REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

P-60/2022-25

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Branku Karamanu, u pravnoj stvari tužitelja RŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Alenu Đapiću, odvjetniku iz Solina, protiv tuženika Porsche leasing d.o.o., OIB: 90275854576, Velimira Škorpika 21, Zagreb, zastupan po odvjetniku Tomislavu Buliću iz Odvjetničkog društva STEFANOVIĆ, KRVAVICA, BULIĆ I PLETIKOSA d.o.o., radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon provedene glavne i javne rasprave zaključene dana 10. veljače 2025. u prisutnosti tužitelja, punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, 20. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba, članak 2. Ugovora o kreditu br: 20950 od 14. kolovoza 2006.g., zaključenog između tužitelja i tuženika, u dijelu u kojem je ugovoren kredit u iznosu od 22.647,62 CHF, članak 3. u dijelu u kojem je ugovoreno kako se kamata obračunava u CHF, točka 5.1. Uvjeta Ugovora o kreditu, kojom je ugovoreno da se sve novčane obveze koje proizlaze iz Ugovora, ako su izražene u CHF, ispunjavaju sa plaćanjem u kunama prema prodajnom tečaju za devize Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, za CHF važećem na dan plaćanja.

II. Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba, točka 9.1. Uvjeta Ugovora o kreditu br: 20950 od 14. kolovoza 2006.g., zaključenog između tužitelja i tuženika, u dijelu u kojem je ugovoreno kako kamatna stopa na kredit može biti promijenjena zbog promjene ili uvođenja novih poreza, davanja i pristojbi, kao i promjene uvjeta refinanciranja, koji su temelj kalkulaciji, kao i u slučaju promjene propisa, nadalje u slučaju donošenja odluka ili mjera nadležnih tijela, koja neposredno ili posredno imaju slični učinak.

III. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužitelju iznos 3.443,02 eura sa zateznom kamatom koja teče na iznos:

2,12 eura od 12.9.2006.

1,83 eura od 17.10.2006.

0,37 eura od 13.12.2006.

4,41 eura od 15.1.2007.

4,40 eura od 12.3.2007.

4,40 eura od 12.3.2007.

4,39 eura od 13.4.2007.

4,30 eura od 10.5.2007.

4,30 eura od 12.6.2007.

8,45 eura od 17.7.2007.

8,51 eura od 10.8.2007.

8,54 eura od 14.9.2007.

8,41 eura od 11.10.2007.

8,42 eura od 13.11.2007.

8,51 eura od 11.12.2007.

8,57 eura od 14.1.2008.

8,60 eura od 12.2.2008.

8,83 eura od 12.3.2008.

8,82 eura od 14.4.2008.

8,55 eura od 13.5.2008.

8,65 eura od 16.6.2008.

8,61 eura od 12.7.2008.

8,48 eura od 14.8.2008.

8,50 eura od 10.9.2008.

8,72 eura od 14.10.2008.

16,85 eura od 17.11.2008.

12,91 eura od 10.12.2008.

23,96 eura od 14.1.2009.

26,83 eura od 13.2.2009.

28,12 eura od 12.3.2009.

24,86 eura od 14.4.2009.

23,19 eura od 12.5.2009.

20,26 eura od 12.6.2009.

17,96 eura od 15.7.2009.

18,31 eura od 13.8.2009.

20,78 eura od 11.9.2009.

19,31 eura od 15.10.2009.

19,23 eura od 14.11.2009.

19,21 eura od 15.12.2009.

22,63 eura od 14.1.2010.

24,86 eura od 15.2.2010.

25,06 eura od 11.3.2010.

32,11 eura od 12.4.2010.

29,02 eura od 13.5.2010.

32,00 eura od 21.6.2010.

43,34 eura od 19.7.2010.

39,38 eura od 19.8.2010.

52,19 eura od 14.9.2010.

46,54 eura od 14.10.2010.

41,95 eura od 12.11.2010.

55,49 eura od 16.12.2010.

68,28 eura od 16.2.2011.

59,33 eura od 15.3.2011.

62,76 eura od 14.4.2011.

54,31 eura od 16.5.2011.

59,23 eura od 16.6.2011.

77,35 eura od 13.7.2011.

71,58 eura od 16.8.2011.

98,31 eura od 16.9.2011.

111,55 eura od 13.10.2011.

76,99 eura od 21.11.2011.

79,85 eura od 22.12.2011.

78,47 eura od 22.12.2011.

81,99 eura od 20.1.2012.

86,02 eura od 20.2.2012.

