Republika Hrvatska

Općinski sud u Bjelovaru

Stalna služba u Križevcima

Đ 14

48260 Križevci

Poslovni broj: Povrv-18/2024-21

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Bjelovaru, Stalna služba u Križevcima po sucu Miroslavu Lovreković, na prijedlog više sudske savjetnice-specijalist ĐĆM, u parničnom predmetu tužitelja Eos Matrix d.o.o., Zagreb, Horvatova 82, OIB:76674680107, zastupanog po punomoćnici Sonji Šoštar, odvjetnici u Samoboru, protiv ovršenika ĐĆ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćnici Meliti Babić, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Župan, Babić & Antunović d.o.o., sa sjedištem u [adresa], radi isplate, na glavnoj i javnoj raspravi održanoj dana 25. veljače 2025., u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja Ivana Vuković, odvjetniku u Križevacima, tužene osobno i po zamjenici punomoćnika tužene FĆ, odvjetnici u Odvjetnikom društvu Župan, Babić & Antunović d.o.o., sa sjedištem u [adresa], a koja presuda je objavljena dana 20. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Marka Bilandžije iz Garešnice, poslovni broj Ovrv- 11848/2023, UPP/OS-Ovrv-1073/2023 od 21. prosinca 2023., kojim se nalaže tuženoj da tužitelju isplati iznos od 677,86 eur sa zakonskom zateznom kamatom koja:

- na iznos od 16,80 eur od 1. veljače 2019.,

- na iznos od 43,53 eur od 16. ožujka 2019.,

- na iznos od 41,54 eur od 16. travnja 2019.,

- na iznos od 72,60 eur od 16. svibnja 2019.,

- na iznos od 62,74 eur od 16. lipnja 2019.,

- na iznos od 438,14 eur od 16. srpnja 2019.,

- na iznos od 1,56 eur, bez zatezne kamate,

- na iznos od 0,95 eur, bez zatezne kamate,

po stopi propisanoj čl. 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se do 31.07.2015. određuje uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 (pet) postotnih poena, a od 01.08.2015. Za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, zajedno s odmjerenim troškovima ovršnog postupka, uvećanjem za zateznu kamatu po gore navedenoj kamatnoj stopi, koja teče na iznos nastalih troškova počevši od dana donošenja ovog rješenja o ovrsi pa do namirenja ovrhovoditelja, sve to u roku od 8 dana, od dana dostave ovog rješenja.

II Nalaže se tužitelju da tuženiku naknaditi trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 625,00 eur (šesto dvadeset pet eur) zajedno sa zateznim kamatama u visini koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena od dana presuđenja odnosno od 20. ožujka 2025. do isplate sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Po prijedlogu ovrhovoditelja, javni bilježnik Marko Bilandžija iz Garešnice, dana 21. prosinca 2023., donio je rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-11848/2023, UPP/OS-Ovrv-1073/2023, kojim rješenjem je naloženo ovršeniku, sada tuženiku da namiri novčanu tražbinu ovrhovoditelja, sada tužitelja u iznosu od 677,86 eur, zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama tekućim na pojedinačne iznose glavnice od dana dospijeća pa do isplate te da mu namiri nastale troškove ovršnog postupka u iznosu od 212,50 eur, sve sa pripadajućim zateznim kamatama.

2. Protiv navedenog rješenja o ovrsi javnog bilježnika ovršenica, sada tuženca, podnijela je prigovor u kojem u bitnom navodi da je podmirila dugovanje u cijelosti za što ima dokaz, a isti je podmiren na način da su joj s mirovine ustezani iznosi sve do 2022. godine kada je došlo do apsolutnog namirenja tužitelja iz ovog postupka o čemu joj je isti izdao potvrdu slijedom čega predlaže sudu ukinuti rješenje o ovrsi.

3. Podneskom od dana 19. ožujka 2024., tužitelj po punomoćniku očitovao se na navode sadržane u prigovoru protiv rješenja o ovrsi javnog bilježnika na način da je istaknuo kako je temeljem Ugovora o cesiji sa društvom Tele 2 d.o.o. (sada Telemach Hrvatska d.o.o., Zagreb), od dana 23. siječnja 2018. godine, postao vlasnik predmetnog potraživanja svoga prednika pri čemu se poziva na članak 80. i 82. ZOO- a. Dalje u podnesku tužitelj pojašnjava da se radi o dugovanju koje je tužena imala prema starom vjerovniku društvu Telemach Hrvatska d.o.o., Zagreb, a koje je tužitelj otkupio temeljem Ugovora o cesiji, a radi se o nepodmirenim računima za 01., 02., 03.

