Republika Hrvatska

Općinski sud u Koprivnici

Koprivnica, Hrvatske državnosti 5

Poslovni broj: P-325/2024-81

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Koprivnici po sucu Jerku Bogdaniću kao sucu pojedincu u parničnom predmetu prvotužiteljice BŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i drugotužitelja JŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po punomoćniku Rajku Radelić, odvjetniku iz Koprivnice, protiv prvotuženika Komunalac d.o.o. Koprivnica, Mosna 15, OIB: 41412434130, zastupanog po zaposlenici OŽ i drugo tuženika Plinacro d.o.o. Zagreb, Savska cesta 88 a, OIB: 69401829750, zastupanog po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Šeparović, Špehar & Gavranović, odvjetnicima iz Zagreba, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 3. veljače 2025., u prisutnosti prvotužitelja BŽ, drugotužitelja JŽ i punomoćnika oba tužitelja LŽ, punomoćnika prvotuženika KŽ, zaposlenice prvotuženika i punomoćnice drugotuženika BŽM, odvjetničke vježbenice iz Odvjetničkog društva Špehar i Gavranić d.o.o., iz Zagreba, a odluke objavljene dana 20. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"1. Nalaže se tuženiku PLINACRO d.o.o. Zagreb, Savska cesta 88A, OIB: 69401829750 da plati tužitelju GŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] i ŽŽ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 23.725,17 EUR-a(178.757,32 kn) sa zakonskom zateznom kamatom na iznos od 2.052,96 EUR (15.468,04 kn) od 01.01.2009.g. do isplate

na iznos od 3.952,38 EUR (29.779,20 kn) od 01.01.2010.g. do isplate

na iznos od 3.952,38 EUR (29.779,20 kn) od 01.01.2011.g. do isplate

na iznos od 3.952,38 EUR (29.779,20 kn) od 01.01.2012.g. do isplate

na iznos od 3.952,38 EUR (29.779,20 kn) od 01.01.2013.g. do isplate

na iznos od 3.952,38 EUR (29.779,20 kn) od 01.07.2013.g. do isplate

na iznos od 1.910,32 EUR (14.393,28 kn) od 01.01.2010.g. do isplate

2. Nalaže se tuženiku KOMUNALAC d.o.o. Koprivnica , Mosna 15, OIB:,41412434130 da plati tužitelju GŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] i ŽŽ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 10.891,26 EUR-a (82.060,37 kn) sa zakonskom zateznom kamatom

na iznos od 942,46 EUR ( 7.101,01 kn) od 01.01.2009.g. do isplate

na iznos od 1.814,37 EUR (13.670,40 kn) od 01.01.2010.g. do isplate

na iznos od 1.814,37 EUR ( 13.670,40 kn) od 01.01.2011.g. do isplate

na iznos od 1.814,37 EUR ( 13.670,40 kn) od 01.01.2012.g. do isplate

na iznos od 1.814,37 EUR ( 13.670,40 kn) od 01.01.2013.g. do isplate

na iznos od 1.814,37 EUR ( 13.670,40 kn) od 01.07.2013.g. do isplate

na iznos od 876,95 EUR ( 9.071,85 kn) od 01.01.2010.g. do isplate.

3. Nalaže se tuženicima da tužiteljima nadoknade parnične troškove u roku od 15 dana.“

II. Nalaže se prvotužiteljici BŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i drugotužitelju GŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da drugotuženiku Plinacro d.o.o. Zagreb, Savska cesta 88 a, OIB: 69401829750 naknade prouzročeni parnični trošak u iznosu od 5.880,17 eura (pettisućaosamstoosamdeseteura i sedamnaestcenta) uvećan za zatezne kamate koje na navedeni iznos teku od 20. ožujka 2025. pa do isplate, koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana, dok se zahtjev drugotuženika Plinacro d.o.o. za naknadu troškova u preostalom dijelu odbija kao neosnovan.

III. Zahtjev prvotuženika Komunalac d.o.o. Koprivnica, Mosna 15, OIB: 41412434130 za naknadu troškova postupka odbija se u cijelosti kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelji BŽ, JŽM i JŽ su dana 24. lipnja 2013. podnijeli tužbu protiv tuženika Komunalac d.o.o. i Plinacro d.o.o. u kojoj navode da su tužitelji suvlasnici nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], k. č. br. [katastarska čestica], izgrađeno zemljište, put, dvor sa 1551 m2, u ukupno 248/288 dijela, a da tuženici uživaju i za svoju gospodarsku aktivnost koriste cijelu navedenu nekretninu. Tužitelji navode da su im zbog toga tuženici dužni plaćati naknadu za korištenje njihovih suvlasničkih dijelova na tim nekretninama u visini od 15,00 kn po metru kvadratnom korištenog zemljišta usklađenog s obzirom na površinu s koeficijentom 0,13 mjesečno, sukladno Pravilniku o mjerilima za izračun naknade za korištenje cestovnog zemljišta i naknade za obavljanje pratećih djelatnosti, pa slijedom navedenog od tuženika solidarno traže isplatu iznosa od 121.188,00 kn, za razdoblje 5 godina prije podnošenja tužbe sa zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od podnošenja tužbe do isplate.

2. Podneskom od 27. rujna 2019. prvotužiteljica BŽ je po punomoćniku predložila da se ona u daljnjem tijeku postupka tretira kao umješač na strani tužitelja.

2.1. Tuženici su navedenu izjavu prvotužiteljice protumačili kao povlačenja tužbe pa je drugotuženik Plinacro d.o.o. podneskom od 3. kolovoza 2020. izjavio da se slaže s povlačenjem tužbe, a identičnu izjavu je dao i prvotuženik Komunalac d.o.o. podneskom od 9. ožujka 2021.

2.2. Podneskom od 19. travnja 2021. prvotužiteljica BŽ je izjavila da nije povukla tužbu već da je samo predložila da se za dio vlasništva nekretnina koje je primila temeljem ustupa od sestre ŠŽ dalje tretira kao umješač.

2.3. Izjava o povlačenju tužbe mora biti jasna i nedvosmislena, na način da iz te izjave, bez potrebe za bilo kakvim tumačenjem, proizlazi volja stranke da o njezinom zahtjevu sud meritorno ne odlučuje. U konkretnom slučaju iz izjave prvotužiteljice da je se u ovom postupku tretira kao umješača ne proizlazi jasna volja prvotužiteljice BŽ da povlači tužbu, a i sama prvotužiteljica BŽ je naknadno pojasnila da nije povukla tužbu u ovom predmetu. Slijedom navedenog je postupak u odnosu na prvotužiteljicu BŽ nastavljen.

3. Podneskom od 31. siječnja 2023. tužitelji su preinačili tužbu na način da isplatu više ne potražuju solidarno, već od prvotuženika Komunalac d.o.o. potražuju isplatu iznosa od 10.891,26 eura sa pripadajućom kamatom, dok od drugotuženika Plinacro d.o.o. potražuju isplatu iznosa od 23.725,17 eura sa pripadajućom kamatom.

3.1. Tuženici su se usprotivili navedenoj preinaci tužbe, i to prvotuženik Komunalac d.o.o. podneskom od 20. veljače 2023., a drugotuženik Plinacro d.o.o. podneskom od 7. veljače 2023., te su u odnosu na preinačeni tužbeni zahtjev istaknuli prigovor zastare.

3.2. Sud je temeljem odredbe čl. 190. st. 2. i 3. Zakona o parničnom postupku (NN 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023 – dalje u tekstu ZPP) raspravnim rješenjem od 3. veljače 2025. dopustio navedenu preinaku tužbe s obzirom da je tek nakon zaključenja prethodnog postupka proveden uviđaj na licu mjesta i geodetsko vještačenje kojim su utvrđene površine sporne čestice koje tuženici koriste, pa stoga tužitelji do zaključenja prethodnog postupka bez svoje krivnje nisu mogli preinačiti tužbu, odnosno točan iznos koji potražuju od svakog od tuženika uskladiti sa površinama sporne čestice koje oni koriste. Sud smatra da je preinaka tužbenog zahtjeva svrsishodna za konačno rješenje odnosa među strankama pa ju je stoga dopustio usprkos tome što su se tuženici istoj protivili.

