Pn-359/2023-22

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27

21000 Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu tog suda Miru Maslać, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice BC iz [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupana po punomoćnicima, odvjetnicima iz odvjetničkog društva Ljubičić – Vrdoljak & partneri u Splitu, Sukojišanska 4, protiv tuženika ADRIATIC OSIGURANJE d.d. Podružnica Split, Varaždinska 54 OIB: 94472454976, zastupano po punomoćniku odvjetnicima iz OD Grgić & partneri, radi isplate naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 06. veljače 2025., u nazočnosti punomoćnika stranaka, a na ročištu od 20. ožujka 2025., zakazanom radi donošenja i objave presude,

p r e s u d i o  j e:

Djelomično se prihvaća tužbeni zahtjev tužitelja te sudi:

I Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana, i pod prijetnjom ovrhe na ime pretrpljene neimovinske štete isplati tužiteljici iznos od

II Nalaže se tuženiku da, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, po osnovu imovinske štete – tuđe njege i pomoći isplati tužiteljici iznos od 334,53 € zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 03. srpnja 2023. pa do konačne isplate, i to za razdoblje do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 (tri) postotna poena, te od 01. siječnja 2024.g. do konačne isplate po referentnoj stopi, odnosno stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke uvećanoj za 3 (tri) postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok se za više zatraženi iznos glavnice po osnovu imovinske štete – tuđe njege i pomoći preko dosuđenog, za iznos od 665,47 € tužbeni zahtjev tužiteljice po ovom osnovu odbija kao neosnovan.

III Odbija se u cijelosti tužbeni zahtjev tužiteljice po osnovu zatražene imovinske štete

– troškova liječenja u iznosu od 200,00 €, kao neosnovan.

IV. Nalaže se tužiteljici da, u roku od 15 dana, i pod prijetnjom ovrhe naknadi tuženiku parnični trošak u iznosu od 1.588,50 € zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 20. ožujka 2025.g. pa do konačne isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine.

Obrazloženje

1. Dana 03. srpnja 2023. u sustavu za komunikaciju sa sudovima zaprimljena je tužba u kojoj se navodi da je dana 9. listopada 2022. godine došlo do prometne nezgode u Dućama u kojoj je tužiteljica kao putnica na motociklu marke „Kawasaki“ reg. oznake i broja [registarska oznaka] osiguranim kod tuženika po polici AO broj: 068001264602 zadobila teške tjelesne povrede. Odnosne prigode tužiteljica da je zadobila tjelesne povrede, odnosno da joj je povrijeđeno pravo osobnosti pa da je očito da težina ozljede i sve okolnosti slučaja opravdavaju priznati joj pravičnu novčanu naknadu, posebice imajući u vidu jačinu i trajanje povredom izazvanih tjelesnih bolova, duševnih bolova, naruženosti, tegoba tijekom liječenja i sl, time da sveukupna naknada po stavu tužiteljice iznosi 15.000,oo eura, koliko se i potražuje, te na ime tudje njege i pomoći iznos od 1.000,oo eura te troškova liječenja iznos od 200,oo eura. Radi navedenog tužiteljica da ima pravni interes tražiti od suda donošenje slijedeće presude: »Dužan je tuženik u roku od 15 dana isplatiti tužiteljici iznos od 16.200,oo eura s zakonskom zateznom kamatom, počam od dana 9.10.2022. godine, do isplate, te joj u istom roku naknaditi trošak spora s zakonskom zateznom kamatom, počam od dana presuđenja, pa do isplate«

