REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Kennedyev trg 11

P-2847/2023

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu mr. sc. Maji Josipović, u pravnoj stvari tužitelja PALIJAN d.o.o., Zagreb, Mažuranićev trg 13, OIB: 620269396889, kojeg zastupa punomoćnik ZT, OIB: [osobni identifikacijski broj], odvjetnica u Odvjetničkom društvu Nadramija i Partneri d.o.o. iz Zagreba, Kranjčevićeva 10, protiv tuženika MIGRAL d.o.o., Zagreb, Rujanska 1, OIB: 95717304510, kojeg zastupa punomoćnik Jurica Kozina, OIB: [osobni identifikacijski broj], odvjetnik iz Zagreba, Tratska 2, radi naknade štete, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 12. veljače 2025. godine u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, s danom objave 20. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e :

I/ Nalaže se tuženik da u roku od 15 dana isplati tužitelju iznos od 6.636,14 € sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 11. studenog 2015. do isplate po stopi obračunatoj do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2024. do isplate, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II/ Odbija se djelomično tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu kojim se tuženiku nalaže isplatiti tužitelju zateznu kamatu na iznos od 6.636,14 € od 21. lipnja 2005. do 10. studenog 2015., kao i dijelu kojim se nalaže tuženiku isplatiti zateznu kamatu preko stope dosuđene točkom I/ izreke ove presude, kao neosnovan.

III/ Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana nadoknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 4.794,64 € sa zateznim kamatama na taj iznos koje teku od 10. ožujka 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

IV/ Odbija se djelomično zahtjev tužitelja na naknadu parničnog troška u iznosu od 876,09 € zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate kao i u dijelu kojim se tuženiku nalaže naknaditi tužitelju zateznu kamatu na dosuđeni trošak od 4.794,64 € preko stope dosuđene u točki III/ izreke ove presude, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi kako je presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2584/2005 pod B/I određena zabrana protivniku osiguranja odnosno ovdje tužitelju otuđiti ili opteretiti pokretnine koje se nalaze u poslovnom prostoru u potkrovlju zgrade u [adresa] (teretana) i to: 1. bicikl s pedalama, 2. steper (2 kom.), 3. 1 željezna konstrukcija sa leg curl, gluteus abd/add, abductor machine, 4. 1 željezna konstrukcija sa leg extension, adductor machine, triceps machine, 5. željeza konstrukcija sa lat machine, pulley mavhine, pec deck machine, 6. glutens machine, 7. pectoral machine, 8. klupica s podesivim naslonom (3 kom.), 9. klupa za lezanje dizača utega sa držačem utega, 10. sprava za ramena, 11. sprava s ručkama za dizanje tijela vježbača (s prečkama i naslonom za leđa), 12. leg press sprava, 13. sprava s 4 valjkasta naslona, 14. sprava niskopodna za ležanje s ljestvama i 15. hyper extension te oduzimanjem tih stvari i povjeravanjem na čuvanje predlagatelju osiguranja, ovdje tuženiku. Rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P- 3661/2008 od 11. studenog 2015. obustavljen je postupak osiguranja i ukinute su radnje provedene temeljem privremene mjere te je ukinuto ranije navedeno rješenje kojim je određena zabrana protivniku osiguranja odnosno ovdje tužitelju da otuđi ili otereti ranije navedene pokretnine i naloženo je ovdje tuženiku predati predmetne pokretnine ovdje tužitelju. Tužitelj je pozvao tuženika na povrat stvari, na što se tuženik oglušio. Direktor ovdje tuženika na ročištu dana 12. prosinca 2012 izjavio je :“…sam njegove stvari predao 15.04.2009. Udruzi invalida Grada Zagreb…“. Prema saznanjima tužitelja predmetne stvari se više ne nalaze u navedenoj Udruzi. Temeljem čl. 354. Ovršnog zakona protivnik osiguranja ovdje tužitelj ima prama predlagatelju osiguranja pravo na naknadu štete koja mu je nanesena privremenom mjerom za koju je utvrđeno da je bila neosnovana ili koju predlagatelj osiguranja nije opravdao. Tužitelj procjenjuje da je tržišna vrijednost predmetnih sprava u vrijeme određivanja privremene mjere i povjeravanja na čuvanje tuženiku iznosila minimalno 50.000,00 kn pa taj iznos predstavlja štetu koja je tužitelju nanesena neosnovanom privremenom mjerom.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu naveo kako osporava osnov i visinu tuženog zahtjeva. Naveo je da nije točno kako je privremena mjera određena rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu P-2584/2005 od 21. lipnja 2005. neosnovana jer je ista određena radi osiguranja tražbine koju je ovdje tuženik imao prema tužitelju. Privremenu mjeru odredio je Trgovački sud u Zagrebu, koju je potvrdio Visoki trgovački sud Republike Hrvatske. U istom predmetu je donesena presuda kojom je usvaja tužbeni zahtjev ovdje tuženika te je naloženo ovdje tužitelju da isprazni od osoba i stvari poslovni prostor ovdje tuženika i da platiti dužnu zakupninu kao i režijske troškove. Potvrdio je kako je tuženik sprave tužitelja iz privremene mjere predao na korištenje Udruzi invalida Grada Zagreba jer više nije imao prostora gdje bi ih skladištio. Istaknuo je kako su sprave bile stare i u veoma lošem stanju te nisu imale nikakvu tržišnu vrijednost. Naime, sprave su bile stare i godinama korištene u teretani ovdje tužitelja koju je on imao u Rovinju te ih je onda unio u poslovni prostor tuženika 2002. kada ga je počeo koristiti kao teretanu temeljem Ugovora o zakupu poslovnog prostora. Sprave su korištene u teretani sve do 19.04.2005. kada je tužitelj prestao s radom zaključao prostor i više nije dolazio, a stvari je dugo vremena pokušavao prodati što nije uspio. Nadalje, napominje kako tužitelj u ovom parnici želi dobro unovčiti svoje stare sprave koje je u suštini napustio te niti na opetovane zahtjeve tuženika da ih odnese iz poslovnog prostora to nije htio učiniti. Također je istaknuo prigovor aktivne legitimacije i prigovor zastare.

