članku 230. stavka 1. i 2. tada važećeg Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/2005). Stoga je podnošenjem imovinskopravnog zahtjeva u sklopu kaznenog postupka koji se vodio protiv ovdje tuženika prekinut tijek zastarnog roka, sukladno odredbi članka 241. ZOO-a.

9.1. S obzirom da je kazneni postupak u sklopu kojeg je podnesen imovinskopravni zahtjev okončan obustavom, na konkretnu se situaciju trebaju primijeniti odredbe članka 243. ZOO-a. Predmetne se odredbe primjenjuju se upravo u situaciji kada je vođen kazneni postupak koji međutim nije okončan pravomoćno osuđujućom presudom. U stavku 1. toga članka propisano je da se smatra da je zastara prekinuta prvom tužbom ako je tužba protiv dužnika odbačena zbog nenadležnosti suda ili kojega drugog uzroka koji se ne tiče biti stvari pa vjerovnik ponovno podnese tužbu u roku od tri mjeseca od dana pravomoćnosti odluke o odbacivanju tužbe. Stavkom 2. toga članka određeno je da isto vrijedi i u slučaju kad je sud uputilo dužnika da svoju prijavljenu tražbinu ostvaruje u parničnom postupku, što je ovdje slučaj. Odluka posl.br.K-21/2016-13 od 25. siječnja 2017. kojom je ovdje tužitelj upućen na pokretanje parnice radi ostvarenja imovinskopravnog zahtjeva postala je pravomoćna 7. travnja 2017. donošenjem odluke drugostupanjskog suda posl.br. Kv-93/17. S obzirom da je tužitelj podnio tužbu 21. lipnja 2017. razvidno je da je ista podnesena u roku od 3 mjeseca koji je propisan člankom 243. stavka 1. ZOO-a pa se smatra da je zastara prekinuta još podnošenjem imovinskopravnog zahtjeva 19. svibnja 2010.

10. Radi utvrđenja ključne sporne činjenice i to je li tuženik prepilio maslinu u dvorištu tužitelja, sud je izvršio uvid u dostavljenu dokumentaciju, ovosudni spis posl.br.K- 21/2016 te je saslušao parnične stranke i predložene svjedoke. Prihvaćenjem prijedloga tužitelja saslušani su ČF (susjed) i majka tužitelja NF, a po prijedlogu tuženika saslušani su članovi njegove obitelji i to TFČ (kćer tuženika), AF (sin tuženika) i HFČ (supruga tuženika). Iskazi svjedoka su uglavnom subjektivni pa tako njihovi iskazi govore u prilog stranci koja ih je predložila, o čemu će više riječi biti u nastavku.

11. Radi boljeg razjašnjenja i razumijevanja predmeta ovoga spora, sud će se najprije osvrnuti na međusobni odnos stranaka i članova njihovih obitelji. Analizom svih provedenih dokaza ovaj je sud utvrdio da su odnosi parničnih stranaka i članova njihovih obitelji već dulje vrijeme iznimno narušeni. Parnične stranke su u bliskom srodstvu (bratići), a osim toga u vrijeme spornog događaja bili su i prvi susjedi. O iznimno narušenim odnosima stranaka iskazuju stranke i kao svjedoci saslušani članovi njihovih obitelji. Njihovi iskazi razlikuju se u dijelu koji se odnosi na to kada je došlo do narušavanja njihovih odnosa. Tako tužitelj i njegova majka NF navode da su međusobni odnosi narušeni odnosno eskalirali nakon piljenja masline, međutim sin tuženika AF navodi da su međusobni odnosi postali loši nekoliko godina prije toga, a kćer tuženika TFČ navela da je su verbalni sukobi između stranaka bili uobičajeni zbog čega svađi koja se dogodila 23. prosinca 2007. nije pridala mnogo značaja. Tužitelj i njegova majka nisu objektivni kada govore o tome da je do narušenih odnosa u obitelji došlo piljenjem stabla masline. Naime, potpuno je izvjesno da su njihovi odnosi narušeni i ranije u prilog čemu govori svađa koja je prethodila.

