Poslovni broj: P- 605/2023-23
Republika Hrvatska
Općinski sud Vinkovcima
Trg bana Josipa Šokčevića 17
32100 Vinkovci
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Vinkovcima, OIB: 77561654785 po sucu Mariji Pavlović, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, protiv tuženika FP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Andrei Kunac ,odvjetnici iz Rijeke, radi isplate, nakon zaključene glavne i javne rasprave, održane u nazočnosti punomoćnika tužitelja dipl. iur. MP i zamjenika punomoćnika tužene odvjetnika Hrvoja Plavšića, 18. veljače 2025. objavljena temelju čl. 335. ZPP-a, 20.ožujka 2025.
p r e s u d i o j e
1.Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
„Nalaže se tuženoj FP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužitelju Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, isplati iznos od 252.184,00 kuna/ 33.470,57 eura[1] sa zakonskom zateznom kamatom od 19.3.2017. pa do isplate o prosječenoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.“
2. Nalaže se tužitelju da naknadi tuženoj troškove parničnog postupka u iznosu od 10.000,00 eura u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1.Tužitelj je podnio tužbu protiv tužene radi isplate. U tužbi navodi da je pok. NP temeljem rješenja tužitelja od 3. 12. 1998 i 17. 12. 1999 bio korisnik invalidske mirovine, prema osnovici za vojni čin časničkog namjesnika, sukladno izvodu iz odluke Ministarstva obrane RH. Nadalje navodi da je pravomoćnom presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu br. Ko-1994/09 od **.**.2005. NP proglašen krivim za kazneno djelo prijevare budući da mu čin časničkog namjesnika nikada nije bio dodijeljen već je imao čin vojnik, odnosno da je prilikom podnošenja zahtjeva za priznanje i određivanje prava mirovinu doveo tužitelj u zabludu, budući da mu je na temelju lažnog činjeničnog stanja priznata i određena mirovina u većem iznosu nego što mu je stvarno pripada, te da mu je na opisani način nepripadno isplaćena mirovinu u većem iznosu i to u iznosu od 252,184.00 kuna. Nadalje navode da je NP umro a njegovom zakonskom nasljednicom na temelju rješenja o nasljeđivanju od 7. 4. 2016. proglašena tužena. Stoga tužitelj predlaže sudu da donese presudu kojom će naložiti tuženoj isplatu iznos od 252.184,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama.
2.U odgovoru na tužbu tužena navodi da u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev kao neosnovan. Prije svega, tužena ističe prigovor promašene pasivne legitimacije, navodeći da nikada nije stekla bez osnove ništa od tužitelja slijedom čega bi tužitelj imao pravnu osnovu išta potraživati od nje. Nadalje navodi da je pokojni NP na temelju presude Općinskog kaznenog suda posl.br. Ko-1994/09 od dana 08. svibnja 2021. oglašen krivim za kazneno djelo protiv imovine – prijevarom iz članka 224. stavak 1. u svezi sa člankom 61. Kaznenog zakona, što je od 1. lipnja 2006. godine do 30. travnja 2009. godine primao nepripadne iznose invalidske mirovine na teret državnog proračuna, slijedom čega mu je izrečena kazna zatvora od jedne godine zamijenjena uvjetnom osudom te je na temelju iste pokojni NP vratio tužitelju iznos od 71.804,99 kuna. Navodi da su sva dugovanja koja je pokojni NP imao prema tužitelju jesu u cijelosti podmirena, odnosno da dugovi ne postoje slijedom čega iste nije niti mogla naslijediti, odnosno da pok. RP nije imao ikakvih dugovanja prema tužitelju jer je ista u cijelosti podmirio, slijedom čega niti one ne može biti pasivno legitimirana za nekakva dugovanja svojega pokojnog supruga koja u trenutku smrti nisu niti postojala. Nadalje, tužena ističe i prigovor zastare, navodeći da pravo Zavoda na utvrđivanje nepripadne isplate i prava na povrat nepripadne isplate zastarijeva 5 godina od dana kada je zastara počela teći, dok je stavkom 2. određeno da zastara počinje teći nakon isteka godine u kojoj je Zavod saznao za nepripadnu isplatu, odnosno za osobu primatelja nepripadne isplate. Nadalje navodi da je pravomoćnom presudom posl.br. Ko-1994/09 pokojni NP vratio tužitelju iznos od 71.804,99 kuna, dok je sa preostalim dijelom imovinsko pravnog zahtjeva tužitelj upućen u parnicu, a koju parnicu u roku od 3 mjeseca od donošenja navedene presude tužitelj nikada nije pokrenuo, a budući to nije učinio, tužena smatra da je nesporno kako je tužitelj u cijelosti prekludiran u isticanju bilo kakvog tužbenog zahtjeva u odnosu na nešto što je već utvrđeno u presudu Općinskog kaznenog suda u Zagrebu. Nadalje u odgovoru na tužbu tužena predlaže sudu da odbaci tužbu tužitelja kao neurednu, navodeći da je tužitelj vrijednost predmeta spora označava u visini od 252.184,00 kuna dok u samom tužbenom zahtjevu navodi kako potražuje iznos od 225.184,00 kuna sa zateznom kamatom od
