Posl. broj: K-1846/2024-7

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI KAZNENI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Ilica-Selska, Ilica 207

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski kazneni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Marku Benčiću, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Madlene Herak Tauković kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog JU (sada: JUĆ), zbog kaznenog djela iz članka 228. stavka 1. Kaznenog zakona (NN br. 125/11, 144/11, 56/15 i 61/15 - dalje u tekstu: KZ/11), a povodom optužnice OKDO Zagreb broj K-DO-987/2016 od 23. ožujka 2018. nakon održane javne rasprave u prisutnosti tužiteljice OKDO Zagreb GU te okrivljenika osobno, dana 20. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

okrivljeni JU (sada: JUĆ): zvan " J", OIB: [osobni identifikacijski broj], sin G i DU, rođene D, rođen **.**.1974. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, pismen, sa završenom SSS, zaposlen, oženjen, otac dvoje maloljetne djece, bez imovine, sudionik Domovinskog rata od 1991. do 1993., odlikovan Spomenicom Domovinskog rata, osuđivan prema izvatku iz KE MP RH, nalazi se na slobodi,

k r i v  j e

što je:

točno neutvrđenog dana početkom lipnja 2015. u cilju neovlaštenog stjecanja tuđih predmeta i svog novca kojeg nađe, došao do stana OU koja se nalazi na adresi u [adresa] i kroz nezaključana ulazna vrata ušao ušao u unutrašnjost stana odakle je uzeo i za sebe zadržao TV marke "Quadro", vrijedan 4.000,00 kn, TV prijamnik Sony vrijedan 7.000,00 kn, osobno računalo sa monitorom veličine 21 inča marke "Logitech" sa zvučnicima od 80 Wata vrijednosti 7.000,00 kn, dva zlatna prstena, jedan tanji zlatni lančić, jedan deblji srebrni lančić, jedne zlatne naušnice sa dijamantima, zlatni privjesak u obliku križa, zlatni privjesak u obliku Majke Božje, sve vrijedno oko 5.000,00 kn, kao i novac u iznosu od 10.000,00 kn te jednu kutiju lijeka „Brupenorfin“ od sedam tableta i prijenosni DVD player za putovanje vrijedan oko 700,00 kn, tepih plave boje vrijedan 3.000,00 kn, sve vlasništvo OU, ukupne vrijednosti 36.700,00 kn,

d a k l e, tuđe pokretne stvari oduzeo drugome sa ciljem da ih protupravno prisvoji,

čime je počinio kazneno djelo protiv imovine - krađu - opisano i kažnjivo po članku 228. stavak 1. KZ/11,

pa mu se temeljem članka 228. stavak 1. KZ/11

i z r i č e

kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine.

Temeljem članka 158. stavak 2. Zakona o kaznenom postupku (NN br. 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24 - dalje u tekstu: ZKP/08) oštećenoj OU, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], okrivljeni je na ime imovinskopravnog zahtjeva dužan u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude platiti iznos od 36.700,00 kn (sada 4.870,93 eura), dok se s ostatkom imovinskopravnog zahtjeva do iznosa od 40.000,00 kn (sada 5.308,91 eura) oštećena upućuje u parnicu.

Temeljem članka 148. stavak 6. ZKP/08 okrivljenik se oslobađa od dužnosti snošenja troškova kaznenog postupka, te isti padaju na teret proračunskih sredstava suda.

Obrazloženje

1. Nakon što je potvrđena uvodno navedena optužnica, održana je pred ovim sudom rasprava te je 4. listopada 2021. izrečena presuda kojom je okrivljeni umjesto na teret mu stavljenog kaznenog djela teške krađe iz čl. 229. st. 1. toč. 1. KZ/11 proglašen krivim da je počinio kazneno djelo krađe iz čl. 228. st. 1. KZ/11. Protiv navedene presude žalbu su podnijeli tužitelj i okrivljeni pa je Županijski sud u Vukovaru svojim rješenjem od 17. listopada 2024. godine po službenoj dužnosti ukinuo presudu i predmet vratio ovom sudu na ponovno suđenje.

