REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8,52100 Pula-Pola

Poslovni broj P-242/2023-27

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Puli - Pola, po sucu toga suda Tamari Došen, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice CF iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Josipu Valiću, odvjetniku iz Pule, protiv tuženika RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB 53056966535, zastupanog po punomoćniku Saši Poldanu, odvjetniku iz Rijeke, radi utvrđenja ništetnosti i dr., nakon zaključene glavne rasprave održane 5. veljače 2025., u prisutnosti zamjenika punomoćnika stranaka, objavljene 20. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se ništetnom odredba o jednostranoj promjeni kamatne stope sadržana u čl.2. Ugovora o kreditu br. 069-50-5575734, koji je zaključen između tužitelja i tuženika 20. listopada 2010. godine, u dijelu koji glasi:

« …u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora

Kreditor može mijenjati visinu kamatne stope redovne kamate uslijed promjena tržišnih uvjeta na domaćem i/ili stranom tržištu, promjena poslovne politike Kreditora, promjena u kreditnoj monetarnoj politici RH, usklađenja sa važećim propisima, urednosti u poslovanju Korisnika kredita sa Kreditorom, kao i zbog drugih razloga koji mogu utjecati na promjenu kamatne stope. …sukladno Odluci o kamatnim stopama Kreditora»

pa stoga navedena odredba kao i sve kasnije izmjene tih odluka ne proizvode nikakve pravne učinke između ugovornih strana.

II. Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju iznos od 1.144,78 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po stopi određenoj člankom 29. stavak 1. i 2. Zakona o obveznim, a koje teku:

-na iznos od 30,27 eura počev od 1.9.2013. do isplate,

-na iznos od 30,49 eura počev od 1.10.2013. do isplate,

-na iznos od 30,51 eura počev od 1.11.2013. do isplate,

-na iznos od 30,54 eura počev od 1.12.2013. do isplate,

-na iznos od 30,56 eura počev od 1.1.2014. do isplate,

-na iznos od 30,58 eura počev od 1.2.2014. do isplate,

-na iznos od 30,62 eura počev od 1.3.2014. do isplate,

-na iznos od 30,60 eura počev od 1.4.2014. do isplate,

-na iznos od 30,38 eura počev od 1.5.2014. do isplate,

-na iznos od 30,31 eura počev od 1.6.2014. do isplate,

-na iznos od 30,22 eura počev od 1.7.2014. do isplate,

-na iznos od 30,46 eura počev od 1.8.2014. do isplate,

-na iznos od 30,41 eura počev od 1.9.2014. do isplate,

-na iznos od 30,40 eura počev od 1.10.2014. do isplate,

-na iznos od 30,53 eura počev od 1.11.2014. do isplate,

-na iznos od 30,55 eura počev od 13.12.2014. do isplate,

-na iznos od 22,75 eura počev od 12.2.2015. do isplate,

-na iznos od 22,82 eura počev od 13.3.2015. do isplate,

-na iznos od 22,80 eura počev od 12.4.2015. do isplate,

-na iznos od 22,66 eura počev od 9.5.2015. do isplate,

-na iznos od 22,48 eura počev od 16.7.2015. do isplate,

-na iznos od 22,44 eura počev od 13.8.2015. do isplate,

-na iznos od 22,43 eura počev od 17.9.2015. do isplate,

-na iznos od 22,44 eura počev od 17.9.2015. do isplate,

-na iznos od 22,29 eura počev od 24.10.2015. do isplate,

-na iznos od 22,54 eura počev od 14.11.2015. do isplate,

-na iznos od 22,42 eura počev od 16.12.2015. do isplate,

-na iznos od 22,48 eura počev od 29.12.2015. do isplate,

-na iznos od 32,79 eura počev od 20.1.2016. do isplate,

-na iznos od 32,87 eura počev od 18.2.2016. do isplate,

-na iznos od 32,69 eura počev od 16.3.2016. do isplate,

-na iznos od 32,25 eura počev od 13.4.2016. do isplate,

-na iznos od 32,04 eura počev od 15.5.2016. do isplate,

-na iznos od 32,05 eura počev od 15.6.2016. do isplate,

-na iznos od 32,13 eura počev od 9.7.2016. do isplate,

-na iznos od 31,96 eura počev od 18.8.2016. do isplate,

-na iznos od 31,93 eura počev od 10.9.2016. do isplate,

-na iznos od 32,04 eura počev od 12.10.2016. do isplate,

-na iznos od 31,97 eura počev od 13.11.2016. do isplate,

-na iznos od 32,08 eura počev od 14.12.2016. do isplate, sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi parnični trošak od 2.328,10 eura uvećan za zakonske zatezne kamate koje teku od 20. ožujka 2025. do isplate, po stopi nastaloj uvećanjem referentne stope, kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana, dok se u preostalom iznosu do 3.575,00 eura zahtjev odbija kao neosnovan.

