REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj PR-1099/2020-36

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Moniki Ferić, u pravnoj stvari tužitelja DD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Irini Daskal, odvjetnici iz Karlovca, Sarajevska 2a, I kat, protiv tuženika Hrvatske autoceste d.o.o. iz Zagreba, Širolina ulica 4, OIB: 57500462912, radi isplate, nakon održane i zaključene glavne javne rasprave dana 19. veljače 2025., u prisutnosti punomoćnika stranaka, 20. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja DD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koji glasi:

"Nalaže se tuženiku Hrvatske autoceste d.o.o., Zagreb, Širolina ulica 4, OIB: 57500462912, isplatiti tužitelju DD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznosa od 562,86 EUR sa zateznim kamatama tekućom pojedinačne iznose i to na iznos od:

- 50,38 EUR od 15.09.2017.g.,

- 50,38 EUR od 15.12.2017.g.,

- 50,38 EUR od 15.01.2018.g.,

- 50,73 EUR od 15.06.2018.g.,

- 51,11 EUR od 15.12.2018.g.,

- 51,51 EUR od 15.02.2019.g.,

- 51,51 EUR od 15.05.2019.g.,

- 51,70 EUR od 15.07.2019.g.,

- 51,70 EUR od 15.09.2019.g.,

- 51,70 EUR od 15.11.2019.g.,

- 51,70 EUR od 15.01.2020.g., pa do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 01.01.2023.g., po stopi izračunatoj uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, pa do isplate, u roku od 15 dana.

Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju troškova ovog parničnog postupka sa zateznom kamatom po stopi izračunatoj uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, tekućom od dana donošenja presude, pa do isplate, sve u roku od 15 dana."