4. Prvotuženik Komunalac d.o.o. je dao pravovremeni odgovor na tužbu u kojem je osporio tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti kako u osnovu tako i u visini.

4.1. Komunalac d.o.o. je prije svega istaknuo prigovor promašene pasivne legitimacije navodeći da je dana 14. travnja 2008. osnovao trgovačko društvo Koprivnica plin d.o.o. radi usklađivanja svog poslovanja sa odredbama Zakona o tržištu plina (NN 40/07) kojim je propisano da djelatnost operatera distribucijskog sustava mora biti organizirana u samostalnom pravnom subjektu, te da je na novoosnovano društvo prenio djelatnost distribucije plina koju je ranije obavljao. Stoga tuženik Komunalac d.o.o. ističe da je upravo u nadležnosti Koprivnica plina d.o.o. bilo održavanje i razvoj distribucijskog sustava, koji obuhvaća i plinovode, redukcijske stanice, odorizacijske stanice, plinomjere kao i svu drugu opremu i građevine ugrađene u distribucijski sustav te da je stoga upravo [adresa] plin d.o.o. koristio nekretninu u vlasništvu tužitelja i to na temelju stvarne služnosti kao pravo prolaza, provoza i imanja vodova u korist nekretnina označenih kao kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

4.2. Komunalac d.o.o. nadalje ističe da je između parničnih stranaka ovog postupka pred ovim sudom vođen i predmet pod poslovnim brojem P-851/09 radi odstranjenja tuženika s nekretnine ovdje tužitelja te da je presudama donesenim u tom predmetu utvrđeno da tuženici imaju pravnu osnovu da na nekretnini tužitelja drže plinsko postrojenje i da je koriste za dolazak do tog postrojenja kao i ostalih postrojenja na susjednoj parceli zbog čega je tužbeni zahtjev odbijen. Stoga Komunalac d.o.o. smatra da nisu ispunjene pretpostavke za stjecanje bez osnove iz čl. 1111. ZOO-a, poglavito nedostatak osnove u nekom pravnom poslu ili odluci suda.

4.3. Komunalac d.o.o. je osporio i visinu tužbenog zahtjeva navodeći da tužitelji neosnovano od tuženika potražuju naknadu prema Pravilniku o mjerilima za izračun naknade za korištenje cestovnog zemljišta i naknade za obavljanje pratećih djelatnosti jer nekretnina tužitelja ne predstavlja javnu cestu.

4.4. Stoga prvotuženik Komunalac d.o.o. predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti kao neosnovan.

4.5. U tijeku postupka prvotuženik Komunalac d.o.o. istaknuo je i da su tužitelji podnijeli tužbu protiv društva Koprivnica plin d.o.o. kojom od tog društva potražuju naknadu za korištenje njihovog zemljišta za vremensko razdoblje 2012. do 2013. godine, koje je obuhvaćeno i tužbom u ovom predmetu, te da se po toj tužbi vodi postupak pred ovim sudom pod poslovnim brojem P-14/2017. Stoga Komunalac d.o.o. predlaže odbiti tužbu tužitelja za razdoblje od 2012. do 2013. i iz razloga da ne bi došlo do neosnovanog bogaćenja na strani tužitelja.

5. Drugotuženik Plinacro d.o.o. je također dao pravovremeni odgovor na tužbu u kojem je osporio tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti kako u osnovu tako i u visini.

5.1. Plinacro d.o.o. je prije svega istaknuo prigovor promašene aktivne legitimacije tužitelja jer tužitelji nisu dokazali da su vlasnici nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i iz razloga jer tužbu nisu podnijeli svi vlasnici nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

5.2 Plinacro d.o.o. ne osporava da koristi nekretninu tužitelja za svoje gospodarske aktivnosti i da su od korištenja te nekretnine isključeni svi drugi, uključujući tužitelje, osim prvotuženika Komunalac d.o.o. koji je od Plinacro d.o.o. dobio pravo služnosti prolaska u svrhu korištenja kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

5.3. Plinacro d.o.o. navodi da nekretninu tužitelja koristi kao svoje vlasništvo temeljem valjanog osnova, kao pravni slijednik društva INA-Industrija nafte d.d. koje je kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] prilikom osnivanja Plinacro d.o.o., kao vanknjižno vlasništvo evidentirano u katastru, unijelo u temeljni kapital društva Plinacro d.o.o.

5.4. Plinacro d.o.o. navodi da je njegov pravni prednik društvo INA-Industrija nafte d.d. na čestici koja je predmet postupka izgradilo mjernu redukcijsku stanicu (MRS) [adresa]-I, svakako prije 1985. s obzirom da je te godine dobilo građevinsku dozvolu za rekonstrukciju tog objekta. Navodi da su vlasnici čestica na kojima su se gradili ovakvi i slični plinoopskrbni objekti redovito bili isplaćeni pa je to sigurno bio slučaj i sa vlasnicima kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Plinacro d.o.o. navodi da on i njegov prednik društvo INA-Industrija nafte d.d. posjeduju MRS Koprivnica-I već više od 30 godina kao pravi vlasnici te da je stoga Plinacro d.o.o. stekao pravo vlasništva navedene čestice dosjelošću. Stoga navodi da tužitelji nemaju nikakvo potraživanje prema društvu Plinacro d.o.o. s osnova činjenice da on koristi kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

5.5. Plinacro d.o.o. navodi da tužitelji nemaju pravo s osnova stečenog bez osnove išta potraživati od tuženika, sve i u slučaju da Plinacro d.o.o. nije stekao pravo vlasništva nekretnine, jer da bi tužitelji u tom slučaju eventualno imali samo pravo na naknadu štete, no da bi to potraživanje bilo u zastari.

5.6. Plinacro d.o.o. osporava i visinu postavljenog tužbenog zahtjeva, ističe da nema osnova za solidarnost na strani tuženika jer je novčana obveza djeljiva, a da solidarnost ne može postojati i iz razloga jer Plinacro d.o.o. spornu česticu koristi kao pravi vlasnik, a Komunalac d.o.o. kao vršitelj prava stvarne služnosti puta. Stoga predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti.

6. Rješenjem ovoga suda poslovni broj P-692/2013-70 od 21. travnja 2023. odbačena je tužba tužitelja.

6.1. Protiv rješenja o odbačaju tužbe žalbu su izjavili tužitelji ĐŽ i JŽ te je povodom njihove žalbe rješenjem Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-3203/2024-2 od 3. rujna 2024. ukinuto ovosudno rješenje poslovni broj P- 692/2013-70 od 21. travnja 2023. te je predmet vraćen prvostupanjskom sudu na daljnje postupnje.

6.2. Tužiteljica JŽM, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] nije izjavila žalbu protiv ovosudnog rješenja poslovni broj P-692/2013- 70 od 21. travnja 2023. Budući da tužitelji nisu jedinstveni suparničari te se učinak pravnog lijeka koji su tužitelji ĐŽ i JŽ izjavili protiv rješenja o odbačaju tužbe ne proteže na tužiteljicu JŽM, ovosudno rješenje poslovni broj P-692/2013-70 od 21. travnja 2023. postalo je pravomoćno u odnosu na tužiteljicu JŽM. Stoga se nakon ukidne odluke Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-3203/2024-2 od 3. rujna 2024. ovaj postupak nastavio voditi samo po tužbi tužitelja BŽ i GŽ.

7. Tužitelji su u tijeku postupka predložili da se radi utvrđenja spornih činjenica izvede dokaz čitanjem isprava koje prileže spisu, dokaz saslušanjem stranaka te mjerničkim i gospodarskim vještačenjem uz uviđaj na nekretnini koja je predmet postupka radi utvrđenja visine naknade za korištenje zemljišta tužitelja.

7.1. Nakon zaključenja prethodnog postupka tužitelji su predložili i provođenje građevinskog vještačenja. Budući da su tužitelji taj dokazni prijedlog mogli iznijeti do zaključenja prethodnog postupka, sud je temeljem odredbe čl. 299. st. 3. ZPP-a odbio prijedlog tužitelja za izvođenje građevinskog vještačenja.

7.2. Prvotuženik Komunalac d.o.o. je u tijeku postupka predložio da se radi utvrđenja spornih činjenica izvede dokaz čitanjem isprava koje prileže spisu, da se izvrši uvid u ovosudne predmete posl.br. P-851/09 i P-14/2017 te da se izvede dokaz saslušanjem stranaka.