IV. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška od 1.250,00 eura kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužbom od 3. travnja 2023. tužiteljica navodi da je 20. listopada 2010. zaključila s tuženikom ugovor o stambenom kreditu bez počeka broj 069-50-5575734 u iznosu kunske protuvrijednosti 52.500,00 eura prema srednjem tečaju tuženika na dan korištenja kredita, s otplatom u 300 mjesečnih anuiteta u kunskoj protuvrijednosti 322,40 eura po srednjem tečaju tuženika na dan dospijeća, zadnjeg dana u mjesecu, uz redovnu godišnju kamatnu stopu koja je u trenutku sklapanja ugovora iznosila 5,50%, promjenjivu Odlukom o kamatnim stopama tuženika i s kamatom po dospijeću u visini zakonske zatezne kamate koja je u trenutku sklapanja Ugovora iznosila 14% godišnje, a promjenjiva je sukladno zakonu, da o redovnoj kamati nisu pregovarali, ugovorom nisu utvrđeni egzaktni parametri i metode izračuna tih parametara koji utječu na promjenu stope ugovorene kamate, koja se povećavala u više navrata a zbog čega su se povećavali anuiteti.

Zahtijeva utvrđenje ništetnom odredbi kojima se ugovara promjena kamatne stope, a podneskom od 29. siječnja 2025. svoj tužbeni zahtjev usklađuje s nalazom i mišljenjem stalnog sudskog vještaka financijske struke pa na ime preplate s osnova promjene kamate potražuje iznos od 1.144,78 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama na pojedinačne iznose.

2. Odgovorom tuženik osporava zahtjev u cijelosti smatrajući da je tužiteljica slobodnom voljom sklopila Ugovor s promjenjivom kamatnom stopom i u valutnoj klauzuli EUR, da su joj prilikom sklapanja ugovora uručeni opći akti kreditora, a tužiteljica se potpisivanjem ugovora suglasila sa svim ugovornim odredbama i uručenim općim aktima kojima je propisan način određivanja visine kamatne stope, način obračuna i plaćanja kamate prema kojima se kamatna stopa utvrđuje ugovorom o kreditu, ugovara se u postotku u odnosu na glavnicu i izražava na godišnjoj razini, a može se ugovoriti kao fiksna ili promjenljiva, da je ugovorna odredba o promjenjivosti kamatne stope jasna, lako uočljiva, razumljiva, da tužiteljica zahtjeva primjenu fiksne kamatne stope što nije ugovoreno, da tužiteljica nije prigovarala niti zahtijevala izmjenu ugovora. Ističe prigovor zastare jer je presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. postala pravomoćna u dijelu koji se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu danom donošenja pa je opći rok zastare od 5 godina sukladno odredbi čl. 225. Zakona o obveznim odnosima započet 13. lipnja 2014. istekao do dana podnošenja tužbe 03. travnja 2023. te predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva.

3. U dokaznom postupku pročitan je ugovor o kreditu, provedeno financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Tomislavu Prpiću, dipl.oec. 29. travnja 2024. te su saslušane svjedokinja DF i tužiteljica.

3.1. Člankom 1. ugovora o kreditu broj 069-50-5575734 odobren je kredit u kunskoj protuvrijednosti 52.500,00 eura prema srednjem tečaju tuženika na dan korištenja kredita, člankom 2. određena je promjenjiva redovna kamata u skladu s Odlukom o kamatnim stopama tuženika koja je tada iznosila 5,50%, člankom 4. dogovoren je rok otplate od 300 mjeseca, člankom 6. utvrđeno je da je riječ o stambenom kreditu, a člankom 7. ugovorena je kamatna stopa koja važi na dan zaključenja ugovora a u slučaju promjene kamatne stope kreditor je ovlašten promijeniti visinu anuiteta te će o istom obavijestiti korisnika u skladu s propisima, a anuiteti dospijevaju na naplatu zadnjeg dana u mjesecu.

