Poslovni broj P-1089/2023

Republika Hrvatska

Općinski sud u Dubrovniku

Dr. Ante Starčevića 23

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Dubrovniku, po sucu tog suda Marijani Milković Cosmai, u pravnoj stvari tužitelja ZG, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Juraj Magud, odvjetnik u Dubrovniku, protiv tuženice ZGF, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnica Nataša Đurović Đanović, odvjetnica u Dubrovniku, radi predaje u suposjed, nakon održane glavne javne rasprave zaključene dana 7. veljače 2025. u nazočnosti punomoćnika stranaka i stranaka osobno, dana 20. ožujka 2025. javno je objavio i

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženici da preda tužitelju u suposjed nekretninu zemljišnoknjižne oznake: stan 1 u suterenu i prizemlju ukupne korisne površine 127,55 m2 kojem pripada sporedni dio (lođa, terasa) korisne površine 16,40 m2 te pripadak-vrt korisne površine 47,00 m2 sveukupne korisne površine 190,95 m2 – 6. suvlasnički dio: 19095/34282 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-6) u k. č. [katastarska čestica], zgrada i dvorište, 188 m2, sve zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženici naknaditi tužitelju trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 2.121,50 EUR, sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od dana donošenja ove presude pa do isplate po stopi po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. U tužbi podnesenoj ovom sudu dana 24. listopada 2023. tužitelj navodi da je suvlasnik za 1/2 dijela prava vlasništva nekretnine označene kao stan 1 u suterenu i prizemlju ukupne korisne površine 127,55 m2 kojem pripada sporedni dio (lođa, terasa) korisne površine 16,40 m2 te pripadak - vrt korisne površine 47,00 m2 sveukupne korisne površine 190,95 m2 – 6. suvlasnički dio: 19095/34282 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-6) u k. č. [katastarska čestica], zgrada i dvorište, 188 m2, sve zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Navodi da se u naravi ova nekretnina sastoji se od dvije etaže i to: etaže u razini suterena u kojoj se nalaze dva stana, ostava te dvije pomoćne prostorije i etaže u razini prizemlja (jedan stan), lođa, terasa, kao i vrt. U zemljišnoj knjizi, kao vlasnica je formalno upisana tuženica koja je supruga tužitelja, no riječ je o nekretnini koja predstavlja bračnu stečevinu parničnih stranaka te su parnične stranke suvlasnici iste za 1/2 dijela prava vlasništva. Pred Općinskim sudom u Dubrovniku u tijeku je parnični postupak, poslovni broj P.Ob-61/2023, pokrenut po tužbi tužitelja protiv tuženice radi utvrđenja prava vlasništva nad 1/2 dijela ove nekretnine i uknjižbe, a u kojem postupka je nakon podnošenja tužbe priznala tužbeni zahtjev tužitelja kao potpuno osnovan. Stoga, tužitelj predlaže prihvatiti u cijelosti tužbeni zahtjev.

2. U odgovoru na tužbu podnesenom ovom sudu dana 15. prosinca 2023. tuženica ističe previsoko naznačenu vrijednost predmeta spora u iznosu od 300 tisuća eura. Potom navodi kako predmetna nekretnina zaista predstavlja bračnu stečevinu stranaka i kako je u cijelosti u posjedu tuženice. Međutim, tuženica ističe da nije u mogućnosti tužitelju predmetnu nekretninu predati u suposjed, a sve zbog nasilnog ponašanja tužitelja. Navodi kako je tužitelj dana 05.05.2023. godine dobio privremenu policijsku zabranu prilaska djeci, školi i stanu. Dana 19.05.2023. godine tužitelju je odlukom Okružnog suda Innere stadt Beč izrečena privremena mjera zabrane prilaska te mu je zabranjen: 1. povratak u stan na adresi [adresa]/6, 1050 [adresa] i boravak u neposrednoj blizini stana (adresa tužene i mldb. djece), 2. zabranjeno mu je boraviti na sljedećim lokacijama i njihovoj neposrednoj blizini i to: osnovnoj školi Phorusgasse, Phorusgasse 4, 1040 [adresa], u krugu od 100 metara, Glazbenoj školi Margareten Brauhausgasse 50, 1050 [adresa], u krugu od 100 metara, 3. naloženo mu je izbjegavanje susreta i uspostave kontakata sa ovdje tuženicom te mu je zabranjeno približavanje ovdje tuženoj u krugu od 100 metara. Gore navedena mjera na snazi je do pravomoćnog okončanja brakorazvodne parnice u Hrvatskoj, a najmanje u trajanju od 6 mjeseci u odnosu na točku 1 , a u odnosu na točku 2. i 3. u trajanju od jedne godine. Ističe da tuženica još od siječnja 2023. godine pokušava mirno razriješiti bračne i imovinsko pravne odnose s tuženikom, bezuspješno. Tužena nadalje navodi kako je pred Općinskim sudom u Dubrovniku u tijeku parnični postupak razvoda braka i odluke o skrbi nad zajedničkom malodobnom djecom stranaka koji se vodi kod posl.br. P Ob-102/2023, dok postupak podjele bračne stečevine koji se vodi pred Općinskim sudom u Dubrovniku posl.br. P Ob-61/2023 još uvijek nije pravomoćno okončan. Nadalje, tužena ističe kako je ponašanje tužitelja prema tuženoj pred malodobnom djecom destruktivno, omalovažavajuće te puno govora mržnje i netrpeljivosti, nezainteresiranosti i prkosa, psihičkog i emotivnog zlostavljanja tužiteljice i mlt. djece koja su u velikom strahu od oca. Dakle, tužena navodi kako je od strane tuženika izložena konstantom psihičkom, emocionalnom i ekonomskom zlostavljanju. Stoga, tužena kada sa malodobnom djecom boravi u [adresa] boravi u predmetnoj nekretnini zbog važeće mjere opreza zabrane približavanja i uspostavljanja i održavanja veze nije u mogućnosti omogućiti tuženiku suposjed predmetne nekretnine, pa predlaže tužbeni zahtjev u cijelosti odbiti kao neosnovan.