04., 05. i 06. mjesec 2019. godine na ime mjesečne pretplate i potrošnje za brojeve 053684901 i [broj telefona] po ugovorenoj Ekipnoj tarifi koju je tužena ugovorila sa društvom Telemach Hrvatska d.o.o., Zagreb, temeljem Ugovora o pretplatničkom odnosu od 12.12.2018. godine. u obveznom trajanju od 24 mjeseca uz minimalnu mjesečnu naknadu od 150,00 kn te naknadu za obvezni podatkovni promet od 1 GB u iznosu od 34,00 kn mjesečno po svakom broju. Označenim računima su također naplaćivane i rate za uređaj koje je tužena tom prilikom kupila. Rate su iznosile 60,00 kn i 35,00 kn (Opcija uređaj 60 i Opcija uređja 35 kako opisano u računu). U nastavku svoga podneska tužitelj napominje kako je od ranijeg vjerovnika Tele2 (sada Telemach) otkupio dugovanje i po računu za 12. mjesec 2018. godine u iznosu od 113,77 kn kojeg je tužena prije ovog utužena podmirila u cijelosti dok je račun za 01. mjesec 2019. godine koji iznosi 313,00 kn tužena djelomično, prije ovog utuženja, podmirila u iznosu od 186,42 kn tako da preostali iznos duga po tom računu iznosi 126,58 kn, koliko je ovdje i utuženo. Tužitelj ističe da je ugovor između nje i prednika tužitelja raskinut jer tužena nije podmirivala svoje mjesečne obveze po predmetnim računima tuženoj je Računom za 06. mjesec 2019. godine te su joj tim računom naplaćene sve preostale rate za uređaj, i to po Opciji uređaj 60 tuženoj su naplaćene preostalih 18,58 rata koje ukupno iznose 1.114,84 kn (18,58x60kn) te po Opciji uređaj 35 tuženoj su naplaćene preostalih 18,58 rata koje ukupno iznose 650,30 kn (18,58x35kn). Nadalje, je tužnoj tim računom za 06. mjesec 2019. godine naplaćena i naknada zbog prijevremenog raskida u iznosu od 1.326,40 kn, na koju tužitelj ima pravo jer je zbog neplaćanja došlo do prijevremenog raskida ugovora, sve sukladno članku 7.3.3. Općih uvjeta poslovanja, a u vezi čl. 41. st. 5. Zakona o elektroničkim komunikacijama. Zaključno u svome podnesku tužitelj navodi kako je tužena prilikom kupnje označenih mobilnih uređaja ostvarila popust u ukupnom iznosu od 1.326,40 kn osnovano joj je naplaćena naknada zbog prijevremenog raskida u iznosu navedenog popusta jer je ista za tuženu povoljnija od plaćanja mjesečna naknade za ostatak razdoblja obveznog trajanja ugovora (150,00kn) koja bi za preostalih 18,58 mjeseci (od raskida 06/2019 do isteka ugovorne obveze 12.12.2020) iznosi 2.787,00 kn (18,58x150,00kn). U odnosu na prigovor tužene da je dugovanje podmirila još 2022. godine te da za to posjeduje potvrdu tužitelja, tužitelj ističe kako je tužena podmirila dugovanje koje se odnosilo na Hrvatski Telekom dok se u ovom predmetu radi o otkupu dugovanja na ime usluga pruženih tuženoj od strane Telemacha, a za koje tužitelj ističe da ih tužena nije podmirila.

