Poslovni broj: UsI-1964/2024-8

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Upravni sud u Splitu, po sutkinji toga suda Mirandi Gulišija Jurišić, uz sudjelovanje Radojke Ćupurdija, kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja ČU iz [adresa], zastupanog po opunomoćeniku Miranu Zorica, odvjetniku u Zadru, Zrinsko Frankopanska 38, protiv tuženika Zadarske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje, zaštitu okoliša i komunalne poslove, Zadar, Ulica B. Petranovića 8, uz sudjelovanje zainteresirane osobe Grad Biograd na Moru, Trg kralja Tomislava 5, zastupanog po gradonačelniku NU, radi komunalne naknade, nakon javne rasprave održane i zaključene 6. ožujka 2025. i objave odluke na temelju članka 121. stavka 5. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, br. 36/24, dalje: ZUS), 20. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

i

r i j e š i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev kojim se traži poništenje rješenja Zadarske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje, zaštitu okoliša i komunalne poslove Klasa: UP/II-363-01/24-01/120 Urbroj: 2198-07-03/3-24-2 od 16. srpnja 2024.

II. Odbija se tužiteljev zahtjev za naknadu troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Rješenjem Klasa: UP/II-363-01/24-01/120 Urbroj: 2198-07-03/3-24-2 od 16. srpnja 2024. (dalje: osporeno rješenje) odbija se tužiteljeva žalba izjavljena na rješenje o komunalnoj naknadi Jedinstvenog upravnog odjela Grada Biograda na Moru Klasa: UP/I-363-05/24-01/4682 Urbroj: 2198/16-03/04-24-1 od 15. siječnja 2024. (dalje: prvostupanjsko rješenje).

2. Prvostupanjskim rješenjem određuje se visina komunalne naknade za poslovni prostor na adresi [adresa], obračunske površine 300 m[2] , u iznosu od 0,5125 eura/m[2] , u mjesečnom iznosu od 153,75 eura, odnosno ukupnom godišnjem iznosu komunalne naknade od 1.845,00 eura. Utvrđeni iznos komunalne naknade plaća se od 1. siječnja 2024. do izmjene rješenja ili donošenja novog.

3. Tužitelj u pravodobno podnesenoj tužbi tvrdi da se ovdje ne radi o poslovnom prostoru, već o mobilnim montažnim kućicama koje se ne spominju u Zakonu o komunalnom gospodarstvu, niti se iste smatraju građevinama u smislu Zakona o gradnji. Te kućice imaju kotače i status kao kamp prikolice ili šator i ne nalaze se izravno na zemlji odnosno nisu spojene sa zemljom te se kao takve ni ne smatraju građevinama na način kako je to definirano Zakonom o gradnji. One nisu izgrađene na mjestu gdje se nalaze, već su tu dovezene i položene te se bez većih problema mogu premjestiti na drugo mjesto. Kako Zakonom o komunalnom gospodarstvu nije predviđeno plaćanje komunalne naknade za mobilne kućice, a iste nisu poslovni prostor, pozivajući se na praksu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, smatra da nije u obvezi plaćanja komunalne naknade. Predlaže osporeno i prvostupanjsko rješenje poništiti, a tužitelju naknaditi troškove upravnog spora.

4. U odgovoru na tužbu, pozivajući se na obrazloženje osporenog rješenja, tuženik predlaže tužbu kao neosnovanu odbiti.

5. Temeljem članka 20. stavak 3. ZUS u spor je kao zainteresirana osoba pozvan Grad Biograd na Moru koji u svom odgovoru na tužbu u bitnome uzvraća da se ovdje radi o prostoru koji tužitelju, koji to ni ne spori, služi za obavljanje poslovne djelatnosti (pružanje ugostiteljskih usluga smještaja u kampu) za što ima i ishođeno rješenje nadležnog županijskog ureda. Takvi se objekti prema stajalištu izraženom u presudi Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovnog broja Usž-1501/21 od 11. lipnja 2021. smatraju poslovnim prostorom. Napominje da je tužitelju i ranije za isti poslovni prostor utvrđena obveza plaćanja komunalne naknade, što je tužitelj neuspješno osporavao u upravnom sporu. Kako je 1. siječnja 2024. stupila na snagu (nova) Odluka o komunalnom redu, kao i Odluka o vrijednosti boda komunalne naknade, obveza plaćanja komunalne naknade utvrđena je u promijenjenom iznosu. Predlaže se tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan.

6. Tijekom spora održana je rasprava (ročište 6. ožujka 2025.),bez nazočnosti uredno pozvanog tuženika i zainteresirane osobe, na kojoj je strankama dana mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim činjeničnim i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora.