3.2. Financijskim vještačenjem provedenim po stalnom sudskom vještaku Tomislavu Prpiću, dipl. oec. 29. travnja 2024. utvrđeno je da je kamatna stopa koja je iskazana u Ugovoru i inicijalnom otplatnom planu prilikom plasmana kredita iznosila 5,500 % godišnje, s primijenjenom proporcionalnom metodom obračuna, da je tužiteljica ugovorila iznos od 52.500,00 eura, da joj je 09. studenog 2010. isplaćeno 385.519,26 kuna prema tečaju od 7,343224HRK za 1 EUR, da je 13. srpnja 2021. tužiteljica uplatila 288.038,08 kuna od čega je 287.584,23 HRK tuženik knjižio na dio glavnice za umanjenje nedospjelih obveza kao 38.405,46 CHF (po tečaju 7,488108 HRK za 1 CHF) te 453,85 kuna na ime kamate (60,61 CHF po tečaju 7,488108 HRK za 1 CHF) Ukupnom uplatom su se zatvarali do tada dospjeli, neplaćeni anuiteti. Tuženik je kamatnu stopu mijenjao 14 puta: 01. listopada 2011. na 5,00%, 01. travnja 2013. na 4,50%, 01. kolovoza 2013. na 6,25%, 01. prosinca 2014. na 6,06%, 01. prosinca 2015. na 6,32%, 01. prosinca 2016. na 5,45%, 01. prosinca 2017. na 5,34%, 01. prosinca 2018. na 5,37%, 01. srpnja 2019. na 5,29%, 01. prosinca 2019. na 5,24%, 01. siječnja 2020. na 5,03%, 01. srpnja 2020. na 4,80%, 01. siječnja 2021. na 4,63% i 01. srpnja 2021. na 4,37%. Pod pretpostavkom da se kamatna stopa nije promijenila, uz primjenu kamatne stope poznate na dan sklapanja ugovora o kreditu (5,50%), tužiteljica je do konačne otplate na ime kamata, preplatila iznos od 1.144,78 €. Navođenje CHF u nalazu je omaška u pisanju jer se iz tečajne liste tuženika broj 133 koja se primjenjuje na dan 13. srpnja 2021. vidi da se srednji tečaj od 7.488108 odnosi na EUR.

3.3. DF iskazuje da, ugovorenu promjenjivu kamatnu stopu tuženik ne može samovoljno mijenjati, jer Hrvatska narodna banka određuje raspon kamatnih stopa i vrši nadzor, klijentu se kaže ono što piše u čl. 2 ugovora, detaljnije objašnjenje mu se ne pruža, potpisom ugovora korisnik prihvati uvjete i objašnjenja ponuđena prvenstveno u pisanom obliku, a potom i ono što je eventualno rečeno usmeno, postupak kod javnog bilježnika vezano za čitanje ili objašnjenje ugovora joj kao zaposleniku tuženika nije poznato jer nitko iz banke nije odlazio s klijentom javnom bilježniku, klijent je uvijek mogao postaviti dodatno pitanje za svaku odredbu ugovora pa i zatražiti pojašnjenje o odlukama banke, ukoliko ne bi imali odgovor banka bi pitanje klijenta uputila odjelu koji na pitanje može odgovoriti, a o tome bi postojao pisani trag, u listopadu 2010. tuženik je nudio kredite u eurima i kunama, a misli da nije bilo kredita u švicarskim francima.

3.4. Tužiteljica, po zvanju inženjer agronomije, iskazuje da je bila zaposlenik Raiffeisen stambene štedionice, da je ugovor o kreditu sklopila 2010. za rješenje stambenog pitanja, razgovarala je s osobnom bankaricom koja ju je uputila na dizanje kredita s promjenjivom kamatnom stopom jer su ti krediti bili jeftiniji, a promjene kamatnih stopa su prema objašnjenju trebale biti minimalne, nije joj objasnila kako će se mijenjati kamatna stopa jer se većina razgovora odnosila na sređivanje papirologije vezane uz kuću, banka je sastavila ugovor koji je pročitala ali se ne sjeća da je tražila izmjene ugovora, niti zna da bi njezin ugovor imao povoljnije uvjete u odnose na druge korisnike.

4. Provedenim dokazima je utvrđeno:

- da je tužiteljica s tuženikom 20. listopada 2010. zaključila ugovor o kreditu broj 069-50-5575734 u iznosu kunske protuvrijednosti 52.500,00 eura prema srednjem tečaju tuženika na dan korištenja kredita, s otplatom u 300 mjesečna anuiteta u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika na dan dospijeća, zadnji dan u mjesecu, radi rješavanja stambenog pitanja.