3. Radi donošenja odluke u ovoj pravnoj stvari, sud je pregledao i pročitao sljedeće isprave: izvadak iz zemljišne knjige za nekretninu čest. 679/10 k. o. [katastarska općina] na dan 20. listopada 2023. (list spisa 7-9) izvod iz katastarskog plana (list spisa 10),, tužba radi utvrđenja i diobe bračne stečevine (list spisa 11-15), izvješće o obveznom savjetovanju 23-25), ovjereni prijevod izvješća Službe za djecu i mlade, [adresa] (list spisa 26-28), ovjereni prijevod s njemačkoj jezika – privremena mjera zabrane (list spisa 29-37) s izvornikom na njemačkom jeziku (38-45), presuda na temelju priznanja P Ob-61/2023-18 od 13. prosinca 2023. (list spisa 57-60), rješenje zemljišnoknjižnog odjela ovog suda od 29. ožujka 2024. (list spisa 61 -62), izvod s platforme za iznajmljivanje apartmana (list spisa 63-64), presuda Općinskog suda u Dubrovniku u prekršajnom predmetu Pp-1418/2023 od 30. studenog 2023. (list spisa 65-73), sa žalbom (list spisa 74-77), zapisnik u predmetu P Ob-102/2023 (78-92), e-mail korespondencija s prilozima (list spisa 101-108), zk izvadak za čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na dan 12. travnja 2024. (list spisa 113-114),Ugovor o kreditu (list spisa 115-126), zk izvadak za čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na dan 6. studenog 2024. (list spisa 139-141), Rješenje Visokog prekršajnog suda od 23. kolovoza 2023. (list spisa 142-144), dokument na njemačkom jeziku (list spisa 145- 153), prvostupanjska, drugostupanjska odluka i vještačenje sa Okružnog suda Innere Stadt Beč na hrvatskom i njemačkom jeziku (list spisa 155-223), a saslušane su i parnične stranke.

4. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja kao suvlasnika za predaju u posjed nekretnine označene kao stan 1 u suterenu i prizemlju ukupne korisne površine 127,55 m2 kojem pripada sporedni dio (lođa, terasa) korisne površine 16,40 m2 te pripadak - vrt korisne površine 47,00 m2 sveukupne korisne površine 190,95 m2 – 6. suvlasnički dio: 19095/34282 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-6) u k. č. [katastarska čestica], zgrada i dvorište, 188 m2, sve zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] usmjeren protiv tuženice koja predmetnu nekretninu drži u isključivom posjedu.

5. Tužbeni zahtjev je osnovan.

6. Odredbom članka 161. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ br. 91/96, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17 dalje: ZV) propisano je da vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu ona preda posjed te stvari, a u svezi čega valja istaknuti odredbu članka 37. stavka 6. ZV kojom je propisano da svaki suvlasnik ima pravo glede svog idealnog dijela stavljati svakome, pa i svojim suvlasnicima, sve zahtjeve koji proizlaze iz njegova prava vlasništva. Pri tome, odredba članka 30. stavka 2. ZV-a propisuje da u granicama iz stavka 1. tog članka vlasnik ima, među ostalim i pravo posjedovanja stvari, dok odredba čl. 162. stavka 1. ZV određuje da bi u postupku pred nadležnim sudom ostvario svoje pravo da od osobe koja posjeduje njegovu stvar zahtjeva da mu ona preda svoj posjed te stvari, vlasnik mora dokazati da je stvar koju zahtjeva njegovo vlasništvo i da se nalazi u tuženikovu posjedu.