84,93 eura od 19.3.2012.

83,10 eura od 18.4.2012.

83,85 eura od 21.5.2012.

85,77 eura od 20.6.2012.

84,25 eura od 16.7.2012.

84,97 eura od 20.8.2012.

82,70 eura od 17.9.2012.

80,62 eura od 29.10.2012.

83,54 eura od 26.11.2012.

81,92 eura od 22.12.2012.

84,07 eura od 19.1.2013.

79,18 eura od 18.2.2013.

81,29 eura od 18.3.2013.

82,76 eura od 23.4.2013.

81,34 eura od 17.5.2013.

76,74 eura od 18.6.2013.

74,38 eura od 17.7.2013.

77,55 eura od 19.8.2013.

po stopi od 15% do 31.12.2007.g., a od 01.01.2008.g. do 31.07.2015.g. po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, te od 01.08.2015.g. do 31.12.2022.g. sa zateznom kamatom koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena, te od 01.01.2023.g. sa zateznom kamatom koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena do isplate.

r i j e š i o  j e

I Dopušta se objektivna preinaka tužbe iz podneska od 7. siječnja 2025.

II Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 2.251,87 eura s pripadajućim zateznim kamatama od 20. ožujka 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. U tužbi radi utvrđenja ništetnosti odredbi ugovora o kreditu radi isplate podnesenoj ovom sudu 29. prosinca 2021. navodi se kako je tužitelj s tuženikom zaključio Ugovor o kreditu broj 20950 temeljem kojeg je tužitelju stavljeno na raspolaganje 22.647,62 CHF koji je isplaćen u kunskoj protuvrijednosti te je ugovorena kamatna stopa od 6% godišnje koja je promjenjiva. Ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi da su nepoštene i ništetne. Zbog iznesenog tuženik potražuje isplatu preplaćenog temeljem ništetnih ugovornih odredbi i to 25.511,26 kuna/3.385,93 eura.

2. Tuženik u svom odgovoru na tužbu ističe prigovor zastare na cjelokupno potraživanje tužitelja, u ovom slučaju da se primjenjuje petogodišnji zastarni rok prema pravilima za povrat plaćenog (stečenog) bez osnove, a to znači da rok zastare za svaki pojedini obrok počinje teći od dana uplate istoga. Tuženik ističe i prigovor nedostatka aktivne legitimacije, u cijelosti osporava i osnov i visinu zahtjeva. Tuženik da sve ugovore u okviru svog poslovanja sklapa u dobroj vjeri te u potpunosti informira drugu ugovornu stranu o svim bitnim ugovornim odredbama. Kako nema ništetnih odredbi Ugovora, da nema niti osnova za donošenje presude kojom se tuženiku nalaže da nešto isplati tužitelju. Tužitelj da se u tužbi poziva na odredbe Zakona o zaštiti potrošača, koju primjenu na konkretan slučaj tuženik u cijelosti osporava.. U konkretnom slučaju, tuženik smatra da su sve odredbe Ugovora jasne, lako razumljive i uočljive, pa da stoga nisu ispunjeni niti osnovni kriteriji za raspravljanje o nepoštenosti takvih odredbi. Tuženik u bitnom ističe kako je valutna klauzula izrijekom dopuštena i legitimna ugovorna odredba. Tuženik ukazuje sudu da nije bio stranka u postupku pokrenutom temeljem kolektivne tužbe udruge Potrošač, a koji postupak se vodio protiv osam točno određenih banaka. Tuženik da ne samo da nije bio tužen kolektivnom tužbom udruge Potrošač, već uopće da nije banka niti pripada bankarskom sektoru. Kao pravna osoba da se u cijelosti razlikuje od banke jer je društvo s ograničenom odgovornošću, a ne dioničko društvo te nema vlastiti kapital, odnosno nema vlastiti novac, što tuženik detaljno u odgovoru na tužbu i obrazlaže. Slijedom navedenog, suprotno tvrdnjama tužitelja, meritum presude iz kolektivnog da postupka nije primjenjiv u konkretnom slučaju. Tuženik u cijelosti osporava visinu isplate koju tužitelj potražuje.

3. Podneskom od 7. siječnja 2025. tužitelj je nakon provedenog vještačenja, povisio tužbeni zahtjev na način da od tuženika zahtijeva isplatu iznosa od 3.443,02 eura sa zateznim kamatama.