- da je člankom 2. ugovorena promjenjiva kamatna stopa,

- da je ugovor o kreditu sastavio tuženik na svome standardnom obrascu,

- da ugovor ne sadrži definirane parametre za promjenu kamatne stope,

- da je tužiteljica zbog promjene kamatne stope preplatila 1.144,78 eura.

5. Člankom 2. Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine br. 75/2009, 112/2012, 143/2013, 147/2013, 9/2015, 78/2015, 102/2015, 52/2016) koji je stupio na snagu 1. siječnja 2010. definirani su pojmovi:

„potrošač je fizička osoba koja u transakcijama obuhvaćenima ovim Zakonom djeluje izvan poslovne djelatnosti ili slobodnog zanimanja“,

„ugovor o kreditu, u smislu ovoga Zakona, je ugovor u kojem vjerovnik odobrava ili obećava odobriti potrošaču kredit u obliku odgode plaćanja, zajma ili slične financijske nagodbe, osim ugovora o trajnom pružanju usluge ili isporuke proizvoda iste vrste kada potrošač plaća za takve usluge ili proizvode tijekom cjelokupne njihove isporuke u obliku obroka“ i

„potrošačko kreditiranje je pravni posao kojim se jedna ugovorna strana obvezuje drugoj staviti na raspolaganje određeni iznos novčanih sredstava, na određeno ili neodređeno vrijeme, za neku namjenu ili bez utvrđene namjene, a druga se ugovorna strana obvezuje plaćati ugovorene kamate, odnosno ugovorene naknade, te iskorišteni iznos novca vratiti u vrijeme i na način kako je ugovoreno, kao i svaki drugi pravni posao, koji je po svojoj gospodarskoj biti jednak ovome pravnome poslu“.

6. Člankom 71. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/07.) koji je izmijenjen i dopunjen Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/2009, 89/2009, 75/2009, 133/2009, 78/2012, 56/2013.) vrijedio do 8. travnja 2014., stupanja na snagu Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" 41/2014., 110/2015. i 14/2019.) definiran je pojam ugovora o potrošačkom zajmu kojim se obvezuje zajmodavac da potrošaču stavi na raspolaganje određeni iznos novca, a potrošač se obvezuje da mu plaća određenu kamatu i dobiveni iznos vrati u vrijeme i na način utvrđen ugovorom.

Prema članku 96. Zakona o zaštiti potrošača ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca. Prema članku 97. ugovorna odredba kojom se potrošaču nameću određene obveze, a da potrošač prije sklapanja ugovora nije bio u mogućnosti upoznati se s tom odredbom ili odredba kojom se trgovcu dopušta da jednostrano mijenja ugovorne odredbe bez valjanog, ugovorom predviđenog razloga mogla bi se smatrati nepoštenom, a prema članku 102. Zakona o zaštiti potrošača nepoštena ugovorna odredba je ništava.

7. Člancima 1021-1025 Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022. i 155/2023.) uređen je ugovor o kreditu kojim se banka obvezuje korisniku kredita staviti na raspolaganje određeni iznos novčanih sredstava, na određeno ili neodređeno vrijeme, za neku namjenu ili bez utvrđene namjene, a korisnik se obvezuje banci plaćati ugovorene kamate i iskorišteni iznos novca vratiti u vrijeme i na način kako je ugovoreno. Članak 1022. st.2. Zakona o obveznim odnosima određuje da se ugovorom o kreditu utvrđuju iznos te uvjeti davanja, korištenja i vraćanja kredita. Ugovor o kreditu banka može otkazati prije isteka ugovorenog roka i u slučaju insolventnosti korisnika čak i kad nije utvrđena sudskom odlukom, u slučaju prestanka pravne osobe ili smrti korisnika, ako bi u tim slučajevima davatelj kredita došao u bitno nepovoljniji položaj. Korisnik kredita može raskinuti ugovor prije nego što je počeo koristiti kredit.

Ugovor o kreditu je dvostrani pravni posao na kojeg se primjenjuju temeljna načela obveznog prava načelo ravnopravnosti, dužnosti suradnje sudionika, načelo savjesnosti i poštenja.

Zakon o obveznim odnosima određuje sadržaj ugovora o kreditu na način da ugovor sadrži uvjete davanja, korištenja i vraćanja kredita. Ugovor bi trebao sadržavati kamatu, cijenu bančinih novčanih sredstava.

