Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Broj: Ppž-1716/2024
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Popović, predsjednice vijeća, te Davorka Kučana i Drage Klasnića, članova vijeća, uz sudjelovanje Matee Sačević u svojstvu sudske savjetnice kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog AĐ, zbog prekršaja iz članka 199. stavka 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17. , 70/19., 42/20., 85/22., 114/22.; dalje: ZSPC), rješavajući o žalbi okrivljenika protiv presude Općinskog suda u Puli od 18. siječnja 2024., broj: Pp-1722/2023, u sjednici vijeća održanoj 20. ožujka 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba okrivljenog AĐ kao neosnovana i potvrđuje se prvostupanjska presuda.
II. Na temelju odredbe članka 139. stavka 3. u vezi članka 138. stavka 2. točke 3.c. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22; PZ) okrivljeni AĐ je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu od 40,00 EUR (četrdeset eura) u roku trideset dana od primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Uvodno citiranom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Puli okrivljeni AĐ proglašen je krivim da je, na način činjenično opisan u izreci, počinio prekršaj iz članka 199. stavka 7. ZSPC-a te mu je na temelju citiranog propisa izrečena ublažena novčana kazna u iznosu od 500,00 eura. Okrivljeniku je također temeljem članka 58. PZ-a izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilima B kategorije u trajanju od 1 mjesec.
1.1. Istom presudom okrivljenik je obvezan na plaćanje troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 40,00 eura, kao i troškove alkotestiranja u iznosu od 10,62 eura.
2. Protiv prvostupanjske presude okrivljeni AĐ je, putem braniteljice Marije Božić Krajnović odvjetnici u Puli, pravodobno podnio žalbu zbog pogrešne primjene materijalnog prava i odluke o novčanoj kazni i zaštitnoj mjeri. Tako okrivljenik u žalbi navodi da činjenični opis prekršaja iz pobijane presude ne odgovara zakonskom opisu djela prekršaja odnosno da iz istog ne proizlazi da bi isti upravljao vozilom pod utjecajem alkohola čime nije ispunjeno biće djela. Nadalje navodi da mu je izrečena suviše visoka novčana kazna i da sud nije dovoljno cijenio olakotne okolnosti odnosno izostanak otegotnih okolnosti, a zaštitna mjera mu je otegotna jer mu je potrebna vozačka dozvola za obavljanje posla i osnovnih privatnih obaveza te da nije bilo uvjeta za izricanje zaštitne mjere.
2.1. Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, njegova žalba prihvati.
3. Žalba nije osnovana.
4. Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu sukladno odredbi članka 202. stavka 1. PZ-a po službenoj dužnosti, vijeće Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske (dalje: Suda) je utvrdilo da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, da nisu povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika te da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona.
5. Razmatrajući navode žalbe, vijeće ovog Suda nalazi da je prvostupanjski sud nakon provedenih svih potrebnih dokaza, pravilnom ocjenom obrane okrivljenika i cjelokupnog dokaznog materijala predmeta, utvrdio sve odlučne činjenice, te izveo na zakonu osnovan zaključak o krivnji okrivljenika za djelo prekršaja za koji se tereti, koji je prihvatljiv i ovom Sudu, a razloge za svoju odluku je pravilno i dostatno obrazložio.
6. U odnosu na navode iz žalbe okrivljenika u odnosu na pogrešnu primjenu materijalnog prava, iste su ocijenjene neosnovanima. Naime, u činjeničnom opisu prekršaja navedeno je da je okrivljenik 19. srpnja 2023. u 03,20 sati upravljao osobnim automobilom marke „Audi“ reg. oznake [registarska oznaka], kolnikom Trinajstićeve ulice u Puli u smjeru Ul. 43. istarske divizije kod Trga na mostu, za vrijeme kada mu je u organizmu uporabom alkotesta marke „Drager“ utvrđena koncentracija alkohola od 1,27 g/kg. Člankom 199. stavkom 2. ZSPC-a propisano je da vozač vozila kategorije A1, A2, A, B, BE, F, G i AM ne smije upravljati vozilom na cesti niti početi upravljati vozilom ako je pod utjecajem droga ili lijekova ili ako u krvi ima alkohola iznad 0,50 g/kg, odnosno odgovarajući iznos miligrama u litri izdahnutog zraka, dok stavak 7. istog članka propisuje da će se novčanom kaznom od 660,00 do 1.990,00 eura kazniti za prekršaj vozač i instruktor vožnje ako u krvi ima alkohola iznad 1,00 do 1,50 g/kg odnosno odgovarajući iznos miligrama u litri izdahnutog zraka.
