REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

Novi Zagreb - Istok, Turinina 3

Poslovni broj: P Ob-112/2020-39

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu, po sucu toga suda Renati Šrekais, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice NU OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupane po punomoćniku Zvonimiru Raiću, odvjetniku u Zagrebu, Dalmatinska 18/II protiv tuženika PU OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Martini Radovan, odvjetnici u Zagrebu, Zagrebačka cesta 66, radi utvrđenja bračne stečevine, nakon glavne, usmene i javne rasprave, održane i zaključene dana 05. veljače 2025. u nazočnosti zamjenice punomoćnika tužiteljice Nade Milić, odvjetnice i punomoćnice tuženika Martine Radovan, odvjetnice, dana 20. ožujka 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

1. Utvrđuje se kako: 1.1. cjelokupna (1/1) nekretnina upisana u Zemljišnoknjižnom odjelu Novi Zagreb Općinskog suda u Novom Zagrebu u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], zk.č.br.: 500/8, [adresa] površine 365 m2, stambena zgrada [adresa], površine 365 m2, ukupne površine 365 m2, zajedno s zemljištem na kojem je uspostavljeno vlasništvo posebnog dijela nekretnine, i to 38. suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-38), dvosobni stan br.4 na VII

(sedmom) katu površine 61,77 čm.,

1.2. cjelokupna (1/1) nekretnina upisana u Zemljišnoknjižnom odjelu Novi Zagreb Općinskog suda u Novom Zagrebu u zk. ul. br.: [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], zk.č.br.: 612/2, Adamičeva ulica površine 2721 m2, dvorište površine 62 m2, garaža površine 2659 m2, ukupne površine 2721 m2, zajedno s zemljištem na kojem je uspostavljeno vlasništvo posebnog dijela nekretnine, i to 55. suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-55), garaža broj 55 površine 13,00 m2, prizemlje, Adamićeva bb, koji je neodvojivo povezan sa odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine koji je jednako velik kao i ostali suvlasnički dijelovi. te

1.3. cjelokupna (1/1) nekretnina upisana u Zemljišnoknjižnom odjelu Zadar Općinskog suda u Zadru u zk. ul. br.: [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], zk.č.br. 412/161, zgrada, dvorište, put površine 318 m2, dvorište površine 206 m2, kuća površine 112 m2, ukupne površine 318 m2. predstavljaju bračnu stečevinu tužitelja i sada pok. UU (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], rođenog **.**.1933.g. te preminulog **.**.2019.g., i to svakog u jednakom (jednopolovinskom) udjelu.

2.Utvrđuje se kako 2.1. jednopolovinski (1/2) suvlasnički udjel nekretnine upisane u Zemljišnoknjižnom odjelu Novi Zagreb Općinskog suda u Novom Zagrebu u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], zk.č.br.: 500/8, [adresa] površine 365 m2, stambena zgrada [adresa], površine 365 m2, ukupne površine 365 m2, zajedno s zemljištem na kojem je uspostavljeno vlasništvo posebnog dijela nekretnine, i to 38. suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E- 38), dvosobni stan br.4 na VII (sedmom) katu površine 61,77 čm.,

2.2. jednopolovinski (1/2) suvlasnički udjel nekretnine upisane u Zemljišnoknjižnom odjelu Novi Zagreb Općinskog suda u Novom Zagrebu u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], zk.č.br.: 612/2, Adamičeva ulica površine 2721 m2, dvorište površine 62 m2, garaža površine 2659 m2, ukupne površine 2721 m2, zajedno s zemljištem na kojem je uspostavljeno vlasništvo posebnog dijela nekretnine, i to 55. suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-55), garaža broj 55 površine 13,00 m2, prizemlje, Adamićeva bb, koji je neodvojivo povezan sa odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine koji je jednako velik kao i ostali suvlasnički dijelovi.,

2.3. jednopolovinski (1/2) suvlasnički udjel nekretnine upisane u Zemljišnoknjižnom odjelu Zadar Općinskog suda u Zadru u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], zk.č.br.: 412/161, zgrada, dvorište, put površine 318 m2, dvorište površine 206 m2, kuća površine 112 m2, ukupne površine 318 m2., predstavljaju tužiteljevu posebnu imovinu te kako je tužitelj isključivi vlasnik navedenih udjela ovih nekretnina.

3. Nalaže se tuženiku DU da u roku od petnaest dana isplati tužiteljici MU parnične troškove u iznosu od 13.139,72 Eur zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 20.03.2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, s time da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranje Europske središnje banke.

4. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika DU za naknadu parničnog troška.

Obrazloženje

1. Tužiteljica NU u tužbi koju je podnijela ovom sudu 14.04.2020. g. navodi da je rješenjem ovog suda broj O-586/19 od 14.II.2020.g. (ispravljenim rješenjem istog suda broj O-586/19 od 3.III.2020.g.) upućena pokrenuti parnicu protiv tuženika radi utvrđenja da 1/2 suvlasničkog udjel predmetnih nekretnina (stana i garaže u Zagrebu te kuće u [adresa]) predstavlja vlastitu imovinu tužiteljice tj. da taj suvlasnički udjel ovih nekretnina ne čini dio ostavinske imovine pok. UU. Sve navedene nekretnine stečene su nominalno od strane pok. UU i to za vrijeme trajanja i braka i bračne zajednice između istoga i tužitelja. Naime, pok. AU i tužiteljica su bili bračni drugovi koji su se u braku nalazili dulje od pola stoljeća, koji su u braku dobili zajedničku djecu (GU i ČU) te čiji je brak prestao smrću pok. UU. Za vrijeme trajanja braka i bračne zajednice tužiteljica i pok. AU su stekli vlasništvo predmetnih nekretnina, i to upravo (dominantno) doprinosom ovdje tužiteljice. Navedeni doprinos se sastojao ne samo od konkretnog novčanog i drugog materijalnog privređivanja tužitelja u toj zajednici već i od isključivo tužiteljicine brige i skrbi za zajedničku djecu tužitelja i pok. UU te isključivo tužiteljeve skrbi o zajedničkom domaćinstvu tužitelja i pok. UU. Doprinos tužitelja stjecanju predmetnih nekretnina iznosi (minimalno) 50% tj. tužiteljici pripada suvlasnički udjel od barem 50% predmetnih nekretnina.