3. Sud je dana 13. veljače 2019. donio presudu kojom odbija tužbeni zahtjev, a koja presuda je potvrđena od strane VTS RH presudom Pž-2661/2019. od 15.07.2021., a koje presude (obje) su ukinute rješenjem VSRH poslovni broj Rev 350/2023 od 26. srpnja 2023. te je vraćeno na ponovni postupak. VSRH je u svojoj odluci naveo kako odlučujući o postavljenom pravnom pitanju, valja krenuti od odredbe čl. 223. st. 1. ZPP koja propisuje da ako se utvrdi da stranci pripada pravo na naknadu štete, što je nesporno utvrđeno u ovom predmetu, na novčanu svotu ili na zamjenjive stvari, ali se visina svote, odnosno količina stvari ne može utvrditi, ili bi se mogla utvrditi samo s nerazmjernim teškoćama, sud će o tome odlučiti prema slobodnoj ocjeni. Dakle, polazeći od navedene odredbe, odgovor na pravno pitanje glasi, da u situaciji kada sud utvrdi da je tužbeni zahtjev osnovan i da je šteta nesporno nastala, sud ne može bez pravog razloga odbiti rezultate provedenog vještačenja, odnosno odbiti procjenu štete koja je sačinjena vještačenjem, a istodobno odbiti primjenu čl. 223. ZPP, koji u tom slučaju predviđa izričitu obvezu suda da odluči prema slobodnoj ocjeni, kao što što je učinio sud prvog stupnja. To i u situaciji, kao u ovom postupku, kad se sud drugog stupnja, upustio u obrazlaganje zbog čega visinu novčane svote nije bilo moguće utvrditi po slobodnoj ocjeni. Istina je, da odmjeravanje visine štete po slobodnoj ocjeni ne oslobađa stranke dužnosti da supstanciraju svoje zahtjeve, dakle da navedu bitne činjenice o kojima ovisi osnovanost tužbenog zahtjeva. Slobodna ocjena ne smije biti diskrecijska i arbitrarna, ona mora biti racionalizirana, obrazložena i kontrolabilna, i pri tome stranke trebaju ponuditi i odgovarajuće dokaze, što je tužitelj učinio predlažući vještačenje, jer primjena slobodne ocjene zahtjeva, da se makar na orijentacijskoj razini dokazno indicira postojanje visine štete. U ovom slučaju, iz nalaza i mišljenja vještaka, proizlazi da je vještak radi utvrđivanja visine štete, pribavio čak tri ponude, koje su, istina, po visini iznimno različite, ali koje su, po vrijednosti, puno više od postavljenog tužbenog zahtjeva, u visini koja propisuje provođenje maličnog postupka (spora male vrijednosti). Navedene ponude, u svakom slučaju, predstavljaju orijentacijsku razinu, koja indicira visinu štete, pri čemu, valja također reći, da u slučaju kada tužitelj nije uopće indicijski ili dokazno potkrijepio svoje tvrdnje o visini pretrpljene štete, sud može po slobodnoj ocjeni odrediti najmanju moguću štetu koja se mogla pretrpjeti u povodu štete za koju je nedvojbeno da je prouzročena.

