Broj: Ppž-9375/2024
REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinje Renate Popović, kao predsjednice vijeća, te Davorka Kučana i Drage Klasnića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Matee Sačević, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog ĐZ, zbog prekršaja iz članka 53. stavka 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 92/14, 64/15, 70/19 i 42/20; dalje: ZSPC), rješavajući o žalbi tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zadarske, Postaje prometne policije Zadar podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Zadru, broj: Pp-1529/2023-10 od 13. svibnja 2024., na sjednici vijeća održanoj dana 20. ožujka 2025.
r i j e š i o j e
Prihvaća se žalba tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zadarske, Postaje prometne policije Zadar, kao osnovana, ukida se pobijana presuda i predmet dostavlja prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom protiv okrivljenog ĐZ odbijena je optužba da bi dana 11. svibnja 2021. u 12:08 u Zadru, ulici 84. gardijske bojne HV termiti kbr. 89, kućni podbroj A, upravljao vozilom marke Volvo, reg. oznake [registarska oznaka] kroz naseljeno mjesto brzinom od 104 km/h, što umanjeno za 10% sigurnosne razlike iznosi 93 km/h, dakle brzinom koja je za 43 km/h veća od dopuštene, čime je počinio prekršaj iz članka 53. stavka 1. ZSPC-a kažnjiv po članku 53. stavku 4. ZSPC-a. Istom presudom odlučeno je da troškovi prekršajnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava suda.
2. Protiv te presude tužitelj Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijska uprava zadarska, Postaja prometne policije Zadar, je podnio pravodobnu tužbu zbog povrede materijalnog prekršajnog prava u kojoj u bitnome navodi da je pogrešno prvostupanjski sud odbio optužbu protiv okrivljenika uz obrazloženje da je nastupila zastara prekršajnog progona jer da tužitelj za prekršaj iz članka 53. stavka 4. ZSPC-a nije obvezan izdati obavezni prekršajni nalog i da je za taj prekršaj za fizičku osobu propisana novčana kazna u iznosu od 390,00 do 920,00 eura zbog čega u konkretnom slučaju zastarni rok nije 3 godine već 4 godine.
3. Žalba je osnovana.
4. Na temelju odredbe članka 202. stavak 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18; dalje: PZ) Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske ispitao je pobijanu presudu iz osnova i razloga iz kojih se ista pobija žalbom, dok je po službenoj dužnosti ispitao da li su pobijanom presudom počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka propisane odredbama članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. PZ-a, te da li su na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i da li je u postupku nastupila zastara prekršajnog progona. Prilikom ispitivanja presude ovaj Sud nije našao takvih povreda.
5. Međutim, s pravom tužitelj u žalbi upire na pogrešnu primjenu materijalnog prekršajnog prava iz članka 196. stavka 1. točke 3. PZ-a. Naime, u obrazloženju pobijane odluke prvostupanjski sud navodi da je ispitivanjem optužnog akta utvrdio postojanje okolnosti koje isključuju prekršajni progon odnosno da je u konkretnom slučaju nastupila zastara prekršajnog progona pri tome ističući kako prekršajni progon zastarijeva nakon 3 godine za prekršaje za koje je ovlašteni tužitelj obvezan izdati prekršajni nalog, a kako je prekršaj počinjen 11. svibnja 2021., a pobijana presuda donesena 13. svibnja 2024., valjalo je temeljem članka 181. stavka 1. točke 5. PZ-a odlučiti kao u izreci pobijane presude.
5.1. Valja naglasiti da odredba članka 13. stavka 1. PZ-a propisuje da prekršajni progon zastarijeva nakon četiri godine, a stavak 2. propisuje da prekršajni progon zastarijeva nakon tri godine za prekršaje za koje je ovlašteni tužitelj obvezan izdati prekršajni nalog. Međutim, ističe se kako je opći zastarni rok za prekršaje četiri godine dok se stavak 2. koji propisuje zastarni rok od 3 godine odnosi na prekršaje za koje se izdaje obavezni prekršajni nalog sukladno članku 239. stavak 1. točka 2. PZ-a prema kojem se u odnosu na fizičku osobu izdaje obavezni prekršajni nalog za prekršaje za koje je propisana samo novčana kazna do 663,61 eura.
5.2. Za prekršaj iz članka 53. stavka 4. ZSPC-a, koji je predmetom ovog postupka, zakon propisuje novčanu kaznu od 390,00 do 920,00 eura iz čega je razvidno da za taj prekršaj nisu ispunjeni uvjeti iz članka 239. stavka 1. točke 2. PZ-a. Iako ovlašteni tužitelj za taj prekršaj može izdati obavezni prekršajni nalog (članak 239. stavak 2. PZ-a) na isti se primjenjuje zastarni rok od 4 godine od dana počinjenja prekršaja iz članka 13. stavka 1. PZ-a.
6. Slijedom navedenog, osnovano tužitelj upire na povredu materijalnog prekršajnog prava zbog čega je valjalo prihvatiti žalbu tužitelja kao osnovanu i ukinuti pobijanu presudu. Sud prvog stupnja će, vodeći se razlozima iznesenim u ovom rješenju, provesti postupak u kojem će potom utvrditi sve odlučne činjenice i potom donijeti novu valjano obrazloženu odluku o prekršaju.
7. Cijeneći sve naprijed navedeno odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.
Zagreb, 20. ožujka 2025.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Matea Sačević, v.r
Renata Popović, v r
Rješenje se dostavlja Općinskom sudu u Zadru, u 5 otpravaka: za spis, branitelja, okrivljenika i tužitelja.