3.1. Tuženik se usprotivio ovakvoj preinaci tuže.

3.2. U odnosu na protivljenje tuženika preinaci tužbenog zahtjeva nakon zaključenja prethodnog postupka treba navesti da je sud odlučio dopustiti preinaku tužbenog zahtjeva iako je do preinaka došlo nakon zaključenja prethodnog postupka. Prema odredbi članka 190. stavka 1. ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22.; dalje: ZPP) tužitelj može do zaključenja prethodnog postupka preinačiti tužbu. Prema stavku 2. ove odredbe iznimno tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka.. Iako se tuženik usprotivio preinaci, sud smatra da je ista svrsishodna za konačno rješenje odnosa među strankama. Preinaka je učinjena nakon provedenog financijskog vještačenja te je sud na temelju članka 190. stavak 2. i 3. ZPP dopustio preinaku i odlučio kao u izreci rješenja pod točkom I. Ujedno je potrebno ukazati na zaključak usvojen na sastanku predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda RH održanog u Zagrebu 26. studenog 2021. Su-IV-162/2021 prema kojem je u predmetima po tužbama korisnika kredita u švicarskim francima dopuštena preinaka tužbe nakon provedenog dokaza financijskim vještačenjem.

4. U postupku su izvedeni dokazi čitanjem ugovora o kreditu broj 20950 (list 7-10 spisa), plana otplate kredita, konačnog otplatnog plana, prometa po kreditu (list 16-23) nalaz i mišljenje vještaka za knjigovodstvo i financije iz Ines Lozić (list 96-108 spisa), saslušanjem tužiteljice 10. veljače 2025. (list 129 spisa).

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnosti ugovorne odredbe i isplata novčanog iznosa stečenog bez osnove.

5.1. U ovom postupku su mjerodavne niže navedene odredbe Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, dalje: ZOO) te Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03, dalje: ZZP/03).

5.2. Predmet spora je utvrđenje ništetnosti određenih odredbi i isplata po osnovi Ugovora o kreditu broj 20950 za kupnju vozila i to osobnog automobila marke Škoda Fabia, a u kojem ugovoru tužitelj ima status potrošača, a tuženik status trgovca odnosno pružatelja usluge, te dolazi do primjene mjerodavno potrošačko pravo.

6. Pritom prvenstveno valja istaknuti da se na konkretan odnos ne mogu primijeniti pravna shvaćanja iz odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/17 iz kolektivnog spora potrošača protiv banaka u odnosu na ugovore o kreditu vezanih uz CHF. Naime, upravo u odnosu na pravno pitanje primjene odluka iz kolektivnog spora u kojem je utvrđena ništetnost odredbi ugovora o kreditu u CHF, Vrhovni sud Republike Hrvatske je u odluci Revd 2379/2021 od 1. lipnja 2021. zauzeo pravno shvaćanje da se na trgovačko društvo koje nije bilo stranka kolektivnog spora ne mogu primjenjivati odluke iz tog spora, bez obzira je li suprotna stranka (tužitelj) trgovac ili potrošač.

6.1. Sukladno čl. 7. st. 1., čl. 219. st. 1., čl. 221.a i čl. 220. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Službeni list SFRJ" br. 4/77., 36/77., 36/80., 6/80., 69/82., 43/82., 58/84., 74/87., 57/89., 20/90., 27/90., 35/91., "Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., ), prema kojima je u našem pravnom sustavu dominantno raspravno načelo u odnosu na prikupljanje činjenične osnove spora, te prikupljanje i izvođenje dokaza, a teret inicijative za prikupljanje dokaza je na strankama, dok sud nema inkvizitornih ovlaštenja, u postupku su izvedeni predloženi dokazi te su utvrđene slijedeće činjenice.

6.2. Čitanjem priložene dokumentacije te pisanog nalaza i mišljenja vještakinje za knjigovodstvo i financije Ines Lozić sud je utvrdio:

-ugovoreno je da su mjesečni anuiteti izraženi u CHF-valuti ugovora koji se podmiruju uplatom potrebnog iznosa u kunskoj protuvrijednosti, po prodajnom tečaju prema tečajnoj listi Kreditora na dan dospijeća,

-financijskim vještačenjem vještakinje Ines Lozić utvrđeno je da je ukupan iznos preplate iznosi 3.443,02 eura, dok je od tog iznosa s osnova valutne klauzule preplaćeno 2.686,22 eura, a s osnova promjenjive kamatne stope 756,80 eura.