Slijedom iznijetog predlaže se donijeti sljedeću presudu:

" 1.Utvrđuje se kako: 1.1. cjelokupna (1/1) nekretnina upisana u Zemljišnoknjižnom odjelu Novi Zagreb Općinskog suda u Novom Zagrebu u zk. ul. br.: [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], zk.č.br.: 500/8, [adresa] površine 365 m2, stambena zgrada [adresa], površine 365 m2, ukupne površine 365 m2, zajedno s zemljištem na kojem je uspostavljeno vlasništvo posebnog dijela nekretnine, i to 38. suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-38), dvosobni stan br.4 na VII

(sedmom) katu površine 61,77 čm.,

1.2. cjelokupna (1/1) nekretnina upisana u Zemljišnoknjižnom odjelu Novi Zagreb Općinskog suda u Novom Zagrebu u zk. ul. br.: [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], zk.č.br.: 612/2, Adamičeva ulica površine 2721 m2, dvorište površine 62 m2, garaža površine 2659 m2, ukupne površine 2721 m2, zajedno s zemljištem na kojem je uspostavljeno vlasništvo posebnog dijela nekretnine, i to 55. suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-55), garaža broj 55 površine 13,00 m2, prizemlje, Adamićeva bb, koji je neodvojivo povezan sa odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine koji je jednako velik kao i ostali suvlasnički dijelovi.,

te 1.3. cjelokupna (1/1) nekretnina upisana u Zemljišnoknjižnom odjelu Zadar Općinskog suda u Zadru u zk. ul. br.: [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], zk.č.br.: 412/161, zgrada, dvorište, put površine 318 m2, dvorište površine 206 m2, kuća površine 112 m2, ukupne površine 318 m2. predstavljaju bračnu stečevinu tužitelja i sada pok. UU (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], rođenog **.**.1933.g. te preminulog **.**.2019.g., i to svakog u jednakom (jednopolovinskom) udjelu.

2.Utvrđuje se kako 2.1. jednopolovinski (1/2) suvlasnički udjel nekretnine upisane u Zemljišnoknjižnom odjelu Novi Zagreb Općinskog suda u Novom Zagrebu u zk. ul. br.: [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], zk.č.br.: 500/8, [adresa] površine 365 m2, stambena zgrada [adresa], površine 365 m2, ukupne površine 365 m2, zajedno s zemljištem na kojem je uspostavljeno vlasništvo posebnog dijela nekretnine, i to 38. suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E- 38), dvosobni stan br.4 na VII (sedmom) katu površine 61,77 čm.,

2.2. jednopolovinski (1/2) suvlasnički udjel nekretnine upisane u Zemljišnoknjižnom odjelu Novi Zagreb Općinskog suda u Novom Zagrebu u zk. ul. br.: [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], zk.č.br.: 612/2, Adamičeva ulica površine 2721 m2, dvorište površine 62 m2, garaža površine 2659 m2, ukupne površine 2721 m2, zajedno s zemljištem na kojem je uspostavljeno vlasništvo posebnog dijela nekretnine, i to 55. suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-55), garaža broj 55 površine 13,00 m2, prizemlje, Adamićeva bb, koji je neodvojivo povezan sa odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine koji je jednako velik kao i ostali suvlasnički dijelovi.,

2.3. jednopolovinski (1/2) suvlasnički udjel nekretnine upisane u Zemljišnoknjižnom odjelu Zadar Općinskog suda u Zadru u zk. ul. br.: [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], zk.č.br.: 412/161, zgrada, dvorište, put površine 318 m2, dvorište površine 206 m2, kuća površine 112 m2, ukupne površine 318 m2., predstavljaju tužiteljevu posebnu imovinu te kako je tužitelj isključivi vlasnik navedenih udjela ovih nekretnina.

3.Nalaže se tuženiku u roku od petnaest dana isplatiti tužitelju postupovne troškove ovog postupka, zajedno s zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja ove presude do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena."

