Republika Hrvatska

Trgovački sud u Zadru

Zadar, Dr. Franje Tuđmana 35

Poslovni broj: P-58/2021-107

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Trgovački sud u Zadru, po sucu Tomislavu Jurlini, na prijedlog sudskog savjetnika Andreja Margarina, u pravnoj stvari tužitelja TPK ARMATURA d.o.o., Zagreb, Slavonska avenija 20/b, OIB: 30817831374, kojeg zastupaju punomoćnici Ivan Bitanga i Marko Zekanović, odvjetnici u OD Zekanović, Bitanga i partneri d.o.o., Zadar, protiv tuženika STEČAJNA MASA STEČAJNOG DUŽNIKA JELŠINGRAD FABRIKA ALATNIH MAŠINA A.D. BANJA LUKA U STEČAJU, Bosna i Hercegovina, Banja Luka, Branka Perdua 10/a, OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Dražen Štivić, odvjetnik u Županji, Veliki kraj 54, radi isplate, izvan ročišta, 20. ožujka 2025.

r i j e š i o  j e

I. Odbacuje se kao nedopuštena tužba u dijelu radi isplate iznosa zateznih kamata tekućih na iznos od 41.714,58 EUR / 314.290,97 HRK od 2. studenog 2003. do isplate.

II. Odbija se tužiteljev zahtjev za naknadom troškova ovršnog, parničnog i postupka osiguranja kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je u svojstvu ovrhovoditelja dana 13. rujna 2004. godine podnio ovom sudu protiv ovršenika – prednika tuženika JELŠINGRAD, fabrika alatnih mašina a.d., prijedlog za ovrhu temeljem vjerodostojne isprave na nekretninama ovršenika, a radi naplate novčane tražbine u iznosu od 314.290,97 kn.

2. Na temelju navedenog prijedloga Trgovački sud u Zadru je donio rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-1320/04 od dana 17. rujna 2004. godine. Navedenim rješenjem je naložio ovršeniku plaćanje naznačenog iznosa s pripadajućim zateznim kamatama i troškovima postupka, te je odredio ovrhu na ovršenikovim nekretninama upisanima u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], označenima kao z. k. č. [katastarska čestica] (dvorište 800 m2) i z. k. č. [katastarska čestica] (pašnjak 81 m2).

3. Protiv gore opisanog rješenja prednik tuženika je pravodobno podnio prigovor, pa je Trgovački sud u Zadru, temeljem izjavljenog prigovora, rješenjem poslovni broj IV Ovrv-1320/04 dana 4. veljače 2005. stavio izvan snage rješenje opisano pod točkom 2. obrazloženja u dijelu u kojem je određena ovrha, ukinuo je provedene radnje i odlučio da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

4. Dana 13. travnja 2005. godine tužitelj je podnio prijedlog za osiguranje određivanjem prethodne mjere predbilježbom založnog prava na nekretninama tuženika upisanima u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], označenima kao z. k. č. [katastarska čestica] (dvorište 800 m2) i z. k. č. [katastarska čestica] (pašnjak 81 m2).

4.1. Sud je prihvatio taj prijedlog te je rješenjem poslovni broj IV Ovrv-1320/04 od 26. kolovoza 2005. odredio traženo osiguranje prethodnom mjerom predbilježbom založnog prava na opisanim nekretninama tuženika. Odredio je da će tu predbilježbu založnog prava provesti zemljišnoknjižni odjel Općinskog suda u Biogradu na moru, te da provedbom prethodne mjere predlagatelj osiguranja stječe založno pravo na predmetu osiguranja. Također je tim rješenjem sud odredio da će navedena prethodna mjera trajati do proteka petnaest dana nakon nastupanja za uvjeta za ovrhu. Nesporno je da je ta prethodna mjera provedena upisom u zemljišne knjige.

5. Punomoćnik tuženika je podneskom zaprimljenim od strane suda 14. rujna 2009. obavijestio sud da je rješenjem Osnovnog suda u Banja Luci dana 6. kolovoza 2009. otvoren stečaj nad tuženikom, koje je rješenje dostavio u spis.