-tužitelj u svojstvu stranke izjavio je da je zaključio ugovor o kreditu za potrebe kupnje osobnog automobila marke Škoda Fabia, a u vrijeme zaključenja ugovora o kreditu nije bio vlasnik obrta ili imatelj poslovnih udjela u nekom trgovačkom društvu. Prilikom zaključenja ugovora nije imao mogućnost pregovarati o nijednoj odredbi nacrta ugovora, a zaposlenici tuženika nisu ga upozorili na rizik zaključenja ugovora u švicarskim francima niti o kojim će parametrima ovisi promjena kamatne stope. podignula kredit za potrebe adaptacije u uređenja stana. U početku mjesečna rata kredita iznosila je 1.500,00 kuna da bi nakon dva mjeseca 2.500,00 kuna.

7. Dakle, ovaj sud smatra utvrđenim da tužitelj ima položaj potrošača, jer je predmet ugovora kupnja osobnog automobila.

7.1. Člankom 81. Zakona o zaštiti potrošača propisano je: (1) Ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. (2) Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca. (3) Činjenica da se o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe, odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo ne utječe na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocijene nepoštenima, ako cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da se radi o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca. (4) Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati.

7.2. Dakle, na tuženiku je teret dokazivanja da je s tužiteljicom pojedinačno pregovarao o ugovornim odredbama i ti točki 5.1. uvjeta ugovora i točki 9.1. uvjeta ugovora, a sve sukladno članku 81. stavak 4. Zakona o zaštiti potrošača.

7.3. Tuženik nije predložio niti jedan dokaz na okolnost da je s tužiteljem pojedinačno pregovarao o spomenutim uvjetima. Ugovora, već iz iskaza tužitelja proizlazi da ništa nije rečeno o rizičnosti valute CHF ili razlozima zbog kojeg dolazi zbog porasta kamatne stope, iz čega onda slijedi da od strane tuženika nisu pružene potpune i jasne informaciju o rizicima zaključenja ugovora o kreditu s valutnom klauzulom uz tečaj CHF te mogućnosti rasta tečaja u toj mjeri da značajno opterećuje plaćanja mjesečne rate, kao i porast kamatne stope. Sud prihvaća iskaz tužitelja da ne bi prihvatio ovakav Ugovor da je znao da će obveze porasti u tolikoj mjeri, a što je financijsko opterećenje za svakog potrošača. Osim toga, iz predmetnih odredbi Ugovora proizlazi da se radi o standardnoj stipulaciji ugovora, sastavljenoj unaprijed od strane tuženika, bez mogućnosti bilo kakvog pregovaranja.

8. Prilikom ocjene je li sporna ugovorna odredba poštena, sud je uz primjenu članka 83. ZZP/03 uzeo u obzir narav usluge na koju se ugovor odnosi (predmet ugovora) u vrijeme kad je ugovor sklopljen, sve popratne okolnosti prije i prilikom sklapanja ugovora i sve ostale odredbe tog ugovora.

8.1. Kada je riječ o pitanju je li poštovano načelo savjesnosti i poštenja iz članka 81. stavak 1. ZZP/03, odlučno je ocijeniti bi li tuženik, pod uvjetom da je na pošten i pravedan način poslovao, mogao razumno očekivati da bi predmetna ugovorna odredba bila prihvaćena da se o njoj pojedinačno pregovaralo.

8.2. Direktivom 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. određeno je da zaštita potrošača od nepoštenih ugovornih odredbi ukazuje na podređen položaj potrošača jer nemaju mogućnost pregovaranja o općim uvjetima poslovanja banke. Prema presudi Europskog suda pravde od 30. travnja 2014. u predmetu broj C-26/13 navodi se da članak 4. stavak 2. Direktive 93/13 (koji iz testa poštenosti isključuje odredbe koje definiraju glavni predmet ugovora i adekvatnost cijene, pod uvjetom da su izražene jasnim i razumljivim jezikom) treba tumačiti na način da ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva.

8.3. Imajući u vidu da je prosječnom potrošaču u Republici Hrvatskoj pojam valutne klauzule poznat, jer je u Republici Hrvatskoj valutna klauzula dopuštena i često se koristi, za zaključiti da je prosječnom potrošaču iz tih odredaba bilo i jasno pa prema tome i razumljivo da iznos glavnice ovisi o tečaju švicarskog franka prema kuni.