12. Iz provedenih dokaza utvrđeno je i to da su međusobno loši odnosi stranaka i članova njihovih obitelji rezultirali nizom različitih vrsta sporova i postupaka. Tako je tuženik u svom iskazu naveo da je u međuvremenu, od predmetnog događaja do iskazivanja, više puta pravomoćno osuđen za prijetnje upućene tužitelju. I njegov je sin AF naveo da je pravomoćno osuđen za prijetnju upućenu tužitelju. Osim toga, iz dostavljene dokumentacije utvrđeno je da je tužitelj podnio više kaznenih prijava protiv tuženika i njegove supruge, povodom kojih su podneseni i optužni prijedlozi. Tako je uvidom u Zapisnik o zaprimanju kaznene prijave od 18. siječnja 2010. (list 84 spisa) kojeg je sastavila Policijska postaja Pula utvrđeno da je tužitelj prijavio tuženika i njegovu suprugu IF da su 15. siječnja 2010. noću između 2,00 i 3,00 sati sjekli stabla hibiskusa i jorgovana, što je vidjela njegova sestra MF i susjed ČF, za što je tužitelj postavio zahtjev za naknadu štete u iznosu od 20.000,00 kuna. Potom iz Zapisnika o zaprimanju kaznene prijave od 8. lipnja 2013. (list 88 spisa) proizlazi da je tužitelj policiji prijavio tuženika da mu je 8. lipnja 2013. između 14,30 i 14,56 sati probušio zadnju desnu gumu te napravio ogrebotinu na autu, a kao svjedoka naveo je svoju majku i postavio zahtjev za naknadu štete u iznosu od 5.000,00 kuna. Tužitelj je 7. kolovoza 2015. podnio i privatnu tužbu protiv supruge tuženika HFČ zbog izrečene uvrede na njegovu štetu na raspravi pred sudom u predmetu posl.br.K-573/12 kada je izjavila "meni je sada teško biti ovdje pored okrivljenika (tužitelja TF), ja bi se najradnije ispovraćala na njega".

12.1. Dodatno je iz iskaza AF i TFČ utvrđeno je da je tužitelj podnio prijave poreznoj i drugim inspekcijama vezano za njihove djelatnosti. AF u svom iskazu objašnjava da je prijava inspekciji o radu njegova hostela u Fažani bila anonimna, ali ističe da je on siguran da ju je podnio upravo tužitelj jer je tužitelj čak kontaktirao načelnicu Općine Fažana kako bi je izvijestio da je AF osuđen za kazneno djelo prijetnje. Navode toga svjedoka tužitelj nije osporio. Nadalje, utvrđeno je i da je tužitelj podnio prijavu turističkoj inspekciji vezano za ugostiteljsku djelatnost TFČ. Navedeno proizlazi iz dopisa Ured državne uprave upućenog tužitelju (list 78 do 79 spisa). Osim toga, iz iskaza TFČ utvrđeno je da je policija više puta pristupila u dom tuženika po dojavi tužitelja pa tako iskazuje o događaju kada se vratila u [adresa] s fakulteta i cijeli dan zbog prijave tužitelja provela na policiji. Iskazi AF i TFČ su vezano za navedeno uvjerljivi, sukladni dokumentaciji u spisu, neosporeni od strane tužitelja i time vjerodostojni.

13. Cijeneći utvrđene činjenice, ovaj sud zaključuje da kod stranaka postoji upornost u načinu međusobnog postupanja koje podrazumijeva stvaranje novih sukoba i trzavica između dviju obitelji. Iako je tuženik pravomoćno osuđen za prijetnje tužitelju (to sam i priznaje), ipak i na strani tužitelja postoji negativno aktivno djelovanje spram tuženika i članova njegove obitelji koje se ogleda u podnošenju raznih prijava. Dakle, uočava se upornost stranaka na potenciranju sukoba rješavanje kojih potom pokušavaju "prebaciti“ na javnopravna tijela, institucije (inspekcije) ili na državno odvjetništvo odnosno sud. Sukob stranaka ipak se primirio nakon što je majka tuženika odselila iz kuće 2015. Unatoč tome što tužitelj pokušava prikazati da je majka tuženika iz kuće iselila zbog ovrhe, vjerodostojno je iskazivao tuženik objasnivši da je ovrha obustavljena mnogo prije njihovog preseljenja. Osim toga, iz iskaza supruge tuženika HFČ i njegove kćeri TFČ utvrđeno je da je supruga tuženika teško podnosila tako narušene odnose i da je na posljetku oboljela, stoga i navedeno govori u prilog njihove odluke da se presele.