8. Sustav zaštite potrošača uspostavljen Direktivom 93/13 temelji se na ideji da se potrošač, zbog činjenice da nije utjecao na sadržaj budućeg ugovora, nalazi u slabijem položaju u odnosu na trgovca u pogledu pregovaračke snage i razine obaviještenosti, u položaju koji vodi do pristanka na uvjete koje je prethodno sastavio trgovac kao poslovni subjekt bez mogućnosti utjecaja potrošača na njihov sadržaj (osobito u Presudi Caja de Ahorros y Monte de Piedad de Madrid, C-484/08, EU:C:2010:309, t. 27).

Članak 6. stavak 1. i članak 7. stavak 1. Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima treba tumačiti na način da im se protivi to da, u slučaju ništavosti nepoštene ugovorne odredbe kojom se potrošaču nalaže plaćanje svih troškova zasnivanja i brisanja hipoteke, nacionalni sud odbije potrošaču povrat iznosa plaćenih na temelju navedene ugovorne odredbe, osim ako odredbe nacionalnog prava koje bi se primjenjivale da nema te ugovorne odredbe nalažu potrošaču snošenje svih ili dijela tih troškova.

Članak 3., članak 4. stavak 2. i članak 5. Direktive 93/13 treba tumačiti na način da se ugovorne odredbe koje su obuhvaćene pojmom „glavni predmet ugovora” trebaju shvatiti kao one koje utvrđuju bitne činidbe tog ugovora i koje ga kao takve određuju. Činjenica da je naknada za otvaranje uključena u ukupan trošak hipotekarnog zajma ne može je učiniti bitnom činidbom. Sud države članice dužan je provjeriti jasnoću i razumljivost ugovorne odredbe koja se odnosi na glavni predmet ugovora, i to neovisno o prenošenju članka 4. stavka 2. te direktive u pravni poredak te države članice.

Članak 3. stavak 1. Direktive 93/13 treba tumačiti na način da ugovorna odredba ugovora o zajmu sklopljenog između potrošača i financijske institucije kojom se potrošaču nalaže plaćanje naknade za otvaranje može stvoriti na štetu potrošača znatniju neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka u suprotnosti sa zahtjevom dobre vjere, kad financijska institucija ne dokaže da ta naknada odgovara stvarno pruženim uslugama i nastalim troškovima.

Članak 6. stavak 1. i članak 7. stavak 1. Direktive 93/13 treba tumačiti na način da im se ne protivi to da podnošenje tužbe radi ostvarivanja restitucijskih učinaka utvrđenja ništavosti nepoštene ugovorne odredbe podliježe roku zastare, pod uvjetom da početak tog roka i njegovo trajanje ne čine praktički nemogućim ili pretjerano teškim ostvarivanje potrošačeva prava na zahtijevanje takvog povrata.

Članak 6. stavak 1. i članak 7. stavak 1. Direktive 93/13 te načelo djelotvornosti treba tumačiti na način da im se protivi sustav koji dopušta da dio postupovnih troškova snosi potrošač, ovisno o visini neosnovano plaćenih iznosa koji su mu vraćeni nakon utvrđenja ništavosti ugovorne odredbe zbog njezine nepoštenosti, s obzirom na to da takav sustav stvara znatnu prepreku koja potrošača može odvratiti od ostvarivanja prava na djelotvorni sudski nadzor eventualne nepoštenosti ugovornih odredaba. (Presuda Suda Europske unije od 16. srpnja 2020. u spojenim predmetima C-224/19 i C-259/19).