7. Među strankama u ovom postupku nije sporno da su tužitelj i tuženica suvlasnici nekretnine označene kao stan 1 u suterenu i prizemlju ukupne korisne površine 127,55 m2 kojem pripada sporedni dio (lođa, terasa) korisne površine 16,40 m2 te pripadak - vrt korisne površine 47,00 m2 sveukupne korisne površine 190,95 m2 – 6. suvlasnički dio: 19095/34282 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-6) u k. č. [katastarska čestica], zgrada i dvorište, 188 m2, sve zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], svaki za ½ dijela prava vlasništva, nije sporna identifikacija nekretnine, kao niti to da je tuženica u isključivom posjedu predmetne nekretnine.

7.1. Sporno je, pak, je li tuženica dužna predati nekretninu tuženiku u suposjed s obzirom na postojanje privremene mjere zabrane približavanja tuženici i djeci, koju je privremenu mjeru izdao nadležni sud u [adresa], gdje tuženica i djeca prebivaju.

8. Analizirajući isprave u spisu, kao i iskaze stranaka, jasno proizlazi da nekretnina koja je predmet ovog postupka predstavlja bračnu stečevinu. Tijekom trajanja ovog postupka, a temeljem presude na temelju priznanja ovog suda, P Ob-61/2023 od 13. prosinca 2023. (list spisa 57 – 60), tuženik je upisan kao suvlasnik iste za ½ dijela prava vlasništva (rješenje zemljišnoknjižnog odjela ovog suda, od 29. ožujka 2024., list spisa 61 – 62).

8.1. Nije sporno niti osporavano o kojoj se točno nekretnini radi, jer osim točne zemljišnoknjižne oznake, tužitelj i tuženica potpuno istovjetno opisuju predmetnu nekretninu u svojim iskazima (list spisa 230-232). Iako je nekretnina uknjižena kao jedan stan, i tužitelj i tuženica opisuju da se u naravi radi o stanu na etaži prizemlja i dvije manje stambene jedinice na etaži suterena (studio apartmani) s pomoćnim prostorijama.

8.2. Nije sporno ni to da se tuženica nalazi u isključivom posjedu predmetne nekretnine, jer osim što to navodi već u odgovoru na tužbu kao nespornu činjenicu, isto izrijekom ponavlja i u svome iskazu danom u ovom postupku (list spisa 231).

8.2.1. U odnosu na činjenicu isključivog posjeda tuženice, tužitelj navodi da je tuženica nekretninu iznajmljivala turistima (oglas za iznajmljivanje na listu spisa 63-64), a i svome bratu koji je jedno vrijeme živio u predmetnoj nekretnini, dok je za to vrijeme tužitelj živio (i živi) u iznajmljenom stanu sa svojim roditeljima. Navodi tužitelj i to da je brat tuženice također promijenio brave, kao i da u toj nekretnini ima više ključeva, no on nema niti jedan od ključeva, a izneseno tuženica ne osporava. Štoviše, tužitelj smatra kako je tuženica svjesna svog protupravnog ponašanja, pa se u prilog svojih navoda, poziva na izjavu tuženice danu na zapisnik pred ovim sudom u predmetu P Ob-102/2023 (list spisa 90 i 91), a u kojem je zapisniku utvrđeno da je tuženica izjavila (na dan 8. veljače 2024.) da ključeve kuće u [adresa] ima njezina majka, da i ona ima pravo raditi nešto protupravno ako to želi, kao i da tužitelj ne treba imati ključ dok se ta zgrada ne proda.

