98. P-2400/2024

REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Trg John F. Kennedy 11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu po sucu Josipu Biliću u pravnoj stvari tužitelja ZS, OIB: [osobni identifikacijski broj], vlasnik L&L prijevoznički obrt, Sisak, Marijana Celjaka 80, kojeg zastupa punomoćnik Berislav Balenović, odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu Zvonimir Stiperski - Berislav Balenović, Sisak, Stjepana i Antuna Radića 8a, p.p. 1, protiv tuženika FERRO PRODUKT d.o.o., OIB: 39342233990, Čakovec, Ulica dr. Ivana Novaka 28B, radi isplate 937,50 €, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 7. veljače 2025., u nazočnosti punomoćnika tužitelja Berislava Balenovića i u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, donio je i objavio 20. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana isplatiti tužitelju iznos od 937,50 € zajedno sa zateznom kamatom koja teče od 27. travnja 2024. do 30. lipnja 2024. po stopi od 7,5 % godišnje, a od 1. srpnja 2024. do 31. prosinca 2024. po stopi od 7,25 % godišnje, od 1. siječnja 2025. do 30. lipnja 2025. po stopi od 6,15 % godišnje, a od 1. srpnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu zatezne kamate i to u dijelu kojim se nalaže tuženiku u roku od 15 dana platiti tužitelju zatezne kamate tekuće na iznos 937,50 € od 22. prosinca 2023. do 26. travnja 2024., po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

III. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu kojim tužitelj potražuje zateznu kamatu na iznos od 937,50 € preko stope koja se odnosi na ostale odnose pa do stope koja se odnosi na trgovačke ugovore.

IV. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana, naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 434,73 €, zajedno s zateznim kamatama tekućim od 20. ožujka 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Stranica 1 od 6

V. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu parničnih troškova u iznosu od 20,27 € zajedno s zateznim kamatama tekućim od 20. ožujka 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je s tuženikom sklopio ugovor o isporuci i montaži ulaznih kliznih vrata. Tuženik je isporučio tužitelju predmetnu narudžbu, odnosno isporučio je troja vrata, ali nije izvršio ugovorenu montažu. Tuženik je dana 21.12.2023. postavio dvoja vrata, a za treća vrata je bilo potrebno prethodno izravnati betonsku podlogu pa je montaža dogovorena da će se izvršiti naknadno. Tužitelj je u cijelosti avansno platio tuženiku ugovorene proizvode i uslugu montaže u iznosu od 5.125,00 EUR. Nadalje navodi da su se jedna od dvoja montirana vrata, objesila i da ih je potrebno ponovno montirati. Stranke su dogovorile da će tuženik naknadno, u ožujku 2024. godine, izvršiti neizvršenu uslugu, ali tuženik nije došao na ugovoreni dan, iako je tužitelju to čvrsto obećao. Među strankama nije bilo sporno da je tuženik dužan izvršiti montažu vrata budući je odgovorna osoba tuženika u više navrata usmeno obećavala da će doći dovršiti montažu kako bi isporučena vrata bila funkcionalna. Međutim, tuženik do danas nije izvršio predmetnu montažu. Tužitelj je potom pisanim putem pozvao tuženika na ispunjenje ugovora te se odgovorna osoba tuženika ipak javila telefonski tužitelju te je ponovno obećavao da će doći izvršiti montažu vrata ali tuženik opetovano nije pristupio montaži vrata slijedom čega je ugovor raskinut u dijelu koji se odnosi na montažu vrata. Stoga tužitelj potražuje iznos od 937,50 € koliko iznosi vrijednost montaže predmetnih vrata koja nisu montirana i ponovne montaže već montiranih vrata.

2. Tužba je zajedno sa prilozima dostavljena tuženiku na odgovor, no tuženik nije u prekluzivnom roku od 30 dana podnio odgovor na tužbu. Sud nije sukladno odredbi čl. 331.b. ZPP-a, donio presudu na temelju ogluhe, budući je smatrao da nisu bili ispunjeni uvjeti za donošenje predmete presude.

3. Na ročištu održanom 7. veljače 2025. tužitelj je naveo da je zastupnik po zakonu tužitelja usmeno još dao rok tuženiku za ispunjenje ugovornih obaveza te budući tuženik to nije napravio to je predmetni ugovor i raskinut a o čemu je zastupnik po zakonu tužitelja i obavijestio tuženika.

4. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u račun (list 6 spisa), potvrde plaćanja (list 7-9 spisa), prepisku (list 9-16 spisa) opomene (list 17-19 spisa) ponudu (list 20-21 spisa).

5. Nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne Novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), ovaj sud je utvrdio kako je tužbeni zahtjev osnovan.