4. Tijekom postupka sud je izveo dokaze uvidom u sadržaj isprava koje prileže spisu i to: presliku rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu P-2584/2005 (list 4-5 spisa), presliku rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu P-3661/2008 (list 6-8 spisa), presliku dopisa s potvrdom o primitku preporučene pošiljke (list 9 spisa), preslika izjave (list 39 spisa), fotografije (list 40-48 spisa), presliku liste sprava i ponuda Power fit (list 49-53 spisa), pribavio očitovanje od Udruge invalida rada Zagreba (list 34, 37 spisa), proveo vještačenje po stalnom sudskom vještaku Danici Smojver (list 54-66, 77, 82-85, 93 spisa) te izvršio uvid u spis P-3661/08 (ranije P-2584/05). Također je pribavio podatke od Carinske uprave (list 277, 291-298 spisa) i saslušao BT (list 285- 286 spisa)

5. Tužitelj je na ročištu dana 20. studenog 2017. naveo da ukoliko s pribavio očitovanje od Udruge invalida da će odustati od saslušanja svjedoka DT. Tijekom postupka je pribavljeno očitovanje od Udruge, no iako tužitelj nije naveo u daljnjem tijekom kako odustaje od saslušanja ranije navedenog svjedoka, sud je odlučio kako ga neće saslušati jer je isti svjedok predložen radi saslušanja na okolnost kako se predmetne stvari više ne nalaze kod Udruge. Kako se Udruga na tu okolnost već očitovala, saslušanje predmetnog svjedoka je potpuno nepotrebno te bi se izvođenjem tog dokaza povećali nepotrebno troškovi i produžilo se trajanje postupka.

6. Sukladno odredbi članka 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/94, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; u daljnjem tekstu: ZPP), temeljem savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja prema tuženiku za isplatom iznosa od 50.000,00 kn odnosno 6.636,14 € što se odnosi na štetu koja je nastala zbog neosnovane privremene mjere.

8. Uvidom u rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu P-2584/2005, rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu P-3661/2008 kao i spis Trgovačkog suda u Zagrebu P- 3661/2008 razvidno je kako je isti spis pokrenut povodom tužbe ovdje tuženika protiv ovdje tužitelja i to radi ispražnjenja i predaje u posjed poslovnog prostora te plaćanja zakupnine, režija i naknade štete. U istom je doneseno rješenje o privremenoj mjeri poslovnog broja P-2584/2005 dana 21. lipnja 2005. radi osiguranja novčane tražbine u iznosu od 7.036,90 kn, za zakupninu i režijske troškove i to nalogom banci za uskrati s računa ovdje tužitelja isplatu tog iznosa kao i zabranom ovdje tužitelju da otuđi ili optereti pokretnine koje tužitelj navodi u tužbi te oduzimanjem tih stvari i njihovim povjeravanjem na čuvanje ovdje tuženiku. Dana 26. srpnja 2005. donesena je presuda poslovnog broja P-2584/2005 kojom je usvojen tužbeni zahtjev. Ista presuda je potvrđena presudom VTS-a RH poslovnog broja Pž-7452/05 u odnosu na točku I/ kojom se naloženo ovdje tužitelju da isprazni od osoba i stvari poslovni prostor, dok je presuda ukinuta u odnosu na točku II/ i III/ koje se odnose na isplatu utužene zakupnine i režijske troškove te trošak postupka. U ponovljenom postupku donesena je presuda P-3661/2008 od 13. prosinca 2012. kojom je usvojen tužbeni zahtjev vezano za isplatu zakupnina, a djelomično je tužbeni zahtjev odbijen za isplatu režijskih troškova kao i naknadu štete. Presuda je potvrđeno presudom VTS RH poslovnog broja Pž-5936/13. Rješenjem poslovni broj P-3661/2008 od 11. studenog 2015. obustavljen je postupak osiguranja, ukinute su provedene radnje te je ukinuto rješenje o privremenoj mjeri poslovni broj P-2584/2005 dana 21. lipnja 2005. te je naloženo ovdje tuženiku da preda ovdje tužitelju pokretnine specificirane u rješenju o privremenoj mjeri.

9. Iz dopis je razvidno kako je ovdje tužitelj pozvao tuženika da mu vrati pokretnine specificirane u rješenju o privremenoj mjeri.

10. Između stranka nije sporno kako je predmetne nekretnine tuženik predao Udruzi invalida rada Zagreba, a što potvrđuje i Očitovanje Udruge iz koje je razvidno kako je ista predmetne pokretnine primila kao donaciju i da od svih njih sada ima u svojem posjedu bicikl s pedalama i steper, a da je preostale pokretnine s vremenom disponirala putem odvoza globalnog otpada. Napomenuli su da sve pokretnine zbog dotrajalosti nisu bile sigurne za korištenje kao i da nisu imali saznanja o pravnim nedostacima pokretnina koje su zaprimili od tuženika.

11. Odredba članak 354. Ovršnog zakona (Narodne novine 112/2012, 25/2013, 93/2014, 55/2016, 73/2017, dalje OZ), propisuje kako protivnik osiguranja ima prema predlagatelju osiguranja pravo na naknadu štete koja mu je nanesena privremenom mjerom za koju je utvrđeno da je bila neosnovana ili koju predlagatelj osiguranja nije opravdao.

