Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-580/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Popović, predsjednice vijeća, te Davorka Kučana i Drage Klasnića, članova vijeća, uz sudjelovanje Matee Sačević u svojstvu sudske savjetnice kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog ĐG, zbog prekršaja iz članka 216. stavka 3. i dr. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17. , 70/19., 42/20.; dalje: ZSPC), rješavajući o žalbi okrivljenika protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Križevcima od 22. studenog 2023., broj: Pp-2179/2021-14, u sjednici vijeća održanoj 20. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba okrivljenog ĐG kao neosnovana i potvrđuje se prvostupanjska presuda.

II. Na temelju odredbe članka 139. stavka 3. u vezi članka 138. stavka 2. točke 3.c. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22; PZ) okrivljeni ĐG je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu od 40,00 EUR (četredeset eura) u roku petnaest dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Uvodno citiranom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Križevcima okrivljeni ĐG proglašen je krivim da je, na način činjenično opisan u izreci počinio prekršaje iz članka 216. stavka 3. i članka 59. stavka 6. ZSPC-a za koje mu je izrečena ukupna novčana kazna u iznosu od 2.654,46 eura. Istom presudom okrivljeniku je naloženo platiti troškove prekršajnog postupka u iznosu od 30,00 eura-

2. Protiv prvostupanjske presude okrivljeni ĐG je putem branitelja Milenka Ščetara, odvjetnika u Zajedničkom odvjetničkom uredu Milenko Ščetar i Vesna Rajić u Križevcima, pravodobno podnio žalbu zbog svih žalbenih osnova, a u istoj u bitnome navodi da nije jasno zašto sud nije prihvatio prijedlog obrane da se u postupku sasluša vlasnica vozila PG kao svjedok, da vozač koji je inkriminiranog dana upravljao vozilom uopće nije bio zaustavljen po policijskim djelatnicima, te zašto je policajac ukoliko je prepoznao okrivljenika kao vozača uopće krenuo za njim. Ističe da okrivljenik do sada prema prekršajnoj evidenciji nije prekršajno kažnjavan, i postavlja pitanje kako je policajac onda znao da okrivljenik nema vozačku dozvolu i tvrdi kako je policajac očito nekoga zamijenio za okrivljenika, na sudu nije opisivao kako okrivljenik izgleda, a i ukoliko je to točno onda ne bi niti išao za njim i pokušao ga sustići niti vršio uvid u evidenciju vozača, a osim toga policijski djelatnik tek 9 dana nakon događaja sastavlja izvješće u kojem opisuje svoje postupanje ali u tom izvješću nigdje nije navedeno da je krenuo za okrivljenikom uz uporabu svjetlosnih i zvučnih signala zbog čega nije jasno zašto bi se ta osoba trebala zaustaviti. Nadalje ističe kako tijek zaustavljanja nije obavljen sukladno važećim propisima jer bi to inače bilo opisano u službenoj zabilješci, da policajac nije trebao slijediti okrivljenika ukoliko ga je zaista prepoznao, i odakle mu pravo, ako ga je već slijedio, da ga ne zaustavi i sankcionira i za prekršaj ne zaustavljanja na znakove ovlaštene osobe, a pri tome je i sam djelatnik policije počinio prekršaj iz članka 59. stavka 6. ZSPC-a. Također navodi da je bilo potrebno ispitati i drugog policajca na sve okolnosti počinjenja prekršaja zbog brojnih nelogičnosti i kontradikcije u iskazu policajca RG.

2.1. Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, njegova žalba prihvati.

3. Žalba nije osnovana.

4. Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu sukladno odredbi članka 202. stavka 1. PZ-a po službenoj dužnosti, vijeće Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske (dalje: Suda) je utvrdilo da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, da nisu povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika te da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona.

5. Razmatrajući navode žalbe, vijeće ovog Suda nalazi da je prvostupanjski sud nakon provedenih svih potrebnih dokaza, pravilnom ocjenom obrane okrivljenika i cjelokupnog dokaznog materijala predmeta, cijeneći svaki dokaz zasebno i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, utvrdio sve odlučne činjenice, te izveo na zakonu osnovan zaključak o krivnji okrivljenika za djela prekršaja za koja se tereti, koji je prihvatljiv i ovom Sudu, a za svoju je odluku iznio valjane i dostatne razloge. Zbog navedenog navodi žalbe okrivljenika koji se odnose na povrede odredaba prekršajnog postupka su neosnovane, a iste su navedene paušalno bez konkretnog obrazloženja.