9. Koncentrirajući se na ono što je u ovom postupku bitno - proizlazi da zapravo nisu sporne tri odlučne činjenice teret dokaza kojih je činjenica u ovoj vrsti spora, sukladno citiranoj odredbi članka 162. stavka 1. ZV-a, na tužitelju. Naime, sukladno primjenjivim odredbama ZV-a u sporu u kojem tužitelj kao vlasnik traži od tuženika kao posjednika predaju posjeda stvari tzv. pravom vlasničkom tužbom (reivindikacijskom tužbom), tužitelj je dužan dokazati svoje pravo vlasništva na stvari, identitet stvari te da se stvar predaju koje traži nalazi u posjedu tuženika (što je tužitelj sve nesumnjivo dokazao i što je u osnovi nesporno, točka 8. – 8.2.1. obrazloženja), dok je na tuženiku teret dokaza onih prigovora kojima se u ovoj vrsti spora brani od reivindikacijskog zahtjeva. Tuženik se tako može braniti peremptornim prigovorima, koji negiraju ili ukidaju vlasnički zahtjev ili dilatornim, koji ga zaustavljaju. Ti su prigovori materijalno pravne prirode, jer se njima osporava tužiteljev zahtjev za povrat stvari. Posjednikove prigovore definira odredba članka 163. ZV-a.

10. Tuženica tijekom postupka tvrdi da je na snazi privremena mjera zabrane prilaska i približavanja tuženici u krugu od 100 metara, a koju je mjeru donio nadležni sud u [adresa], Austriji, gdje tuženica živi. Navodi tuženica, nadalje, da je temeljem rješenja Općinskog suda u Dubrovniku Pp-1418/2023 od dana 1. kolovoza 2023. produljena mjera zabrane približavanja na udaljenost od 50 metara, te je tužitelju zabranjeno posjećivanje i približavanje predmetnoj nekretnini. Tužitelj, pak, osporava takve navode, navodeći da je mjeru opreza izrekao sud u Austriji, no da je tuženica povukla prijedlog u odnosu na nekretninu u [adresa], kao i da nikakva mjera opreza nije na snazi, jer je tužitelju mjerom Pp-1418/2023 izrečena samo minimalna novčana kazna od 300,00 eura, i to iz razloga jer je u srpnju 2023., želeći ući u prostor svoje kuće, na vratima promijenio bravu. No, opovrgava navode da bi bile izrečene mjere opreza.

11. Sud je pregledom spisa utvrdio da je nadležni sud u [adresa], Austriji, donio privremenu mjeru zabrane približavanja tužitelja tuženici (osim na poziv suda) u krugu od 100 metara. Razvidno je i to da je tuženica povukla zahtjev za privremenom mjerom u odnosu na hrvatsku adresu, na što se tužitelj opetovano poziva. No, ukoliko je privremena mjera koju je odredio sud u [adresa] još uvijek na snazi, ona se ne odnosi (samo) na lokacije, već na osobe, pa se tužitelj, osim po pozivu suda, ni dalje ne smije približavati tuženici niti djeci, u krugu od 100 metara. Vidljivo je i da u presudi ovog suda Pp-1418/2023 nisu određene zaštitne mjere zabrane približavanja, uznemiravanja i uhođenja žrtve, dok je iz rješenja Visokog prekršajnog suda IR-67/2023 (list spisa 142-144) razvidno da je produljena mjera zabrane približavanja, uspostavljanja i održavanja veze s tuženicom.

12. Tužitelju, kao suvlasniku predmetne nekretnine, pripada pravo na suposjed nekretnine, to je jedno od njegovih (su)vlasničkih ovlaštenja. Mjere izrečene u kaznenom ili prekršajnom postupku (bilo ovdje, bilo u Austriji) nemaju utjecaja na tužiteljeva vlasnička prava i ovlaštenja, posebice imajući u vidu da predaja u suposjed ne mora isključivo imati značenje neposrednog suposjeda.

12.1. Vrijedi i obrnuto, pa kada bi neka mjera opreza zabrane približavanja egzistirala u ovom trenutku, ova presuda ne bi ni na jedan način utjecala na izrečenu zabranu, a posebice ne bi umanjivala ili derogirala takvu zabranu. Općenito, osoba kojoj je mjera zabrane približavanja izrečena, mora se apsolutno pridržavati te mjere i ne smije se približavati osobama u odnosu na koje je mjera izrečena u radijusu koji je određen, a izvršavati svoje suvlasničke ovlasti može na drugi način (doći u nekretninu kada tamo nisu osobe u odnosu na koje je mjera izrečena, dati nekretninu u najam i slično).

13. Iako je iz spisa razvidno da se ovdje radi o tri stambene jedinice (iskaz i tužitelja i tuženice), kao i to da niti tuženica niti djeca parničnih stranaka ne prebivaju stalno na adresi u [adresa] (žive u [adresa]), već da samo povremeno dođu za vrijeme odmora (iskaz tuženice, list spisa 231), sud u ovome postupku ne može određivati kako će parnične stranke koristiti nekretninu i kada, već samo može odrediti predaju u suposjed, kraj nespornog suvlasništva parničnih stranaka nad predmetnom nekretninom.