4. Povodom prigovora ovršenika, sada tuženika, rješenjem Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Garešnici broj Povrv-18/2024-4 od 12. veljače 2024., stavljeno je izvan snage rješenje o ovrsi javnog bilježnika Marka Bilandžije iz Garešnice, poslovni broj Ovrv-11848/2023, UPP/OS-Ovrv-1073/2023 od 21. prosinca 2023., doneseno temeljem vjerodostojne isprave, u dijelu u kojem je određena ovrha, a postupak je nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

5. U provedenom dokaznom postupku sud je izvršio uvid u prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave (list 1-11), izvod otvorenih stavki za tužitelja (list 12), obavijest o trenutnom stanju dugovanja na dan 30. studeni 2023. (list 13), rješenje o ovrsi javnog bilježnika od 21. prosinca 2023. poslovni broj: Ovrv-11848/23 (list 16-17) prigovor ovršenice, sada tužene (list 20), dopis HZMO-a od 15. lipnja 2022. (list 21), podnesak pun. tužitelja od 19. ožujka 2024. (list 31-34), ugovor o cesiji sklopljen između Eos matrix d.o.o. i Tele 2 d.o.o., (list 35-43), dodatak broj 1 naznačenom ugovoru (list 44-45), potvrda o zasnovanom pretplatničkom odnosu i sklopljenom ugovoru (list 46), dopis Tele 2 s računom od 15. veljače 2019. (list 47-48 i 51-60), specifikacija potraživanja Tele 2 od 1. siječnja 2019. do 31. siječnja 2019. (list 49), specifikacija potraživanja Tele 2 od 1. veljače 2019. do 28. veljača 2019. (list 53-54), specifikacija potraživanja Tele 2 od 1. ožujka 2019. do 31. ožujka 2019. (list 57), specifikacija potraživanja Tele 2 od 1. travnja 2019. do 30. travnja 2019. (list 61 i 65), specifikacija potraživanja Tele 2 od 1. svibnja 2019. do 31. svibnja 2019. (list 68), specifikacija potraživanja Tele 2 od 1. lipnja 2019. do 30. lipnja 2019. (list 71), kartica prometan na dan 19. ožujka 2024. (list 72-75), opći uvjeti poslovanja Tele 2 d.o.o. (list 75-83), zapisnik s ročišta održanog 21. ožujka 2024. (list 84), podnesak pun. tužitelja od 25. ožujka 2024. (list 86), potvrda o ugovaranju obveznog trajanja pretplatničkog odnosa (list 87-88), račun-otpremnica broj 28108 od 12. prosinca 2018. (list 89), potvrda o zasnovanom pretplatničkom odnosu i sklopljenom ugovoru (list 90), podnesak pun. tužene od 29. ožujka 2024. (list 91-93), podnesak tužitelja od 24. travnja 2024. (list 95-96), podnesak pun. tužene od 27. svibnja 2024. (list 99-101), podnesak pun. tužitelja od 1. srpnja 2024. (list 102-105), zapisnik s ročišta održanog dana 6. veljače 2025. (list 110),zapisnik s ročišta održanog dana 25. veljače 2025. (list 112-113).

6. U postupku nije sporno da je tužitelj 23. siječnja 2018. godine sklopio ugovor o cesiji sa društvom Tele 2 d.o.o. kojim ugovorom je otkupio dugovanja koja nastanu u narednih 24 mjeseca od sklapanja ugovora te je istim obuhvaćen i iznos koji tužitelj u ovom postupku potražuje od tužene. Nije sporno niti da tužitelj prema izvodu iz otvornih stavki dužnika na dan 30. studenoga 2023. godine ima nenamireno novčano potraživanje u iznosu od 833,99 eur. Nadalje, nije sporno niti da je tužitelj svoj tužbeni zahtjev nakon prigovora zastare istaknutog od strane tužene precizirao na iznos od 410,32 eur i to podneskom od 24. travnja 2024.

7. U postupku je sporno da li postoji li između tužitelja i tužene ikakav obvezno pravni odnos, odnosno da li je tužena ikada potpisala ugovor o pretplatničkom odnosu s prednikom tužitelja odnosno Telemach Hrvatska d.o.o. te postoji li za tuženu ikakva novčana obveza prema tužitelju. Preciznije, u ovom je postupku sporna pasivna legitimacija. Nadalje, sporno je i da li je nastupila zastara tužiteljeva potraživanja.

8. U ovom postupku sud je izvršio uvid u izvod otvorenih stavki dužnika na dan 30. studenoga 2023. (list 12 spisa) prema kojemu tužitelj ima potraživanje prema tuženoj u iznosu od 833,99 eur.

8.1. Iz uvida u obavijest o trenutnom stanju duga (list 13 spisa) proizlazi da na dan 30. studenoga 2023. tužitelj prema tuženoj ima potraživanje u iznosu od 1.046,49 eur.