2. Dana 06. rujna 2023. u sustavu za komunikaciju sa sudovima zaprimljen je tuženikov odgovor na tužbu u kojem je tuženik naveo da priznaje kao neprijepornu činjenicu da se dana 09.10.2022.g. dogodila prometna nezgoda u kojoj je sudjelovao motocikl reg. oznake [registarska oznaka] (prije [registarska oznaka]), a na koje se tužbom ukazuje kao štetnika, a za koje je vlasnik u trenutku nezgode imao kod tuženika sklopljen - temeljem članka 22. stavak 1). Zakona o obveznim osiguranjima u prometu1 (dalje u tekstu: ZOOP/05) - ugovor o osiguranju od automobilske odgovornosti za štetu koju uporabom vozila može nanijeti trećim osobama, a u kakvom svojstvu je nastradala tužiteljica kao putnica na motociklu, zbog oštećenja zdravlja i stvari, slijedom čega se priznaje pasivna legitimacija i osnov odgovornosti za štetu. U skladu sa odredbama ZOOP-a tuženik da je po zaprimanju odštetnog zahtjeva, postupio u skladu sa odredbama čl.12.ZOOP-a, te iskazao kako mu je dostavljena samo inicijalna medicinska dokumentacija, kako je razvidno da je liječenje tužitelja u tijeku, te kako je zahtjev preuranjen, odnosno da mu se po okončanju liječenja dostavi cjelokupna medicinska dokumentacija. Naime, odštetni zahtjev da je postavljen niti 2 mjeseca od predmetne nesreće, dok je općepoznato kako liječenje prijeloma traje min. 6 mjeseci. S obzirom na podnesenu tužbu, tuženik navodi kako je postupajući "bona fidem" dao nalog za isplatu iznosa koji predstavlja naknadu za možebitne posljedice i nastalu neimovinsku i imovinsku štetu iz predmetne nesreće, a uzimajući u obzir dostavljenu mu dokumentaciju te cenzorski nalaz i mišljenje, u ukupnom iznosu od 4.446,21 eura /33.500,00 kn, pri čemu će potvrdu isplate dostaviti u spis. Imajući u spisu priloženu medicinsku dokumentaciju, tuženik da se protivi visini postavljenog tužbenog zahtjeva. Tuženik se ne protivi dokaznom prijedlogu tužiteljice za izvođenjem dokaza medicinskim vještačenjem na okolnost utvrđenja visine neimovinske i imovinske štete. Osporava se zatraženi početak tijeka zakonskih zateznih kamata obzirom iste nisu u skladu sa odredbama ZOO-a, niti ZOOP-a, a u vrijeme nastanka nesreće još šteta nije nastala, niti bila poznata samoj tužiteljici, a svakako ne tuženiku. Tuženik ne može pasti u zakašnjenje sa ispunjenjem svoje obveze prije nego li je o istoj obaviješten, odnosno prije nego lije bio u mogućnosti utvrditi njen obujam/visinu.

3. Tužiteljica je konačno uredila tužbeni zahtjev u podnesku zaprimljenom kod ovog suda dana 03. prosinca 2024., kada je zatražila donošenje presude slijedećeg sadržaja:

«Dužan je tuženik u roku od 15 dana isplatiti tužiteljici na ime naknade s osnova neimovinske štete daljnji iznos od 8.000,oo eura s osnova tuđe njege i pomoći iznos od 630,oo eura, s osnova troškova liječenja iznos od 200,oo eura sve iznose s Zakonskim zateznim kamatama, počam od dana 3.7.2023. godine (dan predaje tužbe sudu) do isplate, te joj u istom roku naknaditi trošak spora s zakonskom zateznom kamatom, počam od dana presuĎenja, pa do isplate“

4. Tijekom postupka sud je strankama pružio mogućnost za izjašnjavanjem, te su izvedeni dokazi pregledom priložene medicinske dokumentacije, pregledom tuženikove obavijesti o primitku odštetnog zahtjeva, Split, 06.12.2022., izveden je dokaz pregledom tužiteljičina odštetnog zahtjeva podnesenog u mirnom postupku zaprimljenog kod tuženika dana 05.12.2022, pregledom tuženikovog (utemeljenog) odgovora III Split, 27.12.2022., pregledom dopisa tuženika Split, 20.12.2022., pregledom potvrde o izvršenom plaćanju, izveden je dokaz medicinskim vještačenjem po stalnim sudskim vještacima neurokirurgu dr Miru Jurinoviću, specijalisti audiologije dr Zlatku Kljajiću, te psihijatru dr Časlavu Lončaru.

5. Ocjena i analiza izvedenih dokaza provedena je u skladu s čl.8. ZPP-a (»Narodne Novine« br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 2/07 – odluka USRH, 84/08, 46/08 – odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst i 25/13, 89/14 i 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP).

6. Tužbeni zahtjev tužiteljice djelomično je osnovan.

7. Pun. stranaka popisali su parnični trošak.

8. Predmet spora jest zahtjev tužiteljice za naknadom imovinske i neimovinske štete koju je tužiteljica, po navodima iz tužbe i tijekom postupka pretrpjela iz štetnog događaja od 9. listopada 2022. godine koji se zbio u Dućama, kada je tužiteljica, kao suvozač na motociklu marke „Kawasaki“ reg. oznake i broja [registarska oznaka] osiguranim kod tuženika po polici AO broj: 068001264602 zadobila teške tjelesne povrede, te pretrpjela imovinsku i neimovinsku štetu.

9. Među strankama nije sporno:

- osnov odgovornosti i pasivna legitimacija tuženika,

- da se tužiteljica obratila tuženiku u mirnom postupku,

- da je tuženik u mirnom postupku, prije podnošenja tužbe isplatio tužiteljici po osnovu pretrpljene neimovinske štete iznos od 4.446,21 €

10. Među strankama je sporno:

- je li na strani tuženika postoji obveza, da pored iznosa koje je tuženik isplatio u postupku prije podnošenja tužbe, plati i daljnji iznos po osnovu pretrpljene imovinske i neimovinske štete uslijed predmetne prometne nezgode,

11. U odnosu na zahtjev za naknadnom daljnje štete, pored već isplaćene štete u mirnom postupku, prije podnošenja tužbe, za navesti je slijedeće:

12. Člankom 1045. st 1 Zakona o obveznim odnosima (»Narodne Novine« br. 35/05, 41/08 i 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21 dalje: ZOO) propisano je:

»Tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje.«

12.1. Člankom 1100. ZOO-a propisano je:

(1) U slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema.

Pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

(3) Za povredu ugleda i drugih prava osobnosti pravne osobe sud će, ako procijeni da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi joj pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema.

12.2. Člankom 19. st 1 i 2 ZOO-a propisan je:

(1) Svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom.

(2) Pod pravima osobnosti u smislu ovoga Zakona razumijevaju se prava na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr.

13. Iz sadržaja citiranih odredbi i njihovim smislenim tumačenjem proizlazi da institut povrede prava osobnosti, a kako je propisan ZOO/05, je uspostavljen kao koncept neimovinske štete na drugačiji način od onog, a kako je to bilo propisano odredbom čl. 198. – 205. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 – dalje: ZOO/91) u smislu da je sada povreda prava osobnosti pravni osnov u odnosu na koji se naknađuje pravična novčana naknada, pri čemu fizički bolovi, strah itd., a koji su prema konceptu ZOO/91 bili samostalni pravni osnovi neimovinske štete, sada imaju samo značaj kvalifikatornih elemenata za određivanje pravične novčane naknade zbog povrede prava osobnosti, a koji kvalifikatorni elementi se ne ocjenjuju pojedinačno, niti se za njih pojedinačno ne određuje pripadajuća naknada već na temelju tih kvalifikatornih elemenata, sagledavajući u ukupnosti u okolnostima konkretnog slučaja, se određuje primjerena novčana naknada zbog povrede prava osobnosti.

14. Na okolnost pretrpljene neimovinske štete, kao i imovinske štete – tuđe njege i pomoći, sud je proveo dokaze pregledom priložene medicinske dokumentacije i medicinskim vještačenjem po stalnim sudskim vještacima neurokirurgu dr. Miru Jurinoviću, specijalisti audiologije dr Zlatku Kljajiću, te psihijatru, dr Časlavu Lončaru.

15. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka dr Mira Jurinovića, neurokiruga, iznesenog na ročištu od 02. prosinca 2024., sud je utvrdio:

- da je vještak pregledao medicinsku dokumentaciju od tužiteljice BC koja je dana 9. listopada 2022. u prometnoj nesreći u svojstvu putnice na motor kotaču zadobila ozljede po radi kojih je istog dana zaprimljena u bolnicu u Zavod za neurokirurgiju,

- da sigurnih podataka o gubitku svijesti nije bilo, bila je amnestična za događaja, povraćala je i pri prijemu je bila dezorijentirana,

- da je urađena obrada, konstatiran je prijelom tjemene kosti i sljepoočne kosti s lijeve strane s napomenom da je frakturna linija sezala do mastoidnih ćelija u kojima je bilo krvi kao što je zabilježeno da je krvi bilo i u lijevom bubnjištu. – da je fraktura bila 10 cm,

- da se pri pretrazi CT vidjelo i par mjehurića zraka unutar lubanj,

- da je kod tužiteljice naknadno ustanovljen i prijelom prvog slabinskog kralješka o kompresivnom tipu, klinasto je bio oblikovan što je tipično za takav prijelo,

- da se u otpusnom pismu navodi da je urađen i CT kralježnice, ali ne piše kojeg segmenta, za pretpostaviti je vratnog,

- da je tužiteljica doživjela povredu njenog osobnog prava na njeno tjelesno i duševno zdravlje,

- da bi bolove u jačem intenzitetu ocijenio kroz tri dana, da je to na račun ozljede lubanje i prijeloma prvog slabinskog kralješka,

- da su u srednjem stupnju bolovi mogli biti 15 dana, a u blažem intenzitetu, prvenstveno na račun prijeloma kralješka još narednih 8 tjedana (56 dana). U punom obimu bile su joj reducirane životne aktivnosti 4 tjedna, potom polovično u obimu nadalje još 6 tjedan,

- da trajno oštećenje tjelesnog zdravlja s neuorkirurškog gledišta na račun opisanih ozljeda cijeni sa 12%, da je na račun prijeloma kralješka ograničena pokretljivost tog segmenta i ona će na svim zadacima koji se zovu fizički poslovi kao i pri dužem stajanju i hodanju biti ograničeno sposobna te će ulagati napore pri takvim radnjama,

- da je u bolnici bila 4 dana, po otpustu kroz 3 tjedna trebala je pomoć i njegu dva sata u danu i potom još tri tjedna jedan sat u dan, to sve na račun osobnih potreba tužiteljice kao u vidu pripomoći i održavanju osobne higijene jer je tužiteljica imala aplicirana tzv. ortozu u tom vremenu. To je steznik za potporu kralježnice.

Trajanje liječenja može se smatrat da je bilo šest mjeseci.

16. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka Zlatka Kljajića, specijaliste audiologije, iznesenog na ročištu od 02. prosinca 2024., sud je utvrdio:

- da je uvidom u medicinsku dokumentaciju tužiteljice a sa aspekta otorinolaringološkog vještačenja utvrdio da se ima jedna dijagnoza, a to je fraktura lijeve slijepoočne kosti,

- da je uvidom u CT nalaz vidljiva frakturna pukotina sljepoočne kosti u dužini od 10 cm te je opisana, krv (hemototipanon) u lijevom bubnjišt,

- da navedena fraktura slijepoočne kosti te opisani izljev krvi u bubnjištu nije imao značajnijih reperkusija na sluh, ravnotežu, niti je bio oštećen lični živac koji zna biti ponekad povrijeđen u sklopu ovakvih povreda. S obzirom na navedeno procjenjuje smanjenje životne aktivnosti u periodu liječenja koje je kako je naveo kolega specijalist neurokirurgije trajalo šest mjeseci sa 5%.

- da što se tiče intenziteta bolova procjenjuje ih identično kako je već naveo vještak neurokirurg. Što se tiče tuđe njege i pomoći također se slaže sa vještakom neurokirurgom.

- da sve navedeno s domene ORL vještačenja može se uklopiti u procjenu vještaka neurokirurga.

17. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka Časlava Lončara, psihijatra, iznesenog na ročištu od 02. prosinca 2024., sud je utvrdio:

- da se uvidom u sudski spis i priloženu medicinsku dokumentaciju može dati slijedeći nalaz i mišljenje.

- da je tužiteljica 9. listopada 2022. stradala u prometnoj nesreći kao putnica na motociklu,

- da je zbog posljedica ozljeđivanja isti dan zaprimljena na odjel neurokirurgije KBC Split,

- da je tužiteljica liječena od 9. 10. do 12. 10. 2022., da se kao ozljede u otpusnom pismu navode prijelom baze lubanje, potres mozga, prijelom lubalnog kralješka, otvorena rana vlasišta i površinske ozljede glave.

- da je uslijedilo liječenje po kirurgu i specijalisti ORL medicine,

- da je u trenutku ozljeđivanja tužiteljica doživjela "primarni strah" jakog intenziteta u trajanju 2-3 minute, da se nastavio sekundarni strah jakog intenziteta kojeg je tužiteljica mogla trpjeti idućih pet dana. Ovaj strah je prva tri dana podržavan i trpljenjem boli jakog inteziteta i mjestom ozljeđivanja (glava, kralježnica).

- da je strah srednjeg intenziteta mogla trpjeti iduća tri tjedna, a blagog inteziteta 8-10 tjedana.

- da će zbog oštećenja opisanih od vještaka tjelesne medicine tužiteljica cijeli život morati ulagati dodatne napore u svakodnevnom funkcioniranju a što dovodi do trajne frustracije i povrede duševnog integriteta. Ovo procjenjuje da je lakog stupnja od 5- 10%. Ova procjena se uklapa u procjenu vještaka tjelesne medicine.

- da u spisu nema psihijatrijskih nalaza

18. Sud je u cijelosti prihvatio vještvo vještaka dr Mira Jurinovića, neurokirurga, dr. Zlatka Kljajića, specijaliste audiologije, te dr. Časlava Lončara kao stručno, iscrpno te sačinjeno sukladno priloženoj medicinskoj dokumentaciji, te pravilima struke. Vještaci su se jasno i određeno očitovali na cjelokupnu medicinsku dokumentaciju, slijedom čega su, po ocjeni ovog suda, vještaci svoj nalazi i mišljenje dali u skladu sa odredbom čl. 260. ZPP. Pri tome je sud cijenio da stranke nisu tražile dopunsko očitovanje vještaka, te da isto tako stranke nisu tražile provođenje novog vještačenja po novim vještacima.

19. Analizirajući izvedene dokaze, kako svakog zasebno, tako i sve zajedno, ovaj sud je, temeljem priložene medicinske dokumentacije, te prihvaćenog nalaza i mišljenja stalnih sudskih vještaka dr Mira Jurinovića, neurokirurga, dr. Zlatka Kljajića, specijaliste audiologije, te dr. Časlava Lončara, psihijatra, nedvojbeno utvrdio da je, u konkretnom slučaju, povrijeđeno pravo osobnosti tužiteljice na tjelesno i duševno zdravlje, sukladno naprijed citiranoj odredbi čl. 19. u svezi s odredbom čl. 1046. ZOO-a.

19.1. Oštećenje tjelesnog i duševnog zdravlja kod tužiteljice (tužiteljica je rođena **.**.2001. a predmetni štetni događaj zbio se dana 09. listopada 2022. godine, dakle u vrijeme kada je tužiteljica imala navršenih 21. godinu života), u konkretnom slučaju, pojavljuje se u obliku:

- pretrpljenih fizičkih bolova zbog zadobivenih ozljeda u predmetnom štetnom događaju i tijekom, na način kako je to naprijed iskazao po duljini trajanja i intenzitetu,

- pretrpljenog straha, koji nije ostavio trajne posljedice, a na način kako je naprijed navedeno po vrsti, jačini i trajanju,

- duševnim bolovima zbog umanjenja životne aktivnosti na način kako je to utvrđeno u navedenom postotku (umanjenje životne aktivnosti od ukupno 12%) te,

- neugodnostima prilikom liječenja u vidu umanjene kvalitete života tijekom liječenja.