2. U odgovoru na tužbu tuženi je djelomično priznao tužbeni zahtjev tužiteljice na način da je tužiteljica doprinijela stjecanju predmetnih nekretnina u visini koja odgovara 1/3 suvlasničkog dijela tužiteljice na predmetnim nekretninama odnosno priznaje tužiteljici 1/3 suvlasničkog dijela na predmetnim nekretninama, koje priznanje je povukao tijekom postupka kada tužiteljica nije pristala na mirno rješenje spora. U odnosu na ostatak tužbenog zahtjeva isti u cijelosti osporava te prvenstveno ističe da tužba nije uredna, odnosno da je istu tužiteljici trebalo poslati na ispravak jer ne sadrži OIB stranaka. Nadalje ističe da su netočni navodi tužiteljice kako su nekretnine specificirane u tužbenom zahtjevu stečene dominanto doprinosom tužiteljice koji se sastojao od konkretnog novčanog i drugog materijalnog privređivanja tužiteljice te od tužiteljičine isključive brige i skrbi zajedničkoj djeci i domaćinstvu. Prema saznanjima tuženika tužiteljica nije za vrijeme braka kontinuirano bila u radnom odnosu stoga ne može biti točna tvrdnja da je tužiteljica dominantno doprinijela stjecanju zajedničkih nekretnina. Budući da su primanja pok. UU bila iznimno visoka, nikako se ne može zaključiti da je doprinos tužiteljice iznosio jednako velik dio kao i doprinos pok. UU. Tužiteljica nije dostavila niti jedan dokaz koji bi potvrđivao njezine tvrdnje da je doprinijela stjecanju zajedničkih nekretnina u veličini koji bi joj dao 1/2 suvlasničkog udjela na nekretninama. Saslušanje svjedoka koje je tužiteljica predložila, zajedničke djece tužiteljice i pok. UU, GU i ČU, nije prikladno kako bi se temeljem njihovih izjava utvrdile ikakve relevantne činjenice jer su isti u vrijeme stjecanja predmetnih nekretnina bili maloljetni ili se nisu niti rodili, a zbog čega nemaju saznanja o svim materijalnim aspektima doprinosa tužiteljice i pok. UU. Saznanja za koja i misle da imaju oblikovana su pričama tužiteljice o zajedničkom životu sa pok. ĐU, koja su obojana subjektivnim viđenjima tužiteljice. Također, predloženi svjedoci su prvi nasljedni red iza tužiteljice, iz čega proizlazi da su neposredno zainteresirani za ishod ovog spora. Budući da su predmetne nekretnine stečene prije 1. srpnja 1999. godine, to se na imovinskopravna pitanja predmetnih nekretnina kao bračne stečevine imaju primijeniti odredbe Zakona o braku i porodičnim odnosima (NN 11/78, 27/78, 45/89, 59/90, 25/94, 162/98). Temeljem odredbe čl. 271. Zakona o braku i porodičnim odnosima, imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe od te imovine, njihova je zajednička imovina u kojoj se suvlasnički udio bračnog druga određuje prema njegovom doprinosu u stjecanju imovine. Isto stajalište je izraženo i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev-408/07-2 od 9. listopada 2008. Sukladno navedeno, teret dokaza u pogledu doprinosa je na tužiteljici. Nadalje, okolnosti do sada provedenog ostavinskog postupka i držanje tužiteljice u istom pokazuju da ni sama tužiteljica ne vjeruje u navode da bi imovina koja je predmet ovog spora bila njezino suvlasništvo jer su tužiteljica i njezina djeca pred povjerenikom suda, javnim bilježnikom, zatajili da tuženi postoji iako im je navedena činjenica bila dobro poznata. Cilj takvog postupanja bio je isključivo njihova namjera da se tuženika isključi iz ostavinskog postupka i spriječi da naslijedi oca koji mu je uvijek govorio da ima ista prava kao i drugo dvoje djece. Prije nego se tuženi uključio u ostavinski postupak kao jedan od nasljednika iza pok. UU, tužiteljica nije tražila utvrđenje svog posebnog udjela u bračnoj stečevini, a još manje tvrdila da bi njezin udio iznosio 1/2 suvlasničkog dijela, već je prema predmetnim nekretninama postupala kao prema u cijelosti posebnoj imovini pok. UU na kojoj je tužiteljica, kao jedan od nasljednika, stekla 1/3 suvlasnička dijela. Podredno tuženik ostaje kod stava da nisu ispunjene procesne pretpostavke za tužbu jer je tužiteljica u ostavinskom postupku dala nasljedničku izjavu i nije osporila vlasništvo pok. AU ukoliko je tužiteljica bila u nekakvoj zabludi u vezi te svoje izjave tada ista prvo trebala ići tužbom radi utvrđenja da njezina izjava nije valjana, a tek potom na utvrđenje bračne stečevine. Slijedom svega navedenog predlaže tužiteljicu odbiti s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva te istu obvezati na naknadu troška parničnog postupka.

3. U dokaznom postupku izvršen je uvid u rješenje Općinskog suda u Novom Zagrebu broj O-586/19-26 od 14.02.2020., zapisnik sastavljen kod Javnog bilježnka KU broj O-586/19, UPP/OS-48/19 od 12.03.2019., izvadak iz zemljišne knjige za kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], izvadak iz zemljišne knjige za kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-Kožine, kupoprodajni ugovor zaključen između ŠU pok. N kao prodavatelja i VU kao kupca **.**.1977., ugovor o kupoprodaji stana sklopljen između Industrogradnje Zagreb kao prodavatelja i VU kao kupca **.**.1968., provedeno je saslušanje tužiteljice i tuženika kao stranaka, saslušani su svjedoci GU, NUF i ČU te je razgledana ostala priležeća dokumentacija u spisu.

4. Sud je, sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14) na temelju rezultata cjelokupnog dokaznog postupka, cijeneći svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno, ocijenio da je tužbeni zahtjev osnovan.

5. Uvidom u zapisnik sastavljen kod Javnog bilježnka KU broj O-586/19, UPP/OS-48/19 od 12.03.2019. u predmetu iz ostavitelja pok. UU utvđeno je da je na istom ročištu sastavljano rodoslovlje u kojem je navedeno da je ostavitelj bio u braku s NU u kojem je rođeno dvoje djece, RU i ČU, dok izvanbračne ili posvojene djece ostavitelj nije imao. Na istom zapisniku sklopljen je nasljednički sporazum te su se NU i ČU sporazumjeli da prihvaćaju nasljedstvo temeljem zakona i glede diobe su sporazumni da osobno vozilo i bonus po polici autoosiguranja pripadne u cijelosti ČU, ulog na bankovnom računu i potraživanje prema HZMO i HZZO pripadne u cijelosti TU, a nekretnine da pripadnu svakom nasljedniku po 1/3 dijela.

