REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: PR-582/2024-20

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Moniki Ferić, u pravnoj stvari tužiteljice CT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Mariji Jukić Jurišić, odvjetnici iz Zagreba, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d. iz Zagreba, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, radi naknade štete, nakon glavne i javne rasprave održane i zaključene 19. veljače 2025., u prisutnosti zamjenice punomoćnice tužiteljice ĐT, odvjetničke vježbenice i u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, 20. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I./ Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d. iz Zagreba, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862 da tužiteljici HT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 541,50 eura sa zateznim kamatama tekućim od 1. ožujka 2024. do isplate, te zakonske zatezne kamate na iznos od 1.830,00 eura tekuće od 1. ožujka 2024. do 14. ožujka 2024., kao i parnični trošak u iznosu od 520,62 eura sa zateznim kamatama tekućim od 20. ožujka 2025. do isplate, sve prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu je za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

II./ Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice CT iz [adresa], u dijelu kojim zahtijeva da joj tuženik Croatia osiguranje d.d. iz Zagreba, Vatroslava Jagića 33, isplati iznos od 1.458,50 eura sa zateznim kamatama tekućim od 1.3.2024. do isplate, prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu je za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je dana 21.9.2023. zadobila ozljedu na radu kod poslodavca Zagrebački električni tramvaj d.o.o., Zagreb, Ozaljska 105 prilikom vožnje tramvaja, odnosno pokušaja okretanja skretnice za ulaz na okretište tramvaja. Naime, tužiteljica je okretala skretnicu pomoću ključa za skretnicu kada joj je isti trnuo ruku i ozlijedio ju. Sukladno zakonskim odredbama poslodavac odgovara radniku za štetu uzrokovanu ozljedom na radu po načelu objektivne odgovornosti, a prema općim propisima obveznog prava. Odgovornost se može osloboditi samo kada šteta potječe od više sile, radnje oštećenika ili treće osobe koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao izbjeći ili otkloniti. Kako ovdje nije ispunjen niti jedan od navedenih uvjeta jer je tužiteljica posao obavljala na uobičajen način, i kako je tužiteljici priznata ozljeda na radu, postoji odgovornost poslodavca pa samim time i tuženika kod kojega je poslodavac tužiteljice osigurao odgovornost za naknadu štete. Slijedom navedenog, tužiteljica je podnijela tuženiku odštetni zahtjev dana 1.3.2024., a tuženik joj je dana 14.3.2024. isplatio iznos od 1.830,00 eura koji tužiteljica ne smatra pravičnom novčanom naknadom. Tužiteljica se javila u Kliniku za traumatologiju Zagreb gdje joj je dijagnosticirana ozljeda:

Fractura capitis radii I sin. Tužiteljici je povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje jer je prilikom trzaja ruke zadobila ozljedu lijeve ruke i ramena uslijed koje je trpila intenzivne bolove i strah, a bolovi su se iz lijevog ramena širili u ruku. Tužiteljici je ruka imobilizirana nadlaktičnom longetom te je morala mirovati, držati ruku na povišenom i uzimati analgetike. Tužiteljica je provela više ciklusa fizikalne terapije, ali unatoč provedenom liječenju kod tužiteljice su zaostali bolni i ograničeni pokreti u lijevom laktu i ramenu uslijed čega joj je smanjena životna aktivnost pa trpi duševne boli zbog smanjene životne aktivnosti. Tijekom liječenja, tužiteljici je bila potrebna tuđa pomoć druge osobe za obavljanje svakodnevnih poslova. Slijedom navedenog, kod tužiteljice je došlo do povrede prava osobnosti na duševno zdravlje. Stoga tužbenim zahtjevom, kako u tužbi, budući se je tuženik protivio djelomičnom povlačenju tužbe, zahtijeva na ime naknade neimovinske štete 3.600,00 eura (za pretrpljene bolove 1.400,00 eura, za pretrpljeni strah 1.000,00 eura i za duševne boli zbog smanjene životne aktivnosti 1.200,00 eura) i za tuđu pomoć i njegu 230,00 eura, odnosno ukupno 3.830,00 eura, što umanjeno za nesporno plaćenih 1.830,00 eura iznosi 2.000,00 eura, kao i parnični trošak, sve sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da priznaje da je ZAGREBAČKI HOLDING d.o.o., u vrijeme nastanka štetnog događaja bio osiguran kod tuženika po polici osiguranja broj [broj police osiguranja], kojom policom je pokrivena odgovornost prema djelatnicima. Priznaje činjenicu nastanka štetnog događaja, dok osporava visina tužbenog zahtjeva. Nije sporno da se tužitelj u mirnom postupku odštetnim zahtjevom obratio tuženiku, koji mu je na ime naknade štete isplatio nesporan iznos od 1.830,00 EUR. Uzevši u obzir da je iz medicinske dokumentacije dostavljene uz tužbu razvidno da je tužitelj zadobio lake tjelesne ozljede bez prijeloma, jasno je kako je tužbeni zahtjev previsoko postavljen i neosnovan. Tuženik osporava visinu tužbenog zahtjeva, smatrajući ga previsokim, obzirom na jačinu i karakter ozljeda koje je tužitelj zadobio u štetnom događaju, orijentacijske kriterije te sudsku praksu u istovjetnim slučajevima. Tuženik smatra da je isplatom gore navedenog nespornog iznosa u cijelosti ispunio obvezu za svojeg osiguranika zbog čega se svako daljnje potraživanje tužitelja, kako na ime glavnice, tako i na ime zateznih kamata ukazuje neosnovanim. Također, tuženik ističe kako tužitelj nije dostavio zdravstveni karton koji je nužan radi razgraničenja tegoba uzrokovanih ozljedom u štetnom događaju i prijašnjih bolesti, kao i njegovog općeg zdravstvenog stanja prije nezgode. Tuženik osporava i zatraženi tijek zakonskih zateznih kamata budući da ne postoji obveza tuženika prema tužitelju za isplatu daljnjeg iznosa s osnova naknade štete, stoga isti nije ni mogao pasti u zakašnjenje, a osobito osporava zahtjev za isplatu zakonskih zateznih kamata na nesporno plaćeni iznos naknade štete od 1.830,00 EUR od dana podnošenja odštetnog zahtjeva 01.03.2024. pa do dana isplate 14.03.2024., sve budući da je tuženik postupio u skladu s čl. 943. Zakona o obveznim odnosima i u roku od 14 dana od dana zaprimanja odštetnog zahtjeva isplatio nesporni iznos naknade štete. Opreza radi, tuženik ističe da sve i kada bi se utvrdila obveza tuženika na isplatu daljnjeg iznosa s osnova naknade štete, tuženik osporava zatraženi tijek zateznih kamata na neimovinsku štetu budući da se iste računaju od završetka liječenja i stabilizacije tužiteljeva zdravstvenog stanja narušenog štetnim događajem te na imovinsku štetu koju tužitelj potražuje na ime tuđe njege i pomoći iz razloga što tužitelj nije uz tužbu dostavio dokaz da je istu plaćao pa se pretpostavlja da su mu istu pružali ukućani. S obzirom da se radi o nerepariranoj šteti, zatezne kamate se mogu računati jedino od dana kada visina nereparirane štete bude utvrđena, odnosno od dana presuđenja. Slijedom navedenog predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti.

3. Sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u Odštetni zahtjeva (list 5-6 spisa), Uputnicu liječničkom povjerenstvu (list 7-8 spisa), medicinsku dokumentaciju (list 9-14, 98- 100, 106-111 spisa), Prijavu o ozljedi na radu (list 15-18 spisa), Stručno-medicinsku ocjenu privremene nesposobnosti za rad osiguranika (list 19-20 spisa), zdravstveni karton (list 37-94 spisa), provedeno je medicinsko vještačenje po vještaku dr. Božidaru Šebečiću (list 101-103 spisa).

4. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti sukladno čl. 8 Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03 i 88/05,2/07,84/08,96/08,23/08, 57/11, 25/13 i 70/19 - dalje ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice djelomično osnovan.

5. Predmet ovog postupak je zahtjev tužiteljice za naknadu štete nastalu na radu u štetnom događaju dana 21.9.2023.

6. Među strankama nije sporan nastanak štetnog događaja, pasivna legitimacija i odgovornost tuženika. Također, među strankama nije sporno da je tuženik tužiteljici prije podnošenja predmetne tužbe temeljem odštetnog zahtjeva na ime naknade štete isplatio iznos od 1.830,00 eura. Isto tako, nije sporno da su tužiteljici tužbu pomoć i njegu pružali ukućani besplatno.

7. Sporna je osnova i visina štete.

8. Na ročištu 19.2.2025. koje je održano u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, punomoćnik tužitelja je izjavi da nema daljnjih dokaznih prijedloga, odustao je od drugih dokaznih prijedloga, te je predložio da sud zaključi glavnu raspravu, pa sud nije izvodio daljnje dokaze te je zaključio glavnu raspravu.

9. Radi utvrđivanja osnove i visine štete, sud je izvršio uvid u medicinsku dokumentaciju i zdravstveni karton tužiteljice, te je provedeno medicinsko vještačenje. Vještak dr. Božidar Šebečić u svom nalazu i mišljenju utvrdio je da je tužiteljica rođena 1989. te da je dana 21.09.2023. stradala na radnom mjestu. Prilikom vožnje tramvaja odnosno pokušaja okretanja skretnice pomoću ključa za skretnicu isti joj je trznuo ruku i ozlijedio ju. Zadobila je istegnuće ekstenzornih mišića i tetiva lijeve podlaktice. Na prvom pregledu je postavljena sumnja i na prijelom glavice palčane kosti u lijevom laktu ali je na kontrolnim Rtg slikama prijelom isključen. Liječen je kratkotrajnom imobilizacijom lijeve ruke, mirovanjem, analgeticima. Provela je fizikalnu terapiju. Zbog zadobivene ozljede kod tužiteljice je došlo do povrede tjelesnog i duševnog zdravlja. Prema priloženoj medicinskoj dokumentaciji i nalazu pri pregledu tužiteljice, po završetku liječenja kod tužitelja su zaostali povremeni bolovi u lijevoj podlaktici, naročito kod ekstenzije šake i prstiju. Snaga ekstenzije šake je oslabljena. Navedene trajne posljedice uzrok su smanjenja životne aktivnosti od 3% uslijed čega trpi i odgovarajuće duševne boli. Tužiteljica je zbog zadobivene ozljede i tijekom liječenja trpila fizičke bolove jačeg intenziteta jedan dan, srednjeg intenziteta 7 dana i manjeg intenziteta 6 tjedna kumulativno. Zaostali kronični bolovi uključeni su u smanjenje životne aktivnosti. Tužiteljica je trpila primarni strah jačeg intenziteta kratkotrajno u trenutku štetnog događaja. U nastavku liječenja trpila je sekundarni strah (zabrinutost za zdravlje i ishod liječenja) jačeg intenziteta jedan dan, srednjeg intenziteta 5 dana, manjeg intenziteta 4 tjedna kumulativno. Tuđa pomoć joj je bila potrebna u opsegu 2 sata dnevno 2 tjedna, u opsegu 1 sat dnevno 3 tjedna za obavljanje težih kućnih poslova, za nabavku i pripremu hrane i sl. Liječenje tužiteljice je završeno, odnosno zdravstveno stanje se stabiliziralo 04.12.2024.