7.3. Drugotuženik Plinacro d.o.o. je u tijeku postupka predložio da se radi utvrđenja spornih činjenica izvede dokaz čitanjem isprava koje prileže spisu i da se izvrši uvidu u ovosudni spis posl.br. P-1092/13.

8. Između tužitelja i tuženika nije sporno da se na kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nalazi mjerno redukcijska stanica koju posjeduje Plinacro d.o.o. te da se do te stanice pristupa asfaltiranim putem koji se također nalazi na kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

8.1. Između parničnih stranaka je sporno jesu li tužitelji vlasnici kčbr. [katastarska čestica] k.o. upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i u kojem omjeru te jesu li aktivno legitimirani u ovom predmetu, sporno je je li drugotuženik Plinacro d.o.o. dosjelošću steklo pravo vlasništva te čestice i ako nije da li tu česticu koristi temeljem valjane pravne osnove, sporno je je li prvotuženik Komunalac d.o.o. u utuženom razdoblju od 24. lipnja 2008. do 24. lipnja 2013. koristio kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i ako jest da li tu česticu koristi temeljem valjane pravne osnove, sporno je imaju li tužitelji pravo od tuženika potraživati naknadu za korištenje kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a sporna je i visina zahtjeva tužitelja te je sporno je li u odnosu potraživanje tužitelja nastupila zastara.

9. U svrhu dokazivanja pročitani su izvadak iz zemljišne knjige (str. 4, 125-127), preslika katastarskog plana (str. 5), izjavu o osnivanju društva Koprivnica plin d.o.o. (str. 11-14), rješenje HERA-e (str. 15-17), izvadak iz sudskog registra (str. 18-21, 22- 27, 43-54), presudu ovoga suda P-851/09 (str. 28-31), presudu ŽSVŽ Gž-1510/11 (str. 32-33), Ugovor o koncesiji za distribuciju plina (str. 34-36), posjedovni list (str. 42), građevinsku dozvolu (str. 55-57), presliku tužbe (str. 58-60), povijesni izvadak iz zemljišne knjige za zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (str. 67-111), kopija katastarskog plana (str. 122), zapisnik o saslušanju tužiteljice BŽ (str. 129-130), zapisnik o saslušanju tužitelja GŽ (str. 130-131), zapisnik o saslušanju ŠŽ (str. 131-132), preslika tužbe iz spisa P-14/17 (str. 133-134), zapisnik sa uviđaja na licu mjesta (str. 139-141), nalaz i mišljenje geodetskog vještaka (str. 144- 160), nalaz i mišljenje gospodarskog vještaka (str. 164-169), zapisnik o saslušanju gospodarskog vještaka (str. 183-184, 241) te je izvršen uvid u ovosudne spise posl.br. P-1092/13, P-851/09 i P-14/17.

10. Na temelju kritičke analize svih izvedenih dokaza, primjenom odredbi čl. 8. ZPP-a, utvrđeno je da je tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovan.

11. Tužitelji od tuženika potražuju naknadu za korištenje kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u razdoblju od 24. lipnja 2009. do 24. lipnja 2013. (5 godina od podnošenja tužbe), navodeći da su suvlasnici navedene čestice dok drugotuženik Plinacro d.o.o. ističe prigovor promašene aktivne legitimacije tužitelja navodeći da tužitelji nisu dokazali da su vlasnici te nekretnine te da tužbu nisu podnijele sve osobe koje su bile upisane kao nositelji prava vlasništva na kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] pa da stoga tužbu valja odbaciti.

11.1. Uvidom u povijesni izvadak iz zemljišne knjige za zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u koji je upisana kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (str. 67-111) utvrđeno je da je navedena čestica od 1977. do 1997. bila upisana kao društveno vlasništvo uz upisano pravo korištenja u korist NŽ, FŽ i PŽ u neopredjeljenim udjelima, koje pravo korištenja je kasnije prenošeno, da bi temeljem rješenja zemljišnoknjižnog odjela ovoga suda broj Z-3544/1997 bilo izvršeno brisanje društvenog vlasništva uz upis prava suvlasništva u korist ranijih nositelja prava korištenja i to FŽ UŽ, FŽ JŽ, BŽ, FŽ JŽ, FŽ UŽ, HŽ, UŽ, GŽ, HŽ, IŽ i VŽ, svih u neodređenom udjelu, koji su bili upisani u zemljišnu knjigu kao nositelji prava vlasništva tijekom cijelog utuženog razdoblja od 24. lipnja 2009. do 24. lipnja 2013.

11.2. Dakle utvrđeno je da su prvotužiteljica BŽ i drugotužitelj JŽ u utuženom razdoblju od od 24. lipnja 2009. do 24. lipnja 2013. bili upisani kao suvlasnici kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

11.3. S obzirom da je predmet ovog postupka naknada za korištenje nekretnine tužitelji u ovom postupku nemaju status nužnih suparničara te stoga nema zapreke da tužbu radi isplate naknade podnese samo dio suvlasnika koji imaju pravo potraživati razmjeran iznos naknade prema veličini svog suvlasničkog dijela, pri čemu se temeljem čl. 36. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/1996., 68/1998., 137/1999., 22/2000., 73/2000., 114/2001., 79/2006., 141/2006., 146/2008., 38/2009., 153/2009., 90/2010., 143/2012., 152/2014. – dalje u tekstu ZV) u sumnji smatra da su suvlasnički dijelovi svih suvlasnika jednaki.

11.4. Slijedom navedenog prigovor promašene aktivne legitimacije drugotuženika Plinacro d.o.o. je neosnovan.

12. Tužitelji su u tužbi naznačili da je pravni osnov njihova potraživanja prema tuženicima stjecanje bez osnove, odnosno uporaba tuđe stvari u svoju korist, a pri tome su u tužbi vrlo oskudno iznijeli činjenice na kojima temelje svoj zahtjev. Tužitelji su tek nakon uviđaja na licu mjesta i provedenog mjerničkog vještačenja podneskom od 31. siječnja 2023. precizirali da drugotuženik Plinacro d.o.o. koristi cijelu njihovu česticu, a da prvotuženik Komunalac d.o.o. koristi asfaltirani put koji prolazi preko kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u dijelu do kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] pa da stoga od prvotuženika Komunalac d.o.o. tužitelji potražuju manji iznos naknade.

13. Temeljem uviđaja na licu mjesta mjernički vještak Tihomir Husnjak izradio je skicu izmjere uvidom u koju je utvrđeno da je kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nepravilne površine, da se proteže iz smjera jugoistoka prema sjeverozapadu, da je sa sjeverozapadne strane šira i da se tu nalazi dio čestice koji je ograđen, a da je sa jugoistočne strane uža i da u tom dijelu nije ograđena. Utvrđeno je da kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] sa jugoistočne strane graniči sa kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u naravi [adresa], i da od [adresa] preko kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] vodi asfaltirani put čija površina do početka ograđenog područja sa sjeverozapadne strane parcele iznosi 429 m2. Utvrđeno je da ograđeno područje koje se nalazi sa sjeverozapadne strane kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ima ukupnu površinu 1091 m2 od čega se 839 m2 nalazi na kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], dok se 252 m2 nalazi na kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Utvrđeno je da se asfaltirani put nastavlja i u ograđenom dijelu te jedan krak vodi prema kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] dok se drugi krak nastavlja u smjeru sjeverozapada i njegova površina na kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] iznosi 140 m2.

13.1. Uvidom u zapisnik sa uviđaja održanog 15. studenog 2018. utvrđeno je da se u ograđenom dijelu kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nalazi mjerno redukcijska stanica za koju je punomoćnik drugotuženika Plinacro d.o.o. naveo da je u njihovom vlasništvu i da isključivo on održava navedeno postrojenje.

13.2. Uvidom u izvadak iz zemljišne knjige za zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u koji je upisana kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (str. 157) utvrđeno je da je vlasnik navedene čestice prvotuženik Komunalac d.o.o.

14. Uvidom u skicu izmjere mjerničkog vještaka Tihomira Husnjaka nadalje je utvrđeno da se na kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nalazi ograđeno područje sa manjim objektom. Uvidom u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (str. 158) utvrđeno je da je navedena čestica u vlasništvu društva Koprivnica plin d.o.o. i da u naravi predstavlja odorizacijsku stanicu i ekonomsko dvorište.