6. Pred sudom je dana 17. studenog 2009. održana glavna rasprava, na kojoj je stečajni upravitelj tuženika-protivnika osiguranja priložio rješenje o otvaranju stečajnog postupka nad istim, te zapisnik sa ispitnog i izvještajnog ročišta održanog kod Osnovnog suda u Banja Luci. Isti je naveo da je tužitelj-predlagatelj osiguranja u tom stečajnom postupku prijavio svoje potraživanje pod rednim brojem 949, a koje mu je potraživanje priznato u cijelosti.

7. Na raspravi održanoj pred ovim sudom dana 19. siječnja 2010. godine tuženik je priložio pravomoćno rješenje Općinskog suda u Splitu poslovni broj R1- 1181/09 od 16. prosinca 2009, kojim je priznato rješenje Osnovnog suda u Banja Luci, a kojim je otvoren stečajni postupak nad prvobitnim tuženikom. Potom je sud donio rješenje o prekidu postupka.

8. Podneskom od 25. ožujka 2011. tuženik je zatražio nastavak postupka, a što je ponovio u podnesku zaprimljenim 16. studenog 2011., u kojem je u bitnom istakao prigovor nenadležnosti, te nepostojanja pravnog interesa tužitelja za vođenje ovog postupka, uslijed činjenice da je istom tražbina priznata u stečajnom postupku. Podneskom od 6. lipnja 2013. tuženik požuruje postupanje, a podneskom od 12. ožujka 2014. ponavlja prijedlog za nastavak postupka. Podneskom zaprimljenim 5. veljače 2019. tuženik moli zakazivanje ročišta u ovoj pravnoj stvari.

9. U podnesku od 11. ožujka 2020. tuženik je u bitnom ukazao na ranije opisano rješenje Općinskog suda u Splitu o priznanju strane sudske odluke, te ukazao na učinak iste. Naveo je i da je tužitelj svoje potraživanje prijavio u iznosu znatno višem od utuženog, a koje mu je priznato u cijelosti. Također, da je isti zatražio pravo odvojenog namirenja na nekretninama oznaka čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koje mu je pravo osporeno, te je isti upućen na pokretanje parnice radi utvrđenja tog prava odvojenog namirenja, a koju parnicu nije u određenom mu roku pokrenuo. Istakao je i da je tužitelju plaćeno priznato mu potraživanje u odgovarajućem postotku. Uz navedeni podnesak tuženik je dostavio i tužiteljevu prijavu potraživanja u stečajnom postupku (l.s.384), zapisnik stečajnog suda od 20. listopada 2009., izjašnjenje stečajnog upravitelja od 26. studenog 2014. (l.s.396), izvatke iz Zakona o stečajnom postupku Republike Srpske, korespondenciju stranaka i bankovne potvrde iz kojih je vidljivo da su tužitelju plaćena priznata potraživanja u odgovarajućem omjeru.

10. Dana 13. svibnja 2020. sud je rješenjem utvrdio nastupanje prekida postupka zbog prestanka postojanja tuženika kao pravne osobe.

11. Podneskom od 22. listopada 2020. tuženik je podneskom zatražio ukidanje prethodne mjere.

12. Podneskom od 6. studenog 2020. tužitelj je predložio da sud pozove stečajnu upraviteljicu tuženika da preuzme postupak.

13. Rješenjem od 29. siječnja 2021. sud je pozvao stečajnu upraviteljicu tuženika da preuzme postupak i odredio nastavak postupka.

14. Podneskom od 12. svibnja 2021. tuženik se dodatno očitovao u odnosu na prethodnu mjeru i tužbeni zahtjev.

15. Rješenjem poslovni broj P-58/2021-64 sud je odbio prijedlog tuženika za ukidanje prethodne mjere opisane pod 4., a koju je odluku povodom žalbe tuženika od 28. prosinca 2021. potvrdio Visoki trgovački sud Republike Hrvatske rješenjem poslovni broj 26 Pž-950/2022-2 od 28. veljače 2022.