6. Uvidom u rješenje Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj O-586/19-26 od 14.02.2020. utvrđeno je da je istim određen prekid postupka u ostavinskom predmetu te je upućena NU na parnicu protiv DU radi utvrđenja da nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] Zaprudski Otok , kčbr. [katastarska čestica], dvosobni stan površine 61,77 čm upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kčbr. [katastarska čestica] garaža i dvorište površine 2721 m2 te nekretnine upisane u zk ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kčbr. [katastarska čestica] kuća i dvorište površine 318 m2 ne ulaze u ostavinu već predstavljaju posebnu imovinu NU po osnovi bračne stečevine.

7. Uvidom u izvadak iz zemljišne knjige Općinskog suda u Novom Zagrebu, zeljišnoknjižnog odjela Novi Zagreb utvrđeno je da je u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] upisana zk.č.br. 500/8, [adresa] površine 365 m2, stambena zgrada [adresa], površine 365 m2, ukupne površine 365 m2, zajedno s zemljištem na kojem je uspostavljeno vlasništvo posebnog dijela nekretnine, i to 38. suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-38), dvosobni stan br.4 na VII (sedmom) katu površine 61,77 čm kao vlasništvo UU u 1/1 dijela. na temelju ugovora o kupoprodaji stana od 12.11.1968. i tabularne izjave od 17.04.2012. upisan UU.

8. Saslušana kao stranaka tužiteljica NU je iskazala da je u braku s pokojnim VU bila od 1961. do 2019. u kojem braku smo steli kuću u [adresa] i stan i garažu u Zagrebu. Stan i garaža kupljeni su 1968., a 1969 su se u stan uselili. Kuću su počeli graditi 1979., a gradilište su kupili tri do četiri godine ranije. U braku je rođeno dvoje djece i to sin ČU 1969., i kćer Dubravka 1962. godine. Radila je u ugostiteljstvu kao konobarica i pipničarka od 1960. do 1969. jer kada se ČU rodio nije ga imao tko čuvati i ostala je doma te se nakon toga više nije vraćala u ugostiteljstvo nego je radila "na crno". Kako je UU bio dosta na terenu o djeci je uglavnom brinula ona, kao i o domaćinstvu. UU je radio najprije u Pismoradu gdje je postavljao reklame i radio signalizaciju na cesti i to negdje do 1970. ili 1971. godine. Nakon toga otvorio je vlastiti obrt za horizontalnu signalizaciju s još jednim kompanjonom i dobro je zarađivao dok je bilo posla, a inače bi živjeli od ušteđevine. Naime, nije radio za zimskih mjeseci i kad ne bi mogao naći posao tako da je u godini radio cca 7 mjeseci. Ona nije sjedila doma nego je radila kod dvije gospođe iz iste zgrade kao kućna pomoćnica i uz to je sestri čuvala djecu četiri dana u tjednu za što joj je sestra plaćala. Ne sjeća se koliko su iznosile zarade supruga i nje, no dok je još radila njena plaća bila je malo veća od plaće koju je primao VU, a kasnije je UU zarađivao više nego ona kao kućna pomoćnica ili od čuvanja djece. UU je otišao u mirovinu 1998. ili 1999. dok ona nije ostvarila pravo na mirovinu nego je po njegovoj smrti dobila obiteljsku mirovinu. Ovdje tuženi PU tvrdi da mu je pokojni VU otac, no ona to ne zna jer joj VU o tome nije ništa rekao. Čula je u selu da se govori da VU ima neko dijete, no nije ga pitala o tome jer joj nije htio reći dobrovoljno. Ta veza je postojala prije nego što su se njih dvoje upoznali jer su se oni oženili 1961. godine. Tuženika je upoznala dok je njen ČU bio u 1. ili 2. razredu srednje škole kada je pratila sina koji je nakon telefonskog razgovora odmah izašao iz stana da vidi kuda ide i zatekla ga je kako sjedi u kafiću s PU. Predstavila se na što joj je sin rekao da je to PU i potom je otišla. Pitala je sina kada je došao kući tko je taj čovjek i sin je rekao da mu je to prijatelj odnosno da je to od njegovog oca, ali nije sina puno pitala kada joj nije htio sam reći. Na ostavini iza supruga javni bilježnik ih nije ništa pitao te je imovina podijeljena na tri dijela, a kada se PU naknadno pojavio onda je tražila svoju bračnu stečevinu jer na isto smatra da ima pravo. Stan i garaža kupljeni su za 9 miliona dinara, s time da su digli 3 miliona na kredit na 10 godina kojeg su otplatili, a 6 miliona su dali u gotovini. Kuća su počeli raditi 1979., a dovršena je negdje 2002. ili 2003. Ne zna koja firma je radila kuću ali je dobio preporuku za neke dobre majstore iz Batajnice. Majstore su plaćali kada bi našli novce. Na kući im je pomogla raditi rodbina, šogor. Ona je uglavnom vodila računovodstvo u firmi muža. VU je često znao biti na terenu po mjesec dana uglavnom u Hrvatskoj, a povremeno je radio i vani pa je tako bio u Kuvajtu i u Alžiru. VU je upoznala 1960. jer je dolazio u lokal u kojem je ona radila. Njena sestra CU koja živi u [adresa] jednom prilikom joj je rekla negdje 2000-te godine da joj je VU rekao da ima izvanbračno dijete ali da je on to sve sredio tj. da ga je isplatio. Ona nije ništa dalje pitala jer je to bilo prije nje, a s obzirom da je tako čula u selu da je to bilo prije nje. Kada je čula u selu da žene pričaju o vanbračnom djetetu onda je pitala VU je li to istina, a on je rekao da su to njegovi poslovi i da nju to nije briga. Nije ČU pitala gdje je upoznao tuženika niti mu je zabranila da dalje viđa tuženika jer ga nije ni pitala o tome, a on sam nije ništa govorio. Točno je da nije javnom bilježniku niti spomenula da eventualno postoji izvanbračno dijete, ne može reći zašto nije. Kuća u [adresa] ima 112m[2] i radi se o dvoetažnoj kući. U posjedu nekretnina u Zagrebu je ona, a u posjedu nekretnine na moru su djeca i ona. Za vrijeme njihova braka kuća je dovršena tj dignuta pod krov, postavljene instalacije, drvenarija i dr. i može se u njoj stanovati. Dok VU nije imao posla u obrtu nije ništa radio u fušu nego je bio doma. Osim navedenog za vrijeme braka steli su i grobno mjesto u Planjaninima, o čemu već postoji pravomoćna odluka. Suprug je bio i vlasnik automobila "Audi" koji sada ima 25 godina.