2. U ponovljenom postupku održana je 20. ožujka 2025. godine rasprava, nakon koje je izrečena ova presuda. Na pitanje kakav stav zauzima prema optužbi, okrivljeni se ponovno izjasnio da se ne osjeća krivim pa je sud u dokaznom postupku uz suglasnost stranaka pročitao i razgledao službene zabilješke o dojavi policiji, iskaz svjedokinja OU i HU, GUĆ i CU te izvode iz KE i PE za okrivljenog. Nakon toga okrivljeni je ispitan.

3. Sud je i u ponovljenom postupku s potpunom izvjesnošću utvrdio da je okrivljeni umjesto na teret mu stavljenog djela teške krađe počinio kazneno djelo krađe iz čl. 228. st. 1. KZ/11 i to na temelju prethodno navedenih izvedenih dokaza, kako svakog zasebno, tako i u međusobnom odnosu.

4. U postupku nije bilo sporno da je okrivljeni JU u dvije zgode neutvrđenog dana početkom lipnja 2015. došao do stana u [adresa], na adresi [adresa], vlasništvo njegove dugogodišnje poznanice OU, koju je često posjećivao, i da je prvom prilikom u stanu susreo HU, kćer oštećene, i da je zatim s HU otišao do stana svoje tadašnje djevojke ĐU, kao i da je brava na ulazu u stan bila oštećena, da vlasnica stan često nije zaključavala te da su u tom periodu iz stana odnesene određene stvari vlasništvo OU. S druge strane, sporno je bilo da li je okrivljeni JU kada je točno neutvrđenog dana u lipnju 2015. došao do predmetnog stana u vlasništvu OU, otuđio obijanjem brave ulaznih vrata stana pokretne stvari u vlasništvu OU s ciljem stjecanja protupravne imovinske koristi, kako je to opisano u optužnici OKDO Zagreb.

5. Prilikom provođenja dokazne radnje prvog ispitivanja okrivljenika okr. JU iskoristio je svoje zakonsko pravo i branio se šutnjom. Na raspravi održanoj 04. listopada 2021. okr. JU je u potpunosti ostao kod svog iskaza danog na raspravi 23. ožujka 2020. kada je u bitnome izjavio da dobro poznaje OU jer je bio dobar s njezinim ocem s kojim je služio vojsku te je nebrojeno puta bio u njezinom stanu u [adresa], na adresi [adresa]. Navodi da je OU poludjela kada je on našao novu curu tj. ĐU. OU je bila dobra prijateljica s ĐU te je jednom prilikom došla u stan ĐU kada je bio prisutan i okrivljenik i tom prilikom je rekla da joj je već dva puta provaljeno u stan i pitala okrivljenika može li joj složiti bravu pošto ide u bolnicu, okrivljenik je tom prilikom rekao da može ali ne isti dan, zatim je sljedeći dan došao do stana OU sa alatom za promjenu brave, a vrata od stana su bila pritvorena i nisu se mogla zatvoriti jer je netko već izbio bravu, polako je ušao u stan jer je mislio da je unutra provalnik, i tada je naišla HU, kći od OU s kojom se normalno razgovarao, te su zatim otišli do stana ĐU i tamo su normalno razgovarali. Okrivljenik navodi da je drugi dan pribavio lim da bi se popravila brava i donio je taj lim do vrata stana OU, no stan je bio zapečaćen od strane policije, te ga je policija kasnije zvala na obavijesni razgovor u svojstvu osumnjičenika. Navodi da se OU družila sa sumnjivim krugom ljudi te da je da je stan OU bio kao ''kolodvor'' gdje je uvijek prolazilo puno ljudi, a pošto je često zaboravljala ključeve ostavljala je stan neotključan. Također je naveo da je susjed iz zgrade LU upoznat s time da je okrivljeni bio u dobrim odnosima s ocem od OU i to može potvrditi.