6.1. S obzirom na navedeno, u činjeničnom opisu je pravilno izrijekom navedeno da je okrivljenik zatečen kako upravlja vozilom marke „Audi“ u prometu na cesti za vrijeme dok mu je utvrđena koncentracija alkohola od 1,27 g/kg u organizmu. Iz takvog činjeničnog opisa razvidne su sve odlučne činjenice važne za postojanje djela prekršaja iz članka 199. stavka 2. i 7. ZSPC-a, koje su i nedvojbeno utvrđene u prekršajnom postupku.
7. Ispitujući potom odluku o kazni ovaj Sud je stava da je prvostupanjski sud cijenio sve okolnosti iz članka 36. PZ-a te je opravdano okrivljeniku za predmetni prekršaj izrekao ublaženu novčanu kaznu u iznosu od 500,00 eura koja je ublažena ispod zakonom propisanog minimuma, obzirom da zakon za prekršaj iz članka 199. stavka 7. ZSPC-a predviđa novčanu kaznu od 660,00 do 1.990,00 eura. Kazna je u svakom slučaju primjerena težini počinjenog prekršaja i prekršajnoj odgovornosti okrivljenika, te je pravilna ocjena prvostupanjskog suda da će njome biti ostvarena svrha kažnjavanja, dok okrivljenik u žalbi ne iznosi niti dokumentira nove okolnosti koje bi se smatrale naročito olakotnima i koje bi opravdavale i učinile osnovanom preinačenje odluke o novčanoj kazni, posebice imajući na umu da se radi o zaista teškom prometnom prekršaju i visokoj utvrđenoj koncentraciji alkohola u organizmu od 1,27 g/kg, a novčana kazna je već ublažena ispod zakonom propisanog minimuma zbog čega je valjalo potvrditi pobijanu presudu u tom dijelu.
8. Ispitujući u povodu žalbe odluku o zaštitnoj mjeri zabrane upravljanja motornim vozilima B kategorije u trajanju od 1 mjeseca, ovaj Sud je mišljenja da je ista na zakonu utemeljena, s obzirom na odredbu članka 58. PZ-a, a imajući na umu težinu i značaj djela, budući da opisano postupanje okrivljenika predstavlja teški oblik kršenja prometne discipline i u potpunosti opravdava procjenu prvostupanjskog suda o postojanju opasnosti od ponavljanja djela i potrebe otklanjanja uvjeta koji mu omogućavaju ili poticajno djeluju na počinjenje novog prekršaja. Trajanje mjere određeno je u zakonom propisanim granicama (od jednog mjeseca do dvije godine), dakle u minimalnom zakonskom trajanju, razmjerno pravilnoj ocjeni osobina ličnosti okrivljenika, dok žalitelj navodima žalbe nije doveo u pitanje osnovanost odluke suda prvog stupnja niti se okolnosti koji isti ističe u žalbi u konkretnom slučaju mogu smatrati naročito olakotnima i primjerenim za preinačenje odluke o zaštitnoj mjeri.
9. Troškovi žalbenog postupka temelje se na odredbi članka 138. st. 2. toč. 3.c PZ-a, koji propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Stoga je paušalni iznos tog postupka odmjeren u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (NN 18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna (ekvivalent u eurima), s obzirom na složenost i trajanje tog postupka.
10. Zbog navedenih razloga odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 20. ožujka 2025.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Matea Sačević, v.r.
Renata Popović, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Puli u 5 otpravaka: za spis, okrivljenika, braniteljicu i tužitelja.