9. Saslušan kao stranaka tuženi PU je učinio nespornim da su tužiteljica i pokojni UU bili u braku. Navodi da se on družio s ČU i s pokojnim ocem i tvrdi da je tužiteljica znala za njega jer je kada je jednom prilikom bio s ČU na piću došla je tužiteljica, predstavila se da je njegova mama, a on joj je rekao tko je. Lijepo su pričali, no drugi dan kad je nazvao ČU rekla mu je da ga više ne zove jer je došao kući pijan, pa je prekinuo kontakte s ČU. Nije dolazio kod njih doma, već se s ocem družio često i to negdje vani. Pokojni otac i on nisu raspravljali o nekretninama niti o njegovoj imovini. Zna da imaju kuću u [adresa] i stan u [adresa], no ne zna gdje su točno radili i koliko su im bili prihodi. Jedino zna da je otac imao firmu i da ga je zvao s telefona iz te firme da se vide. Znao bi mu ponuditi neke novce za piće i izlaske, no on to nije prihvatio. Dok je bio mali plaćao je alimentaciju. Otac ga je molio da ih ne ometa da oni žive kao obitelj u miru jer da ne znaju za njega osim gospođe. Odnosno tvrdi da su svi znali za njega jer je cijelo selo znalo pa je tako znala i njezina sestra, no kako on to nije priznao rekao mu je da ih ne uznemirava i nije tamo dolazio.

Ne zna tko se u njihovoj obitelji brinuo o djeci, a otac mu je znao pričati da je tužiteljica doma i da ne radi nigdje s time da ne zna da li je povremeno radila kao što tvrdi. Volio bi da se ostavinski postupak iza oca riješiti na način da ga ostali sunasljednici isplate s odgovarajućim iznosom odnosnom ako nemaju novaca onda želi suvlasništvo u svim nekretninama. Otac mu je par godina prije smrti rekao da kada umre da on ima pravo na njegovoj imovini kao i ostali.