15. Drugotuženik Plinacro d.o.o. ne osporava da koristi ograđeno područje na kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], kao i prilazni put koji od [adresa] preko kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] vodi do navedenog ograđenog područja, odnosno dvorišta. Drugotuženik ističe da se u ograđenom dijelu čestice nalazi mjerno redukcijska stanica (MRS Koprivnica-I) koju je prije 1985. izgradio pravni prednik Plinacro d.o.o. INA- Industrija nafte d.d. te da je od tada nesmetano posjeduje kao samostalni posjednik. Drugotuženik navodi da su u vrijeme gradnje MRS [adresa]-I bili isplaćeni tadašnji posjednici čestice na kojoj je izgrađena MRS [adresa]-I te stoga drugotuženik Plinacro d.o.o. smatra da je vlasnik kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i da stoga tužiteljima nije dužan isplatiti nikakvu naknadu za korištenje te čestice.

15.1. Drugotuženik Plinacro d.o.o. se pozvao i na činjenicu da je protiv tužitelja podnio tužbu radi utvrđenja prava vlasništva na kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] po kojoj se vodio spor u ovosudnom predmetu poslovni broj P-1092/13.

16. Uvidom u ovosudni predmet poslovni broj P-1092/13 utvrđeno je da je tužba Plinacro d.o.o. protiv BŽ i GŽ (i drugih suvlasnika kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]) radi utvrđenja prava vlasništva pravomoćno odbačena. Tužba je odbačena jer je sud utvrdio da je u ovosudnom predmetu P-851/09 Plinacro d.o.o. podnio protutužbu protiv BŽ i GŽ kojom je tražio utvrđenje prava vlasništva na kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a koji protutužbeni zahtjev je pravomoćno odbijen, te je stoga sud u predmetu P-1092/13 prihvatio prigovor presuđene stvari.

17. Uvidom u ovosudni predmet poslovni broj P-851/09 utvrđeno je da su u tom predmetu tužitelji BŽ, ŠŽ, JŽ i UŽ dana 21. svibnja 2009. podnijeli tužbu protiv tuženika Plinacro d.o.o. i Komunalac d.o.o. radi odstranjivanja plinske stanice i plinskih vodova te svih uređaja sa kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] uz zabranu tamo tuženicima da u bilo koju svrhu nastave koristiti njihovu nekretninu.

17.1. Uvidom je nadalje utvrđeno da je Plinacro d.o.o. dana 12. lipnja 2009. podnio protutužbu radi utvrđenja da je dosjelošću stekao pravo vlasništva na kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a protutužbom je tražio i izdavanje tabularne izjave radi upisa svog prava vlasništva u zemljišnu knjigu.

17.2. Utvrđeno je da je dana 29. rujna 2010. donesena ovosudna presuda i rješenje poslovni broj P-851/09-17 kojim je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja BŽ, ŠŽ, GŽ i UŽ da se Plinacro d.o.o. i Komunalac d.o.o. naloži da sa kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] odstrane plinsku stanicu i plinske vodove te sve uređaje kao i da tu nekretninu prestanu koristiti, a istovremeno je odbijen i protutužbeni zahtjev radi utvrđenja prava vlasništva Plinacro d.o.o. na kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Navedena presuda u cijelosti je potvrđena presudom i rješenjem Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-1510/2011-2 od 26. siječnja 2012.

17.3. Dakle uvidom u ovosudni predmet poslovni broj P-851/09 utvrđeno je da drugotuženik Plinacro d.o.o. nije uspio dokazati da je vlasnik kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a tužitelji nisu uspjeli dokazati da se plinska stanica sa vodovima i uređajima na kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nalazi bez valjane pravne osnove i da su je stoga tuženici Plinacro d.o.o. i Komunalac d.o.o. dužni ukloniti i prestati uznemiravati tužitelje kao vlasnike nekretnine.

18. Radi utvrđenja svih okolnosti izgradnje plinovoda, mjerno redukcijske stanice i pristupnog puta na kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ovaj sud je izvršio uvid u dokumentaciju koja prileži spisu, dokumentaciju koja prileži priklopljenim spisima ovoga suda poslovni broj P-851/09, P-1092/13 i P-14/17 te je saslušao tužitelje kao stranke i izvršio uvid u zapisnik o saslušanju tužitelja iz ovosudnih spisa posl.br. P- 851/09 i P-1092/13.

19. Uvidom u građevinsku dozvolu Republičkog komiteta za energetiku, industriju, rudarstvo i zanatstvo od 4. ožujka 1985. (str. 55-57 spisa) utvrđeno je da je radnoj organizaciji INA-Naftaplin izdana građevinska dozvola za izgradnju plinovoda od Miklinovca do Jagnjedovca, distributivnog plinovoda do MRS Koprivnica-I te za rekonstrukciju MRS [adresa]-I, pri čemu je određeno da radovi moraju započeti u roku od 2 godine. Iz obrazloženja navedene građevinske dozvole proizlazi da je zahtjevu za izdavanje te dozvole INA-Naftaplin priložio elaborat za odštetu sa situacijom trase i popisom posjednika te Ugovor o pravu ukopavanja cjevovoda na zemljištu sa privatnim posjednicima.

19.1. Uvidom u rješenje Republičkog komiteta za energetiku, industriju, rudarstvo i zanatstvo od 20. ožujka 1986. (str. 28-29 priklopljenog ovosudnog spisa P-851/09) utvrđeno je da je radnoj organizaciji INA-Naftaplin odobrena upotreba objekata koji su izgrađeni, odnosno rekonstruirani prema građevinskoj dozvoli od 4. ožujka 1985., uključujući rekonstruiranu MRS [adresa]-I.

19.2. Uvidom u izvadak iz sudskog registra društva Plinacro d.o.o. (str. 43-54) utvrđeno je da je navedeno društvo osnovano od strane društva INA-Industrija nafte d.d.

19.3. Uvidom u elaborat o provedenom popisu i procjeni dugotrajne materijalne imovine i zaliha materijala na skladištu koja se unosi u Plinacro d.o.o. (str. 63) utvrđeno je da je prilikom osnivanja društva Plinacro d.o.o. u dugotrajnu imovinu tog društva unesena imovina društva INA-Industrija nafte d.d., uključujući MRS [adresa]-I (pod rednim brojem 94 i inventurnim brojem 0766795) i plinovod Jagnjedovac-Koprivnica (pod rednim brojem 69 i pod inventurnim brojem 0766135).

19.4. Uvidom u posjedovni list broj 6681 k. o. [katastarska općina] (str. 42) utvrđeno je da je INA- Industrija nafte d.d. upisana kao posjednik kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

20. Prvotužiteljica BŽ saslušana je u ovom postupku na raspravi održanoj 14. ožujka 2017. kojom prilikom je navela da je suvlasnica nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na kraju koje se nalazi jedan dio na kojem je sagrađeno plinsko postrojenje, a do kojeg tuženici dolaze kroz nekretninu tužitelja, kroz asfaltirani put koji je asfaltiran još 1972. ili 1973. od strane tadašnje INA-e, zbog čega tužitelji ne mogu zatvoriti ogradom prednji niti zadnji dio dvorišta, što su im zabranili tužitelji jer pristup plinskom postrojenju mora biti otvoren. Prvotužiteljica navodi da se za vrijeme izvođenje radova od strane Plinacro d.o.o. i tadašnjeg KC Plina do postrojenja dolazi po nekoliko puta tokom mjeseca prilaznim putem, a tu zimi dolazi i ralica da bi očistila snijeg. Prvotužiteljica navodi da 1972., kada su cijevi za dovod plina do postrojenja ukopane ispod zemlje, nitko nije pitao za dozvolu, a dozvolu nitko nije tražio niti kada se gradio spremnik. Prvotužiteljica misli da je u to vrijeme njezin otac bio vlasnik nekretnine, a da se on nije osudio niti pitati bilo što vezano uz to da se ne postavljaju cijevi, jer bi već samo time što je pitao bio maknut s radnog mjesta keramičara raditi na groblje. Navodi da je ogradu oko plinskog postrojenja postavila INA 1972. isto tako bez dozvole, a na ogradu je stavljena tabla "zabranjen pristup". Prvotužiteljica navodi da je u periodu od 2008. do 2013. osobno vidjela radnike Komunalca da koriste prilazni put do plinskog postrojenja.