16. Sud je 17. svibnja 2022. održao ročište za glavnu raspravu, te je po prijedlogu tužitelja u nastavku postupka odredio izvesti dokaz financijskim vještačenjem.

17. Rješenjem poslovni broj 7 P-58/2021-76 od 30. rujna 2022. sud je ukinuo platni nalog sadržan u predmetnom rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave te je odredio da će nakon pravomoćnosti tog rješenja sud otpočeti raspravljanje o glavnoj stvari.

18. U podnesku od 3. studenog 2022. tuženik je u bitnom naveo da tužitelj raspolaže ovršnom ispravom - Izvodom iz tabele utvrđenih potraživanja, koju je priložio uz podnesak. Naveo je da ista još nije priznata u Republici Hrvatskoj, ali da tužitelj može zatražiti njezino priznanje pokretanjem odgovarajućeg postupka.

19. U podnesku od 9. siječnja 2023. tuženik je u spis dostavio " izvršnu ispravu izvoda iz tabele" te naveo da tužitelj nema pravnog interesa za vođenje ovog parničnog postupka. Istu ispravu je dostavio u ovjerenom prijevodu sa srpskog jezika uz podnesak od 24. siječnja 2023. u kojem je predložio da sud za potrebe ovog postupka prizna navedenu ispravu kao ovršnu ispravu. Tuženik se na navedeno očitovao u podnescima od 9. siječnja 2023. i 31. ožujka 2023., u bitnom navodeći kako se ne bi radilo o ovršnoj ispravi te da istu nije moguće priznati kao stranu sudsku odluku, između ostalog i uslijed činjenice kako je ovaj postupak u Republici Hrvatskoj ranije pokrenut.

20. U odnosu na tužiteljevo potraživanje sa osnove glavnog duga sud je 11. listopada 2023. donio djelomičnu presudu poslovni broj 7 P-58/2021-84 kojom je djelomično prihvatio tužbeni zahtjev, a dijelom ga odbio.

20.1. Protiv opisane presude tuženik je podnio žalbu koju je Visoki trgovački sud Republike Hrvatske prihvatio i rješenjem poslovni broj 9 Pž-4418/2023-2 od 9. siječnja 2024. ukinuo gore opisanu djelomičnu presudu. U ukidnoj odluci je dao uputu prvostupanjskom sudu, obzirom da se radi o parnici povodom stečaja s međunarodnim elementom; da sud mora prvenstveno utvrditi mjerodavno materijalno pravo, tj. stečajno pravo Republike Srpske, utvrditi položaj odnosno status tužitelja u odnosu na stečajnog dužnika te mora ispitati da li tužitelj uopće može predmetno postaviti kondemnatorni tužbeni zahtjev.

21. Sud je nakon ponovljenog postupka 20. prosinca 2024. u odnosu na tužiteljevo potraživanje sa osnove glavnog duga donio djelomičnu presudu poslovni broj P-58/2021-98 kojom je djelomično prihvatio tužbeni zahtjev, a dijelom ga odbio.

21.1. U toj presudi je sud između ostalog utvrdio i činjenice koje je pogrešno smatrao odlučnima:

- da rješenje Općinskog suda u Splitu poslovni broj R1-181/09 od 16. prosinca 2009., kojim je rješenjem priznata strana sudska odluka o otvaranju stečajnog postupka nad prednikom tuženika, nije nikad bilo objavljeno na oglasnoj ploči suda, pa stoga da učinci priznate predmetne strane odluke nikad nisu počeli djelovati;

- da je tužitelj provedbom prethodne mjere donijete u ovom postupku stekao založno pravo radi osiguranja predmetne tražbine.

22. Na temelju ovako utvrđenih činjenica i primjenom odgovarajućih zakonskih odredbi Stečajnog zakona (Narodne novine br. 44/1996, 161/1998, 29/1999, 129/2000, 123/2003, 197/2003, 187/2004, 82/2006) ovaj sud je smatrao da tužitelj ima pravo tražiti kondemnatornu pravnu zaštitu u ovom postupku, te je na temelju rezultata dokaznog postupka i primjene odgovarajućih materijalnopravnih odredbi tužbeni zahtjev djelomično ocijenio osnovanim.