14. U odnosu na sporan događaj, utvrđeno je da je 23. prosinca 2007. izbila svađa odnosno verbalni sukob između majke tužitelja NF i tuženika što je, po navodima tužitelja, prethodilo piljenju masline. Iskazi svjedoka i stranaka vezano za predmetnu svađu se razlikuju. Pa tako svjedokinja NF navodi da je tuženik u toj svađi prijetio da će prepiliti maslinu zbog čega je ona sigurna da je on to i učinio. Dok tuženik i članovi njegove obitelji potvrđuju da je 23. prosinca 2007. došlo do verbalnog sukoba između tuženika i NF, negirajući da je izrečena prijetnja već samo uvredljive riječi i ističući da oni toj svađi nisu pridali puno značaja uzimajući u obzir učestalost takvih svađa, o čemu osobito vjerodostojno iskazuje TFČ (već izneseno u točki 14. obrazloženja).

14.1. Sud zaključuje da o verbalnom incidentnu niti tužitelj niti NF nisu sadržajno iskazivali pa tako uopće nisu objasnili kako je i zašto došlo do te svađe. S obzirom na to, nedostaje poveznica odnosno kontekst uslijed kojeg tužitelj smatra tuženika odgovornim za piljenje masline kao nastavak započetog verbalnog sukoba.

15. Svjedoci AF, TFČ i HFČ suglasno iskazuju da tuženik nije prepilio maslinu tužitelja. HFČ u svom šturom iskazu potvrđuje da je s tuženikom spavala u krevetu cijelu noć, a AF i TFČ navode da njihov otac to niti fizički ne bi bio u stanju izvesti. Iskazujući o navedenom predmetni svjedoci ne doimaju se neuvjerljivo, ali s obzirom da su najbliži članovi obitelji tuženika doimaju se pristrano.

15.1. Međutim, tužitelj kao dokaz spornom događaju uklanjanja masline nudi svjedoka očevica ČF, susjeda. Tuženik opovrgava navode tužitelja ističući da je tu noć spavao, da to ne bi učinio te inzistira na nevjerodostojnosti iskaza navodnog svjedoka očevica ČF, zajedničkog susjeda ističući da je u lošim odnosima s tim svjedokom jer su imali određenih sukoba i sporova, ali i to da je od spornog događaja pa nadalje tužitelj upravo ČF predlagao kao svjedoka u postupcima koji su se vodili protiv tuženika. Navedeno je utvrđeno uvidom u kaznenu prijavu koju je tužitelj podnio protiv tuženika za uklanjanje hibiskuksa. Iz te prijave proizlazi da je tužitelj naveo da je ČF svjedok očevidac tome da je tuženik navedeno učinio u 2,00 sata ujutro (list 84 spisa).

16. Svjedok ČF u svom iskazu ukazuje da je u iznimno lošim odnosima s tuženikom navodeći da su problemi u njihovom odnosu započeli još 2003. kada je u susjedstvu započeo graditi kuću. Navodi da je kroz prozor svoje kuće oko 2,00 sata noću vidio tuženika kako pili tužiteljevu maslinu. Objašnjava da je bio budan jer je igrao šah na kompjutoru, da je mogao dobro vidjeti jer je bila jaka mjesečina unatoč tome što nije bilo ulične rasvjete te navodi da vidjevši to nije niti na koji način reagirao nego je samo gledao jer je s tuženikom bio u lošim odnosima, a s tužiteljem tada nije bio blizak. Navodi da je ipak nakon mjesec dana majci tužitelja kada ga je pozdravila rekao što je vidio.

17. Uvidom u optužni prijedlog kojeg je ovdje tužitelj podnio u sklopu ovosudnog postupka posl.br.K-21/2016 utvrđeno je da tužitelj u optužnom prijedlogu od 10. veljače 2009. uopće nije kao svjedoka isprva predložio saslušati ČF, nego je to učinio tek naknadno tijekom postupka.