20.1. S obzirom da je prvotužiteljica BŽ davala iskaz pred sudom i u ovosudnom postupku poslovni broj P-851/09, i to na raspravi održanoj dana 9. prosinca 2009., sud je izvršio uvid u taj zapisnik o saslušanju te je utvrđeno da je ona u tom postupku iskazala da su njezini pok. otac ZŽ i djed AŽ kao vlasnici nekretnine sa INA-om napravili jedan sporazum, odnosno sklopili nagodbu, u smislu da dopuštaju postavljanje plinskih cijevi, a isto tako i izgradnju plinske stanice, te prilaznog puta, no na određeno vrijeme, odnosno na rok od 20 godina, a da su naknadno 1982. godine tuženici Plinacro d.o.o. i Komunalac d.o.o. tamo napravili plinski spremnik, a 2002. je izgrađena i odorizacijska stanica te je asfaltiran put do plinske stanice. Prvotužiteljica je navela da je Plinacro d.o.o. od 1972. vršio služnost na nekretnini.

20.2. S obzirom da je iskaz prvotužiteljice BŽ dan u ovom predmetu dana 14. ožujka 2017. djelomično kontradiktoran iskazu koji je prvotužiteljica dala u postupku P-851/09, prvotužiteljica je dopunski saslušana na raspravi održanoj dana 3. veljače 2025. kojom prilikom je navela da su oba njena iskaza točna odnosno da je postojao sporazum iz 1972. sa njezinim djedom i ocem, no da nju nitko nije pitao za dozvolu kada su se kasnije mijenjale dotrajale cijevi, a prekopali su cijelu nekretninu i uništili stepenice. Prvotužiteljica se nije mogla očitovati od kada Komunalac d.o.o. i Plinacro d.o.o. koriste kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a navela je da su tužitelji Komunalac d.o.o. tužili s obzirom da je upisan kao vlasnik kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], no da su oni naknadno plinsko postrojenje predali Koprivnica plinu d.o.o., s time da se ne može točno očitovati kada. Prvotužiteljica je navela da su djelatnici društva Komunalac d.o.o. prelazili preko nekretnine tužitelja i u razdoblju od 2008. do 2013., što zaključuje prema naljepnici na kamionu kojim su dolazili, a dolazili su i djelatnici Plinacro d.o.o.

21. Drugotužitelj JŽ saslušan je u ovom postupku na raspravi održanoj 14. ožujka 2017. kojom prilikom je naveo da tuženici koriste cijelu nekretninu čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] jer ispod iste imaju zakopane cijevi, a na toj čestici Plinacro ima postavljenu plinsku stanicu, jednoredukciona MRS, a isto tako je na susjednoj parceli čkbr. [katastarska čestica] postavljena odorizacijska stanica do koje dolazi prvotuženik Komunalac d.o.o. Drugotužitelj navodi da je od lipnja 2008. do lipnja 2013. vidio radnike za koje zna da su bili radnici Komunalca d.o.o. Drugotužitelj navodi je u vrijeme ukopa cijevi njegov otac bio vlasnik kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a da on nije dao dozvolu za ukop cijevi. Navodi da je plinska stanica Plinacro d.o.o. ograđena, a da tuženici koriste i put za pristup do plinske stanice što ometa rad obrta drugotužitelja jer na tom putu drugotužitelj ne može ostaviti automobil, a ne mogu ga koristiti niti njegove mušterije.

21.1. S obzirom da je drugotužitelj JŽ davao iskaz pred sudom i u ovosudnom postupku poslovni broj P-851/09, i to na raspravi održanoj dana 9. prosinca 2009., sud je izvršio uvid u zapisnik o saslušanju GŽ te je utvrđeno da je on u tom postupku iskazao da osobno nema saznanja o tome da je postojala suglasnost njegovog oca i djeda za izgradnju i proširenje plinske stanice i podzemnih cijevi, no da je njegov otac u to vrijeme radio u "Komunalcu" te smatra da su ga lako nagovorili da dade na upotrebu spornu česticu. Navodi da su njegov otac i djed govorili da će maknuti objekt i cijevi i da se govorilo da će ti objekti biti tamo dok bude plina u bušotini Jagnjedovec, nekih 10 godina. Drugotužitelj je naveo da Komunalac d.o.o. koristi njihovu česticu kao put da bi došao do čestice koju su kupili odmah do sporne.

21.2. Drugotužitelj je dopunski saslušan u ovome postupku na raspravi održanoj dana 3. veljače 2025. kojom prilikom je naveo da u vrijeme kada su cijevi bile ukopane i postrojenje izgrađeno da je sve bilo društveno vlasništvo te da smatra da je Komunalac bez bilo kakve posebne dozvole izgradio postrojenje i ukopao cijevi, odnosno smatra da je Komunalac u toj priči od samog početka, od 1972. godine, i da je česticu tužitelja koristio cijelo vrijeme. Drugotužitelj navodi da mu je poznato da je Komunalac 2008. osnovao KC Vode i KC plin, no KC Plin nije promijenio odmah naljepnice na kamionima, dolazila su i dalje kombi vozila i manji kamioni oznake Komunalca. Kasnije su dolazili i kamioni oznake KC plin. Navodi da kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i dalje glasi na Komunalac d.o.o. pa smatra da je Komunalac d.o.o. nastavio dolaziti na tu česticu, a viđao je i vozila Plinacro d.o.o. da dolaze na tu česticu s time da je ispod te čestice ukopan rezervoar za separiranu vodu, gazolin i otpadne tekućine, a iznad zemlje se nalazio metalni cilindar koji se nalazio na čestici tužitelja, i to je na nacrtu skice izmjere sa održanog uviđaja označeno kao metalni objekt. Ovo što je ukopano na kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] je ukopano još 1973., odnosno od prvog dana kada je postrojenje izgrađeno. Drugotužitelj se nije mogao točno očitovati kada je izgrađeno postrojenje na kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

22. U tijeku ovog postupka saslušana je kao stranka i ŠŽ, u odnosu na koju je ovaj postupak pravomoćno okončan rješenjem o odbačaju tužbe poslovni broj P-692/13-70 od 21. travnja 2023., a koja je navela da prihvaća iskaze BŽ i GŽ te je dodala da ranije Komunalac, a sada KC Plin koriste put koji prolazi kroz njihovo dvorište radi pristupa na postrojenje koje su postavili, a to je druga čestica čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], te da su upravo djelatnici Komunalca d.o.o. koristili česticu tužitelja u utuženom razdoblju.

22.1. S obzirom da je ŠŽ davala iskaz pred sudom i u ovosudnom postupku poslovni broj P-851/09, i to na raspravi održanoj dana 9. prosinca 2009., sud je izvršio uvid u zapisnik o saslušanju ŠŽ te je utvrđeno da je ona u tom postupku iskazala da se u cijelosti slaže sa iskazom BŽ koji je dan na istoj raspravi te je nadodala da je prvo plinska stanica izgrađena od strane INA-e još 1974. kada su bili živi njezini otac i djed koji su pričali da su dopustili da se postave podzemne plinske cijevi i plinski objekt, ali na određeno vrijeme, odnosno do vremena kada će biti plina u Jagnjedovcu, a ako bi to trajalo duže da bi tada možda i otkupili taj dio zemljišta. ŠŽ je navela da je druga odorizacijska stanica izgrađena 1985. ili 1986., za što nije tražena suglasnost nje i ovdje tužitelja. Navodi da je Komunalac d.o.o. 2002. kupio česticu pored čestice tužitelja te da, budući da nemaju pristup do nje, koriste asfaltirani put kroz česticu 1968/2 k. o. [katastarska općina]. Navela je da ona nije imala mogućnost prigovarati kada se vršila rekonstrukcija na parceli 1986. godine jer je tada još bio živ njezin djed, a vjerojatno su samo njega tada pitali da li dopušta izgradnju.