6. U odnosu na žalbene navode o pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju, valja naglasiti da iste ovaj Sud nije našao osnovanima. Naime, u postupku je kao svjedok ispitan policijski službenik GG koji je u iskazu naveo da se sjeća inkriminiranog događaja i da je tog dana bio u noćnoj smjeni, vidio je od smjera semafora da pristiže vozilo marke „Mercedes“ plave boje, da je to vozilo prošlo par metara od njega i znao je da je to vozilo tada bilo u vlasništvu PG, vozilo se kretalo polako, tako da je jasno vidio osobu vozača koji je bio sam u vozilu, a koji je u tom trenutku i pogledao u njega i siguran je da se radilo o ŠG kojeg osobno poznaje, a zbog toga je i znao da nema vozačku dozvolu. Krenuo je za njim, pokušao ga sustići, a kad se okrivljenik vozilom približio raskrižju, na kojem je bilo upaljeno crveno svjetlo, prošao je kroz raskrižje bez zaustavljanja, a svjedok ga nije uspio sustići jer je okrivljenik povećavao brzinu i udaljavao se. Kasnije je izvršio provjeru u IS MUP-a i utvrdio da okrivljenik nema vozačku dozvolu.

6.1. Ovaj je Sud stava da je pravilno prvostupanjski sud ocijenio iskaz svjedoka jer je isti okolnosno i u detalje opisao, temeljem vlastita zapažanja, postupanje okrivljenika a što je u skladu sa u spisu priloženom materijalnom dokumentacijom, pri tome izrijekom navodeći da je jasno vidio osobu vozača koja je u vrijeme počinjenja prekršaja upravljala predmetnim vozilom i da je to ĐG kojeg poznaje osobno i zna da nema vozačku dozvolu, što je naknadno i potvrđeno uvidom u informacijski sustav MUP-a. Zbog navedenog su neosnovani navodi okrivljenika o nepravilno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju.

6.2. Ovaj je Sud stava da je činjenično stanje u cijelosti i potpuno utvrđeno jer su utvrđene sve odlučne činjenice u postupku, a to su svojstvo vozača, činjenica da isti nema vozačku dozvolu u trenutku upravljanja vozilom i da je vozilom prošao kroz znak crvenog svjetla ne zaustavljajući se i povećavajući brzinu kretanja.

6.3. Navodi obrane, te kasnije navodi iz žalbe okrivljenika, usmjereni su prema otklanjanju prekršajne odgovornosti istog te su kao takvi ocijenjeni nevjerodostojnima i neuvjerljivima.

6.4. Ovaj Sud smatra kako nije bilo potrebe u postupku provoditi dokaz ispitivanjem kao svjedoka vlasnice vozila PG i drugog policijskog službenika, što bi opteretilo postupak i bespotrebno ga odužilo, jer je činjenično stanje u dovoljnoj mjeri bilo utvrđeno kako bi se mogla donijeti obrazloženja zakonita odluka o krivnji okrivljenika za prekršaje, jer je policijski službenik GG detaljno i jasno opisao počinjenje prekršaja temeljem vlastitih zapažanja, nije bilo okolnosti koje bi njegov iskaz dovele u sumnju, a okrivljenik navodima iz žalbe neuspješno pokušava to učiniti zbog čega je valjalo njegovu žalbu odbiti kao neosnovanu.

7. Razmatrajući odluku o kazni u povodu žalbe okrivljenika ovaj Sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno, ocjenom svih olakotnih i otegotnih okolnosti, okrivljeniku za počinjene prekršaje izrekao ukupnu novčanu kaznu u iznosu od 2.654,46 eura. Ovaj je Sud stava da je ovakva sankcija pogodna za ostvarivanje svrhe kažnjavanja, dok žalitelj ne ističe i ne dokumentira naročito olakotne okolnosti koje bi učinile osnovanim preinačenje odluke o kazni. Također valja naglasiti da se u konkretnom slučaju radi o dva teška prekršaja iz domene sigurnosti prometa na cestama, a za oba prekršaja utvrđena je novčana kazna u gotovo zakonskom minimalnom iznosu, zbog čega je tako izrečena ukupna novčana kazna u svakom smislu pogodna za ostvarivanje svrhe kažnjavanja kako bi utjecala na okrivljenika da ubuduće više ne čini nove prekršaje.

8. Troškovi žalbenog postupka temelje se na odredbi članka 138. st. 2. toč. 3.c Prekršajnog zakona, koji propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Stoga je paušalni iznos tog postupka odmjeren u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (NN 18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna (ekvivalent u eurima), s obzirom na složenost i trajanje tog postupka.

9. Zbog navedenih razloga odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 20. ožujka 2025.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Matea Sačević, v.r.

Renata Popović, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Bjelovaru u 5 otpravaka: za spis, branitelja, okrivljenika i tužitelja.