Stranica 2 od 6

6. Predmet ovog spora je tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od 937,50 € po osnovi članka 1111. Zakona o obveznim odnosima, odnosno po osnovi stjecanja bez osnove. Prema tome, u konkretnom slučaju tužiteljevo potraživanje se temelji na odredbi čl. 1111. ZOO-a. („Narodne novine" br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/23 i 155/2023 – dalje ZOO)

7. Sukladno članku 1111. ZOO-a, kada dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi.

8. To znači da je za nastanak obveznopravnog odnosa stjecanja bez osnove potrebno da se ispune određene pretpostavke i to:

- povećanje imovine na jednoj strani,

- smanjenje imovine na drugoj strani,

- uzročna veza između povećanja odnosno umanjenja imovine

- stjecanje je bez pravne osnove i

- činidba zbog koje se dogodila promjena u imovini ne smije biti štetna radnja u smislu građanskog delikta, odnosno povrede ugovornog odnosa. (Komentar zakona o obveznim odnosima, ES, [adresa], 2005)

9. Tek kada se ostvare sve navedene pretpostavke, stjecatelj je dužan vratiti tako stečenu imovinu.

10. Stavkom 3. predmetnog članka 1111. ZOO-a, je propisano da obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednost, nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala.

11. No, da bi se primijenio predmetni stavak 3. članka 1111. ZOO-a, potrebito je utvrditi pravnu osnovu, te da li je pravna osnova kasnije otpala, odnosno da li je otpala na zakonit način.

12. Prema mišljenju ovog suda, a na temelju priloženih isprava i navoda tužitelja, a koje navode tuženik nije osporavao, stranke ovog postupka su bile u poslovnom odnosu temeljem ugovora o kupoprodaji i to vrata, kako to proizlazi iz računa na listu 6 spisa. Budući da je tužitelj utuženi iznos upravo platio po navedenom računu to je do prijelaza imovine osiromašenog u imovinu obogaćenog došlo temeljem valjane pravne osnove, odnosno temeljem ugovora o kupoprodaji.

13. Prema članku 376. st. 1. ZOO-a, ugovorom o o kupoprodaji prodavatelj se obvezuje predati kupcu stvar u vlasništvo, a kupac se obvezuje platiti mu cijenu.

14. Člankom 252. ZOO-a je propisano da je ugovor sklopljen u trenutku kada ponuditelj primi izjavu ponuđenika da prihvaća ponudu, te je jednako tako, člankom 247. ZOO- a propisano da je ugovor sklopljen kad su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora. U konkretnom slučaju ugovor između stranaka je sklopljen prihvatom ponude od strane tužitelja, a koja ponuda/račun (list 6 spisa) sadržava sve bitne sastojke ugovora (kupca, prodavatelja, cijenu, rok isporuke, predmet isporuke), te je tužitelj svoju volju prihvata ponude očitovao uplatom kompletnog

Stranica 3 od 6

iznosa od 5.125,00 €, a kako je to između stranaka i bilo dogovoreno, a što tuženik do zaključenja glavne rasprave nije niti osporio.

15. Iz potvrda na listu 7-8 spisa, ovaj sud je utvrdio da je tužitelj doista uplatio utuženi iznos na račun tuženika.

16. Iz korespondencije na listu 9-16 spisa, te dopisa tužitelja upućenih tuženiku na listu 17-19 kao i navoda samog tužitelja proizlazi da je tužitelj raskinuo predmetni ugovor u dijelu koji se odnosi na montažu dvoja vrata zbog neispunjenja od strane tuženika i to sukladno odredbi čl. 362. st. 3. ZOO-a. Jednako tako, čak i kada se ne bi radilo o raskidu na temelju predmetne odredbe, iz navedene prepiske je razvidno da tuženik nema namjeru ispuniti svoju obvezu ni u naknadnom roku, slijedom čega je ugovor raskinut svakako i na temelju odredbe čl. 363. ZOO-a.

17. S obzirom na navedeno, ovaj sud smatra da se u konkretnom predmetu radi upravo o slučaju iz stavka 3. članka 1111. ZOO-a, u svezi sa odredbom čl. 368. st. 2. ZOO- a, odnosno ovaj sud je utvrdio da su ispunjenje pretpostavke za primjenu instituta stjecanja bez osnove iz stavka 3. članka 1111. ZOO-a, jer se u konkretnom slučaju radi o stjecanju bez osnove zbog naknadnog prestanka ranije postojeće pravne osnove.

18. Slijedom navedenog, budući da je ovaj sud kao nesporno utvrdio da je tužitelj ispunio svoju ugovornu obvezu, odnosno da je uplatio tuženiku ukupnu ugovorenu cijenu u visini od 5.125,00 €, te da tuženik nije ispunio svoju ugovornu obvezu montaže dva komada vrata i da je zatim tužitelj na zakonom propisani način raskinuo ugovor u tom dijelu koji se odnosi na montažu dvoja vrata, to je ovaj sud utvrdio da je predmetni ugovor između stranaka u dijelu montaže dvaju vrata raskinut i da tužitelj ima pravo na povrat onoga što je dao, odnosno na povrat iznosa od 937,50 € (točka I. izreke).

19. Ovdje se ukazuje da je sud visinu tužbenog zahtjeva utvrdio iz ponude na listu 20- 21 spisa, a koju ponudu tuženik nije osporavao.