23. Iako spisu ne prileži dokumentacija vezana uz izgradnju plinovoda i MRS Koprivnica-I iz razdoblja 70- ih godina, temeljem iskaza tužitelja i ŠŽ utvrđeno je da su djed tužitelja AŽ i otac tužitelja ZŽ sa radnom organizacijom INA-Naftaplin sklopili sporazum, odnosno nagodbu, kojom su dopustili postavljanje plinskih cijevi, izgradnju plinske stanice te prilaznog puta.

23.1. Da je tome tako proizlazi prvenstveno iz iskaza prvotužiteljice BŽ danom na raspravi održanoj 9. prosinca 2009. u ovosudnom postupku poslovni broj P- 851/09, istinitost kojeg iskaza je prvotužiteljica BŽ potvrdila i u iskazu danom u ovom postupku na raspravi 3. veljače 2025. O postojanju suglasnosti djeda tužitelja NŽ i oca tužitelja FŽ iskazivala je i ŠŽ u svom iskazu danom dana 9. prosinca 2009. u ovosudnom postupku poslovni broj P- 851/09, dok niti drugotužitelj JŽ u svom iskazu danom dana 9. prosinca 2009. u ovosudnom postupku poslovni broj P-851/09 nije mogao isključiti mogućnost postojanja suglasnosti za izgradnju plinske stanice i podzemnih cijevi navodeći da je njegov otac u to vrijeme radio u „Komunalcu“ te da su ga lako mogli nagovoriti da dade na uporabu spornu česticu, pri čemu je naveo da on osobno nema saznanja o postojanju takve suglasnosti.

23.2. Tužitelji BŽ i JŽ, te ŠŽ u ovom postupku su svojim iskazima nastojali prikazati da nikakve suglasnosti za izgradnju plinske stanice i cjevovoda nije bilo, pa je tako tužiteljica BŽ iskazala da ih 1972. godine nitko nije pitao za dozvolu, dok je tužitelj JŽ kategorički naveo da njegov otac dok je bio vlasnik nije dao dozvolu za ukopavanja cijevi, međutim u tom dijelu iskazi tužitelja odstupaju od iskaza koji su dali u postupku poslovni broj P-851/09, pri čemu je tužiteljica BŽ, kada joj je sud ukazao na razliku u njenom iskazu, potvrdila da je sporazum sa prednicima tužitelja ipak postojao. Stoga je sud kao istinite prihvatio iskaze tužitelja i ŠŽ iz ovosudnog postupka poslovni broj P- 851/09 u dijelu u kojem su BŽ i ŠŽ navele da je postojao sporazum o izgradnji postrojenja i ukopavanja cijevi između INA-Naftaplin i prednika tužitelja FŽ i NŽ, postojanje kojeg sporazuma nije mogao isključiti niti JŽ.

24. Temeljem uvida u Građevinsku dozvolu od 4. travnja 1985. i Rješenje o dozvoli uporabe od 20. ožujka 1986. utvrđeno je da je 1985. radna organizacija INA-Naftaplin započela, a 1986. dovršila rekonstrukciju mjerno redukcijske stanice MRS Koprivnica- I, koja se nalazi na kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], kojom prilikom je izgrađen i distributivni plinovod od Jagnjedovca do MRS Koprivnica-I. Iz popisa priloga zahtjeva za izdavanje Građevinske dozvole vidljivo je da je INA-Naftaplin za potrebe izdavanja dozvole priložila elaborat za odštetu sa popisom posjednika i 309 ugovora o pravu ukopavanja cjevovoda na zemljištu sa privatnim posjednicima.

24.1. Da se navedena građevinska dozvola odnosi upravo na mjernu redukcijsku stanicu (MRS [adresa]-I) izgrađenu na kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] proizlazi iz činjenice da je ŠŽ u svom iskazu danom u postupku poslovni broj P- 851/09 spomenula da je 1985. ili 1986. vršena gradnja na spornoj čestici te je spominjala da tada nisu mogli prigovarati rekonstrukciji koja je vršena na parceli jer je tada bio živ djed tužitelja.

24.2. Uvidom u povijesni izvadak iz zemljišne knjige za zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u koji je upisana kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (str. 67-111) utvrđeno je da su u razdoblju 1985. i 1986. kao nositelji prava korištenja na navedenoj čestici bili upisani ZŽ, AŽ i PŽ u neopredijeljenim dijelovima.

24.3. Budući da je temeljem Građevinske dozvole iz 1985. izgrađen plinovod do MRS Koprivnica-I, koja se nalazi na kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a iz priloga Građevinske dozvole proizlazi da su posjednici zemljišta na trasi plinovoda dali dozvolu za izvođenje radova i da su obeštećeni, utvrđeno je da su i AŽ, AŽ ZŽ te PŽ, kao posjednici kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] prilikom izgradnje plinovoda 1985., dali dozvolu za ukopavanje cijevi i da su dobili obeštećenje za korištenje njihove nekretnine u svrhu izgradnje plinovoda.

24.4. Iz navedenog razloga sud nije prihvatio kao istinite iskaze tužitelja u dijelu u kojem su naveli da je suglasnost iz 1970.-ih za izgradnju plinovoda i MRS Koprivnica- I na čestici tužitelja dana samo na određeno vrijeme, na 10 ili 20 godina, s obzirom da je iz dokumentacije u spisu vidljivo da su posjednici kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] prilikom rekonstrukcije MRS [adresa]-I 1985. bili suglasni sa tom rekonstrukcijom i ukopavanjem dodatnog plinovoda do te MRS, iz čega je ujedno vidljivo da su bili suglasni i sa činjenicom da se plinsko postrojenje i nadalje nalazi na njihovoj čestici.

25. Slijedom navedenog utvrđeno je da su pravni prednici tužitelja ZŽ i AŽ tijekom 70-ih godina 20. st. sa radnom organizacijom INA-Naftaplin sklopili sporazum, odnosno nagodbu, temeljem koje su dali suglasnost za izgradnju plinovoda i MRS Koprivnica-I na kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] kao i pristupnog puta do mjerno redukcijske stanice koji prelazi preko kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a tužitelji nisu tvrdili niti dokazali da se sporazumom sklopljenim sa prednicima tužitelja radna organizacija INA-Naftaplin obvezala plaćati mjesečnu naknadu za pravo koje su tim sporazumom stekli. Nadalje je utvrđeno da su pravni prednici tužitelja, kao posjednici kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], prilikom rekonstrukcije MRS Koprivnica-I i izgradnje distributivnog plinovoda od Jagnjedovca do mjerno redukcijske stanice 1985. dali suglasnost za ukapanje plinovoda i da su ostvarili pravo na odštetu za izvršene radove temeljem elaborata za odštetu koji je prilog izdane građevinske dozvole.

25.1. Temeljem izvatka iz sudskog registra za društvo Plinacro d.o.o. i Elaborata o provedenom popisu i procjeni dugotrajne materijalne imovine i zaliha materijala na skladištu koja se unosi u Plinacro d.o.o. utvrđeno je da je prilikom osnivanja društva Plinacro d.o.o. od strane osnivača INA-Industrija nafte d.d. u dugotrajnu imovinu tog društva unesena MRS Koprivnica-I i plinovod Jagnjedovac-Koprivnica, a time je na drugotuženika Plinacro d.o.o. preneseno i pravo posjedovanja dijela kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na kojem je izgrađeno plinsko postrojenje te pravo korišenja pristupnog puta koji od [adresa] vodi do plinskog postrojenja.

26. S obzirom da je utvrđeno da drugotuženik Plinacro d.o.o. ne koristi i ne posjeduje kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] bez valjane pravne osnove, već da tu česticu koristi i posjeduje temeljem suglasnosti pravnih prednika tužitelja, AŽ NŽ i AŽ FŽ, to tužitelji nemaju pravo od drugotuženika Plinacro d.o.o. potraživati naknadu u smislu odredbi čl. 1120 u vezi sa čl. 1111. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/2005., 41/2008., 125/2011. – dalje u tekstu ZOO).

26.1. Naime, iz čl. 1111. st. 1. ZOO-a jasno proizlazi da izvanugovorni obvezni odnos stjecanja bez osnove može nastati samo kada do prijelaza dijela imovine neke osobe u imovinu druge osobe (uključujući stjecanje koristi uporabom tuđe stvari u svoju korist u smislu čl. 1120 ZOO-a) dođe bez osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu.