9. Odredba ugovora da se promjena kamatne stope vrši odlukom kreditora o kamatnim stopama, da se kamatna stopa može mijenjati uslijed promjene tržišnih uvjeta na domaćem ili stranom tržištu, promjene poslovne politike kreditora, promjene u kreditno monetarnoj politici RH, usklađenja s propisima, urednosti u poslovanju korisnika kredita, ne ukazuje da su ugovorne strane pregovarale o okolnostima buduće promjene kamatne stope. Nesporno je ugovornim stranama bila poznata visina kamatne stope na dan sklapanja ugovora određena po banci, ali nisu bili poznati kriteriji za kasniju izmjenu kamatne stope, davatelj kredita je uzeo pravo kamatnu stopu jednostrano mijenjati ne navodeći niti dajući naslutiti što bi mogao biti razlog budućih promjena zbog čega buduća promjenjiva kamatna stopa nije bila određena niti odrediva u vrijeme zaključenja ugovora, a pristanak korisnika na promjene potpisom unaprijed formuliranog standardnog ugovora o kreditu ne može se smatrati valjanim. Odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi, kao sastavni dio standardnog ugovora o kreditu sastavljenog od banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, koja promjenu ugovorne kamate čini ovisnom isključivo o odluci jednog ugovaratelja, banke, bez da istovremeno precizno odredi kriterije promjenjivosti unijeta je u ugovor bez utjecaja korisnika kredita na njegov sadržaj. Davatelj kredita je korisnika doveo u situaciju prihvaćanja ili ne prihvaćanja postavljenih uvjeta, suprotno načelu savjesnosti i poštenja nameće mu kamatu, bitan sastojak ugovora, obvezu koju nitko nije mogao sagledati u vrijeme sklapanja ugovora. Nametnuta obveza uzrokovala je neravnotežu u pravima i obvezama korisnika kredita jer vjerovnik jednostrano određuje obvezu dužnika, koji promjenu ne može predvidjeti, a pravilnost promjene ne može provjeriti jer nema kriterija što je suprotno načelu ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima, načelu dužnosti njihove suradnje te načelu zabrane zlouporabe prava. Tuženik je postupio suprotno načelu savjesnosti i poštenja stvorivši neravnotežu u pravima i obvezama na štetu tužiteljice ugovaranjem ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi jer se o njoj nije pojedinačno pregovaralo i jer je o parametrima bitnim za donošenje odluke nije obavijestio.

10. Dio ugovornih odredbi koji se odnose na promjenu stope redovne kamate utvrđen je protivnim načelima obveznog prava, ništetnim u skladu s člankom 324. Zakona o obveznim odnosima. Prema čl. 328. Zakona o obveznim odnosima pravo na isticanje ništetnosti se ne gasi.

11. Tužba podnesena 3. travnja 2023. se odnosi na utvrđenje ništetnim pojedinih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i isplatu novčanog iznosa razlike proizašle zbog promjene kamatne stope dospjele od 1. rujna 2013. do 14. prosinca 2016.

Prema pravnom shvaćanju zauzetom na prvoj sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (1/20) održanoj 30. siječnja 2020. zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05 (članak 104. stavak 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.

S obzirom da se zahtjev za isplatom temelji na ništetnoj odredbi o promjenjivoj, povećanoj kamatnoj stopi, stjecanju bez osnove, što je utvrđeno ovom odlukom, neosnovan je prigovor zastare premda je ugovor zaključen 2010., kredit isplaćen u 2016., a tužba ponijeta 2023.

12. Sporedno potraživanje, zakonska zatezna kamata određena je u skladu s čl. 29. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke od 7% ("Narodne novine" 74/11.,1/12.,73/12.,1/13.,83/13.,1/14., 80/14. i 1/15.), koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećane za pet postotnih poena, počevši od 1. kolovoza 2015. uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, počevši s 1. siječnjem 2023. po stopi nastaloj uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a počevši s 30. prosincem 2023. uvećanjem referentne stope, kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a dosuđena je od dana dospijeća, u skladu s nalazom financijskog vještaka.

13. Tužiteljici je priznat trošak vještačenja od 400,00 eura, trošak pristojbe na tužbu i presudu po 26,55 eura, nagrade punomoćniku za sastav tužbe, podneska od 21. studenog 2023., 29. siječnja 2025., zastupanja na ročištu 27. studenog 2023., 28. veljače i 28. listopada 2024. i 5. veljače 2025., po 100 bodova i ročištu za objavu prema Tbr.9.3. OT 50 bodova, ukupno 750 bodova, što primjenom Tbr. 46., 52.st.3 i 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" 138/2023.) iznosi 1.875,00 eura.

Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br.. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011.službeni pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023.).

Sud je na zahtjev tužitelja u skladu s čl. 151. st.3. Zakona o parničnom postupku odredio plaćanje zatezne kamate na troškove postupka po stopi utvrđenoj čl. 29. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima.

U Puli 20. ožujka 2025.

S u d a c

Tamara Došen

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovome sudu u roku od 15 dana od dana objave odluke. O žalbi odlučuje županijski sud.

Dostavna naredba:

1. punomoćniku tužiteljice Josipu Valiću, odvjetniku iz Pule

2. punomoćniku tuženika Saši Poldanu, odvjetniku iz Rijeke