godine, te da je
nejasno koji iznos tužitelj potražuje, na osnovu čega i slično, sukladno čemu je sama tužba tužitelja nepodobna za raspravljanje. Tužena nadalje navodi da je tužitelj već pokušao neosnovano naplatiti od nje utuženi iznos na način da je dana 3. srpnja 2017. godine donio Rješenje KLASA: UP/I 140-03/17- 01/03310163605 URBROJ:341- 22-05/3-17-24973 kojim tuženoj utvrđuje nepripadnu isplatu za razdoblje od 01.01.1997. do 30.04.2009. u svoti od ukupno 252.184,00 kuna te joj nalaže isplatu, da je ona protiv toga rješenja pokrenula upravni spor u kojemu je uspjela u cijelosti, odnosno u kojemu je donesena presuda Visokog upravnog suda Republike Hrvatske posl.br. Usž-1894/2019-2 od dana 23. rujna 2020. u kojemu je predmetno rješenje poništeno uz obrazloženje kako se strankom u smislu odredbe članka 164. ZOMO-a smatra samo korisnik mirovinskih primanja koji je primio neko novčano davanje iz mirovinskog osiguranja koje mu pripada, odnosno kako normativni okvir ZOMO/98 nije uredio mogućnost da univerzalni pravni slijednik u cijelosti preuzima pravni položaj pravnog prednika, te da u odnosu na nju kao nasljednicu pokojnog NP nije postojala zakonska osnova za pokretanje postupka po službenoj dužnosti i donošenja prvostupanjskog rješenja. Stoga tužena predlaže sudu odbaciti tužbu tužitelja kao nedopuštenu, a podredno odbiti tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja kao u cijelosti neosnovan, te naložiti tužitelju da tuženoj nadoknadi prouzročeni parnični trošak zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja presude do konačne isplate.
3.U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje od 3.12.1998. i 17.12.1999, Presudu Ko-1994/09 Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, Rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje od 15.10.14. i 14.10. 14., u obračun mirovinskih primanja, promet računa RP, u potvrda o izvršenim transakcijama, Rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje od 3.7.2017., Presudu Visokog upravnog suda Usž-1894/19 od 23.9.20. te u ispisi transakcija.
4.Provedeni dokazi ocijenjeni su u smislu odredbe čl.8. Zakona o parničnom postupku ( "Narodne novine" RH br. 53/91, 91/92, 112 /99, 88/01, 117/03, 25/13, 89/14, 70/19 dalje ZPP-a),
5. Rješenjem Županijskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici br Gž- 82/2023-2 od 9. 5 2023. ukinuta je presuda ovoga suda br. P-454/21-13 od 6. 12. 2022. kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja i predmet je vraćen na ponovno odlučivanje.
5. 1. U obrazloženju navedenog rješenja dana je uputa prvostupanjskom sudu da u ponovljenom postupku ponovo ocijeniti sve provedene dokaze i na temelju istih odlučiti o prigovoru zastare, kao i o prigovorima tužitelja da je određenim radnjama tužitelja u odnosu na tuženicu došlo do prekida odnosno zastoja zastare, te ukoliko ocijeni da prigovor zastare nije osnovan ili je djelomično osnovan, da je potrebno ocijeniti i prigovor tuženice koji se odnosi na visinu tražbine tužitelja.
6.Nesporno je da je prednik tužene presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu br. Ko-1994/09 od **.**.2005. NP proglašen krivim za kazneno djelo protiv imovine- prijevarom iz čl. 224. st. 1. Kaznenog zakona, te mu je izrečena kazna zatvora koja se neće izvršiti ukoliko okrivljenik u roku od 4 godine ne počini novo kazneno djelo te pod daljnjim uvjetom da u roku od 3 godine vrati oštećeniku iznos od 71.804,99 kuna.
6.Sporna je pasivna legitimacija tužene.
6.1. Sporna je osnovanost i visina tužbenog zahtjeva .
6.1.Spornim se ukazuje da li je navedena tražbina tužitelja zastarjela, da li je prednik tužene prethodno podmirio tražbinu tužitelja.
7.Neosnovan je prigovor nedostatka pasivne legitimacije.
Naime, iz Rješenje o nasljeđivanju iza pok. RP od 7. 4. 2016. br O- 518/16 proistječe da je njegovim nasljednikom na temelju zakona proglašena tužena ĐP supruga ostavitelja u cijelosti.
Odredbom čl. 139. st. 1. Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine" RH br. 48/03, 163/03, 35/05 u daljnjem tekstu: ZN), propisano da nasljednik odgovara za ostaviteljeve dugove, a prema st. 3. istog članka nasljednik odgovara za ostaviteljeve dugove do visine vrijednosti naslijeđene imovine, s tim da na visinu ostaviteljeve imovine i vrijednosti ostaviteljevih dugova i one koje je ostavitelj podmirio, sud ne pazi po službenoj dužnosti.