6. Analizom svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cijelog postupka, sud je zaključio da je okrivljenik počinio kazneno djelo protiv imovine – krađom – opisano i kažnjivo prema članku 228. stavku 1. KZ/11, pri čemu je sud temeljem u postupku utvrđenog činjeničnog stanja promijenio pravnu kvalifikaciju u optužnici opisanog kaznenog djela teške krađe iz čl. 229. st. 1. KZ/11, u kazneno djelo krađe, opisano i kažnjivo po čl. 228. st. 1. KZ/11, s obzirom da u postupku nije dokazano da bi okrivljeni uporabom sile ušao u stan oštećene.

7. Na raspravi održanoj 7. prosinca 2020. (list 117-118 spisa) ispitana je u svojstvu svjedoka ošt. OU koja je tom prilikom izjavila da ostaje kod svog iskaza danog pred ODO Zagreb 08. ožujka 2018. kojom prilikom je izjavila da je krajem svibnja 2015. otišla na liječenje u bolnicu Jankomir o čemu je obavijestila poznanika, okr. JU, koji je u navedenom periodu učestalo dolazio kod nje s obzirom da se poznaju od djetinjstva, te da ju je jedan dan dok je bila u bolnici početkom lipnja 2015. nazvala njezina kći HU, koja je tada boravila u Kršćanskoj kući u blizini njihova stana, i rekla da u njihovu stanu nema televizora te da je u stanu zatekla JU koji joj je rekao da je televizor samo posudio te će ga sutra vratiti. OU je zatim izašla iz bolnice i došavši do svoga stana zatekla JU koji je nešto radio oko brave, te joj je rekao da prema njihovu dogovoru popravlja bravu, tada mu je OU rekla da mu ona to nije naložila, ali je pristala na njegovu ponudu da popravi bravu pod uvjetom da to naprave zajedno. OU okrivljeniku rekla da vrati televizor Quadro koji je nestao i da će sve zaboraviti, na što je okrivljenik pristao, te se zatim vratila u bolnicu. Sljedećeg dana OU se vratila u stan i tada je vidjela da uz TV Quadro vrijedan 4.000,00 kuna nedostaju i drugi predmeti: TV prijemnik Sony vrijedan oko 7.000,00 kuna, osobno računalo s monitorom veličine 21 inča marke ''Logitech'' sa zvučnicima od 80 Wata, vrijednosti 7.000,00 kuna, dva zlatna prstena, jedan tanji zlatni lančić, jedan deblji srebrni lančić, jedne zlatne naušnice s dijamantima, zlatni privjesak u obliku križa, zlatni privjesak u obliku Majke Božje, sve vrijedno 5.000,00 kuna, kao i novac u iznosu od 10.000,00 kuna te jedna kutiju lijeka ''Brupenorfin'' od sedam tableta i prijenosni DVD player za putovanje vrijedan oko 700,00 kuna, tepih plave boje vrijedan 3.000,00 kuna sve njezino vlasništvo. Nakon toga je OU u VII. Policijskoj postaji Zagreb prijavila okr. JU zbog počinjene krađe, ali ju je jedna ženska osoba koja tamo radi nagovarala da ne prijavi JU jer je on njihov informator pa da joj dijete ne bi imalo problema. OU je također navela da je prijateljica s okrivljenikovom bivšom djevojkom ĐU, s kojom je često razgovarala o problemima u njihovoj vezi, te ju je JU kasnije krivio za prekid njihove veze, a kasnije joj čak i rekao da ju je pokrao jer je podupirala ĐU da prekine vezu s njim. Na raspravi održanoj **.**.2020. OU je izjavila da je okrivljenik oba puta provalio u stan i tako oštetio ulazna vrata te je otuđio dva televizora, prijenosno računalo i zlatninu, te se ne može točno sjetiti detalja jer ima sve većih problema s pamćenjem, pošto je 2011. pretrpjela ozljedu glave. Navodi da je ukupna štete koju joj je okrivljenik nanio u visini od 40.000,00 kuna te zahtjeva da joj naknadi počinjenu štetu.