20. Potrebno je dodati da tuženik, iako je uredno primio tužbu, zajedno sa dokumentacijom na kojoj tužitelj temelje svoj zahtjev, te iako je uredno zaprimio i poziv za ročište, tuženiku u kontekstu odredbe čl. 219. st. 1. ZPP-a nije pobijao tužiteljeve navode ni dokaze.

21. Odluka o zateznoj kamati donesena je na temelju odredbe članka 1115. ZOO-a kojim je propisano da kada se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate i to ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva, te temeljem članka 29. stavak 1. ZOO-a, prema kojoj dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje pored glavnice i zatezne kamate i to po stopi određenoj u čl. 29. st. 2. ZOO-a, a koja se odnosi na ostale odnose (točka I. i III. izreke).

22. Naime, sukladno članku 1115. ZOO-a, radi utvrđenja od kada tužitelj ima pravo na zatezne kamate, potrebito je utvrditi da li je tuženik bio savjestan ili nesavjestan stjecatelj. Pitanje savjesnosti odnosno nesavjesnosti se odnosi na razlikovanje subjektivnog uvjerenja stjecatelja, odnosno da li zna ili bi prema postojećim

Stranica 4 od 6

okolnostima morao znati da ono što je dobio ili ono što mu je učinjeno u stvari ne pripada njemu nego osiromašenom. U konkretnom slučaju ovaj sud smatra da tuženik u trenutku stjecanja utuženog iznosa nije bio nesavjestan stjecatelj, već savjestan stjecatelj. No, ovaj sud smatra da je tuženik postao nesavjestan stjecatelj od trenutka kada su stranke dogovorile montažu trećih vrata odnosno od 27. travnja 2024. kako to proizlazi iz prepiske na listu 9 spisa, jer je od tog trenutka tuženik znao ili morao znati da ono što je dobio više ne pripada njemu, jer je bio svjestan da svoju ugovornu obvezu nije ispunio, te da nema pravo na stečenu korist. S obzirom na navedeno, ovaj sud je odbio tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu u kojemu je on tražio zatezne kamate na utuženi iznos od 22. prosinca 2023., pa do 26. travnja 2024. (točka II. izreke presude).

23. Sud je odbio prijedloge tužitelja za izvođenjem dokaza saslušanjem stranaka, svjedoka i očevidom uz sudjelovanje vještaka budući je smatrao da je činjenično stanje dovoljno utvrđeno.

24. S obzirom da je tužitelj u cijelosti uspio u ovom sporu to tužitelj sukladno odredbi čl. 154. i 155. ZPP-a, ima pravo na naknadu troška na ime naknade za zastupanje po odvjetniku u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (“Narodne novine: broj 138/23, nastavno: Tarifa“) i to za pristup na ročište održano 7. veljače 2025., u iznosu od 150,00 € (Tbr 9. t. 1. Tarife), kao i za sastav podneska od 12. studenog 2023. (tužba) u iznosu od 150,00 € (Tbr. 8. t. 1. Tarife), što sve uvećano za PDV iznosi 375,00 €. Također, tužitelju pripada i sudska pristojba na tužbu u iznosu od 19,91 € i sudska pristojba na presudu u iznosu od 233,23 € (koliko je tužitelj potraživao iako bi imao pravo na sudsku pristojbu na presudu u iznosu od 39,82 € u skladu s Tar. br. 1. i 2. Tarife sudskih pristojbi koje su sastavni dio Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj: 118/18 i 51/23 - dalje ZSP). Slijedom navedenog tužitelj ima pravo na naknadu parničnih troškova u ukupnom iznosu od 434,73 €. (točka III. izreke presude)

25. S druge strane, sud nije prihvatio tužiteljev zahtjev za naknadu sudske pristojbe na tužbu preko iznosa od 19,91 € budući je tužitelj upravo toliko i platio navedenu pristojbu te za naknadu sudske pristojbe na presudu preko iznosa od 39,82 € budući da sukladno vrijednosti predmeta spora navedena pristojba iznosi 39,82 € a ne 40,00 € koliko je tužitelj tražio. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točki IV. izreke presude.

26. O zateznim kamatama na trošak parničnog postupka odlučeno je primjenom odredbe članka 151. st. 3. ZPP-a i članka 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021 – ZOO) i to uzimajući u obzir stopu koja se odnosi na ostale odnose.

Zagreb, 20. ožujka 2025.

SUDAC:

Josip Bilić

Stranica 5 od 6

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana primitka presude a podnosi se putem ovog suda putem e-komunikacije.

Presuda u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t.1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. st.1. ZPP-a).

Žalba protiv presude odnosno rješenja ne odgađa ovrhu. (čl. 467.a. ZPP-a, odnosno čl. 97. ZID ZPP-a, NN 70/19)

DNA:

1. tužitelju po pun. uz nalog za sudsku pristojbu na presudu 39,82 €

2. tuženiku

3. kal. 30 dana

Stranica 6 od 6