12. U predmetu P-3661/2008 (odnosno ranije P-2584/2005) ovog suda jasno je utvrđeno kako je doneseno rješenje o privremenoj mjeri radi osiguranja novčane tražbine kojim je ovdje tužitelju zabranjeno raspolaganje pokretninama, dok se one povjerenje na čuvanje ovdje tuženiku. Također je utvrđeno kako je donesena presuda kojom se djelomično usvaja tužbeni zahtjev u odnosu na novčanu tražbinu, a djelomično odbija. Nadalje, utvrđeno je i kako je kasnije doneseno rješenje kojim se obustavlja postupka osiguranja, ukida rješenje o privremenoj mjeri i nalaže ovdje tuženiku da preda ovdje tužitelju pokretnine.

13. U ovom postupku utvrđeno je kako tuženik nije vratio predmetne pokretnine već ih je donirao Udruzi invalida rada Zagreba, koja je ne znajući za pravne nedostatke iste djelomično disponirala putem odvoza globalnog otpada.

14. Kako su predmetne pokretnine rješenjem o privremenoj mjeri povjerene ovdje tuženiku na čuvanje, time zasigurno iste nisu tuženiku povjerene na način da istim može njima raspolagati na način da ih daruje drugome.

15. Sukladno tome ovaj sud je utvrdio kako je osnovana osnova tužbenog zahtjeva, odnosno tuženik je odgovoran za štetu koja je nastala tužitelju jer isti nije čuvao stvari tužitelja već ih je darovao drugoj osobi.

16. Radi utvrđenja visine štete sud je proveo financijskog vještačenje na prijedlog tužitelja.

17. Uvidom u nalaz i mišljenje sudskog vještaka Danica Smojver dipl. oec. sud je utvrdio kako je vještak radi izrade nalaza i mišljenja zatražio od tužitelja knjigovodstvenu dokumentaciju vezano za nabavnu vrijednost navedene opreme, no međutim istu nije zaprimio već je zaprimio fotografije sprava iz teretane s listom sprava i ponudu za iste upućene od strane društva Power fit iz Italije. Vještak je u nalazu i mišljenju naveo kako za procjenu vrijednosti predmetnih pokretnina potrebno utvrditi nabavnu cijenu pokretnina te da je iz tog razloga zatražio ponudu društva Prowellnes d.o.o., Zagreb, Ilica 104 prema kojoj bi ukupna vrijednost robe iznosila 474.083,29 kn (uvećano za PDV), a također je pribavljena ponuda društva Sensus grupa d.o.o., Samoborska cesta 100B na iznos od 119.998,00 kn, koja ne sadrži kompletnu opremu prema popisu pokretnina, slijedom čega ista nije uzeta u obzir prilikom procjene vrijednosti. Slijedom navedenog vještak je prema ponudi društva Prowellnes d.o.o. i u njoj izraženoj vrijednosti sprava za vježbanje uz uvažavanje pada vrijednosti odnosno amortizacije utvrdio kako bi vrijednost predmetni pokretnina za koje je određena privremena mjera u vrijeme određivanja privremene mjere i povjeravanja na čuvanje tuženiku iznosila 189.633,32 kn.

18. Na takav nalaz i mišljenje vještaka tuženik je imao prigovore na koje se vještak očitovao na ročištu dana 24. svibnja 2018. te je naveo kako je radi provođenja vještačenja od tužitelja zatražena knjigovodstvena dokumentacija vezano za nabavnu vrijednost spornih sprava za vježbanje. Kako tužitelj istu dokumentaciju nije dostavio, vještak je sam procjenjivao vrijednost tih sprava i to prema popisu sprava koje su oduzete tužitelju. Radi procjene vrijednosti tih sprava pribavljena je ponudu od PROWELLNESS, a pokušale su se pribaviti i ponudu od drugih proizvođača, no međutim oni nisu mogli zadovoljiti sve specifikacije sprava koje su bile popisane. Temeljem tako utvrđene cijene po toj ponudi utvrđena je početna cijena sprava. Pojasnio je da tablica u pisanom nalazu na strani 8 i 9 upravo predočuje početnu vrijednost tih prava prema ponudi PROWELLNESSA i cijenu sprava na koju inače to društvo odobrava rabat. Nakon tako utvrđene cijene uzeto je u obzir da je tužitelj prilikom nabave tih sprava nabavio te sprave koje su u tom trenutku bile stare tri godine. Konzultirale su se i cijene na tržištu rabljenih sprava te je utvrđeno kako i tako rabljena oprema ima isto visoku cijenu. Udruga invalida rada Zagreba istu opremu preuzela 15.04.2009. godine o čemu postoji popis opreme koja je preuzeta. Vezano za ovu opremu koja je dostavljena Udruzi invalida grada Zagreba treba biti jako oprezan prilikom procjenjivanja vrijednosti jer ukoliko se takva oprema koristi i dalje, a posebno imajući u vidu da ukoliko tu opremu koriste invalidi da će isto doći do trošenja opreme i po samom očitovanju Udruge za invalide grada Zagreba evidentno je da od cijele te opreme je ostao jedan steper. Točno je da se iz popisa nije moglo utvrditi koji je točni proizvođač spornih sprava. Nakon što je utvrđena početna vrijednost, računala se uobičajena amortizacija i tako se došlo do vrijednosti sprava u 2005. godini kada su sprave oduzete tužitelju. Početna vrijednost sprava dobivena je od društva PROWELLNESS te su oni dali vrijednost sprava u 2018. Prilikom izrade nalaza i mišljenja nije se vršila procjena koliko je iznosila vrijednost tih sprava u trenutku kada je tužitelj iste kupio. Tuženik se protivio takvom načinu utvrđenja vrijednosti te je naveo da bi se trebala pribaviti knjigovodstvenu dokumentaciju tužitelja iz kojih bi bilo razvodno kolika bi vrijednost sprava bila kada ih je tužitelj pribavio jer se radi o osnovnim sredstvima s obzirom na djelatnost tužitelja. Predložio je da se isto utvrdi kako bi se valjano moglo izvršiti procjena vrijednosti sprava.