8. Svjedokinja GUĆ, rođena ĐU, ispitana u svojstvu svjedoka na raspravi održanoj 23. ožujka 2021. u svom iskazu (list 126-127 spisa) u bitnome navodi da najmanje pet godina nije u kontaktu s okrivljenikom, te da je s njim bila u kratkoj vezi koju su prekinuli, te je s njim zatim imala velikih problema i pokrao ju je, zbog čega su bili i na sudu. Navodi da OU i njezinu kći HU poznaje već 16 godina te je naknadno saznala da one od prije poznaju okrivljenika. Navela je da je istina da je jednom prilikom bila u društvu OU i okrivljenika, kada je okrivljenik na Silvijinu molbu mijenjao oštećenu bravu na njezinom stanu, s time da joj nije bilo poznato da li je okrivljeni imao i ključ te nove brave. Svjedokinja navodi da joj je OU rekla da joj je okrivljenik dva puta provaljivao u stan te je tom prilikom ukrao dva televizora, računalo i programe za školovanje kćeri te neke sitnice, a to se dogodilo za vrijeme dok je OU bila na liječenju u psihijatrijskoj bolnici. Dodala je da joj je OU također rekla da je okrivljenik nju i HU krivio za prekid njihove veze jer su joj navodno loše pričale o okrivljeniku te su zbog toga bile u strahu od njega.

9. Svjedokinja HU, kći ošt. OU, ispitana u svojstvu svjedoka na raspravi održanoj 23. ožujka 2021. (list 127 – 128 spisa) u bitnome je navela da je u vrijeme dok je njezina majka bila na liječenju u psihijatrijskoj bolnici Jankomir početkom lipnja 2015., ona boravila u dječjem domu Caritasa na Trešnjevci, te je povremeno dolazila kući u njihov stan na adresi [adresa] u [adresa]. Dodala je također da je njena majka OU često kupila ključeve od stana pa se vrlo često u stan moglo ući bez ključa upravo zato što su njih dvije gubile ključeve. Zbog navedenog je u trajanju od pola do jedne godine bilo moguće ući u stan pomicanjem kvake na vratima. Jednom prilikom je tako, htijući ući u stan, pokušala pomaknuti vrata, ali joj to nije uspjelo jer je očito netko stajao iza, a s obzirom da je na vratima bila i rupa koju je njena majka napravila, a očito radi lakšeg ulaženja u stan. Stoga je kroz rupu vidjela da je netko unutra, ali se nije preplašila te je zaključila da je to okrivljeni. On joj je rekao da mu je njezina majka rekla da dođe popraviti oštećenu bravu, i tada je primijetila da nema LCD televizora, a okrivljeni joj je rekao da će vratiti televizor i da ništa o tome ne govori majci da je ne uzruja, ona je odmah zaključila da je on ukrao televizor, te joj je okrivljeni zatim predložio da zajedno odu kod njegove djevojke ĐU gdje je okrivljeni tada boravio. U stanu ĐU vidjela je kutiju u kojoj su se nalazila dva stara mobitela koja pripadaju njezinoj baki i još neke sitnice za koje je odmah zaključila da ih je uzeo okrivljeni. HU je tom prilikom izjavila da u potpunosti ostaje kod svog iskaza pred ODO Zagreb 15. siječnja 2015. (list 65-67 spisa) kada je navela je da se taj događaj zbio 02. lipnja 2015., a da ju je sljedeći dan 03. lipnja 2015. njezina majka nazvala i rekla da je ponovno bila u stanu i tamo zatekla JU te da je iz stana odneseno puno stvari, još jedan televizor, računalo s programima i još neke sitnice. Majka joj je također rekla da JU nije naložila da promijeni bravu.