18. Ovaj sud nalazi bitnim istaknuti da je životno logično da postoji mala vjerojatnost tome da je netko mogao svjedočiti činu piljenja masline u noćnim satima u zimsko vrijeme s 23. na 24. prosinca 2007. Još je manje vjerojatno, a u svakom slučaju neuobičajeno, da svjedok naknadno, protekom mjesec dana, obavijesti da je svjedočio kaznenom djelu. Uz to, svjedok u iskazu potvrđuje da je u iznimno lošim odnosima s tuženikom kojeg u svom iskazu inkriminira, a utvrđeno je i da ga je tužitelj predložio za svjedoka očevica vezano za slični događaj za koji tužitelj tvrdi da se dogodio u kasnim noćnim satima. Kada se sve navedeno uzme u obzir, zaista je pomno valjalo razmotriti pitanje vjerodostojnosti iskaza svjedoka očevica.

19. Svjedok ČF nije ponudio životno logično obrazloženje o tome zašto odmah nije reagirao niti o tome iz kojih je razloga naposljetku odlučio reagirati i ispričati što je navodno vidio. Navod o tome da je naknadno rekao tužitelju kada je shvatio da su stranke u lošim odnosima nije uvjerljiv niti logičan jer okolnost da tuženik noću tužitelju pili maslinu nedvojbeno upućuje na to da nisu u dobrim odnosima. Da je svjedok uistinu takav događaj vidio, logično bi bilo da je odmah na neki način reagirao primjerice pozivom policiji, a svakako da je o navedenom sutra dan obavijestio tužitelja. Njegov bi iskaz, da je tome svjedočio, obilovao detaljima i dojmom, jer vidjeti čovjeka koji se noću šulja u tuđe dvorište i pili maslinu zasigurno ostavlja dojam. Međutim, svjedok je iskazivao vrlo šturo, neuvjerljivo i njegov se iskaz doimao konstruirano. Naime, prilikom davanja iskaza svjedok nije želio odgovoriti na pitanje suda o tome je li osuđen za neko kazneno djelo na štetu tuženika, time je pokazao subjektivnost i veliki otpor spram tuženika. Uzimajući sve navedeno u obzir ukazuju se opravdan stav tuženika o subjektivnosti i nepristranosti predmetnog svjedoka te je sud utvrdio da iskaz svjedoka ČF o tome da je vidio tuženika kako pili maslinu nije vjerodostojan.

20. Potom je sud utvrdio nesklad dijela iskaza svjedoka NF i ČF s iskazom tužitelja vezano za činjenicu saznanja za postojanje svjedoka očevica. Pa tako NF i ČF navode da je ČF bio taj koji je NF rekao da je vidio HF kako pili maslinu i to mjesec ili mjesec i pol dana nakon predmetnog događaja. Dok s druge strane, tužitelj navodi da se ČF obratio njemu rekavši da je vidio HF kako pili maslinu. Sve navedeno ukazuje na to da su njihovi iskazi vezano za to da bi svjedok ČF svjedočio predmetnom činu neuvjerljivi, konstruirani i nevjerodostojni.

21. Nevjerodostojnost iskaza svjedoka ČF posljedično dovodi do stava o nevjerodostojnosti iskaza NF i samog tužitelja. Njihovi iskazi nisu sukladni o tome kako su za svjedoka očevica saznali i svoje tvrdnje temelje zapravo na pretpostavci da to nije mogao učiniti nitko drugi osim tuženika. Međutim, navedeno nije dovoljno za utvrđenje da bi tuženik bio štetnik u ovom predmetu. Naime, okolnost postojanja vrlo narušenih odnosa između stranaka i činjenica da se vodi mnogo postupaka između njih samih i članova njihovih obitelji, a posebno cijeneći da su verbalni međusobni delikti gotovo uobičajeni, uvelike utječe na stav ovoga suda o tome da u međusobnim postupanjima stranaka ništa nije logično niti uobičajeno, a činjenice se u parničnom postupku ne mogu utvrditi jer se doimaju "najvjerojatnijima". Stranka koja određenu činjenicu tvrdi dužna ju je i dokazati. Tužitelj tvrdi da je tuženik prepilio njegovu maslinu i dužan je to dokazati. Teret dokazivanja predstavlja mehanizam za prevladavanje neizvjesnosti izazvane nemogućnošću da sud, nakon ocjene dokaza provedenih u dokaznom postupku i niti nakon što su izvedeni svi dokazi, formira određeno stajalište o postojanju ili nepostojanju određenih pravno-relevantnih činjenica. Što znači da pojam tereta dokazivanja pretpostavlja stranačku dužnost dokazivanja činjenica te naposljetku odlučivanje na štetu stranke kada sud na osnovu ocjene izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi relevantnu spornu činjenicu koju je ta stranka bila dužna dokazati. Svaka stranka dužna je dokazati činjenice na kojima zasniva svoj zahtjev. Tako je u ovoj parnici na tužitelju bio teret dokazivanja da je upravo tuženik prepilio maslinu.