19. Sukladno očitovanju vještaka kako je za utvrđivanje prave vrijednost predmetnih sprava potrebna knjigovodstvena dokumentacija tužitelja iz kojeg bi bila razvidna nabavna vrijednost tih sprava te s obzirom na prijedlog tuženika, sud je od tužitelja zatražio dostavu knjigovodstvene dokumentacije iz koje bi bilo vidljivo kolika je bila vrijednost predmetnih sprava, godina proizvodnje tih sprava kao i vrijeme kada su te sprave kupljene.

20. Tužitelj se očitovao kako ne raspolaže s knjigovodstvenom dokumentacijom vezano uz nabavku predmetnih sprava i da je tužitelj istu kupio 2002. kada je oprema bila stara 2 godine. Nadalje, napomenuo je kako je tužitelj svu dokumentaciju vezano za nabavku predmetnih sprava uništio, s obzirom na zakonsku obvezu čuvanja računa u trajanju od 10 godina. Isto tako naveo je da nabavna cijena nije bitna već da je bitna tržišna cijena predmetnih sprava u vrijeme određivanja privremene mjere.

21. Sukladno navedenom očitovanju tužitelja, vještak je izradio dopunu nalaza i mišljenja u kojem je naveo da je uzeo u obzir ponudu društva Prowellnes d.o.o., a iz koje se može utvrditi sadašnja vrijednost predmetne opreme. Na cijenu utvrđenu u navedenoj ponudi vještak je primijenio ukupni indeks potrošačkih cijena u odnosu na 2000. godinu u kojoj je nabavljena oprema prema tvrdnjama tužitelja, slijedom čega je vještak utvrdio kako bi vrijednost sprava nakon primijenjenog ukupnog indeksa potrošačkih cijena iznosila 276.864,60 kn. Vještak je u mišljenju napomenuo kako mu nije dostavljena knjigovodstvena dokumentacija iz koje bi bila razvidna kolika je nabavna vrijednost predmetnih sprava, naziv proizvođača, godina proizvodnje kao i vrijeme kada su sprave kupljene. Također je vještak napomenuo kako nije mogao osobnim pregledom utvrditi stanje navedenih osnovnih sredstava i mogućnosti obavljanja namijenjene funkcije budući su ista predana dana 15.04.2009. Udruzi invalida rada Zagreba putem donacije tuženika, a koja se očitovala kako je nakon korištenja istih disponirala njima putem odvoza globalnog otpada i nema saznanja o daljnjoj lokaciji. Prilikom izračuna vrijednost sprava za vježbanje vještak je koristio metodologiju prema kojoj za formiranje vrijednosti uzima u obzir elemente: novonabavna vrijednost osnovnih sredstva prema popisu opreme, indeks potrošačkih cijena u odnosu na 2000. kao i pad vrijednosti-amortizacija. Sukladno navedenom vještak je utvrdio kako bi sukladno primjeno tih elemenata vrijednost u vrijeme donošenja privremene mjere iznosila 110.745,88 kn.