8.2. Iz uvida u prigovor tužene (list 20 spisa) odaslan javnom bilježniku Marku Bilandžija elektroničkim putem 3. siječnja 2024. proizlazi da tužena osporava da bi prema tužitelju imala ikakvo dugovanje te se poziva na potvrdu od dana 15. lipnja 2022. godine (list 21 spisa) koju dostavlja u prilogu svoga prigovora, a prema kojoj je tužitelj obavijestio Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje da tužena nema prema njemu više nikakvih dugovanja.

8.3. Iz podneska tužitelja od 19. ožujka 2024. proizlazi da tužitelj tuženu tereti za dugovanje po računima za siječanj 2019., veljaču 2019., ožujak 2019., travanj 2019., svibanj 2019. te lipanj 2019., u ukupnom iznosu od 677,86 eur, u kojem iznosu je i naknada za prijevremeni raskid ugovora. Uz navedeno, podneskom se tužitelj očitovao o potvrdi koju je tužena dostavila uz prigovor, a koju je tužitelj odaslao Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje navodeći kako je tužena podmirila dugovanje koje se odnosilo na Hrvatski Telekom dok se u ovom postupku radi o otkupu na ime usluge Telemacha koje tužena nije podmirila.

8.4. Iz Ugovora o cesiji sklopljenog između EOS Matrix d.o.o. i TELE2 d.o.o. proizlazi da je TELE2 d.o.o. svoja nenaplaćena potraživanja ustupio EOS Matrixu d.o.o. , a isti se odnosi na sva potraživanja koja Tele2 za vrijeme trajanja Ugovora odluči prenijeti na EOS ukoliko ista odgovaraju uvjetima naznačenim u istom ugovoru.

8.5. Iz računa Tele2 za mjesec siječanj 2019. (list 47-48) proizlazi da tužitelj potražuje od tužene iznos od 426,74 kn, od čega iznos od 313,00 kn potražuje za ime usluge za mjesec siječanj 2019., dok na ime duga po prethodnim mjesecima potražuje od tužene iznos od 113,74 kn.

8.6. Iz računa Tele2 za mjesec veljaču 2019. (list 51-52) proizlazi da tužitelj potražuje od tužene iznos od 754,73 kn, od čega iznos od 327,99 kn potražuje za ime usluge za mjesec veljaču 2019., dok na ime duga po prethodnim mjesecima potražuje od tužene iznos od 426,74 kn.

8.7. Iz računa Tele2 za mjesec ožujak 2019. (list 55-56) proizlazi da tužitelj potražuje od tužene iznos od 1.067,73 kn, od čega iznos od 313,00 kn potražuje za ime usluge za mjesec ožujak 2019., dok na ime duga po prethodnim mjesecima potražuje od tužene iznos od 754,73 kn.

8.8. Iz računa Tele2 za mjesec travanj 2019. (list 59-60) proizlazi da tužitelj potražuje od tužene iznos od 1.614,73 kn, od čega iznos od 547,00 kn potražuje za ime usluge za mjesec travanj 2019., dok na ime duga po prethodnim mjesecima potražuje od tužene iznos od 1.614,73 kn.

8.9. Iz računa Tele2 za mjesec lipanj 2019. (list 69-70) proizlazi da tužitelj potražuje od tužene iznos od 5.388,62 kn, od čega iznos od 3.301,16 kn potražuje za ime usluge za mjesec lipanj 2019., dok na ime duga po prethodnim mjesecima potražuje od tužene iznos od 2.087,46 kn.

8.10. Iz Općih uvjeta Tele2 d.o.o. i to iz članka 7.1.2. proizlazi da će se Pretplatnički ugovor smatrati sklopljenim, odnosno pretplatnički odnos će se smatrati zasnovanim na dan prihvaćanja Zahtjeva od strane Tele2. Tele2 podnositelju zahtjeva u trenutku potpisa Zahtjeva uručuje Opće uvjete i uvjete korištenja odabranih posebnih usluga s cijenama tih odabranih usluga što podnositelj zahtjeva potvrđuje potpisom na Zahtjevu odnosno uputit će Podnositelja zahtjeva da Opće uvjete kao i specifikacije usluga koje je ugovori s Tele2, može preuzeti s Tele2 internetskih stranica www.tele2.hr.