8. Tužitelj od tužene kao zakonske nasljednice osiguranika tužitelja, a radi povrata iznosa koji je nepripadno isplaćen osiguraniku tuženika u vremenskom periodu od 1. 1. 1997. pa do 30. 9. 2009. može tražiti samo kao stjecane bez osnove, odnosno kao odgovornost nasljednika za dugove ostavitelja.
Stoga su neosnovane tvrdnje tužitelja da je poduzimanjem službenih radnji radi utvrđivanja naplate nepripadno isplaćenog iznosa na način da je tuženoj 3. 3. 2017. dostavljen poziv radi namirenje predmetnog duga, te da je time sukladno čl. 169. Zakona o mirovinskom osiguranju prekinut tijeka zastare
9. Naime, tužena kao zakonska nasljednica NP nije osiguranik tuženika i ona kao takva ne može odgovarati za dugove svog prednika na temelju odredbi Zakona o mirovinskom osiguranju, pa se u tom smislu i na tijek zastare i prekid zastare ne primjenjuju odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju, već se primjenjuju odredbe Zakona o obveznim odnosima.
10.Rješenjem Hrvatskog zavod za mirovinsko osiguranje od 14.10.2014., poništena su rješenja Zavoda od 3. 12. 1998. i 17. 12. 1999. kojim je predniku tužene priznato pravo na naknadu plaće u svoti od 4.511,00 kuna od 1. 1. 1997., odnosno rješenjem od 17.12.1999. u iznosu od 6.422,54 kuna, te mu je istim rješenjem određena naknada plaće u iznosu od 4.074,46 kuna počevši od 1. 1. 1997., a koje rješenje je postalo konačno 19. 11. 2014.
10.1.Rješenja kojim je predniku tuženika određena mirovina u većem iznosu su poništena, tako da više nema rješenja koja su predstavljala osnovu za isplaćene nepripadne mirovine.
10. 2. Glede istaknutog prigovora zastare u odnosu na predmetnu tražbinu primjenjuju se odredba Zakona o obveznim odnosima iz čl. 225. Zakona o obveznim odnosima ( Narodne novine RH br. 35/2005 dalje ZOO-a) prema kojem se primjenjuje zastarni rok od 5 godina.
10. 3. Sukladno čl. 242. st. 1. i 2. ZOO-a, poništenjem rješenja kojim je utvrđena nepripadna mirovina predniku tužene nije došlo do prekida zastare, jer je to rješenje pravomoćno poništeno.
11. Neosnovani su navodi tužitelja, da je dostavljanjem poziva tuženoj od 3. 3.2017. radi namirenja duga prekinut tijek zastare , budući sukladno čl. 244. ZOO-a, za prekid zastre nije dovoljno da vjerovnik pozove dužnika pisano ili usmeno da ispuni obvezu.
12.Rješenje od 14. 11. 2014. kojim se RP određuje naknada u iznosu od 4.074,46 mjesečno počevši od 1. 1. 1997. i kojim su poništena rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje od 3. 12. 1998. i 17. 12. 1999. postalo je konačno 19. 11. 2014., a tužitelj je tužbu podnio tužbu 7.10. 2021, dakle, nakon proteka zastarnog roka iz čl. 225. ZOO-a
13. Obzirom da je sud ocijenio osnovanim prigovor zastare, nije odlučivao o visini tužbenog zahtjeva i o ostalim istaknutim prigovorima.
14.Temeljem izrečenog sud je donio odluku kao točci I izreke.
15. Odluka o troškovima temelji se na odredbi čl. 154. st.1. ZPP-a. Sukladno čl. 155. st. 1. ZPP-a, sud je priznao tuženoj troškove za zastupanje po punomoćniku određenih sukladno odvjetničkoj Tarifi i to za sastav odgovora na tužbu 1.000,00 eura, za zastupanje na ročištu od 4.10. 2022., od 8.11. 2022., 18.2. 2025., za sastav podneska od 18.10. 2022., 7.11.2022. i 17. 2. 2025. za sastav odgovora na žalbu po 1.000,00 eura, odnosno ukupno 8.000,00 eura, a što uvećano za PDV iznosi 10.000,00 eura.
Tuženoj sud nije priznao trošak sudske pristojbe za odgovor na žalbu, budući ista nije plaćane u trenutku donošenja presude.
Stoga je sud dosudio tuženoj ukupne troškove parničnog postupka u iznosu od 10.000,00 eura.
U Vinkovcima, 20. ožujka 2025.
Sudac;
Marija Pavlović
POUKA O PRAVNOM LIJEKU
Protiv ove presude dopuštena je žalbu u roku od 15 dana od dana prijema ovjerenog prijepisa iste.
Žalba se podnosi ovome sudu u tri primjerka, a o njoj u drugom stupnju odlučuje Županijski sud.
OBAVIJEST;
1. Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Zagreb, A. Mihanovića 3
2. odvjetnica Andrea Kunac, Rijeka - punomoćnik tuženika