22. Na dopunu nalaza i mišljenja tuženik je imao prigovore i pitanja na koje se vještak očitovao na ročištu dana 29. siječnja 2019. te je naveo kako su nalaz i mišljenje te dopuna nalaza i mišljenja izrađeni bez dokumentacije tužitelja o nabavnoj vrijednosti pokretnina. Kako se nije moglo doći do dokumentacije o nabavnoj vrijednosti tih pokretnina, izračun je izvršen temeljem pretpostavljenih cijena tih pokretnina. Pretpostavljena nabavna cijena formirana je temeljem ponude društva PROWELLNES i to za sprave po popisu opreme iz spisa. Vještak je napomenuo da je ponuda iz 2018. godine te da u popisu opreme koja se nalazi u spisu ne stoji proizvođač pa cijena takve opreme može biti i drugačija od cijene u ponudi društva PROWELLNES. Jedino od društvo PROWELLNES je dobila ponudu za sve sprave koje se nalaze na popisu opreme u spisu. Kada su tražene ponude društvima je dostavljen popis opreme iz spisa te su oni kada su vraćali ponude sami uparili što bi oni imali od sprava što bi odgovaralo popisu opreme. U odnosu na bicikl s pedalama vještak je istaknuo kako je u nalazu i mišljenju kao i u dopuni omaškom stavljeno da se radi o dva komada, a zapravo se radi o jednom komadu slijedom čega procijenjena vrijednost iznosa cjelokupne opreme bi bio manji za 21.691,17 kn odnosno iznosio bi ukupno 255.173,43 kn slijedom čega bi uvažavajući amortizaciju u 2005. godini vrijednost te opreme iznosila 102.069,39 kn. Također je vještak napomenuo kako opremu nije vidio pa ne zna je li doista oprema društva PROWELLNES jednako vrijedna opremi koju je ranije imao tužitelj.

23. Nakon takvog očitovanja vještaka stranke nisu imale pitanja za vještaka. Sud je ocijenio kako je nalaz i mišljenje izrađeno u skladu s pravilima znanosti i struke, da je vještak svoje mišljenje iznio savjesno i argumentirano i to temeljem dostupne dokumentacije.

24. Iako vještak nije mogao utvrditi točnu vrijednost oduzete opreme jer tijekom postupka nije dokazana nabavna vrijednost predmetnih pokretnina, niti je utvrđen njihov proizvođač isti ju je procijenio na iznos od 102.069,39 kn. Vještak je prilikom izrade nalaz i mišljenja pribavio 3 ponude koje su po visini jako različite, no međutim sve tri ponude su puno više od postavljenog tužbenog zahtjeva. Ovakve ponude kao i procjena vještaka predstavljaju orijentacijsku razinu u indiciranju visine štete koja je nastala tužitelju, slijedom čega je sud uz primjenu čl. 223. st. 1. ZPP-a, odnosno po slobodnoj ocijeni utvrdio da tužitelj osnovano potražuje iznos od 50.000,00 kn odnosno 6.636,14 €, što je dvostruko manje od procijenjene vrijednosti vještaka, jer je tužitelju zasigurno nastala šteta barem u tom iznosu.

25. Nadalje, sud je od Carinske uprave zatražio podatke o tome je li tužitelj tijekom 2001. do 2003. u RH uvezao istu opremu te dostavu dokumentacije o tome, no međutim Carinska uprave je navela kako o tom uvozu nema evidentiranih podataka za tuženika kao ni za BT.

26. Također je sud saslušao i svjedoka BT koji je u svojem iskazu potvrdio da je on napisao pisanu izjavu na listu 39 spisa te je naveo kako je on ove sprave kupio osobno te ih je unio u društvo PALIJAN d.o.o. Sprave je dobio povoljno od proizvođača u Italiji koji se htio probiti na hrvatsko tržište. Zbog proteka vremena se ne sjeća je li ih osobno kupio ili ih je kupio preko firme. Ove sprave koje su otuđene su zapravo sprave koje se nalaze na zatvorenom mjestu i radi se o čvrstim spravama te one nemaju dijelova koje se troše. Određene sprave imaju neke dijelove tipa sajla koja se s vremenom troši, no ona se lagano i jeftino zamijeni. Neke primjerice bučice nakon 20 godina izgledaju kao novo jer na njima ne postoji ništa što se može potrošiti. U trenutku kada je pisao pisanu izjavu predmetne sprave su bile od društva PALIJAN d.o.o. Iako u izjavi navodi da su te sprave njegova pojasnio je kako se tu krivo izrazio jer se radilo o njegovom društvu i njegovoj teretani pa je smatrao i da su sprave njegove iako su one bile u vlasištu društva PALIJAN d.o.o. Tužitelj mu nije dopustio da dođe do stvari i rekao da je to zato što nije plaćao zakup.

27. Iz iskaza svjedoka BT sud je utvrdio kako je isti nabavio predmetnu opremu u Italiji, da ju je on potom unio u društvo tužitelja,

28. Naime, iako sud nije uspio pribaviti podatke o uvozu predmetnih sprava iz Italije u Hrvatsku, to samo po sebi ne znači da istu opremu BT nije unio u društvo tužitelja. Unošenjem pokretnina u društvo iste postaju vlasništvo društva, slijedom čega je sud ocijenio da je tužitelj njihov vlasnik te je sukladno tome aktivno legitimiran u ovom postupku.