8.11. Iz istih Općih uvjeta i to točke 7.1.4. proizlazi da će u slučaju sklapanja ugovora na daljinu, putem interneta ili telefona i sl. Tele2 mora korisniku, bez odgode, dostaviti potvrdu o sklopljenom ugovoru na kućnu adresu odnosno sjedište adresu sjedišta za korisnika koji je pravna osoba ili potvrdu elektroničkim putem ukoliko se radi o postojećem pretplatniku i to na adresu elektroničke pošte koju koristi za komuniciranje s Tele2. Predmetna potvrda o sklopljenom ugovoru sadržavati će sve informacije sukladno odgovarajućem pravilniku. Ugovor sklopljen na daljinu smatra se sklopljenim danom kada je korisnik primio potvrdu o sklapanju ugovora. Krajnji korisnik ima pravo na raskid ugovora u roku 14 dana od sklapanja ugovora.

8.12. Iz istih Općih uvjeta i to točke 7.1.8. proizlazi da potpisom Zahtjeva podnositelj potvrđuje primitak Općih uvjeta.

8.13. Iz potvrde o zasnovanom pretplatničkom odnosu i sklopljenom ugovoru (list 90 spisa) proizlazi da tužena nije potpisala istu potvrdu.

8.14. Sud je kao vjerodostojne prihvatio sve naznačene isprave s time da je dokaznu snagu istih cijenio dovodeći ih u svezu s drugim dokazima i odredbama zakona.

8.15. Iz podneska punomoćnice tuženice od 29. ožujka 2024. proizlazi da tužena osporava da bi ikada bila s prednikom tužitelja u ikakvom ugovornom/poslovnom odnosu slijedom čega nije razvidna ni osnova ni visina tužiteljeva potraživanja. Uz navedeno, istim podneskom tužena ukazuje da je Ugovor o cesiji pobliže opisan u točci 8.4. obrazloženja ove presude sklopljen 23. siječnja 2018. u svezi s navodnim dugovanjem tužene čije je dospijeće od 15. veljače 2019. godine do srpnja 2019. godine, godinu dana nakon cesije, a uz navedeno da tužitelj niti jednu svoju tvrdnju ne potkrepljuje dokazima. U svome podnesku od 27. svibnja 2024. tužena je dopunila svoje navode iz podneska od 29. ožujka 2024. godine na način da je navela kako je tužitelj uz svoj podnesak dostavio račun/otpremnicu broj 28108 i broj 29824 čiji brojevi ne odgovaraju brojevima koji se navode kao vjerodostojna isprava u prijedlogu za ovrhu, a niti su iznosi na tim računima identični potraživanju tužitelja u ovom predmetu, a podredno ističe i da iz dostavljene dokumentacije nije razvidno na koji način je tužitelj odredio upravo utuženi iznos kao iznos svoga potraživanja. Uz navedeno tužena ističe da je posve nejasno i nelogično pozivanje tužitelja na Ugovor o zasnivanju pretplate s kupnjom uređaja od dana 12. prosinca 2018., a kojim je ugovoreno obvezno trajanje pretplatničkog odnosa daljinskim putem, dakle putem telefona, time u svezi tužena je istakla kontakt telefona korisnika putem kojeg je ugovor sklopljen, a koji je naveden na ugovoru o zasnivanju pretplatničkog odnosa nije njezin, već se radi o kontaktu nekog drugog korisnika.