10. Nalaz i mišljenje liječnika vještaka, ovaj sud je u cijelosti prihvatio kao stručnu pomoć u dokazivanju tužiteljevih tegoba, budući da je isti sačinjen stručno i obrazloženo u skladu s pravilima struke i temeljem postojeće medicinske dokumentacije, te n a isti niti 11. Slijedom navedenog, ovaj sud je na temelju provedenog medicinskog vještačenja, te pregledom medicinske dokumentacije i zdravstvenog kartona tužiteljice, utvrdio da je u predmetnom štetnom događaju tužiteljica zadobila istegnuće ekstenzornih mišića i tetiva lijeve podlaktice. zbog čega je trpjela bolove i strah određeno vrijeme i određenog intenziteta, te trpi duševne boli zbog trajnog smanjenja životne aktivnosti 3%, te joj je bila potrebna tuđa pomoć i njega 49 sati (2 sata dnevno 2 tjedna, u opsegu 1 sat dnevno 3 tjedna za obavljanje težih kućnih poslova, za nabavku i pripremu hrane i sl.), te je liječenje tužitelja završeno 16.11.2023. odnosno zdravstveno stanje se stabiliziralo 04.12.2024.

12. Prema čl. 1100. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08 - dalje: ZOO) u slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Stavkom 2. istog članka određeno je da će sud pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom. Obzirom da je utvrđeno da je tužitelju povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, te da težina povrede i okolnosti slučaja to opravdavaju, ispunjene su pretpostavke iz čl. 1100. st. 1. ZOO da se tužitelju odmjeri pravična novčana naknada za pretrpljenu neimovinsku štetu.

13. S obzirom na ovakvo utvrđeno činjenično stanje, cijeneći intenzitet i duljinu pretrpljenih fizičkih bolova i straha, vrstu i lokalitet ozljeda te popratne tegobe kojima je tužiteljica bila izložena, stupanj smanjenja životne aktivnosti (3%), životnu dob tužiteljice (rođena 1989. godine), te okolnosti konkretnog slučaja, ovaj sud smatra da primjerena novčana naknada tužiteljici za povredu prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje iznosi ukupno 2.200,00 eura, odnosno po slijedećim kriterijima: za fizičke boli 600,00 eura, za strah 500,00 eura i za duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti 1.100,00 eura, 14. Nadalje, kako je na temelju nalaza i mišljenja vještaka utvrđeno da je tužiteljici bila potrebna tuđa pomoć i njega u trajanju od ukupno 49 sati, te je ista tužiteljici pružana besplatno, a po ocjeni ovog suda primjerena je cijena sata tuđe pomoći i njege 3,50 eura po satu, budući je to primjereno cijenama na tržištu (čl. 223. ZPP-a), to primjerena novčana naknada tužiteljici s osnove tuđe pomoći i njege iznosi 171,50 eura sukladno čl. 1095. st. 2. ZOO.

15. Slijedom navedenog, kako primjerena naknada za nastalu neimovinsku i imovinsku štetu iznosi ukupno 2.371,50 eura, a tuženik je tužiteljici prije tužbe nesporno isplatio iznos od 1.830,00 eura (ali stranke ne navode po kojoj osnovi, a niti su imale daljnjih dokaznih prijedloga u tom smjeru), to je tužiteljici valjalo dosuditi daljnji iznos na ime naknade štete (imovinske i neimovinske) u iznosu od 541,50 eura, dok je odbijen preostali dio zahtjeva u iznosu od 1.458,50 eura.

16. Prema čl. 29. st. 1. ZOO, dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate. Čl. 1103. ZOO određeno je da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga. Tužiteljica je uz tužbu dostavila odštetni zahtjev kojeg je prije tužbe dostavila tuženiku 1.3.2024. temeljem kojeg je tuženik isplatio nesporni iznos štete, što niti tuženik nije osporavao, niti je tvrdio suprotno, te je isti podnesen nakon što je završilo liječenje tužiteljice, budući je medicinskim vještačenjem utvrđeno da je liječenje tužiteljice završeno, odnosno zdravstveno stanje se stabiliziralo 16.11.2023. Stoga je po ocjeni ovog suda osnovan zahtjev tužiteljice za isplatom zateznih kamata na dosuđeni iznos naknade štete tekuće od 1.3.2024. do isplate. Također, kako tako tužiteljica navodi da joj je tuženik na temelju odštetnog zahtjeva isplatio na ime naknade štete iznos od 1.830,00 eura dana 14.3.2024., što tuženik nije osporavao, a niti je tvrdio suprotno, to je tuženik navedenu isplatu izvršio sa zakašnjenjem, budući je šteta dospjela danom podnošenja odštetnog zahtjeva, to je tužiteljici valjalo dosuditi i zatezne kamate na isplaćeni iznos od 1.830,00 eura od dana odštetnog zahtjeva tj. 1.3.2024. do isplate tj. 14.3.2024. Odluka o visini stope zateznih kamata temelji se na odredbi čl. 29. st. 2. ZOO.

