Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-1907/2024
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinje Renate Popović, predsjednice vijeća, te sudaca Davorka Kučana i Drage Klasnića, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Matee Sačević, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog TĆ, zbog prekršaja iz čl. 229. st. 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19, 42/20, 85/22, 114/22; dalje: ZSPC), odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pp-16670/2023 od 7. veljače 2024., u sjednici vijeća održanoj 20. ožujka 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba okrivljenog TĆ kao neosnovana te se potvrđuje pobijana presuda.
II. Na temelju čl. 139. st. 3. i čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22; dalje: PZ), okrivljeni TĆ je obvezan naknaditi iznos troškova žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 40,00 EUR (četrdeset eura) u roku petnaest dana od primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Citiranom presudom Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu okrivljeni TĆ je proglašen krivim zbog prekršaja iz članka 229. stavka 7. ZSPC-a, činjenično opisanog u izreci, te mu je primjenom članka 37. Prekršajnog zakona izrečena ublažena novčana kazna u iznosu od 270,00 eura.
1.1. Istom presudom okrivljenik je obvezan platiti troškove prekršajnog postupka u iznosu od 13,27 eura u roku od 30 dana od dana pravomoćnosti prvostupanjske presude.
2. Protiv prvostupanjske presude okrivljeni TĆ je putem branitelja iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Goran Vuletić i Iva Kužnar u Zagrebu, pravodobno podnio žalbu u kojoj u bitnome navodi da činjenica da okrivljenik nije u traženim podacima o vozaču naveo OIB i datum rođenja osobe koja je u vrijeme kritične zgode upravljala vozilom okrivljenika, sama za sebe nikako ne predstavlja da podaci koje je okrivljenik dao nisu vjerodostojni, a sud je u nedostatku dokaza trebao primijeniti načelo in dubio pro reo. Ističe da je okrivljenik dostavio tražene podatke u ostavljenom roku, nije dostavio izmišljene podatke i ne izbjegava svoju odgovornost kao vlasnika vozila. Također navodi da nije u financijskoj mogućnosti platiti ovako visoku kaznu. Zbog svega navedenog u žalbi, predlaže da se njegova žalba prihvati.
3. Žalba je neosnovana.
4. Razmotrivši predmet, ispitujući prvostupanjsku presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. PZ-a, uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (dalje: Sud) je utvrdio da presudom nisu povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava na štetu okrivljenika, niti su počinjene one bitne povrede postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, te nije nastupila zastara prekršajnog progona.
5. Ispitujući pobijanu presudu, ovaj Sud smatra da je prvostupanjski sud nakon provedenog postupka i svih potrebnih dokaza, te na osnovu cjelokupne materijalne dokumentacije, utvrdio sve odlučne činjenice te izveo na zakonu osnovan zaključak o krivnji okrivljenika za prekršaj iz primijenjenog propisa. Za svoju odluku prvostupanjski sud je iznio valjane i dostatne razloge koje je valjano obrazložio.
5.1. Naime, nisu osnovani navodi okrivljenika iz žalbe u kojima tvrdi da nije dostavio izmišljene podatke, da je postupio po zahtjevu i u ostavljenom roku dostavio podatke o vozaču i da činjenica da uz ime i prezime te osobe nije naveden datum rođenja ili OIB ne znači samo po sebi da su podaci nevjerodostojni.
5.2. Prvostupanjski sud je pravilno i potpuno utvrdio sve odlučne činjenice u ovom postupku i temeljem istih nedvojbeno utvrdio da je okrivljenik počinio prekršaj koji mu se optužnim aktom stavlja na teret. Tako je sud nakon obavljenog uvida u popunjeni obrazac podaci o vozaču, utvrdio da je okrivljenik kao vozača naveo osobu imena RĆ, s mjestom prebivališta u [adresa], Bosna i Hercegovina, bez navođenja OIB [osobni identifikacijski broj]a ili datuma rođenja. Kako to proizlazi iz optužnog akta i iz samog činjeničnog opisa prekršaja, ovlašteni tužitelj zbog nepotpunih podataka nije mogao izvršiti provjeru u informacijskom sustavu MUP-a odnosno provjeriti o kojoj se osobi točno radi i je li ista u vrijeme počinjenja prekršaja bila evidentirana da boravi na području Republike Hrvatske provjerom prelaska države granice zbog čega nije bilo moguće toj osobi dostaviti obavijest o počinjenom prekršaju.
5.3. Ovaj je Sud stava da je pravilno prvostupanjski sud podatke o vozaču u vrijeme počinjenja prekršaja koje je okrivljenik dostavio ocijenio nevjerodostojnima i istog proglasio krivim za djelo prekršaja iz članka 229. stavka 7. ZSPC-a jer okrivljenik nije tužitelju dostavio tražene podatke kako bi isti bio u mogućnosti točno i pravilno utvrditi tko je osoba koja je počinila predmetni prekršaj i dostaviti joj obavijest o počinjenom prekršaju. Nije dovoljno dostaviti samo ime i prezime osobe uz adresu, a posebice u stranoj državi, već podaci moraju sadržavati barem datum rođenja kako bi se nedvojbeno mogao utvrditi identitet osobe o kojoj se radi. Zbog svega navedenog, radi se o nevjerodostojnim podacima.
5.4. S obzirom na navedeno, valjalo je odbiti žalbu okrivljenika kao neosnovanu, jer se navedeni podaci o vozaču ne mogu smatrati vjerodostojnim podacima u smislu odredbe članka 229. stavka 3. i 7. ZSPC-a, te za otklanjanje odgovornosti vlasnika vozila za ovaj prekršaj nije dovoljno dostaviti podatke o bilo kojoj osobi u zakonom propisanom roku, već ti podaci moraju biti vjerodostojni i potpuni, što u konkretnom predmetu nije slučaj. Stoga je ovaj Sud mišljenja da su navodi iz obrane i žalbe okrivljenika upereni isključivo ka otklanjanju njegove prekršajne odgovornosti.
6. Ispitujući potom odluku o kazni ovaj Sud je stava da je prvostupanjski sud cijenio sve okolnosti iz članka 36. PZ-a te je opravdano okrivljeniku za predmetni prekršaj izrekao ublaženu novčanu kaznu, dakle ispod zakonom propisanog minimuma, stoga je ovaj Sud stajališta da je kazna primjerena težini počinjenog prekršaja i prekršajnoj odgovornosti okrivljenika, te je pravilna ocjena prvostupanjskog suda da će njome biti ostvarena svrha kažnjavanja. Okrivljenik navodima iz žalbe nije doveo u pitanje preinačenje odluke o kazni obzirom da se navedene okolnosti ne smatraju naročito olakotnima niti su isti dokumentirani.
7. Odluka o paušalnom iznosu troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c PZ-a. Kako je Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj:18/13), propisan opći okvir paušalne svote u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna (ekvivalent u eurima). Sud je paušalni iznos troškova prekršajnog postupka iz članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona odredio u iznosu od 40,00 eura, što je po mišljenju ovog suda primjereno s obzirom na složenost i trajanje postupka, a obzirom da nema podataka o imovnom stanju okrivljenika mišljenja je da takav iznos troškova neće utjecati na njegovo uzdržavanje.
8. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci presude.
U Zagrebu 20. ožujka 2025.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Matea Sačević, v.r.
Renata Popović, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu, u 5 otpravaka: za spis, branitelja, okrivljenika i tužitelja.