8.4. Međutim, prema tumačenju članka 4. stavka 2. Direktive 93/13/EEZ od strane Suda Europske unije (u presudi Europskog suda pravde od 30. travnja 2014. u predmetu poslovni broj C-26/13), propuštanje davanja odgovarajućih informacija potrošačima u predugovornoj fazi čini ugovorne odredbe o kojima se nije pojedinačno pregovaralo nerazumljivima pa one podliježu testu poštenosti, u ovom postupku potrebno je utvrditi i činjenicu je li tuženik predočio tužitelju informacije koje sadrže točne, nedvosmislene, jasne i razumljive kriterije, na temelju kojih bi prosječni potrošač, koji ne raspolaže stručnim znanjima i kojem je institut valutne klauzule poznat samo načelno, mogao razumjeti i predvidjeti ekonomske posljedice koje za njega proizlaze iz ugovaranja valutne klauzule u švicarskim francima ili odredbe promjenjivoj kamatnoj stopi bez naznake o kojim parametrima ovisi promjena kamatne stope.

9. Sustav zaštite potrošača uspostavljen Direktivom 93/13 temelji se na ideji da se potrošač, zbog činjenice da nije utjecao na sadržaj budućeg ugovora, nalazi u slabijem položaju u odnosu na trgovca, kako u pogledu pregovaračke snage, tako i u pogledu razine obaviještenosti i položaja koji vodi do pristanka na uvjete koje je prethodno sastavio trgovac kao poslovni subjekt bez mogućnosti utjecaja potrošača na njihov sadržaj (osobito u Presudi Caja de Ahorros y Monte de Piedad de Madrid, C-484/08, EU:C:2010:309, t. 27).

10. Priroda i specifičnosti valute švicarski nije poznata prosječnom potrošaču koji ne raspolaže stručnim znanjem, pa potrošač nije i ne može biti svjestan rizika kojeg preuzima. Stoga je i sama nerazumljivost ugovornih odredaba kojima se glavnica veže za CHF prema ocjeni ovog suda ozbiljan uzrok značajne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača i to protivno načelu savjesnosti i poštenja.

10.1. Neravnoteža između prava i obaveza stranaka ne nastaje ostvarenjem postojećeg rizika, niti prestaje pod utjecajem sniženja tečaja CHF, nego nastaje već samim sklapanjem ugovora koji sadrži predmetne ugovorne odredbe o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, a kojima je pojedini potrošač taj rizik preuzeo na sebe, ne znajući za njega jer o tome nije bio informiran. I da tečaj CHF stvarno nije narastao, neravnoteža koja je prouzročena predmetnim ugovornim odredbama u tipskim formularnim ugovorima koje je sastavio tuženik, unaprijed, bez pojedinačnog pregovaranja, postojala bi. Neravnotežu nisu prouzročile ni promjena tečaja valute švicarski franak ni promjena kamatne stope, nego ugovorne odredbe.

10.2. Stoga je tužiteljici trebalo na temelju jasnih i razumljivih kriterija objasniti odredbu o valutnoj klauzuli kako bi bilo moguće predvidjeti posljedice koje iz toga ugovora proizlaze, a što podrazumijeva i predmetnu odredbu ugovora o kojoj nije bilo moguće pregovarati. S tim u vezi, radi se o znatnoj neravnoteži u pravima i obvezama između stranaka i to na štetu tužitelja, jer načelo savjesnosti i poštenja općenito znači da su svi sudionici u postupku obveznih odnosa, kao u konkretnom slučaju, dužni međusobno postupati obzirno i uvažavati interese obiju strana, vodeći pri tome računa o smislu i svrsi obveznih odnosa.

11. Slijedom navedenoga, ovaj sud smatra da su ništave odredbe uvjeta ugovora o kreditu i to točka 5.1. kojom je određeno da sve novčane obveze koje proizlaze iz ugovora ako su izrađene u CHF ispunjavaju plaćanjem u kunama predam prodajnom tečaju za devize Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb za CHF važećim na dan plaćanja, kao i u dijelu u kojem je ugovoreno kako kamatna stopa na kredit može biti promijenjena zbog promjene ili uvođenja novih poreza, davanja i pristojbi, kao i promjene uvjeta refinanciranja, koji su temelj kalkulaciji.

12. Kako je ugovor ništav u dijelu u kojem je ugovorena valutna klauzula promjenjiva kamatna stopa, to se te odredbe među strankama ne mogu primijeniti i tuženik nije imao pravo na naplatu svog potraživanja na temelju takvih ugovornih odredbi, odnosno, tuženik je dužan vratiti sve što je primio po osnovama koje su utvrđene ništavim. Dakle, tužitelj ima pravo na isplatu preplaćenih iznosa najamnine i to kao razliku između iznosa kojeg je tužiteljica platila na temelju obračuna promjene tečaja CHF i iznosa obračunatog prema tečaju CHF u trenutku sklapanja Ugovora, kao i iznosa kojeg je tužitelj preplatio zbog promjenjive kamatne stope.