19.2. Ovdje je za reći kako same fizičke boli koje je pretrpjela tužiteljica, pretrpljeni strah i duševne boli zbog umanjenja životnih aktivnosti te neugodnosti prilikom liječenja, nisu prema ZOO-u samostalni oblici povreda prava osobnosti, već kriteriji, odnosno mjerila, koja zajedno s ostalim okolnostima slučaja iz odredbe čl. 1100. ZOO- a utječu na ocjenu suda je li pravo osobnosti povrijeđeno u toj mjeri da zbog toga oštećenik ima pravo na isplatu pravične novčane naknade. Utvrđena težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade za neimovinsku štetu prema naprijed citiranoj odredbi čl. 1100 sv. 1. ZOO-a. U slučaju kumulacije više povreda prava osobnosti, kao što je to ovdje slučaj povrede prava na tjelesno i duševno zdravlje, pa za tako međusobno povezane oblike tih povreda opravdano je dosuditi jedan iznos pravične novčane naknade za sve utvrđene oblike neimovinske štete. Stoga je sud odlučujući o visini pravične novčane naknade utvrđivao činjenice navedene u tužbi: fizičke bolove, strah, duševne bolove zbog umanjenja životne aktivnosti, dob tužiteljice, te neugodnosti prilikom liječenja, koje u smislu odredbe čl. 1100. ZOO-a predstavljaju kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu novčane satisfakcije za pretrpljenu neimovinsku štetu.

20. Iz naprijed navedenih dokaza proizlazi da ukupna neimovinska šteta koju je pretrpjela tužiteljica utužene prigode, po zatraženim osnovama, a izražena u novčanom ekvivalentu iznosi 6.500,00 €.

21. Međutim, kako je tuženik prije podnošenja tužbe po osnovu neimovinske štete isplatio tužiteljici iznos od 4.446,21 €, to je iznos od 6.500,00 € sud umanjio za isplaćeni iznos od 4.446,21 €, slijedom čega na strani tuženika postoji obveza isplate daljnjeg iznosa od

22. Slijedom iznijetog, prihvaćen je tužbeni zahtjev tužiteljice po osnovu neimovinske štete za iznos od

23. Tužbenim zahtjevom postavljenim u tužbi, tužiteljica je zatražila po osnovu pretrpljene neimovinske štete iznos od 15.000,00 €.

24.. U konačno uređenom tužbenom zahtjevu tužiteljica je po istom osnovu – neimovinske štete zatražiila isplatu iznosa od 8.000,00 €, iz čega proizlazi da je tužiteljica smanjila tužbeni zahtjev za iznos od 7.000,00 €.

25. Prema shvaćanju Građanskog odjela Vrhovnog suda RH od 26. travnja 2021. smanjenje tužbenog zahtjeva djelomično je povlačenje tužbe iz članka 193. ZPP.

26. Dakle, smanjenje tužbenog zahtjeva ima značaj djelomičnog povlačenja tužbe u smislu odredbe članka 193. stavka 2. ZPP-a, pa za takvu dispoziciju vrijede sve pretpostavke koje se tiču povlačenja tužbe, a time i one o (ne)pristanku tuženika.

U podnesku zaprimljenim u sustavu za komunikaciju sa sudovima dana 05.02.2025., tuženik se usprotivio djelomičnom povlačenju tužbe. S obzirom da se u konkretnom slučaju tuženik usprotivio djelomičnom povlačenju tužbe, pa time do takvog povlačenja tužbe nije niti došlo, radi čega je sud i u pogledu glavne stvari i u pogledu odluke o troškovima postupka trebao donijeti odluku o tužbenom zahtjevu koji je bio aktualan do izvršenog djelomičnog povlačenja tužbe, dakle o iznosu od 15.000,00 € po osnovu neimovinske štete, koji je postavljen u tužbi.

27. S obzirom da je tužiteljica djelomično povukla tužbu, i to za iznos od 7.000,00 €, te s obzirom da se tuženik usprotivio djelomičnom povlačenju tužbe, te s obzirom da sud u pogledu glavne stvari treba donijeti odluku o tužbenom zahtjevu koji je bio aktualan do izvršenog djelomičnog povlačenja tužbe, dakle o iznosu od 15.000,00 € po osnovu neimovinske štete , kod činjenice da je sud prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja po osnovu neimovinske štete za iznos od 2.053,79 €, to je za više zatraženo preko dosuđenog, dakle za iznos od 12.946,21€ po osnovu neimovinske štete tužbeni zahtjev tužiteljice odbijen kao neosnovan.