10. Svjedokinja GU, kćer tužiteljica iskazala je da su se roditelji oženili 1961. godine, da je ona rođena 1962., a majka je radila u ugostiteljstvu sve do negdje 1969. nakon što se brat rodio i otac joj zabranio da dalje radi. Sjeća se da su ju do tada čuvali neki ljudi dok je mama radila, a nakon 1969. majka je bila doma i bili su obitelj jer nije išla na posao. S njima je živjela i mamina mlađa sestra koja je došla u Zagreb u srednju školu 1969. tako da je mama mogla spremati po kućama, a njezina sestra ih je za to vrijeme čuvala. Majka nije htjela prestati raditi, no otac je tako odlučio i želio da bude doma te se upravo on dogovorio s njenim poslodavcem da više neće raditi što je majku povrijedilo ali je morala prihvatiti. Osim toga majka je održavala domaćinstvo jednom susjedu dijabetičaru i kuhala mu, znala je šivati i heklati pa je to prodavala jer je željela biti samostalna i imati svoj novac kako ne bi morala oca pitati za novac. Djelomično se osjećala i odgovorna jer joj je došla na školovanje njezina sestra o kojoj se morala financijski brinuti, a ona je kod njih bila 8 godina. Otac je bio jako teške narav, zatvoren, ništa ga se nije smjelo pitati pa ga tako nitko ni nije pitao za dijete koje je dobio prije braka s majkom o kojem su pričali u njegovom selu. Napominje da ona nije nikada bila u njegovom selu i nikada nije upoznala baku i djedu po tati a ne zna koji je tome razlog. Odselila se iz kuće odmah nakon što je diplomirala i na neki način je pokušala voditi drugi život, odnosno zaboraviti na ovu situaciju u obitelji. Brat je vrlo sličan ocu i s njim nema baš neke kontakte, a nije imala niti ranije. Brat je radio s ocem i bio je jako emotivno vezan za oca te je teško prihvatio očevu smrt. Čini se da je ovu imovinu shvatio kao produžetak neke veze s ocem i da misli da ako bi se nešto prodalo od te imovine da bi na taj način iznevjerio oca. Zato misli da se on ne želi nagoditi u ovom postupku. Majka pokušava s njim razgovarati, no brat uvijek kaže da ju tog momenta o tome ne pita. Ne može reći kakav je bio omjer zarada njenih roditelja jer nije nikada znala kolika je očeva plaća, on je bio običan radnik koji je radio u Signalizaciji, a kasnije je imao svoju firmu i radio te iste poslove. Za oca, iako su bili siromašni, je bilo važno da može reći da njegova žena ne radi nego je doma s djecom, što mu je bio neki statusni znak. Istovremeno majka ne samo da je zarađivala na crno već je znala raditi i kod njega na poslovima računovodstva jer je bila dobra u matematici, a kasnije kontrolirati njegovog računovođu i to za sve vrijeme dok je imao svoju firmu. Ujedno je majka znala racionalizirati s hranom tako da se u kući ništa nije bacalo, oni su imali po jedan komad odjeće i obuće jer su svi novci odlazili u nekretninom, pa je tako kuća na moru građena 25 godina. Dok su bili mlađi tata je znao tri do četiri mjeseca biti na terenu pa je u tu svrhu majka imala svoje novce da ga ne mora pitati, s time da bi joj nešto i ostavio. Kad je počela raditi počela je financijski majci pomagati. Mamin šogor u [adresa] je pomogao oko izgradnje krova, a i ostalih dijelova kuće. Izgradnju te kuće vršili su i prijatelji, a znali su angažirati i nekog majstora, no sve je to trajalo 25 godina o čemu ona baš nema saznanja jer ima malo informacija. Dok su svi bili živi u tu kuću su odlazili roditelji i brat sa svojom familijom, a ona nije jer joj nije bilo potrebno. O domaćinstvu i djeci brinula se majka jer se oca nije angažirao oko djece. Roditelji su prvi stan kupili dok je majka još radila zajednički, a što se tiče vikendice na moru ne može procijeniti majčin udjel je li to bio 1/3 ili 1/2. Od novaca koje je majka zarađivala osim za potrebe domaćinstva znala bi kupiti neki materijal pa joj sašiti haljinu i sl., jer je ona bila skromna i nije na sebe ništa trošila. Što se tiče pomaganja maminih rođaka i šogora na kući u [adresa] točno je da je onda i otac znao pomagati njima ali za to vrijeme bi majka kao i teta kuhale ručak. Misli da majka nije znala za PU jer nije znala ni ona sve dok im javni bilježnik nije rekao. Kada su saznali za PU na ostavini majka je to komentirala i rekla joj da zna kakav je bio otac, da ga se nije smjelo ništa pitati sl. S ocem je bila u vrlo distanciranim odnosima jer je otac bio jedna zatvorena osoba, trebali su se sklanjati od njega "da mu ne bude buka" jer je jednostavno bio takva osoba. Otac s njima nije nikada razgovarao o svojem financijskom stanju odnosno prihodima i rashodima. Stan u [adresa] koristi majka jer u njemu stanuje, a ima ključeve i od kuće u [adresa] i snosi sve račune. Na pitanje je li tuženi inicirano mirno rješenje spora izjavljuje da su se oni jednom u životu vidjeli i razgovarali i ne bi to tako nazvala.

11. Sestra tužiteljice NUF iskazala je da su tužiteljica i pok. UU živjeli jedan domaćinski život, tj. zajednički su surađivali, štedjeli, stjecali i između njih je bilo sve skladno. Sestra je radila do 1968. kao konobarica, no onda više nije mogla raditi jer je UU bio često na terenu pa je ona čuvala djecu. Negdje 1969. prestala je raditi nakon što se ČU rodio jer je radila u smjenama. Međutim, iako sestra nije bila formalno zaposlena radila je na crno i to čistila po kućama, čuvala i njeno dvoje djece za što joj je davala određeni iznos novca, znala je i heklati pa bi ona to prodavala. Sestra je bila jako vrijedna i sposobna i sve te novce je štedjela. Tvrdi da su imali zajedničke financije jer je bila prisutna kad su kupovali stan te je šogor rekao da stan košta 11 miliona i tada je sestra ispod kreveta izvadila tri miliona i sedamsto tisuća tada važeće valuti da pomogne u kupnji čemu se on iznenadio. Sestra je objasnila da je to dio novaca koji je dobila kao miraz i dio uštedjela. Stan je kupljen 1969. kao i garaža. Što se tiče kuća u [adresa] oni su zajedničkim sredstvima kupili zemlju i tu su kuću gradili dugo godina, otprilike 20-tak i još nije dovršena. Nikada nije čula da bi UU imao vanbračnog sina jer UU je bio autoritet i nitko ga se nije usudio ništa pitati kao npr. kolika mu je plaća, a o takvim intimnim stvarima ne bi nikada govorila. Ona nikada nije takvu priču čula. Sjeća se da je otac prije nego što se sestra udavala otišao provjeriti kakav je šogor osoba kao i njegove roditelje pa joj nije jasno kako bi se moglo desiti vanbračno dijete, a da to otac ne bi saznao. Kad joj se predočava iskaz tužiteljice da je pok. UU njihovoj sestri ZU rekao da ima izvanbračno dijete izjavljuje da ona ništa o tome ne zna i da njoj nitko o tome nije ništa rekao. Kuća se gradila 20-tak godina, negdje od 1975. do 2000. godine. Kada su radnici radili na kući u [adresa] sestra ZU i njezin muž koji su iz [adresa] su stalno pomagali, a i ona je pomagala, kao i njihova djeca.