10. Svjedok LU saslušan u svojstvu svjedoka na raspravi održanoj 04. listopada 2021. u bitnome navodi da okrivljenog JU poznaje još od djetinjstva jer su išli u istu osnovnu školu, a da također poznaje i OU koja s obitelji godinama živi na trećem katu njihove zgrade na adresi [adresa] u [adresa]. Navodi da je okrivljeni prije nekoliko godina često dolazio u njihovu zgradu i da je najvjerojatnije išao kod OU budući je ona imala jednu dobru prijateljicu s kojom je okrivljeni bio u vezi, dodaje da je moguće da se okrivljenik družio sa Silvijinim ocem ali da ne zna ništa konkretno o tome.

11. Sud je stoga na temelju navedenih izvedenih dokaza utvrdio je okrivljeni neutvrđenog dana početkom lipnja 2015. u cilju neovlaštenog stjecanja tuđih predmeta i svog novca kojeg nađe, došao do stana OU, koji se nalazi na adresi u [adresa], i kroz nezaključana ulazna vrata ušao u unutrašnjost stana odakle je uzeo i za sebe zadržao sve navedene stvari u vlasništvu OU ukupne vrijednosti 36.700.00 kuna kako je opisano u izreci presude. Tako utvrđeno činjenično stanje proizlazi iz suglasnih iskaza oštećene OU i njezine kćeri HU, koji su ocijenjeni vjerodostojnima, logičnima i životno uvjerljivima, jer su dani jasno, određeno i bez dvoumljenja o činjenicama koje su neposredno opažali. Razlike u iskazu oštećene OU i HU danih u istrazi i kasnije na raspravi, a koje se odnose na vremenski okvir počinjenja kaznenog djela, sud smatra razumljivim zbog proteka vremena od iskazivanja u istrazi tijekom 2015. godine i iskazivanja na raspravi 2020. odnosno 2021. godine, te smatra važnim da su obje svjedokinje kada su im na raspravi pročitani njihovi raniji iskazi u cijelosti potvrdile njihovu istinitost i ostale kod njih, slijedom toga sud također smatra vrijednost procijenjenih stvari, kako je opisano u optužnici, u ukupnom iznosu od 36.700,00 kuna vjerodostojnim i realnim jer to proizlazi iz službene zabilješke o dojavi i iskaza oštećene i svjedokinje HU. Iskaz svjedoka DUĆ r. ĐU, sud je također ocijenio vjerodostojnim i bitnim u dijelu da joj je prijateljica ošt. OU rekla da joj je okrivljenik dva puta provaljivao u stan i tom prilikom ukrao, dva televizora, računalo i programe za školovanje HU te neke sitnice, a i sama je imala velikih problema s okrivljenikom nakon prekida njihove veze navodeći da je i nju pokrao zbog čega su bili na sudu, a navodi da su oštećena OU i HU bile u strahu od okrivljenika jer ih je okrivio za prekid veze s DUĆ. Iskaz svjedoka LU sud smatra irelevantnim za ovaj postupak. Prvenstveno temeljem iskaza kćeri ošt. HU, kao i dijela navod a okrivljenika, sud je utvrdio da okrivljeni prilikom ulaska u stan oštećene nije upotrebom sile i podesnim predmetom potrgao uložak cilindra, a budući da je kćer oštećene HU jasno i određeno, dapače, i samoinicijativno, a kako je prethodno navedeno, iskazala da je njena majka često gubila ključeve od stana pa se upravo zato što su njih dvije gubile ključeve u stan moglo ući samo pomicanjem kvake na vratima, uz napomenu da je njena majka sama napravila rupu do metalne brave u vratima, a kako bi se moglo lakše ulaziti u stan. Dapače, ponovo treba naglasiti da je sama svjedokinja DUĆ rekla da je jednom bila prisutna kad je okrivljeni na molbu oštećene mijenjao oštećenu bravu na vratima stana. Stoga je po mišljenju suda s potpunom izvjesnošću, a prvenstveno na temelju jasnog, određenog, okolnosnog, životnog i logičnog pa, dakle, uvjerljivog i istinitog iskaza kćeri oštećene, uz prethodni dio navoda okrivljenog, utvrđeno da je okrivljeni ušao u stan kroz nezaključana vrata, dakle, bez uporabe sile, te nakon toga otuđio pokretne stvari. S druge stane, iz iskaza oštećene nije utvrđena niti jedna činjenica iz koje bi proizlazilo da se kritične zgode, a unutar vremena za koje je njena kćer navela da se u stan lako ulazilo u njega moglo ući jedino kroz otključavanjem ispravne brave na ulaznim vratima.