28. Na dosuđeni iznos neimovinske štete tužiteljici pripada kamata koja teče od dana podnošenja zahtjeva u mirnom postupku ili od dana podnošenja tužbe pa do konačne isplate. To sukladno odredbi čl 1103 ZOO/05, a kako je to i odlučeno u brojnim odlukama Vrhovnog suda i tako baš: Rev 1550/09 od 5. prosinca 2012.; Rev 735/10 od 8. prosinca 2010.; Revr 269/11 od 1. lipnja 2011.; Rev-x 1351/10 od 10. siječnja 2012.; Rev 1193/10 od 18. siječnja 2012.; Rev 1435/10 od 19. prosinca 2012., a gdje je izraženo pravno shvaćanje da naknada neimovinske štete u smislu odredbe čl. 1103. ZOO/05 dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe.

29. U konkretnom slučaju tužiteljica je u konačno uređenom tužbenom zahtjevu zatražila kamatu počev od dana podnošenja tužbe. Cijeneći sve naprijed iznijeto i obrazložen posebno odredbu čl 1103 ZOO-a, zaključak je ovog suda da tužiteljici na dosuđeni iznos pripada kamata počev od dana podnošenja tužbe, dakle od 03. srpnja 2023. pa do konačne isplate.

30. Slijedom iznijetog odlučeno je kao u toč. I izreke presude.

31. U odnosu na zahtjev za naknadom imovinske štete – tuđe njege i pomoći za navesti je slijedeće:

32. Iako je sudska praksa pokazala određeno kolebanje, a glede procjene visine cijene sata tuđe pomoći i njege nemedicinskog karaktera, valja istaći kako se sudska praksa u posljednje vrijeme izjasnila da bi cijenu sata tuđe njege i pomoći nemedicinskog karaktera, valjalo odrediti prema onim cijenama koje bi bile naplaćene od strane ustanova koje pružaju takvu pomoć, a ne prema cijeni satnice NKV radnika.

33. Člankom 1095. st. 1 ZOO-a propisano je :

« Tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje, dužan je naknaditi mu troškove liječenja i druge potrebne troškove s tim u vezi, a i zaradu izgubljenu zbog nesposobnosti za rad za vrijeme liječenja. »

33.1. Člankom 1085. ZOO-a propisano je:

« 1/ Odgovorna osoba dužna je uspostaviti stanje koje je bilo prije nego što je šteta nastala.

2/ Ako uspostava prijašnjeg stanja ne otklanja štetu potpuno, odgovorna osoba dužna je za ostatak štete dati naknadu u novcu.

3/ Kad uspostava prijašnjeg stanja nije moguća, odgovorna je osoba dužna isplatiti oštećeniku odgovarajući iznos novca na ime naknade štete.

4/ Naknada u novcu dosudit će se oštećeniku ako on to zahtijeva, a okolnosti danog slučaja ne opravdavaju uspostavu prijašnjeg stanja. »

34. Stoga, da bi valjano primijenili odredbu članka 1095 ZOO-a, te određivanje visine štete zbog potrebe za tuđom pomoći i njegom, treba dati odgovor na pitanje koliko je (bi) platila oštećena osoba nekoj trećoj osobi obavljanje posla tuđe pomoći i njege nemedicinskog karaktera i to upravo u onom razdoblju kada je šteta nastala.

35. S obzirom da se radi o relativno maloj satnici, u konkretnom slučaju 21 dan 2 h dnevno, te 21 dan 1 h, to se ne može očekivati da bi bilo koja treća osoba pristala raditi 2 h, odnosno 1 h dnevno u domaćinstvu tužiteljice, te istoj pružati pomoć i njegu nemedicinskog karaktera i to prema satnici plaće NKV radnika. Potpuno je jasno kako osobe koje pružaju tuđu pomoć i njegu nemedicinskog karaktera za novac te koje u određeno domaćinstvo dolaze svega na par sati dnevno traže značajno veće novčane svote, te je stoga potpuno prihvatljivo odrediti cijenu sata tuđe pomoći i njege upravo onako kako proizlazi iz potvrde doma Lovret, a po kojoj bi cijena jednog sata tuđe njege i pomoći iznosila za održavanje osobne higijene u razdoblju od 01.09.22. do 02.05.2023., dakle u razdoblju kada je tužiteljici bila potrebna tuđa njega i pomoć, 5,31 € po satu.

36. Slijedom iznijetog, kada se 21 dan pomnoži sa 2 h dnevno, te 21 dan sa 1 h dnevno tuđe njege i pomoći dolazi se do ukupno 63 h tuđe njege i pomoći koliko je tužiteljici bilo potrebno uslijed predmetnog štetnog događaja.

37. Kada se 63 h tuđe njege i pomoći pomnoži sa 5,31 €, to proizlazi da je tuženik po osnovu naknade imovinske štete – tuđe njege i pomoći dužan isplatiti tužiteljici iznos od 334,53 €.