7. Opunomoćenik tužitelja ostao je pri ranije iznesenim navodima i popisao trošak zastupanja upravnog spora.

8. Sud je izveo dokaze uvidom u svu dokumentaciju koja se nalazi u spisu u kojem su donesena osporena rješenja.

9. Daljnjih dokaznih prijedloga stranke nisu imale.

10. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

11. Predmet ovog spora ocjena je zakonitosti rješenja kojim je utvrđena obveza plaćanja komunalne naknade tužitelju koji smatra da uopće nije u obvezi plaćanja komunalne naknade.

12. U ovom se slučaju radi o deset mobilnih kućica tipa Č, na adresi [adresa], obračunske površine 300 m[2] , koje se nalaze na k. č. zem. [katastarska čestica] (dio) k. o. [katastarska općina]. U tim se kućicama temeljem rješenja nadležnog županijskog tijela pruža ugostiteljska usluga smještaja u kampu.

13. Prema ocjeni suda, ta činjenica odlučna je u donošenju zaključka oko spornog pitanja je li tužitelj obveznik plaćanja komunalne naknade.

14. Prema odredbi članka 92. stavak 1. Zakona o komunalnom gospodarstvu (Narodne novine, br. 68/18, 110/18, 32/20, u daljnjem tekstu: ZoKG) komunalna naknada plaća se za 1. stambeni prostor, 2. garažni prostor, 3. poslovni prostor, 4. građevinsko zemljište koje služi obavljanju poslovne djelatnosti, 5. neizgrađeno građevinsko zemljište.

15. Prema odredbi članka 97. stavak 1. točka 5. ZoKG koeficijent namjene (Kn) ovisi o vrsti nekretnine i djelatnosti koja se obavlja, pa tako za poslovni prostor koji služi za djelatnosti koje nisu proizvodne koeficijent ne može biti manji od 1,00 ni veći od 10,00. Prema stavku 2. istog članka za poslovni prostor i građevinsko zemljište koje služi obavljanju poslovne djelatnosti, kad se poslovna djelatnost ne obavlja više od šest mjeseci u kalendarskoj godini, koeficijent namjene umanjuje se za 50%, ali ne može biti manji od koeficijenta namjene za stambeni prostor odnosno za neizgrađeno građevinsko zemljište.

16. Pravilno su tijekom postupka nadležna upravna tijela zauzela stav da se radi o poslovnom prostoru u kojem se obavlja poslovna neproizvodna djelatnost. Zbog toga što ZoKG ne sadrži definiciju građevine, tužitelj se ne može pozivati na odredbe Zakona o gradnji (Narodne novine, br. 153/13, 20/17, 39/19, 125/19, 145/24) i tumačiti ih na način da se za svojstvo građevine traži trajna povezanost s tlom. Plaćanje naknade određuje se prema namjeni nekretnine, a to je ovdje pružanje ugostiteljskih usluga smještaja. Pored toga, odredba članka 3. stavak 1. točka 38. Zakona o gradnji zgradu definira kao zatvorenu i/ili natkrivenu građevinu namijenjenu boravku ljudi, odnosno smještaju životinja, biljaka i stvari, a to je svakako prostor u kojem se uz naplatu pruža usluga smještaja.

17. Rješenje o komunalnoj naknadi doneseno je nakon što je 1. siječnja 2024. stupila na snagu Odluka o komunalnoj naknadi i Odluka o vrijednosti boda komunalne naknade (Službeni glasnik br. 10/23). Tim su Odlukama stavljene izvan snage Odluka o komunalnoj naknadi (Službeni glasnik Grada Dubrovnika br. 9/18, 13/19, 10/22) i Odluka o vrijednosti boda komunalne naknade (Službeni glasnik br. 11/22) temeljem kojih je tužitelju ranije za isti prostor po istoj osnovi utvrđena obveza plaćanja komunalne naknade.

18. Kod izloženog, sud ne nalazi da je osporenim rješenjima povrijeđen zakon na štetu tužitelja, niti je ostvaren neki od razloga ništavosti rješenja iz članka 128. stavka 1. ZUP-a, a na sud pazi po službenoj dužnosti. Stoga je temeljem odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.

19. O troškovima upravnog spora odlučeno je u primjeni odredbe članka 147. stavak 1. ZUS prema kojem stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano.

U Splitu, 20. ožujka 2025.

SUTKINJA

Miranda Gulišija Jurišić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv presude i rješenja dopuštena je žalba, u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, putem ovog suda, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske.

PDNA:

- tužitelju po opunomoćeniku

- tuženiku

- zainteresiranoj osobi

- u spis