12. Temeljem rezultata cijelog postupka, i analize svih izvedenih dokaza, iskaza okrivljenika, oštećenice, saslušanih svjedoka, te priležeće dokumentacije sud je zaključio da je obrana optuženika neuvjerljiva i nekonzistentna, s obzirom da se okrivljenik u istrazi branio šutnjom, da bi na raspravi 12. veljače 2020. i 23. ožujka 2021. potvrdio da je u inkriminirano vrijeme početkom lipnja 2015., došao do stana OU, znajući da je ista u bolnici na liječenju, a njezina kći HU u Kršćanskoj kući, pravdajući se da je želio promijeniti bravu prema dogovoru sa oštećenom, i da je tom prilikom došla i HU, što se podudara s iskazom i OU i HU, ali je okrivljeni porekao da bi otuđio stvari iz stana, aludirajući da je to počinio netko drugi. Temeljem uvjerljivosti iskaza OU i HU, koje ne bi imale interes teretiti okrivljenika za krađu, s obzirom da su s njim dugi niz godine bile u dobrim odnosima, a pogotovo s obzirom na to da su nakon svega imale veliki strah od okrivljenog jer ih je optuživao za prekid veze s ĐU, sud smatra utvrđenim činjenično stanje kako je opisano u izreci. Okrivljenik je u obrani pokušao dokazati da je navedene stvari u vlasništvu OU otuđio netko drugi, pravdajući se time da je u dobrim odnosima sa OU od njezinoga rođenja, pa čak je bio jako dobar i s njezinim pokojnim ocem, te da joj je i financijski pomagao, pa da to ne bi mogao učiniti prema tako bliskoj osobi. No sud okrivljenikove teze smatra neuvjerljivim i nedokazanim i usmjerenim na izbjegavanje kaznene odgovornosti.

13. Stoga prema navedenim činjeničnim utvrđenjima proizlazi da okrivljeni predmetne prigode početkom lipnja 2015. nije provaljivanjem ušao u unutrašnjost stana OU, nego je ušao kroz nezaključana vrata, jer prema suglasnom iskazu OU i HU stan nisu zaključavali zbog toga što je OU često gubila ključeve, a brava je bila i od ranije oštećena. Sud je stoga intervenirao u činjenični opis optužnice, a posljedično i u pravnu kvalifikaciju djela, na način da je iz optužnice izostavio radnju naznačenu kao '' podesnim predmetom potrgao uložak cilindra te ušao u unutrašnjost stana '' dodavši umjesto toga '' kroz nezaključana ulazna vrata ušao u unutrašnjost stana '', pa se ne radi o kaznenom djelu teške krađe iz čl. 229. st. 1. KZ/11 kako je opisano u optužnici, nego o kaznenom djelu krađe opisanog i kažnjivog po čl. 228. st. 1. KZ/11. Sud činjenični opis optužnice može izmijeniti ako je ako je in favorem okrivljenika, odnosno ako bi išlo blaže kažnjavanje, što je ovdje slučaj.