17. Tužiteljica je tužbenim zahtjevom u tužbi zahtijevao iznos od 2.000,00 eura, te je nakon provedenog medicinskog vještačenja, podneskom od 9.12.2024. djelomično povukla tužbeni zahtjev tako da je zahtijevala da joj tuženik isplati iznos od 1.132,68 eura. Međutim, kako se je tuženik podneskom od 18.12.2024. protivio takvom djelomičnom povlačenju tužbe, to do djelomičnog povlačenja tužbe niti nije došlo pa je sud odlučio o tužbenom zahtjevu preciziranom u tužbi. Slijedom navedenog, tužitelj tužbenim zahtjevom u tužbi zahtijeva na ime naknade štete iznos od ukupno 1.132,68 eura te je sud o istom odlučio.

18. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama čl. 154. st. 2. i čl. 155. st. 1 ZPP te su troškovi odmjereni prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23), a prema vrijednosti postavljenog tužbenog zahtjeva u tužbi. Kako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud je najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela u odnosu na osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, pa je tako utvrdio da je tužiteljica uspjela po osnovi 100% i po visini 27%, dakle, uspjela je ukupno sa 63,5% (100+27=127:2=63,5), a tuženik sa 36,5%, te je zatim od postotka tužiteljica (koja je u većoj mjeri uspjela) oduzeo postotak tuženika (koji je u manjoj mjeri uspio), što iznosi 27%, nakon čega je utvrdio iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova tužiteljice (koja je u većoj mjeri uspjela u parnici) koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka, te je tužiteljici odmjerio naknadu dijela takvih troškova u omjeru od 27%. Tako je tužiteljici priznat trošak zastupanja po punomoćniku i to: za sastav odštetnog zahtjeva po Tbr.32 - 100 bodova, za sastav tužbe po Tbr. 7/1 - 100 bodova, ročište 10.9.2024. i 19.2.2025. po Tbr. 9/1 - po 100 bodova za svako, podnesak od 23.10.2024., 11.11.2024. i 9.12.2024. po Tbr. 8/4 – po 25 bodova za svaki, što uz vrijednost boda od 2,00 eura iznosi ukupno 950,00 eura, a uvećano za trošak PDV-a iznosi 1.187,50 eura. Kako je tužiteljica uspjela u sporu sa 27%, to trošak tužiteljice iznosi 320,62 eura. Tome valja dodati trošak medicinskog vještačenja u iznosu od 200,00 eura koji je bio neophodan za vođenje parnice, pa ukupni trošak tužiteljice iznosi 520,62 eura. Tužiteljici nije priznat trošak podneska od 12.9.2024. i 17.10.2024. jer isti nisu bili nužni za vođenje parnice sukladno čl. 155 st. 1 ZPP-a. Također, tužiteljici nije priznat trošak ročišta za objavu presude, jer isti nije dospio u vrijeme zaključenja glavne rasprave, a nije izvjesno da li će ista na to ročište pristupiti ili ne. Odluka o kamatama na parnični trošak temelji se na čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima i čl. 151 st. 3. ZPP-a.

U Zagrebu, 20. ožujka 2025.

S u d a c :

Monika Ferić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda pisanim putem u pet primjeraka u roku 15 dana.

DNA:

1. Pun. tužiteljice

2. Tuženiku