Sestra i pok. UU bili su u dobrim odnosima s njihovom sestrom iz [adresa] i šogorom. I dalje šogor pomaže na toj kući npr. kositi travu i sl. Oni su bili bliskiji i po godinama nego ona jer je ona 13 godina mlađa od sestre ZU, a 18 godina od tužiteljice.

12. Svjedok ČU potvrđuje da je njegova majka, ovdje tužiteljica, radila prije nego što se on rodio. Nakon toga nije bila formalno zaposlena nego je čuvala neku djecu pa bi ta djeca dolazila kod njih kući ili bi ih čuvala negdje drugdje, onda je vodila računovodstvo ocu i cijelo vrijeme se brinula o sestri i njemu. Otac je najčešće bio na terenu. Njih dvoje su zajedno pridonijeli svemu i trudili su se oko svega. U braku su stekli stan, garažu i kuću u [adresa] i to zajednički. S tuženikom se sreo kada je imao 15 godina, više se ne sjeća kako je do tog susreta došlo, vjerojatno ga je tuženik nazvao i onda mu je sve ispričao, no više se detalja ne sjeća. Nakon toga pitao je oca je li to istina i otac je kategorički tvrdio da nije, da to nije njegov sin, a kako je otac bio stroži po naravi nije ga više oko toga niti ispitivao. Nikada više tuženika nije vidio do očeve smrti niti se on javljao, jednako tako nije znao niti za presudu o utvrđenju očinstva u odnosu na tuženika. Iz priče mu je poznato da su majka i otac zajednički kupili stan i to zna da je majka imala neku ušteđevinu kao i otac. Kuća u [adresa] građena je na način da su najprije krajem 70-tih kupili zemljište i onda su tu kuću dugo gradili , a kada bi tamo bili radnici majka je odlazila i kuhala za njih te su otac i majka to zajednički financirali. Trebalo im je preko 20 godina da to donekle završe, a i danas još to nije završeno. Čuo je da je majci obitelj dala neke novce pa je ona na taj način pridonijela u gradnji. Majka je znala za njegov susret s tuženikom jer ga je pratila do kafića. Majci nije rekao što je njemu PU rekao, a misli da on nije ništa tada majci niti rekao kada ga je pitala što radi s njim u kafiću, već je samo rekao da njih dvojica pričaju.

13. Na imovinu stečenu za vrijeme trajanja bračne zajednice do 01. srpnja 1999. godine kao dana početka primjene Obiteljskog zakona primjenjuju se odredbe ranijeg Zakona o braku i porodičnim odnosima. (odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske, Rev- 291/05 od 30. svibnja 2006.)

14. Prema odredbi čl. 271. Zakona o braku i porodičnim odnosima (NN 11/78, 27/78, 45/89, 59/90, 25/94 i 162/98) imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine, njihova je zajednička imovina, dok je prema odredbi čl. 281. st. 1. istog zakona propisano da se kod utvrđivanja suvlasničkih dijelova udio bračnog druga u zajedničkoj imovini određuje prema njegovom doprinosu u stjecanju te imovine.

15. Među strankama je nesporno da su tužiteljica i pok. UU bili u braku od 1961. do njegove smrti 2019. g., da su za vrijeme trajanja braka kupljeni stan u [adresa] i garaža u Zagrebu, Adamićeva bb 1968. g. i zemljište u Diklu – Kožine 1977.g na kojem je tijekom trajanja braka stranaka sagrađena kuća.

16. Sporno je je li tužiteljica prekludirana u pravu isticanja prigovora na opseg ostavinske imovine odnosno traženje utvrđenja da imovina koja je predmet ovoga postupka ne ulazi u ostavinu u omjeru koji pripada tužiteljici s osnova bračne stečevine tužiteljice i pok. UU budući da je u ostavinskom postupku dala nasljedničku izjavu i nije osporila vlasništvo pok. AU i ako nije o kojem se omjeru radi.

17. Prigovor tuženika iz odgovora na tužbu da je tužiteljica prekludirana u pravu osporavanja opsega ostavinske imovine nakon što je u ostavinskom postupku tužiteljica dala nasljedničku izjavu kojom nije osporila vlasništvo UU i prihvatila se nasljedstva temeljem zakona sud je odbio kao neosnovan. Naime, iako je čl. 220. Zakona o nasljeđivanju (NN48/03) propisano da je nasljednička izjava neopoziva, budući da ista ne prekludira nasljednike da do pravomoćnosti rješenja o nasljeđivanju, pa i kasnije ako nisu sudjelovali u parnici, ističu tvrdnje o spornim činjenicama o kojima ovisi pravo nasljednika na ostavinu, tako je i tužiteljica u ostavinskom postupku upravo iskoristila to svoje ovlaštenje propisano zakonom te je osporila vlasničkopravni status imovine koja je ušla u sastav ostavine sada pok. UU i to je učinila nakon što se u postupku prijavio novi nasljednik čime su se izmijenile okolnosti, ali do pravomoćnosti rješenja o nasljeđivanju.