14. Slijedom svega iznesenog, sud je ocijenio osnovanim tužbeni zahtjev kojim tužitelj kao nesporni suvlasnik predmetne nekretnine traži predaju spornog stana (zapravo, stanova) u suposjed od tuženice koja nije dokazala, a niti tvrdila, da joj pripada pravo na isključivi posjed stana, pa je odlučeno kao pod I. izreke ove presude.

15. Sud je odustao od izvođenja dokaza saslušanjem svjedoka ĐG i HG na okolnost nasilnog ponašanja tužitelja i na okolnost plaćanja kredita. To prvenstveno zato jer je činjenično stanje dovoljno utvrđeno, no i stoga što u ovom postupku sud ne može odrediti nikakvu mjeru prema tužitelju (koje se određuju u prekršajnom ili kaznenom postupku), a ako je mjera određena od nadležnog tijela i ako je trenutno na snazi, tužitelj ju je i dalje dužan beziznimno poštivati, pa se, neovisno o vlasničkom pravu na suposjed nekretnine, ne smije približavati tuženici. Nije odlučna okolnost ni to što tuženica podmiruje kredit, jer predmet ovog postupka nije novčano potraživanje, pa da bi eventualno moglo doći do prijeboja tražbina. Ukoliko tuženica kredit zaista otplaćuje, to ne utječe na tijek i ishod ovog postupka, no svoja prava po tom pitanju, tuženica kao tužiteljica može ostvariti u drugoj parnici. Sud nije pribavio spis suda u [adresa], jer je tuženica u spis dostavila relevantnu dokumentaciju iz tog spisa, a i sadržaj istog nije odlučan u parnici za predaju u suposjed. Iz spisa je, dalje, vidljivo i to da je u tijeku postupak oko razvrgnuća suvlasničke zajednice, no to nije prethodno pitanje za ovaj postupak, kraj nespornih suvlasničkih udjela stranaka, pa da bi sud imao ikakvu zakonsku osnovu prekinuti ovaj postupak do okončanja tog postupka (prijedlog tuženice za prekid postupka, na listu spisu 98).

16. Tužitelju, koji je uspio u sporu, pripada i trošak ovog postupka sukladno odredbi članka 154. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 122/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 dalje: ZPP) koja propisuje da je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka, a u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23).

16.1. Tužitelj je pravilno odredio vrijednost predmeta spora u iznosu od 13.405,00 EUR, a ne u iznosu od 300.000,00 EUR, kako to pogrešno navodi tuženica, pa u tom dijelu nije bilo razloga za intervenciju suda u smislu odredbe članka 40. stavka 3. ZPP-a.

16.2. Tužitelju pripada trošak tužbe u iznosu od 500,00 EUR temeljem Tbr. 7. točke 1. Tarife, trošak zastupanja na pripremnom ročištu i ročištu glavne rasprave od 7. veljače 2025., svaka radnja od po 500,00 EUR temeljem Tbr. 9. točke 1. Tarife, trošak podneska od 11. travnja 2024. u iznosu od 125,00 Eur temeljem Tbr. 8. točke 4. Tarife, što uvećano za pripadajući PDV od 25 % iznosi 2.031,25 EUR. Na to treba dodati trošak sudske pristojbe za tužbu, koju je tužitelj zatražio, u iznosu od 90,25 EUR, pa je ukupan priznati trošak tužitelja 2.121,50 EUR. Tužitelj je već u tužbi zatražio zateznu kamatu na trošak postupka u smislu odredbe članka 151. stavka 3. ZPP-a. Slijedom iznesenog, odlučeno je kao pod II. izreke ove presude.

U Dubrovniku 20. ožujka 2025.

S u d a c

Marijana Milković Cosmai

Uputa o pravnom lijeku:

1. Stranci koja je pristupila na ročište za objavu, rok za žalbu teče od dana tog ročišta. Rok za žalbu je 15 (petnaest) dana. Žalba se dostavlja u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke ovom sudu za sud drugog stupnja.

2. Stranci koja nije pristupila na ročište za objavu presude, a o njemu je uredno obaviještena, rok za žalbu teče od dana tog ročišta. Rok za žalbu je 15 (petnaest) dana. Žalba se dostavlja u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke ovom sudu za sud drugog stupnja.

3. Stranci koja nije pristupila na ročište za objavu presude, a o njemu nije uredno obaviještena, rok za žalbu teče od dana dostave pisanog otpravka presude. Rok za žalbu je 15 (petnaest) dana. Žalba se dostavlja u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke ovom sudu za sud drugog stupnja.