14. Valja se stoga posebno osvrnuti na uputu višeg suda u rješenju kojim je ukinuta prva presuda, a s obzirom na navode na 3. stranici tog rješenja pod točkama 8. i 9., gdje stoji da majka i kćer HU ni na koji način nisu ukazivali da bi se počinjenje ovog djela odigralo na način da je okrivljeni ušao u stan oštećene kroz otključana vrata, jer, kako je prethodno navedeno, a što je vidljivo i iz zapisnika o ispitivanju svjedokinje HU te njene majke OU, a podredno i svjedokinje DUĆ, gdje je HU govorila o razlozima za ostavljanje otključanih ulaznih vrata stana, kao i rupi u tim vratima radi lakšeg ulaženja, a DUĆ bila prisutna kad je okrivljeni na molbu oštećene mijenjao bravu na istim vratima. S obzirom na navedeno, a ponovo naglašavajući da oštećena ništa određeno nije govorila o stanju brave i izgledu ulaznih vrata, a što potvrđuje i obrana okrivljenog, jasno proizlazi da su vrata u kritičnom vremenu bila otključana, a niti iz jedne činjenice, ni neposredne ni posredne, nije utvrđeno da bi u točno određenom razdoblju o kojem je govorila HU, a unutar kojeg je i kritični događaj, vrata stana bila zaključana te se u njih moglo ući samo otključavanjem ispravne brave, a kako je to već rečeno. Po mišljenju ovog suda stoga prvenstveno iz samih zapisnika o ispitivanju svjedoka s rasprave o bitnoj činjenici nasilnog obijanja za razlikovanje bića kaznenog djela krađe od teške krađe nema proturječnosti.

15. S obzirom na navedena činjenična utvrđenja, razmatrajući pravni opis i pravnu kvalifikaciju kaznenog djela koje je optužnicom okrivljeniku stavljeno na teret, sud je utvrdio da je okrivljenik neutvrđenog dana početkom lipnja 2015. otuđio u optužnici navedene stvari u vlasništvu ošt. OU iz njezinoga stana na adresi [adresa], dakle tuđe pokretne stvari oduzeo drugome s ciljem da ih protupravno prisvoji, čime je počinio kazneno djelo protiv imovine – krađom – opisano i kažnjivo po članku 228. stavak 1. KZ/11, odnosno ispunio sva objektivna obilježja kaznenog djela krađe iz čl. 228. st. 1. KZ/11.

16. Temeljem provedenog dokaznog postupka sud je utvrdio da je za počinjeno kazneno djelo krađe iz čl. 228. st. 1. KZ/11 počinjeno na štetu OU početkom lipnja 2015. kriv upravo okrivljeni JU, s obzorom da je prilikom počinjenja kaznenog djela bio ubrojiv, da je tom prilikom postupao s izravnom namjerom jer je uzimanjem stvari iz stana oštećene bio svjestan da ostvaruje obilježje kaznenog djela krađe i želio je njegovo počinjenje kao svojega, te bio svjestan protupravnosti svojeg djela jer je znao da je zabranjeno pa je nastojao sakriti počinjenje. Iz navedenoga proizlazi da je okrivljeni JU u vrijeme počinjenja kaznenog djela bio ubrojiv, postupao s izravnom namjerom i bio svjestan protupravnosti svojega djela, slijedom čega su ispunjeni uvjeti za kaznenopravnu odgovornost i proglašavanje okrivljenika krivim.