8.16. Podneskom od 24. travnja 2024. godine tužitelj po punomoćniku očitovao se na navode tužene istaknute u podnesku od 29. ožujka 2024. godine na način da je naveo da se spomenuti ugovor o cesiji odnosi na otkup dugovanja koja nastanu u narednih 24 mjeseca od sklapanja ugovora slijedom čega je obuhvaćeno i predmetno dugovanje tuženice. Istim podneskom tužitelj je zbog tuženičinog istaknutog prigovora zastare povukao tužbeni zahtjev za iznos od 267,54 eur. Svoje navode iz podneska od 24. travnja 2024. godine tužitelj je nadopunio podneskom od 1. srpnja 2024. na način da je naveo da je tužena tužitelju prethodno djelomično podmirila dugovanje koje je tužitelj otkupio od Telemaha slijedom čega je priznala postojanje pretplatničkog odnosa s ranijim vjerovnikom. Tužitelj ističe da je tužena podmirila dug u cijelosti po računu za mjesec prosinac 2018. godine u iznosu od 113,77 kn te dio duga po računu za 1. mjesec 2019. godine u iznosu od 186,42 eur. U odnosu na oznake računa tužitelj je istakao kako oni ne odgovaraju oznakama u vjerodostojnoj ispravi jer je predmetne račune u svojim poslovnim knjigama zaveo pod drugim brojevima no radi se o jednostranoj ispravi tužitelja – izvodu iz poslovnih knjiga koji tužitelj može samostalno regulirati sukladno svome poslovanju. U odnosu na prigovor tužene da s prednikom tužitelja nije sklopila nikakav obvezni odnos tužitelj se očitovao na način da je naveo da je Ugovor o zasnivanju pretplatničkog odnosa od 12. prosinca 2018. godine tužena s prednikom tužitelja sklopila daljinskim i to telefonskim putem, a da je raniji vjerovnik, odnosno prednik tužitelja dostavio tuženoj mobilni uređaj putem poštanske službe oversees express na adresu tužena o čemu dostavlja Potvrdu oversees expressa za uručenje mobilnog uređaja.

8.17. U svom iskazu danom na ročištu dana 25. veljače 2025. tužena je navela kako nikada nije sklopila nikakav ugovorni odnos s tužiteljem niti njegovim prednikom, a nikada nije imala mobilni uređaj te ima samo fiksni telefon za koji ima sklopljen ugovorni odnos s T-comom za koji uredno podmiruje račun. Nadalje, tužena je dalje u svome iskazu navela kako nikada nije zaprimila nikakav račun od T-coma, Tele2 kao ni Eos Matrixa za mobilne usluge te da nikada nije ništa plaćala Tele2 niti Eos Matrixu. Nakon što joj je predočen potpis sadržan na Potvrdi o ugovaranju obveznog trajanja pretplatničkog odnosa sadržan na stranici 77 i 78 spisa, tužena je istakla kako to nije njen potpis.

Sud je u cijelosti prihvatio iskaz saslušane tuženice ocijenivši njezin iskaz istinitim i vjerodostojnim te je njen iskaz u skladu s materijalnom dokumentacijom sadržanom u spisu.

9. Slijedom provedenih dokaza sud je utvrdio da tužitelj od tužene na ime računa za pružane usluge za naknade za tarifu potražuje iznos od 410,32 eur od čega se iznos od 234,27 eur odnosi na otplatu rata za mobilne uređaje, a iznos od 176,05 eur odnosi se na naknadu za prijevremeni raskid, a riječ o tražbinama koje su dospjele na naplatu u mjesecu srpnju 2019. godine, koja prema čl. 232. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 114/22, 156/22, i 155/23 dalje: ZOO), zastarijeva za jednu godinu. Iz navedenog je razvidno kako je tražbina tužitelja s osnova tog neplaćenog računa za otplatu rata za mobilni uređaj te prijevremeni raskid ugovora. Kratak rok zastare od godine dana predviđen odredbom čl. 232. st. 1. Zakona o obveznim odnosima i odnosi se na usluge koje je odvijaju neprekidno, pa je nužno što prije ostvariti tražbine koje dospijevaju u jednomjesečnim rokovima (u konkretnoj pravnoj stvari multimedijalne usluge). Interesi pravne sigurnosti nalaže da svoje tražbine davatelj i isporučitelj usluga što prije naplati, a i u interesu je korisnika da se na dugi rok ne mora opterećivati čuvanjem uplatnica i drugih dokaznih isprava o uplatama. Prema tome, kako je prijedlog za ovrhu podnesen javnom bilježniku 30. studenoga 2023. godine, a račun za koji tužitelj teret tuženika dospio je na naplatu 15. srpnja 2019. godine isti je obuhvaćen zastarom.