26.2. U konkretnom slučaju je utvrđeno da drugotuženik Plinacro d.o.o. posjeduje nekretninu tužitelja temeljem pravnog posla – sporazuma sa prednicima tužitelja AŽ NŽ i AŽ FŽ te temeljem Ugovora o pravu ukopavanja cjevovoda sklopljenog sa pravnim prednicima tužitelja, koji se spominje u Građevinskoj dozvoli iz 1985.

26.3. Činjenica da je drugotuženik Plinacro d.o.o. imao pravo posjedovati kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] proizlazi i iz pravomoćne presude ovoga suda poslovni broj P-851/09- 17 od 29. rujna 2010. kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja BŽ, ŠŽ i GŽ za uklanjanje plinskog postrojenja i predaju cijele kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u isključivi posjed vlasnika čestice.

26.4. S obzirom na navedeno nije došlo do stjecanja bez osnove na strani drugotuženika Plinacro d.o.o. te on nije tužiteljima dužan isplatiti utuženi iznos.

27. Prvotuženik Komunalac d.o.o. osporio je činjenicu posjedovanja kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u utuženom razdoblju navodeći da je dana 14. travnja 2008. osnovao društvo Koprivnica plin d.o.o., radi usklađenja svoje djelatnosti sa odredbama Zakona o tržištu plina (NN 40/07), te da je na navedeno društvo prenio djelatnost distribucije plina, pa da stoga u utuženom razdoblju od 24. lipnja 2008. do 24. lipnja 2012. nije posjedovao nekretninu tužitelja budući da plinovod predstavlja dio distribucijskog sustava za plin.

28. Uvidom u izjavu o osnivanju društva Koprivnica plin d.o.o. od 14. travnja 2008. (str. 11-14) utvrđeno je da je prvotuženik Komunalac d.o.o. kao osnivač osnovao društvo Koprivnica plin d.o.o. te da je predmet poslovanja navedenog društva, između ostalog, distribucija plina, projektiranje strojarske instalacije-plinovod, izvođenje priključaka za plin i postavljanje, održavanje i servisiranje plinskih instalacija. Uvidom u izvadak iz sudskog registra društva Koprivnica plin d.o.o. utvrđeno je da je upis navedenog društva u sudski registar također izvršen 17. travnja 2008. (str. 18-21).

28.1. Uvidom u Rješenje Hrvatske energetske regulatorne agencije od 15. prosinca 2008. (str. 15-17) utvrđeno je da je odobren prijenos dozvole za obavijanje djelatnosti distribucije plina sa društva Komunalac d.o.o. na društvo Koprivnica plin d.o.o.. Uvidom u Ugovor o koncesiji za distribuciju plina (str. 34-36) od 19. prosinca 2008. utvrđeno je da je tim ugovorom Koprivničko-križevačka županija društvu Koprivnica plin d.o.o. dodijelila koncesiju za obavijanje distribucije plina na području grada [adresa] i okolnih općina i to temeljem dozvole za obavijanje djelatnosti distribucije plina koja je prenesena sa društva Komunalac d.o.o. na društvo Koprivnica plin d.o.o.

29. Tužitelji su u svojim iskazima naveli da su u cijelom utuženom razdoblju od 24. lipnja 2008. do 24. lipnja 2013. viđali djelatnike tuženika Komunalac d.o.o. da prolaze preko njihove nekretnine radi pristupa do plinskog postrojenja, međutim iz iskaza tužitelja na raspravi 3. veljače 2025. je vidljivo da tužitelji zaključuju da se radilo o djelatnicima društva Komunalac d.o.o. isključivo temeljem naljepnica na vozilu, a pri tom i iz činjenice da je Komunalac d.o.o. upisan kao vlasnik kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] zaključuju da su njegovi djelatnici morali dolaziti na tu česticu. Međutim sam drugotužitelj JŽ je priznao da mu je poznato da je Komunalac d.o.o. 2008. osnovao Koprivnica plin d.o.o. i da nije odmah promijenio naljepnice na kamionima te da su kasnije dolazili i kamioni oznake KC plina.

30. Sukladno članku 7. Mrežnih pravila plinskog distribucijskog sustava (NN 50/2009) distribucijski sustav obuhvaća plinovode, redukcijske stanice, mjerno-redukcijske stanice, odorizacijske stanice, sustav katodne zaštite, sustav za daljinski nadzor, upravljanje i prikupljanje podataka, priključke, plinomjere i drugu mjernu opremu, kao i svu drugu opremu i građevine ugrađene u distribucijski sustav u svrhu osiguravanja sigurnog i pouzdanog pogona distribucijskog sustava i isporuke plina.

30.1. Imajući u vidu da je utvrđeno da je tuženik Komunalac d.o.o. osnovao društvo Koprivnica plin d.o.o. koje je u cijelosti preuzelo djelatnost distribucije plina od tuženika sa danom 19. prosinca 2008., kada je sklopilo Ugovor o koncesiji za obavljanje te djelatnosti, jasno je da djelatnici tuženika Komunalac d.o.o. nakon 19. prosinca 2008. više nisu imali razloga u dolaziti na plinsko postrojenje koje se nalazi na kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a koje predstavlja dio plinskog distribucijskog sustava, budući sa se tuženik Komunalac d.o.o. nakon tog datuma više nije bavio distribucijom plina.

30.2. Niti činjenica što je kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u utuženom razdoblju bila upisana u zemljišnim knjigama kao vlasništvo društva Komunalac d.o.o. ne predstavlja dokaz da su djelatnici društva Komunalac d.o.o. prolazili nekretninom tužitelja ili istu posjedovali budući da je temeljem skice izmjere sa održanog uviđaja na licu mjesta utvrđeno da se gotovo cijela površina kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nalazi unutar ograde plinskog postrojenja, pa dakle i ta čestica služi za potrebe distribucije plina koju je tuženik Komunalac d.o.o. prestao obavljati nakon 19. prosinca 2008..

30.3. Stoga je utvrđeno da je za razdoblje nakon 19. prosinca 2008. tužbeni zahtjev u odnosu na prvotuženika Komunalac d.o.o. neosnovan prvenstveno iz razloga jer prvotuženik Komunalac d.o.o. u tom razdoblju nije posjedovao nekretninu tužitelja, niti ju je na bilo koji način koristio.

31. Međutim tužitelji od prvotuženika Komunalac d.o.o. nemaju pravo potraživati naknadu niti za razdoblje prije 19. prosinca 2008., kada se prvotuženik Komunalac d.o.o. još bavio distribucijom plina.

31.1. Iako je iz dokumentacije u spisu vidljivo da je investicijske radove u izgradnju plinovoda i mjerno redukcijske stanice na kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] vršila radna organizacija INA-Naftaplin evidentno je da je postrojenje na kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] služilo i za potrebe opskrbe plinom Grada Koprivnice, koju djelatnost je prema odredbama Zakona o komunalnim djelatnostima (NN 15/1979, 18/1979, 47/1989, 19/1990, 26/1993, 29/1994, 36/1995) obavljala komunalna organizacija Grada Koprivnice.

31.2. Nakon stupanja na snagu Zakona o komunalnom gospodarstvu (NN 36/95) obavljanje komunalne djelatnosti, uključujući distribuciju plina, moglo se organizirati putem trgovačkog društva kojeg osniva jedinica lokalne samouprave. Uvidom u izvadak iz sudskog registra prvotuženika Komunalac d.o.o. utvrđeno je da je prvotuženik osnovan od strane Grada Koprivnice upravo radi obavljanja komunalnih djelatnosti, uključujući opskrbu plinom.

31.3. Temeljem iskaza drugotužitelja GŽ sa rasprave održane 3. veljače 2025. utvrđeno je da je pravni prednik društva Komunalac d.o.o. – komunalna organizacija Grada Koprivnice od same izgradnje plinskog postrojenja 70-ih godina 20. stoljeća koristila i sudjelovala u održavanju dijela tog postrojenja koje je služilo distribuciji plina na području grada [adresa]. Budući da je temeljem izvedenih dokaza utvrđeno da su pravni prednici tužitelja dali suglasnost za izgradnju plinskog postrojenja na kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] tijekom 70-ih godina, i potom ponovno prilikom rekonstrukcije i dogradnje plinovoda 1985., evidentno je da se ta suglasnost i dozvola za korištenje kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u svrhu izgradnje i održavanja plinskog postrojenja odnosila i na komunalnu organizaciju Grada Koprivnice, koja je zajedno sa INA-Naftaplinom koristila i održavala to postrojenje.