23. Presudom poslovni broj Pž-504/2025-2 od 11. veljače 2025. Visoki trgovački sud Republike Hrvatske preinačio je djelomičnu presudu opisanu pod 21Izreka navedene drugostupanjske odluke doslovno glasi:

" I. Preinačuje se djelomična presuda Trgovačkog suda u Zadru poslovni broj P- 58/2021-98 od 20. prosinca 2024. u točki I. izreke i sudi:

1. Ukida se djelomična presuda Trgovačkog suda u Zadru poslovni broj P- 58/2021-98 od 20. prosinca 2024. u točki I. izreke.

2. Odbacuje se tužba radi isplate iznosa od 41.713,58 EUR kao nedopuštena.

3. Nalaže se tužitelju u roku od 15 dana nadoknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 8.801,69 EUR (osamtisućaosamstojedan eur i šezdesetdevet centi).

II. Nalaže se tužitelju u roku od 15 dana nadoknaditi tuženiku trošak žalbenog postupka u iznosu od 2.489,68 EUR (dvijetisućečetristoosamdesetdevet eura i šezdesetosam centi)."

23.1. Drugostupanjski sud odluku o nedopuštenosti tužbe obrazlaže na slijedeći naćin:

" Iz podataka u spisu proizlazi da je tužba podnesena 13. rujna 2004., da je u međuvremenu rješenjem Osnovnog suda u Banjoj Luci otvoren stečajni postupak rješenjem od 6. kolovoza 2009. (list 81. spisa) nad Jelšingrad, Fabrika alatnih mašina, a.d. Banja Luka, te je za stečajnog upravitelja imenovan Aleksa Ježić iz Banje Luke, te su pozvani vjerovnici u roku od 30 dana računajući od dana objave oglasa o otvaranju stečajnog postupka u „Službenom glasniku“ Republike Srpske, prijaviti svoja prava; a sve kako to proizlazi iz citiranog rješenja. Nadalje, rješenjem Općinskog suda u Splitu poslovni broj R1-1181/09 od 16. prosinca 2009. priznato je rješenje Osnovnog suda u Banja Luci kojim je otvoren stečajni postupak nad prvobitnim tuženikom. Nakon toga sud je donio rješenje o prekidu postupka, odnosno kasnije i o nastavku postupka. Isto tako, tijekom postupka je rješenjem suda od 26. kolovoza 2005. poslovni broj Ovrv-1320/04 određeno osiguranje prethodnom mjerom predbilježbom založnog prava na upisanim nekretninama; a rješenjem ovoga suda poslovni broj Pž-950/2022-2 od 28. veljače 2022. potvrđeno je rješenje Trgovačkog suda u Zadru poslovni broj P-58/21 od 28. prosinca 2021. kojim je odbijen prijedlog tuženika-protivnika osiguranja za ukidanje prethodne mjere određene na temelju rješenja Trgovačkog suda u Zadru poslovni broj Ovrv- 1320/04 od 26. kolovoza 2005. Nadalje, iz spisa proizlazi da je tužitelj kao vjerovnik podnio „prijavu potraživanja razlučnog vjerovnika“ (list 384. -396. spisa) u kojoj ističe da podnosi prijavu potraživanja, te da je stečajni dužnik dužan razlučnom vjerovniku TPK Armatura d.o.o. Zagreb iznos od 30.340,01 EUR s kamatama, a sve kako je to navedeno u prijavi. Iz Zapisnika Osnovnog suda u Banja Luci od 20. listopada 2009. proizlazi da je tužiteljevo potraživanje osnovano odnosno osporeno; a pod rednim brojem 949 (list 337. spisa).