38. Tužbenim zahtjevom postavljenim u tužbi, tužiteljica je zatražila po osnovu imovinske štete tuđe njege i pomoći iznos od 1.000,00 €.

39. U konačno uređenom tužbenom zahtjevu tužiteljica je po istom osnovu – imovinske štete – tuđe njege i pomoći zatražila isplatu iznosa od 630,00 €, iz čega proizlazi da je tužiteljica smanjila tužbeni zahtjev za iznos od 370,00 €.

40. S obzirom da je tužiteljica djelomično povukla tužbu, i to za iznos od 370,00 €, te s obzirom da se tuženik usprotivio djelomičnom povlačenju tužbe, to sud, u pogledu glavne stvari treba donijeti odluku o tužbenom zahtjevu koji je bio aktualan do izvršenog djelomičnog povlačenja tužbe, dakle sud treba odlučiti o iznosu od 1.000,00 € koji je, po osnovu tuđe njege i pomoći, bio zatražen u tužbi, prije smanjenja tužbenog zahtjeva. Kod činjenice da je sud prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja po osnovu imovinske štete – tuđe njege i pomoći za iznos od 334,53 €, te kod činjenice da sud treba donijeti odluku o tužbenom zahtjevu koji je bio aktualan prije smanjena, dakle o zatraženom iznosu od 1.000,00 € , to je za više zatraženo preko dosuđenih 334,53 €, dakle za iznos od 665,47 €, sud odbio tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan.

41. Na dosuđeni iznos od 334,53 € tužiteljici pripada i kamata. U odnosu na tijek kamate na dosuđenu tuđu njegu i pomoć, za navesti je slijedeće:

42. U svojoj odluci Vrhovni sud RH poslovnog broja Rev-422/2021-2 od 28. travnja 2021. izrazio sljedeće pravno shvaćanje:

»11. Osnovano revidentica ukazuje na pogrešnu primjenu materijalnog prava nižestupanjski sudova, koji su ocjenjujući da su u konkretnom slučaju radi o nenovčanoj imovinskoj šteti zaključili da tužitelji sukladno odredbi čl. 1086. i čl. 1089. sv. 2. ZOO na navedeni iznos pripadaju zatezne kamate početkom tijeka od dana donošenja prvostupanjske presude. Navedeno shvaćanje protivno je pravnom shvaćanju revizijskog suda izraženom u odlukama broj Rev-1696/17-2 od 5. rujna 2017. i Rev-52/13-2 od 5. rujna 2017., a prema kojem je pri donošenju odluke o tijeku zateznih kamata na dosuđenu neimovinsku i imovinsku štetu sud dužan cijeniti odredbu čl. 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“, broj 151/05 – dalje: ZOOP), kojim je propisano da u slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete u roku iz st. 1. toga čl., oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete, ima pravo i na isplatu iznosa kamate i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva. Sukladno navedenoj odredbi tužiteljica bi imala pravo na isplatu zateznih kamata na dužni iznos naknade štete od dana podnošenja odštetnog zahtjeva.«

43. Kako je tužiteljica u konkretnom slučaju zatražila kamatu počev od dana podnošenja tužbe, to je sud sukladno svemu naprijed navedenom i obrazloženom, tužiteljici dosudio kamatu na dosuđeni iznos tuđe njege i pomoći od 334,53 €, počev od dana podnošenja tužbe, dakle od 03. srpnja 2023. pa do konačne isplate.

44. U odnosu na zahtjev tužiteljice za isplatom iznosa od 200,00 € po osnovu troškova liječenja, za navesti je slijedeće:

45. U postupku nije predložen dokaz saslušanjem tužiteljice na okolnost utvrđivanja troškova koje je tužiteljica imala u pogledu liječenja, pa sud nije mogao utvrditi iz iskaza tužiteljice koje je sve troškove tužiteljica imala u pogledu liječenja.

46. Tužiteljica tijekom postupka nije dostavila račune iz kojih bi sud mogao utvrditi da je tužiteljica plaćala medicinske preglede ili da je tužiteljica plaćala lijekove ili druga medicinska pomagala, te nije dostavila ni dokaze da je obavljala snimanja ili preglede privatno, slijedom čega se iz priložene dokumentacije nije moglo utvrditi da je tužiteljica imala troškove kupnje lijekova ili medicinskih pomagala, ili pak troškove privatnih pregleda ili troškove plaćanja participacija.

47. Dakle, ni jedan provedeni dokaz ne upućuje na to da je tužiteljica imala bilo kakve troškove liječenja, pa sukladno navedenom, sud tužiteljici nije naknadu po tom osnovu.