31.4. Osnivanjem društva Komunalac d.o.o. djelatnost distribucije plina na području grada [adresa] je sa komunalne organizacije Grada Koprivnice prenesena na tuženika Komunalac d.o.o. koji je time stekao i pravo koristiti dio postrojenja na kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koji služi za distribuciju plina na području grada [adresa] i u tu svrhu koristiti pristupni put preko te čestice.

31.5. Činjenica da je prvotuženik Komunalac d.o.o. imao pravo posjedovati kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] proizlazi i iz pravomoćne presude ovoga suda poslovni broj P- 851/09-17 od 29. rujna 2010. kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja BŽ, ŠŽ i GŽ za uklanjanje plinskog postrojenja i predaju cijele kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u isključivi posjed vlasnika čestice.

31.6. Budući da je utvrđeno da prvotuženik Komunalac d.o.o. u razdoblju nakon 19. prosinca 2008. više nije koristio niti posjedovao kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a da je u razdoblju prije 19. prosinca 2008. navedenu nekretninu koristio temeljem valjane pravne osnove, to na strani prvotuženika nije došlo do stjecanja bez osnove te on nije tužiteljima dužan isplatiti utuženi iznos.

32. Tužitelji nemaju pravo potraživati niti naknadu štete koju eventualno trpe zbog nemogućnosti korištenja dijela kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na kojem se nalazi plinsko postrojenje i prilazni put, ili zbog umanjenja vrijednosti zemljišta zbog postrojenja tuženika, budući da ne postoji jedna od pretpostavki za naknadu štete tj. ne postoji protupravnost u ponašanju tuženika. Naime, tuženici kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koriste temeljem valjane pravne osnove, pravnog posla sa prednicima tužitelja, a plinsko postrojenje posjeduje i valjanu uporabnu dozvolu od 20. ožujka 1986., koja je izdana u skladu sa tada važećim propisima, pa stoga u postupanju tuženika nema protupravnosti.

33. Slijedom svega navedenog tužbeni zahtjev tužitelja odbijen je u cijelosti kao neosnovan te je odlučeno kao pod točkom I. izreke presude.

34. S obzirom da je utvđeno da tužitelji nemaju pravo od tuženika potraživati isplatu naknade za korištenje kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] odbijen je dokazni prijedlog tužitelja za provođenje dopunskog gospodarskog vještačenja na okolnost visine te naknade budući da se izvođenjem navedenog dokaza ne bi utvrdile odlučne činjenice.

35. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na čl. 154. st. 1. ZPP-a. Drugotuženiku Plinacro d.o.o. su dosuđeni troškovi koji su bili prijeko potrebni radi vođenja parnice i zastupanja po punomoćniku sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika (NN 138/23.), a prema vrijednosti predmeta spora i iznosu naknade koju je tuženik zatražio.

35.1. Drugotuženiku Plinacro d.o.o., koji je u cijelosti uspio u sporu, je s osnova zastupanja po punomoćniku odvjetniku u ovom parničnom postupku nastao zatraženi trošak sastava odgovora na tužbu od 11. studenog 2013. (Tbr. 8.1) u iznosu od 500,00 eura, trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku na ročištima 12. prosinca 2013., 14. listopada 2014., 23. rujna 2016., 14. ožujka 2017., 3. rujna 2019., 16. travnja 2021., 17. siječnja 2023., 23. veljače 2023. i 3. veljače 2025., te trošak zastupanja na uviđaju 15. studenog 2018. (Tbr. 9.1) u iznosu od 500,00 eura svako, trošak sastava obrazloženih podnesaka od 26. ožujka 2019., 5. rujna 2019., 29. srpnja 2020. i 10. studenog 2021. (Tbr. 8.1.) u iznosu od 500,00 eura svaki, trošak sastava obrazloženog podneska od 28. ožujka 2022. (Tbr 8.3) u iznosu od 200,00 eura, te trošak sastava podneska od 7. veljače 2023. (Tbr. 8.4) u iznosu od 50,00 eura, što ukupno iznosi 7.750,00 eura. Na navedeni iznos valja dodati trošak predujma za pristup vještaka na ročište u iznosu od 65,73 eura, pa je drugotuženiku Plinacro d.o.o. s osnova troškova zastupanja priznat ukupan iznos od 7.815,73 eura.

35.2. Drugotuženik Plinacro d.o.o. troškovnikom nije tražio porez na dodanu vrijednost na iznos troškova postupka pa mu iznos PDV-a nije dosuđen.

35.3. U odnosu na tužiteljicu ŠŽ ovaj parnični postupak je dovršen donošenjem rješenja poslovni broj P-692/2013-70 od 21. travnja 2023., koje je postalo pravomoćno u odnosu na ŠŽ, a kojim je tužiteljima BŽ, ŠŽ i GŽ naloženo da drugotuženiku Plinacro d.o.o. nadoknade trošak parničnog postupka u iznosu od 5.806,67 eura. S obzirom da se radi o djeljivoj obvezi, i da navedenim rješenjem isplata nije naložena solidarno, drugotuženik Plinacro d.o.o. ima pravo od ŠŽ naplatiti 1/3 troškova postupka dosuđenih navedenim rješenjem u iznosu od 1.935,56 eura.

35.4. Budući da je o istim troškovima postupka odlučivano i odlukom o trošku sadržanom u ovoj presudi te da je punomoćnik drugotuženika Plinacro d.o.o. radnje u postupku poduzimao u odnosu na sva tri tužitelja iznos troškova koji je priznat drugotuženiku Plinacro d.o.o. ovom presudom valja umanjiti za iznos koji će drugotuženik Plinacro d.o.o. moći naplatiti temeljem pravomoćnog rješenja poslovni broj P-692/2013-70 od 21. travnja 2023. od ŠŽ, odnosno za iznos od 1.935,56 eura.

35.5. Slijedom navedenog tužiteljima BŽ i GŽ je naloženo da drugotuženiku Plinacro d.o.o. naknade parnični trošak u iznosu od 5.880,17 eura.

35.6. Odluka o kamatama na parnični trošak temelji se na odredbi čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona (NN 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016., 73/2017., 131/2020., 114/2022.) koji propisuje da kamate na troškove postupka teku od dana donošenja odluke pa do naplate. Stopa zatezne kamate određena je sukladno čl. 29. st. 2. ZOO/05 kao kamatna stopa koja teče na ostale odnose.

35.7. Drugotuženiku Plinacro d.o.o. nije priznat zatraženi trošak podneska od 28. kolovoza 2019. s obzirom da takav podnesak ne prileži spisu. Zahtjev drugotuženika je odbijen kao neosnovan i u dijelu u kojem je tražio naknadu troškova za sastav obrazloženih podnesaka prema Tbr. 8.1 za više od 4 obrazložena podneska te u odnosu na trošak sastava podneska od 7. veljače 2023. preko iznosa od 50,00 eura s obzirom da se ne radi o obrazloženom podnesku već o podnesku u kojem se ponavljaju ranije izneseni navodi i u kojem se drugotuženik protivi preinaci tužbe.

35.8. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom II. izreke presude.

36. Zahtjev prvotuženika Komunalac d.o.o. za naknadom troškova pristojbe na odgovor na tužbu je odbijen budući da je Zakonom o sudskim pristojbama (NN 118/18, 21/23) propisano da se sudska pristojba na odgovor na tužbu plaća po pravomoćnom završetku postupka za svaku stranku razmjerno uspjehu u parnici, pa će obveza plaćanja sudske pristojbe na odgovor na tužbu pasti na tužitelje.

36.1. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom III. izreke presude.

Koprivnica, 20. ožujka 2025.

Sudac

Jerko Bogdanić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi pismeno putem ovoga suda u tri istovjetna primjerka u roku od 15 dana, od dana dostave ili objave i uručenja ovjerenog prijepisa presude.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojemu se presuda objavljuje.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama Zakona o parničnom postupku o dostavi pismena (čl. 335. st. 8., 9. i 11. ZPP-a).

Dostaviti:

1. Odvjetnik LŽ, [adresa]

2. Komunalac d.o.o.

3. Odvjetnik Frano Gavranić, Zagreb