9.1. Dakle, u postupku je utvrđeno da je došlo do zastare tužiteljeva potraživanja. Uz navedeno, tijekom trajanja ovog postupka, tužitelj, nije dokazao da bi s tuženom sklopio ikakav ugovorni odnos kao i da je Potvrdu o sklopljenom ugovoru bez odgode dostavio tuženoj na kućnu adresu, odnosno nije dostavio nikakav dokaz u vidu potvrde pošte ili slično da bi tuženoj dostavio takvu potvrdu. Nastavno na navedeno, tužena je u postupku decidirano osporavala da bi sklopila ugovor s prednikom tužitelja te je tvrdila da potpis sadržan na 87 i 88 spisa nije njegov. Podredno, tužitelj tijekom trajanja ovoga postupka nije u spis predmeta dostavio nikakav dokaz iz kojeg bi proizlazilo da se utuženo potraživanje odnosni na broj mobilnog telefona koji je vlasništvo tuženice iz ovoga postupka. Uz sve navedeno, tužitelj ničime tijekom postupka nije dokazao da bi tuženoj putem poštanske službe Overseas Express dostavio mobilni uređaj jer o istome u spisu nema nikakvog dokaza u vidu od strane tuženice potpisane potvrde o preuzimanju istoga uređaja, što bi bilo životno i logično kod dostave takvih predmeta.

10. Prema čl. 219 u svezi s čl. 7. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22, 114/22 i 155/23 dalje: ZPP) svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev i kojima pobija navode i dokaze protivnika. Ako na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice sud će zaključiti primjenom pravila o teretu dokazivanja.

10.1. Člankom 31. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 06/24 dalje: OZ) propisano je kako je vjerodostojna isprava račun, mjenica i ček s protestom i povratnim računima kad je to potrebno za zasnivanje tražbine, javna isprava, izvadak iz poslovnih knjiga, po zakonu ovjerovljena privatna isprava te isprava koja se po posebnim propisima smatra javnom ispravom.

10. Prema čl. 232. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 114/22, 156/22, i 155/23 dalje: ZOO), za jednu godinu zastarijevaju tražbine pošte, telegrafa i telefona za uporabu telefona i poštanskih pretinaca te druge njihove tražbine koje se naplaćuju u tromjesečnim ili kraćim kvartalima.

Budući da je u tijeku ovog postupka nije utvrđeno da je između tužitelja i tužene postojao obvezno pravni odnos iz kojeg potječe tražbina tužitelja koja je predmet ovog postupka, te da je tražbina koju tužitelj potražuje od tužene u ovom postupku zastarjela tužbeni zahtjev iz tog dijela je odbijen. Uz navedeno, tužena je tijekom cijelog ovog postupka osporavala pasivnu legitimaciju i isticala je kako s tužiteljem nikada nije bila u nikakvom obveznom odnosu te da je osporavala da bi ikada išta potpisala tužitelju kao i njegovom predniku i to tijekom cijelog postupka te posebno na ročištu održanom 25. veljače 2025. godine kada joj je predočen potpis sadržan na listu 87 i 88 spisa ovoga predmeta, a tužitelj nije predložio provođenje grafološkog vještačenja u vidu dokazivanja pripadnosti istoga potpisa, a upravo je na njemu bio teret dokaza da je između njegova prednika i tužene postojao obvezni odnos, a sve u vidu članka 219. u svezi s člankom 7. ZPP-a. Uz navedeno, tužitelj tijekom ovog postupka nije dokazao da bi tuženoj dostavio Potvrdu o sklopljenom ugovoru bez odgode na kućnu adresu, odnosno nije dostavio nikakav dokaz u vidu potvrde pošte ili slično da bi tuženoj dostavio takvu potvrdu, a što je bio u obvezi sukladno članku 7.1.4 Općih uvjeta kojom je propisano da će u slučaju sklapanja ugovora na daljinu, putem interneta ili telefona i sl. Tele2 mora korisniku, bez odgode, dostaviti potvrdu o sklopljenom ugovoru na kućnu adresu odnosno sjedište adresu sjedišta za korisnika koji je pravna osoba ili potvrdu elektroničkim putem ukoliko se radi o postojećem pretplatniku i to na adresu elektroničke pošte koju koristi za komuniciranje s Tele2. Dodatno, tužitelj tijekom postupka navodi da mu je tužena vršila uplate i tako priznala postojanje duga i obveznog odnosa no o istim tvrdnjama tijekom postupka nije dostavio nikakav dokaz slijedom čega proizlazi da tužitelj te tvrdnje iznosi paušalno. Preciznije, sud nije prihvatio navode tužitelja istaknute tijekom postupka budući da su isti nelogični i neuvjerljivi. Tužitelj sudu nije dostavio nikakav dokaz o zasnovanom pretplatničkom odnosu, o plaćenim računima od strane tužene kao niti dokaz da je tuženoj uistinu poslao Potvrdu o zasnovanom pretplatničkom odnosu iako je teret dokaza ležao upravo na njemu. Dodatno, kako je već ranije u obrazloženju ove presude navedeno, tužitelje nije dokazao niti da bi tuženoj dostavio mobilni uređaj za koji tvrdi da joj je dostavio puteme dostavne službe Overseas Express kao niti da je u spisu naznačeni broj telefona u vlasništvu tuženice, a isto je bio dužan dokazati u smislu potonje spomenutih zakonskih odredaba.

11. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka te savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti neosnovan, a sve u smislu čl. 8. u svezi s čl. 7. Zakona o parničnom postupku te imajući u vidu odredbe sadržane u čl. 232. Zakona o obveznim odnosima i čl. 461.a st. 6. Zakona o parničnom postupku slijedom čega je valjalo odlučiti kao u izreci ove presude.

12. Odluka o troškovima temelji se na čl. 154. st. 1. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku. U podnesku predanom na ročištu dana 25. veljače 2025. punomoćnik tuženika predao je u spis predmeta troškovnik kojim potražuje troškove ovog postupka u ukupnom iznosu od 843,75 eur i to na ime sastava na ime sastava podneska od 29. ožujka 2024. iznos od 150,00 eur, na ime sastava na ime sastava podneska od 27. svibnja 2024. iznos od 150,00 eur, na ime pristupa raspravama 6. veljače 2025. i 25. veljače 2025. za svako iznos od 150,00 eur, te iznos od 75,00 eur na ime pristupa ročištu za objavu i uručenje presude, te potražuje PDV na sve poduzete odvjetničke radnje u iznosu od 169,75 eur.

12.1 Sud je tuženiku priznao trošak sastava podneska od dana 29. ožujka 2024. u iznosu od 150,00 eur u skladu sa Tbr. 8.1. u svezi s Tbr. 7.1. i 46. OT, sukladno Tarifi o nagradama i naknadi za rad odvjetnika ("Narodne Novine" broj: 138/23, dalje: OT) , sastav podneska od 27. svibnja 2024. u iznosu od 100,00 eur 8.1. u svezi s Tbr. 7.1. i 46. OT, pristup ročištu održanom dana 6. veljače 2025. u iznosu od 100,00 eur sukladno Tbr. 9.1. u svezi s Tbr.7.1. i 46. OT, pristup ročištu održanom dana 25. veljače 2025. u iznosu od 100,00 eur sukladno Tbr. 9.1. u svezi s Tbr.7.1. i 46. OT, pristup ročištu za objavu i uručenje presude u skladu s Tbr. 9.3. OT u svezi s Tbr.7.1. i 42. OT u iznosu od 50,00 eur, te pripadajući iznos PDV-a na sve poduzete odvjetničke radnje u iznosu od 125,00 eur sukladno Tbr.46. OT odnosno sveukupno iznos od 625,00 eur.

12.2. Sud tuženiku nije dosudio trošak sastava podneska od dana 27. svibnja 2024. godine u iznosu od 150,00 eur, te mu nije dosudio na ime pristupa ročištima 6. veljače 2025. i 25. veljače 2025. u iznosu od 150,00 eur na ime svakoga ročišta, te mu nije na ime ročišta za objavu i uručenje presude dosudio iznos od 75,00 eur, a sve budući da je nakon tužiteljeva podneska od 24. travnja 2024. tužbeni zahtjev iznosio 410,32 eur slijedom čega mu na ime svih poduzetih radnji u postupku od 24. travnja 2024. pa nadalje na ime svake poduzete radnje dosuđen novčani iznos naznačen u točci 12.1. obrazloženja ove presude.

13. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Križevcima, 20. ožujka 2025.

Sudac:

Miroslav Lovreković

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi pismeno putem ovoga suda u tri istovjetna primjerka u roku od 15 dana, od dana dostave ili objave i uručenja ovjerenog prijepisa presude i rješenja.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojemu se presuda objavljuje.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama Zakona o parničnom postupku o dostavi pismena (čl. 335. st. 8., 9. i 11. Zakona o parničnom postupku).

Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.