48. Pri tome je za istaći da je prema odredbama čl. 7. st. 1. i čl. 219. st. 1. ZPP svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika, s time da se, a prema odredbi čl. 221. ZPP, o postojanju nekih činjenica koje sud na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi ima zaključiti, primjenom pravila o teretu dokazivanja. U tom smislu, a pored utvrđenja ovog suda da tužiteljica nije dostavila dokaze o tome da je plaćala bilo kakve lijekove, kontrolne preglede, zatim da je odlazila na bilo kakve preglede koje je plaćala, terapije, dakle tužiteljica nije dokazala da je imala bilo kakve troškove vezane uz liječenje, to je ocjena ovog suda da tužiteljica nije dokazala osnovanost svojih tvrdnji da je imala troškove liječenja, sve smislu čl. 221.a, čl. 219. st. 1. i čl. 8. ZPP.

49. S obzirom da je sud utvrdio da tužiteljici ne pripada bilo kakva naknada po osnovu troškova liječenja, jer za to nema dokaza, to sud u konkretnom slučaju nije mogao primijeniti ni odredbu čl. 223. st. 1. Zakona o parničnom postupku prema kojoj, ako se utvrdi da stranci pripada pravo na naknadu štete, na novčanu svotu ili zamjenjive stvari, ali se visina svote odnosno količina stvari ne može utvrditi ili bi se mogla utvrditi samo s nerazmjernim teškoćama, sud će o tome odlučiti prema slobodnoj ocjeni.

50. Dakle, kako se odredba čl. 223. st. 1. Zakona o parničnom postupku odnosi na slučajeve kada je sud utvrdio da stranci pripada pravo na naknadu štete, a što nije slučaj u konkretnom predmetu, to po ocjeni ovog suda, odredba čl. 223. st. 1. ZPP-a ne može se primijeniti u konkretnom slučaju.

51. Slobodna sudačka ocjena u smislu čl. 223. Zakona o parničnom postupku ne ovlašćuje sud na arbitriranje, već po pravilu traži ocjenu određenih odlučnih okolnosti ili indicija kojima treba sud raspolagati kako bi mu poslužile kao element slobodne ocjene prema kojoj će tada moći logički utvrditi visinu nastale (ovdje imovinske ) štete.

52. U konkretnom slučaju, kao što je već obrazloženo, prvenstveno nije predložen dokaz saslušanjem tužiteljice iz kojeg bi dokaza sud utvrdio koje je troškove liječenja tužiteljica imala, te potom tužiteljica nije dostavila ni jedan račun, kao ni bilo koji drugi dokaz iz kojeg bi sud mogao utvrditi da je tužiteljica kupovala lijekove ili plaćala bilo kakve terapije i preglede, dakle, spisu ne priležni ni jedan odlučan dokaz koji bi opravdavao tužiteljici dosuđivanje naknade imovinske štete – troškova liječenja, a posebno ne po slobodnoj ocjeni.

53. Slijedom iznijetog, sud je, u cijelosti kao neosnovan, odbio zahtjev tužiteljice za isplatom iznosa od 200,00 € po osnovu naknade štete glede troškova liječenja.

54. Parnični trošak dosuđen je tuženiku po odredbi članka 154. stavak 2. ZPP-, a sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 59/07, 148/09, 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/2022, te 138/2023), te označenoj vrijednosti predmeta spora, kao i uspjehu u ovoj parnici. S obzirom da se tuženik usprotivio djelomičnom povlačenju tužbe, to je uspjeh tužiteljice u ovom sporu valjalo cijeniti prema prvobitno postavljenom tužbenom zahtjevu iz tužbe, dakle u odnosu na zatraženih 16.200,00 €

55. Među strankama nije bio sporan osnov, već samo visina. U visini je tužiteljica uspjela sa 14,7%, dok je tuženik u visini uspio sa

56. Kada se od uspjeha tuženika (85,3%) oduzme uspjeh tužitelja (14,7%) dobiva se konačan uspjeh tuženika u sporu od 70,6%.

57. Tuženiku je priznat trošak sastava odgovora na tužbu 250 bodova, za sastave podnesaka od 03.12.24. i 05.02.25. po 100 bodova, za pristup na roč. od 04.10.24. 250,00 bodova, za pristupe na roč. od 02.12.24. i 05.02.25. po 100 bodova, što sveukupno iznosi 900,00 bodova. Ovaj iznos pomnožen je sa 2,00 €, koliko iznosi vrijednost jednog boda, što daje iznos od 1.800,00 €. Ovom iznosu dodan je daljnji iznos od 450,00 € na ime 25% PDV-a pa sveukupan trošak tuženika iznosi 2.250,00 €.

58. Razmjerno uspjehu tuženika u ovom sporu od 70,6% tuženiku je dosuđen iznos od 1.588,5 €.

59. Na dosuđeni iznos troška tužitelju pripada kamata počev od 20. ožujka 2025., kao dana presuđenja, pa do konačne isplate.

60. Slijedom svega naprijed iznijetog i obrazloženog, odlučeno je kao u toč. III izreke presude.

U Splitu, 20. ožujka 2025.

SUDAC

Miro Maslać

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba nadležnom Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave ovjerenog prijepisa iste.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

DNA:

- pun. tužitelja

- pun. tuženika