29. U odnosu na prigovor zastare ovdje valja napomenuti kako je tužitelju oduzeta oprema rješenjem o privremenoj mjeri poslovnog broja P-2584/2005 dana 21. lipnja 2005., a da je rješenjem poslovni broj P-3661/2008 od 11. studenog 2015. obustavljen je postupak osiguranja, ukinute su provedene radnje te je ukinuto rješenje o privremenoj mjeri poslovni broj P-2584/2005 dana 21. lipnja 2005. te je naloženo ovdje tuženiku da preda ovdje tužitelju pokretnine specificirane u rješenju o privremenoj mjeri. Dakle, od tog trenutka tuženik je bio dužan vratiti opremu tužitelju. Iz iskaza svjedoka BT razvidno je kako između stranaka nije bila ikakva komunikacija nakon otuđenja sprava. Tužitelj u tužbi navodi kako je na ročištu dana 12.12.2012. pred sudom iz iskaza direktora tuženika utvrdio da je isti predmetne sprave predao 15.04.2009. Udruzi invalida Grada Zagreba, Nova cesta 86. Tuženik navodi u postupku kako od tog trenutka tužitelju teče zastara. Međutim valja reći kako su tuženiku predane pokretnine na čuvanja, što to ne znači da ih isti mora čuvati u svojem posjedu, već može angažirati ili odrediti nekog drugog da drži istu opremu u svojem posjedu i da ih čuva za njega. Dakle, tužitelj u trenutku kada je saznao da je tuženik predao Udruzi opremu nije znao da je time tuženik zapravo otuđio pokretnine odnosno predao opremu Udruzi invalida kao donaciju, što je razvidno iz očitovanja Udruge. Međutim valja napomenuti kako u tom trenutku tužitelj i ne može tražiti pokretnine od tuženika obzirom da su tužitelju te pokretnine oduzete odlukom suda i predane su na čuvanje tuženiku, slijedom čega tužitelju u tom trenutku još nije ni nastala šteta već mu je šteta nastala u trenutku kada je rješenjem od 11.11.2015. naloženo tuženiku da pokretnine vrati tužitelju. Tužitelj je odmah dopisom od 19. studenog 2015. tuženika pozvao da mu vrati opremu, a koje su mu povjerene na čuvanje. Kako tuženiku istu nije vratio, tužitelju je nastala šteta, Obzirom da je tužitelj podnio tužbu 28.04.2016., tako prema mišljenju ovog suda nije protekao rok zastare, iz čl. 230. ZOO-a, pa je cijenio neosnovanim prigovor zastare.

30. Slijedom svega navedenog sud je cijenio osnovanim tužbeni zahtjev te je odlučio kao pod točkom I/ izreke presude.

31. Kako tuženik svoju obvezu plaćanja nije ispunio tužitelju po dospijeću, to je prema čl. 29. st. 1. ZOO osnovan zahtjev tužitelja na isplatu zateznih kamata tekućih na utuženi iznos od zakašnjenja s plaćanjem do isplate. Iz ovog proizlazi da je tuženik bio u zakašnjenju s ispunjenjem obveze budući da se prema čl. 1086. ZOO-a obveza naknade štete smatra dospjelom od trenutka nastanka štete pa je sud dosudio zateznu kamatu od 11. studenog 2015. kada je doneseno rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu P-3661/2008, obzirom da je tim rješenjem tuženiku naloženo da vrati predmetne pokretnine tužitelju, što nije učinio, čime je tužitelju nastala šteta pa je tog dana i šteta dospjela. Odluka o visini zatezne kamate određena je po čl. 29. st. 2. ZOO-a uz primjenu stope za ostale odnose jer utužena tražbina nije proizašla iz trgovačkog ugovora odnosno ugovora između trgovca i osobe javnog prava već se radi o naknadi štete. Slijedom svega navedenog sud je dosudio zateznu kamatu te je odlučio kao pod točkom I/ izreke ove presude.

32. Obzirom da je tužitelj potraživao zateznu kamatu po stopi za trgovačke odnose, a kako se ovdje radi o naknadi štete, tako je sud odbio tužbeni zahtjev tužitelja u tom dijelu za previsoko zatraženu stopu zatezne kamate te je stoga odlučeno kao pod točkom II/ izreke ove presude.