22. Nakon što sud je ovaj sud ocijenio da sa sigurnošću ne može utvrditi predmetnu činjenicu koju je bio tužitelj dužan dokazati, razvidno je da tužitelj snosi posljedice nedokazivanja iste. Dokazi koje je u svrhu dokazivanja te činjenice ponudio i to iskazi svjedoka ČF i NF te vlastiti iskaz nisu bili dovoljni za utvrđenje predmetne sporne činjenice. Stoga je ovaj sud stava da, nakon ocjene svih provedenih dokaza, tužitelj nije dokazao da je tuženik prepilio maslinu u njegovom vrtu. Time tužitelj nije dokazao da bi upravo tuženik bio štetnik predmetnog štetnog događaja pa nije ispunjena osnovna pretpostavka propisana člankom 1049. ZOO-a, zbog čega je tužbeni zahtjev tužitelja odbijen kao neosnovan.

23. Odbijeni su preostali dokazni prijedlozi stranaka kao nepotrebni jer je sud sporne, a relevantne činjenice utvrdio na temelju drugih provedenih dokaza. Dokazni prijedlozi tužitelja koji se odnose na visinu zahtjeva, uslijed odluke o neosnovanosti, ukazuju se suvišnima.

24. Odluka o trošku donesena je na temelju odredbe članka 154. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP) s obzirom da je tužitelj u cijelosti izgubio parnicu te na temelju odredaba Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23, dalje Tarifa).

24.1. Tuženiku je priznat trošak od po 75 bodova (kako je zatražio) za sastav odgovora na tužbu (Tbr.8.1. Tarife) te za zastupanje na ročištima 2. listopada 2017., 24. siječnja 2018., 7. studenog 2018., 11. svibnja 2021. i 14. rujna 2022. (Tbr.9.1. Tarife). Za ročišta 24. siječnja 2020., 8. veljače 2021. i 30. rujna 2024. tuženiku je priznato kako je zatražio po 37,5 bodova za svako ročište te je i za ročište 4. rujna 2018. tuženiku priznata nagrada od 37,5 bodova (Tbr.9.2. Tarife) s obzirom da rasprava nije održana zbog nedolaska svjedoka. Time je tuženiku priznato ukupno 600 bodova što uzimajući u obzir vrijednost boda (Tbr.54. Tarife) i PDV (Tbr.46. Tarife) ukupno iznosi 1.500,00 eura.

25. Tuženiku nije priznat trošak sastava podnesaka od 30. siječnja 2018., 8. svibnja 2018., 21. siječnja 2020. jer isti nisu bili potrebni za vođenje ove parnice. Podneskom od 30. siječnja 2018. tuženik dostavlja medicinsku dokumentaciju kao opravdanje nedolaska svjedoka na ročište, stoga navedeno nije niti trošak tuženika. Preostala dva podneska predstavljaju molbe za odgodu ročišta, nisu bili potrebni u ovom postupku i ne mogu pasti na teret druge strane. Odbijen je zahtjev tuženika za priznanje trošak sudske pristojbe na odgovor na tužbu jer je tuženik nije dokazao da je istu platio, a s obzirom na odluku ovoga suda neće niti biti u toj obvezi.

26. Posljedično navedenog odluci, odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova ovog postupka u cijelosti.

U Puli 20. ožujka 2025.

Sutkinja

Ana Brgles Keser

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovom sudu, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve ostale stranke u postupku, u roku od petnaest (15) dana od dana primitka ovjerenog prijepisa odluke. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Dna:

1. Tužitelju po punomoćniku

2. Tuženiku po punomoćnici