Iz iznesenog jasno proizlazi da se predmetno radi o sporu s međunarodnim elementom te iz podataka u spisu jasno proizlazi da je tužitelj bio vjerovnik u stečajnom postupku nad stečajnim dužnikom Jelšingrad fabrika alatnih mašina a.d., Banja Luka, u Bosni i Hercegovini pa budući se postupak vodio u Bosni i Hercegovini primjenjuje se pravo Republike Srpske i to Zakon o stečajnom postupku („Službeni glasnik“ Republike Srpske broj: 67/02, 77/02, 38/03, 96/03 i 68/07), a koji je bio relevantan u vrijeme otvaranja stečajnog postupka. Ovdje se ukazuje na odredbu čl. 60. tog Zakona o stečajnom postupku prema kojoj odredbi stečajni vjerovnici mogu svoja potraživanja prema stečajnom dužniku ostvarivati samo u stečajnom postupku.

Dakle, nesporno je da je tužitelj kao stečajni vjerovnik podnio prijavu tražbine u stečajnom postupku koja mu je priznata u cijelosti, te čak i dio te tražbine isplaćen pa nije upitno da tužitelj niti u Bosni i Hercegovini, a niti u Republici Hrvatskoj više ne može ostvarivati kondemnatornu pravnu zaštitu protiv tuženika kao stečajnog dužnika."

24. Nakon što je drugostupanjski sud presudom odbacio tužbu u odnosu na potraživanje sa osnove glavnog duga, kao nedopuštenu, iz razloga pravne sigurnosti prvostupanjski sud mora odstupiti od svog ranijeg pravnog shvaćanja i prihvatiti pravno shvaćanje drugostupanjskog suda, te odbaciti tužbu i u odnosu na potraživanje po osnovi zateznih kamata, o čemu nije odlučivao djelomičnom presudom. Pritom se ovaj sud poziva na sve razloge obrazloženje drugostupanjskog suda, kako je doslovno citirano pod 23.1. i prihvaća sva utvrđenja drugostupanjskog suda.

24.1. Temeljem odredbe članka 12. stavka 1. Zakona o parničnom postupku (»Narodne novine«, br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 70/19

– dalje ZPP), a obzirom da je drugostupanjski sud presudom pravomoćno odlučio o prethodnom pitanju – postojanju glavnog duga, tako što je odbacio tužbu kao nedopuštenu, ovom sudu nije dopušteno preispitivanje pravilnosti te odluke. Kako se radi o presudi, a ne o rješenju, proizlazi da je o tom pitanju sud meritorno odlučio pa je ovaj sud vezan sadržajem izreke te odluke.

24.2. Dakle, kada je presudom, a ne rješenjem, pravomoćno odbačena tužba u odnosu na potraživanje po osnovi glavnog duga, valja na isti način odlučiti o potraživanju po osnovi zateznih kamata koje teku na glavni dug, pa je odlučeno kao u točki I. izreke. Svako drugačije postupanje prvostupanjskog suda u ovoj situaciji dovelo bi do pravne nesigurnosti u tolikom stupnju da bi ta pravna nesigurnost dovela do povrede prava na pošteno suđenje, kako je to propisano u članku 6. stavku 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Narodne novine - Međunarodni ugovori br. 18/97., 6/99. - proč. tekst, 8/99 - ispr., 14/02., 1/06. i 13/17.) i u članku 29. stavku 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" br. 56/90., 135/97., 8/98. - službeni pročišćeni tekst, 113/00., 124/00. - službeni pročišćeni tekst, 28/01., 41/01. - službeni pročišćeni tekst, 76/10., 55/01. - službeni pročišćeni tekst, 5/14., 85/10. - službeni pročišćeni tekst).

25. Kako je sud odbacio tužbu, tužitelj temeljem odredbe članka 154. stavka 1. ZPP nema pravo na naknadu troškova, pa je odlučeno kao u točki II. izreke.

26. O tuženikovom zahtjevu za naknadom troškova postupka je u cijelosti odlučio drugostupanjski sud.

U Zadru 20. ožujka 2025.

Sudski savjetnik

Sudac

Andrej Margarin

Tomislav Jurlina

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove odluke dopuštena je žalba. Rok za žalbu je 15 (petnaest) dana. Rok za žalbu teče od dana dostave pisanog otpravka presude. Žalba se dostavlja u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke u postupku ovom sudu za Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

DNA:

- tužitelju po punomoćnicima, putem e-komunikacije,

- tuženiku po punomoćniku, putem e-komunikacije,

- u spis.