17. Sud je temeljem čl. 47. KZ/11 prilikom odmjeravanja vrste i mjere kazne, polazeći od stupnja krivnje i svrhe kažnjavanja ocijenio sve okolnosti koje utječu na visinu izrečene kazne (olakotne i otegotne okolnosti), osobito jačinu ugrožavanja i povrede zaštićenog dobra, pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, stupanj povrede počiniteljevih dužnosti, način počinjenja i skrivljene učinke kaznenog djela, prijašnji počiniteljev život, njegove osobne i imovinske prilike, te njegovo ponašanje nakon počinjenih kaznenih djela i odnos prema žrtvama i trud da naknadi štetu. Sud je kao olakotne okolnosti uzeo: sudjelovanje okrivljenika u Domovinskom ratu, i njegove obveze uzdržavanja s obzirom da je otac dvoje maloljetne djece. Kao otegotne okolnosti sud je cijenio okrivljenikovu raniju osuđivanost prema izvatku iz KE iz koje proizlazi da okrivljenikovo ranije ponašanje nije bilo u skladu s normama pravnog poretka, s obzirom da je tijekom 2013. i 2014. godine počinio više kaznenih djela krađe, teške krađe i razbojništva, a da je 2016. osuđen i za kazneno djelo prijetnje, što ukazuje da prijašnje izrečene sankcije nisu utjecale na odvraćanje okrivljenika od počinjenja novih kaznenih djela. Kao otegotne okolnosti sud je uzeo i to što je okrivljenik kazneno djelo počinio prema osobi koju poznaje i druži se s njom dugi niz godina te je zlouporabio njezino povjerenje, te činjenicu da nakon počinjenja kaznenog djela nije uložio nikakav trud da na bilo koji način naknadi štetu žrtvi kaznenog djela. Za kazneno djelo krađe iz čl. 228. st. 1. propisana je kazna zatvora do tri godine, te je sud, imajući u vidu sve okolnosti, temeljem čl. 228. st. 1. okrivljenika osudio na jedinstvenu bezuvjetnu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne ) godine i 6 (šest) mjeseci, smatrajući da se tako izrečenom kaznom u potpunosti zadovoljavaju zahtjevi specijalne i generalne prevencije, u dovoljnoj mjeri izražava društvena osuda zbog počinjenih kaznenih djela, odnosno da će u dovoljnoj mjeri utjecati na okrivljenika da ubuduće ne čini kaznena djela. Uzimajući u obzir okolnosti počinjenja kaznenog djela zlouporabom povjerenja i prijašnju višestruku osuđivanost okrivljenika za istovrsna kaznena djela sud je utvrdio da samo bezuvjetna kazna zatvora može zadovoljiti svrhu kažnjavanja te da nema mjesta primjeni zakonskih odredaba o ublažavanju kazne niti izricanju uvjetne osude. Izrečena bezuvjetna osuda prema ocijeni suda primjerena je pogibeljnosti počinjenog kaznenog dijela, stupnju ugroženosti povrijeđenih dobara i stupnju krivnje okrivljenika.

18. Oštećena OU je na raspravi održanoj 07. prosinca 2020. postavila imovinskopravni zahtjev u iznosu od 40.000,00 kuna (četrdesettisućakuna) radi naknade štete koju je okrivljenik počinio otuđivši joj navedene stvari. S obzirom da je sud u dokaznom postupku utvrdio da je vrijednost stvari koje je okrivljenik otuđio oštećenoj 36.700,00 (tridesetšesttisućasedamstokuna), to je temeljem članka 158. stavak 2. ZKP/08 naložio okrivljeniku platiti oštećenoj u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude iznos od 36.700,00 kuna na ime imovinskopravnog zahtjeva, dok je s ostatkom zahtjeva do iznosa od 40.000,00 kuna oštećena upućena u parnicu.

19. Sud je temeljem čl. 148. st. 6. ZKP/08 okrivljenika oslobodio plaćanja troškova ovog kaznenog postupka s obzirom na njegovo loše imovinsko stanje, i s obzirom da je okrivljenik otac dvoje maloljetne djece koje je dužan uzdržavati. 21. Iz svih navedenih i obrazloženih razloga odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu 20. ožujka 2025.

Zapisničar:

Sudac:

Madlena Herak Tauković

Marko Benčić

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude temeljem čl. 463. st. 1. ZKP/08 nezadovoljna stranka ima pravo izjaviti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi ovom sudu u četiri istovjetna primjerka, a o istoj odlučuje Županijski sud kao sud drugog stupnja.

DNA:

1. OKDO Zagreb na broj K-DO-987/2016 - web servisom

2. Okrivljeni TU (sada: JUĆ) - [adresa]