33. Odluku o parničnom trošku sud je donio sukladno čl. 154. st. 1., čl. 155. st. 1. i 2. i čl. 164. ZPP-a, prema vrijednost predmeta spora u vrijeme poduzimanja radnje te sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika («Narodne Novine», broj 142/12; dalje: Tarifa). Kako je tuženik izgubio spor dužan je naknaditi tužitelju trošak i to troška tužbe u iznosu od 200,00 € (Tbr. 7. Tbr. 54 Tarife), podnesaka 08.03.2018. i 27.07.2018. svaki u iznosu od 200,00 € (Tbr. 8/1 i Tbr. 54. Tarife), trošak podnesaka 19.01.2018., 08.11.2018., 19.02.2024. i 19.05.2024. svaki u iznosu od 50,00 € (Tbr. 8/4 Tarife i Tbr. 54), trošak zastupanja na ročištima dana 20.11.2017., 24.05.2018., 29.01.2019., 11.12.2023., 04.09.2024., 25.09.2024. i 12.02.2025. za svaki po 200,00 € (Tbr. 9/1 i Tbr. 54. Tarife), trošak žalbe na presudu u iznosu od 250,00 € (Tbr. 10/1 i Tbr. 54 Tarife), trošak prijedloga za dopuštenje revizije i za reviziju svaki u iznosu od 300,00 € (Tbr. 10/5 i Tbr. 54 Tarife) što ukupno čini 3.050,00 €, a što uvećano za PDV sukladno Tbr. 46 Tarife iznosi 3.812,50 €. Tužitelju je dodijeljen i trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 530,89 €, na presudu i žalbu u iznosu od 338,44 € sukladno odredbama Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine broj 118/18, 51/23) i Uredba o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" br. 37/23, dalje u tekstu: Uredba) te trošak vještačenja u iznosu od 530,89 €. Slijedom navedenog tužitelj je dosuđen trošak u iznosu od 4.794,64 €, a na koji trošak je dosuđena i zatezna kamata od dana donošenja presude. Odluka o visini zatezne kamate temelji se na čl. 29. st. 2. ZOO-a za ostale odnose obzirom da se radi o troškovima postupka (tako i u odluci VSRH Rev-1114/23 od 04.06.2024.), a sve sukladno čl. 151. st. 3. ZPP-a.

34. Sud je odbio tužitelja za previsoko zatraženi trošak podneska od 19.01.2018., a kojim se dostavlja dokumentacija i fotografije u spis, slijedom čega se ne radi o obrazloženom podnesku već ostalim podnescima pa punomoćniku pripada nagrada sukladno Tbr. 8/4 Tarife 25 % nagrade iz Tbr. 7. toč. 1., 4., 7. i 8., ali ne više od 25 bodova, što je 50,00 €, što je sud i priznao tužitelju, a ne 200,00 € kako je to tužitelj zatražio. U odnosu na žalbu na presudu sud je također odbio tužitelja za previsoko zatraženi dio, obzirom da punomoćniku sukladno Tbr. 10/1 Tarife pripada nagrada iz Tbr. 7. toč. 1., 4. i 7. s povećanjem od 25 %, što u ovom slučaju iznosi 250,00 €, a ne kako je to tužitelj zatražio 300,00 €. U odnosu na prijedlog za dopuštenje revizije i reviziju sud je također odbio tužitelja za previsoko zatraženi dio, obzirom da punomoćniku sukladno Tbr. 10/5 Tarife pripada nagrada iz Tbr. 7. toč. 1., 4. i 7. s povećanjem od 50 %, što u ovom slučaju iznosi 300,00 €, a ne kako je to tužitelj zatražio 400,00 €. Također je sud odbio tužitelj za trošak žalbe na rješenje o ispravku presude, obzirom da je ista žalba odbijena od strane VTS-a rješenjem Pž-2947/2023 od 22. rujna 2023. Nadalje, tužitelj je dva puta tražio plaćanje sudske pristojbe na presudu pa ga je sud odbio za duplo zatraženi trošak sudske pristojbe na presudu obzirom da sukladno Tar. br. 2. Uredbe tužitelj plaća samo jednu sudsku pristojbu jer ako viši sud ukine odluku nižeg suda i predmet vrati na ponovno raspravljanje nižem sudu, ne plaća se pristojba za novu odluku. Tužitelj je odbijen za previsoko zatraženi sudske pristojbe na presudu i žalbu, obzirom da je potraživao i trošak dodatne sudske pristojbe na rješenje o pristojbi u iznosu od 100,00 kn, što iznosi 13,28 €. Naime, tužitelj je bio dužan platiti sudsku pristojbu na presudu u roku od 3 dana od zaprimanja naloga od stane sud, a što nije učinio, isto kao što je bio dužan uplatiti sudsku pristojbu na žalbu prilikom njezina podnošenja, što nije učinio pa je sud izdao rješenje o sudskoj pristojbi na prigovor protiv rješenja o ovrsi. Slijedom navedenog dodatna sudska pristojba na rješenje o pristojbi nije bila prouzročena ponašanjem tuženika već isključivo ponašanjem tužitelja. Nadalje, valja napomenuti kako je tužitelj potraživao zateznu kamatu na trošak po stopi za trgovačke odnose, pa je sud odbio tužbeni zahtjev tužitelja u tom dijelu za previsoko zatraženu stopu zatezne kamate.

35. Slijedom navedenog, o troškovima postupka odlučeno je kao pod točkama III/ i IV/ izreke presude.

U Zagrebu 20. ožujka 2025. godine

S u d a c:

mr. sc. Maja Josipović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke su ovlaštene izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude odnosno od dana objave presude ukoliko uredno pozvana stranka nije pristupila na ročište za objavu. Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Zagrebu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske. U žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka. Presuda se ne može pobijati žalbom zbog nepotpuno ili pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, nego se može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 1., 2., 4., 5., 6. 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

DNA:

1. Tužitelju po pun.

2. Tuženiku po pun.