18. Cijeneći iskaze saslušanih svjedoka GU, NUF i ČU koji su međusobno suglasni i uvjerljivi, a koje je potvrdila i tužiteljica u svom iskazu utvrđeno je da su od sklapanja braka 1961. g. do rođenja sina ČU 1969. tužiteljica i pok. UU bili zaposleni, da je tužiteljica radila kao konobarica., a pok. UU je radio kao radnik postavljajući cestovnu signalizaciju i to najprije kao zaposlenik, a kasnije je otvorio vlastiti obrt te je često odlazio na teren. Nakon rođenja sina tužiteljica je ostala kod kuće jer nije imao tko čuvati dijete, no kako je tužiteljica bila vrijedna za cijelo vrijeme trajanja braka radila je "na crno" pa je tako brinula o domaćinstvu susjeda u zgradi, šivala i heklala i to je prodavala, čuvala tuđu djecu i na taj način je ostvarivala prihode, a istovremeno je brinula o svoje dvoje djece i domaćinstvu. Ujedno je vodila i računovodstvo u obrtu pok. VU. Kako je bila štedljiva od miraza i ušteđenog novca dala je doprinos prilikom plaćanja učešća za kupnju stan u [adresa], a za vrijeme izgradnje vikendice na moru u Kožinama sudjelovala je kuhajući za radnike, dok su im oko izgradnje kuće pomagali i tužiteljicina sestra ZU, šogor i njihova djeca.

19. Vjerodostojnost iskaza tužiteljice potvrđuje i činjenica da je tuženikov obrt poslovao 7 mjeseci u godini, dok je to vrijeme dopuštalo, pa je logično da je tužiteljica morala svojim doprinosom sudjelovati u financiranju četveročlane obitelji tim više što je s njima 8 godina živjela i mlađa sestra tužiteljice koja je došla u Zagreb na školovanje i koju je također trebalo uzdržavati.

20. Istovremeno i sam tuženik navodi da nema saznanja o načinu stjecanja imovine tužiteljice i pok. VU za vrijeme trajanja njihova braka, te navodi da je od oca samo čuo da tužiteljica ne radi i da je doma, no da ne zna je li povremeno radila, niti kakvi su bili prihodi stranaka.

21. Slijedom iznesenog, budući da je na temelju izvedenih dokaza utvrđeno da je tužiteljica sudjelovala u stjecanju imovine koja je predmet ovoga spora i to stana i garaže u Zagrebu i kuće u [adresa] s obzirom da je cijelo vrijeme trajanja njihova braka radila tako da je do 1969. bila zaposlena u ugostiteljstvu i imala nešto veću plaću od pok. VU koji je radio kao radniku na cestovnoj signalizaciji, da je nakon toga neprestano radila razne poslove "na crno", da je vodila i računovodstvo za obrt pok. VU i na taj način mu pomagala, da je sudjelovala u gradnji vikendice u [adresa] kuhajući za radnike ali i angažirajući svoju sestru i njezinu obitelj koji su fizički pomagali u gradnji te kuće, da je svoju ušteđevinu dala kao dio polog za kupnju stana u [adresa] te je na taj način u stjecanju imovine u obitelj doprinosila novčanim sredstvima, vlastitim radom kao i radom u kućanstvu i skrbi o djeci jer je većinom ona brinula o djeci dok je UU bio na terenu ili radio, mišljenje je suda da je predmetna imovina bračna stečevina tužiteljice i pok. UU.

22. Vodeći računa o ranije opisanom doprinosu tužiteljice u stjecanju te imovine mišljenje je suda da je udio tužiteljice u vlasništvu predmetne imovine ½ dijela, jednako kao i udio pok. UU.

23. Stoga je prihvaćen tužbeni zahtjev tužiteljice za utvrđenjem da imovina navedena pod toč. I. 1.1., 1.2. i 1.3. izreke ove presude predstavlja bračnu stečevinu tužiteljice i pok. UU svakog u ½ dijela, sve sukladno ranije citiranim zakonskim propisima i odlučiti kao pod toč. 1. i 2. izreke ove presude.

24. Tužiteljici su dosuđeni troškovi sukladno odredbi čl. 154. st. 1. i 155. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP) koji su bili potrebni za vođenje ove parnice i odnose se na troškove sastava tužbe po Tbr 7. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 151/22) – 500 bodova, troškove sastava 2 podneska i to podneska od 21.04.2021. po Tbr 8. toč. 1. – 1000 bodova i podneska od 21.08.2023. po Tbr. 8. toč. 4. -125 bodova, troškove pristupa na 7 ročišta i to na ročišta 26.05.2021., 14.10.2021., 11.04.2024., 06.06.2024., i 05.02.2025. po Tbr 9. toč. 1 – 2500, a na ročišta 14.10.2021. i 25.09.2024. po Tbr 9. toč.2. – 500 bodova te nagrade po Tbr 35. toč. 2. – 100 bodova ili ukupno 4725 bodova što uz vrijednost boda od 2,00 Eur (Tbr. 50) iznosi 9.450,00 Eur uz uvećanje za iznos PDV-a od 25 % (Tbr. 42) – 2,362,50 Eur ili što ukupno iznosi 11.812,50 Eur, uz trošak sudske pristojbe na tužbu od 663,61 Eur i presudu od 663,61 Eur ili sveukupno 13.139,72 Eur kao što je i odlučeno pod toč. 3. izreke ove presude.

25. Na tako određeni trošak tužiteljici su dosuđene zatezne kamate po stopi određenoj čl. 29. Zakona o obveznim odnosima ( NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23), a temeljem čl. 151. st. 3. ZPP-a počam od 20.03. 2025. do isplate.

26. Stoga je valjalo odbiti zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška kao neosnovan i odlučiti kao pod toč. 4. izreke ove presude.

U Zagrebu, 20. ožujka 2025. godine

Sudac:

Renata Šrekais

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od petnaest od dana primitka pisanog otpravka iste.

Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivne strane, a o žalbi odlučuje županijski sud.

DNA:

1. tužitelju po punomoćniku

2. tuženiku po punomoćniku