13. Slijedom navedenog, sud je prihvatio zahtjev na ime preplaćenog tečaja u CHF i promjenjive kamatne stope u iznosu od 3.443,02 eura.

14. Na svaki preplaćeni mjesečni iznos tužiteljici pripadaju zakonske zatezne sukladno čl. 1114 ZOO-a i čl. 29. st. 2. ZOO-a, i to od dana kada su izvršene uplate, a kako to proizlazi iz nalaza i mišljenja vještaka. Naime, prednik tuženika je bio nesavjestan od trenutka kada je primio svaku pojedinu uplatu, pa je tuženik dužan kamate platiti od dana plaćanja najamnine.

14.1. Visina stope zakonske zatezne kamate dosuđena je sukladno članku 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima.

15. Neosnovan je tuženikov prigovor zastare, jer se pravo na isticanje ništavosti ne gasi, pa ne može zastarjeti zahtjev tužiteljice kojim traži utvrđenje ništavosti dijela odredbi Ugovora.

15.1. U odnosu na zahtjev za isplatu ističe se da se radi o restitucijskom zahtjevu te je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 30. siječnja 2020. zauzeto pravno shvaćanje broj: Su-IV-47/2020 prema kojem zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva, prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništavog ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništavost ugovora ili pojedinih njegovih odredbi, a što je u konkretnom slučaju donošenjem ove presude, slijedom čega ni za taj dio nije nastupila zastara.

16. Odluka o trošku se temelji na čl.154.st.1.ZPP te na odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, 138/23 dalje: OT).

17.1. U ovom postupku vrijednost predmeta spora 3.443,02 eura kada je tužitelj u konačno postavljenom tužbenom zahtjevu u podnesku koji je predao sudu zatražio upravo isplatu zatraženog iznosa.

17.2. Tužitelju je obistinjen trošak po 100 bodova za svaku poduzetu radnju i to temeljem Tbr. 8. t. 1. Tarife za sastav tužbe po 100 od 21. prosinca 2021. te za sastav podnesaka od 20. srpnja 2022., 7. siječnja 2025. i 3. veljače 2025. 100 bodova temeljem Tbr. 9. t. 1. Tarife za pristup ročištu od 13. studenog 2024. i 10. veljače 2025. te 50 bodova temeljem Tbr. 9. t. 3. za pristup na ročište za objavu presude od 20- ožujka 2025. što ukupno iznosi 650 bodova, pomnoženo s vrijednošću boda od 2,00 euro iznosi 1.300,00 eura, a s obračunatim PDV-om 1.625,00 eura čemu je potrebno pridodati troškove provedenog vještačenja od 450,00 eura, troškove vještačenja provedenog prije podnošenja tužbe u iznosu od 132,72 eura te troškove pristojbe tužbe u zatraženom iznosu od 44,15 eura što sveukupno iznosi 2.251,87 eura.

17.3. Troškovi financijskog vještačenja koje je tužitelj platio u iznosu od 1.000,00 kn prije podnošenja tužbe bili su potrebni u povodu ovog postupka (čl. 151. st. 1. ZPP) jer je prema odredbi čl. 186. st. 1. ZPP tužitelj bio dužan u tužbi postaviti određeni tužbeni zahtjev, a tužitelj je ujedno dokazao da je platio daj iznos.

17.4. Sud nije obistinio trošak tužitelju za sastav podneska od 29. rujna 2022. u kojima ponavlja navode iz podneska od 20. srpnja 2022. povodom očitovanja na tuženikov odgovor na tužbu, zatim podneske kojima dostavlja uplatnice ili sudsku praksu u podnescima od 22. studenog 2024., 14. siječnja 2025. i 20. siječnja 2025.

17.5. Na dosuđeni iznos troškova tužitelju pripadaju i zatezne kamate od presuđenja , a sukladno odredbi čl. 29. ZOO-a i čl. 151. st. 3. ZPP-a.

Zbog navedenog sud je odlučio je kao izreci presude.

U Splitu 20. ožujka 2025.

SUDAC

Branko Karaman

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka istog. Žalba se podnosi Županijskom sudu putem ovog suda u tri primjerka.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste (čl. 335. st. 11. ZPP-a).

DNA:

- pun. tužitelja

- pun. tuženika

- u spis