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi da je u radnom odnosu kod tuženika na radnom mjestu blagajnik naplate cestarine od veljače 1996. U razdoblju od 01.01.2014.g. do 01.01.2016.g. tuženik je tužitelju i ostalim radnicima koji rade smjenski rad, isplaćivao naknadu plaće za dane blagdana i neradne dane utvrđene zakonom / u daljnjem tekstu „blagdan“ / koje dane prema raspodjeli radnog vremena tužitelj nije radio, no nakon 01.01.2016. prednik tuženika je prestao isplaćivati smjenskim radnicima ovu naknadu. Navedena naknada plaće isplaćivala se u skladu i pravilnom primjenom čl. 71 Kolektivnog ugovora iz 2014. g. / u daljnjem tekstu Kolektivni ugovor HAC 2014. / koji je glasio: „Radnik ima pravo na naknadu plaće kao da je radio isključivo u sljedećim slučajevima: - plaćenog dopusta, - blagdana i neradnih dana utvrđenih zakonom, - obnašanja zadaće člana Radničkog vijeća ili sindikalnog povjerenika, - obrazovanja ili osposobljavanja prema potrebama Poslodavca, - vježbe oružanih snaga i vježbe civilne zaštite, - ako odbije raditi jer nisu provedene mjere zaštite na radu uslijed čega mu prijeti opasnost za život i zdravlje, - ako dođe na posao, a prethodnog dana ili ranije nije obaviješten da se toga dana neće raditi, - ako dođe do prekida rada, ali ne krivnjom radnika, - obavljanja zadataka povjerenika radnika za zaštitu na radu, - sindikalne aktivnosti“ Citirani čl. 71 Kolektivnog ugovora HAC d.o.o. 2014, sada je u neizmijenjenom sadržaju unesen u Kolektivni ugovor iz 2018.g., kao čl. 74. Iako ova odredba ne razlikuje radnika u smjenskom radu od drugih radnika zaposlenih kod tuženika koji rade samo u prvoj smjeni /od ponedjeljka do petka/, potonji radnici i nakon 01.01.2016. primaju naknadu plaće kao da su radili na dane blagdana, iako nisu radili. Tuženik je prestao isplaćivati ovu naknadu bez ikakvog razloga i time smjenske radnike stavio u neravnopravan položaj u odnosu na radnike koji rade samo u prvoj smjeni. Kod tuženika, utvrđen je mjesečni fond sati za jednu kalendarsku godinu koji podatak objavljuje Ministarstvo rada i jednak je za sve radnike. Mjesečni fond sadrži podatke u ukupnom mjesečnom fondu sati, posebno su naznačeni radni sati, pa sati blagdana, ukupan broj dana i ukupan broj radnih dana i dana blagdana. Tako je za 2016. godinu npr. za ožujak utvrđen mjesečni fond sati 184, od toga radnih sati 176, 8 sati blagdana, 23 dana, radnih dana 22, dana blagdana 1. Tužitelj i drugi smjenski radnici rade prema posebnom rasporedu radnog vremena koji je individualiziran. Ako u razdoblju jednog mjeseca tužitelj ne radi na blagdan, tužitelju se taj dan ne evidentira u fond sati za taj mjesec, već se evidentira da u tom mjesecu ima minus 8 sati, što znači da tih osam sati mora odraditi u idućem razdoblju u tom mjesecu ili u bilo kojem sljedećem mjesecu. Za razliku od tužitelja, radniku koji radi samo prvu smjenu i u tom mjesecu nije radio na dan blagdana, taj dan se zbraja u fond sati i on nije dužan isti „odrađivati“. Znači, radnik koji ne radi u smjenskom radu, u tom slučaju radio je manje osam sati od smjenskog radnika, a svejedno mu je taj dan plaćen, što je i zakonito jer se radi o blagdanu. Stoga proizlazi da smjenski i ne-smjenski radnici ne rade isti fond sati i nisu plaćeni za isti fond sati, iako bi prema Kolektivnom ugovoru trebali biti. Tako tužitelj prema rasporedu radnog vremena nije radio slijedeće blagdane: - 2017. godine - 15.08.2017.g. - 01.11.2017.g. - 26.12.2017.g. - 2018. godine - 01.05.2018.g. - 31.05.2018.g. - 15.08.2018.g. - 01.11.2018.g. - 2019. godine - 01.01.2019.g. - 22.04.2019.g. - 20.06.2019.g. - 05.08.2019.g. -08.10.2019.g. - 25.12.2019.g. Prema načinu na koji tuženik vodi evidenciju fonda sati, tužitelju je za te dane utvrđen manjak mjesečnog fonda sati, i to sveukupno 104 radnih sati, koje je tužitelj odradio u narednim mjesecima za razliku od ne-smjenskih radnika kojima su ti sati bili plaćeni, iako u te dane nisu radili. Naknada plaće za jedan sat blagdana /kada je tužitelju naknada isplaćivana/ iznosi 48,00 kn. Stoga tužitelj potražuje od tuženika iznos od 4.992,00 kuna koji iznos se dobiva kada se 104 sati pomnoži sa 48,00 kn. Pred ovim sudom također je vođen parnični postupak s istom činjeničnom osnovom između drugog tužitelja protiv istog tuženika, u kojem predmetu je donesena prvostupanjska presuda Pr-3641/2018-32 od 15.11.2019.g. kojom je usvojen tužbeni zahtjev. U tom postupku provedeno je financijsko vještačenje , te iz Nalaza i mišljenja sudskog vještaka proizlazi da tuženik osim što radnicima kao što je tužitelj ne isplaćuje naknadu za blagdan također pogrešno obračunava preraspodjelu sati i ne uzima u obzir ove sate blagdana kao odrađene sate , koji se u tom slučaju trebaju računati kao prekovremeni sati. Iz toga proizlazi da je tužitelj dalje oštećen iz razloga što pogrešnim obračunom kod preraspodjele nije primijenjen čl. 39 t. 10 Kolektivnog ugovora. Tom odredbom određeno je da će se neiskorišteni sati preraspodjele isplatiti kao prekovremeni sati i obračunati s plaćom za prosinac, što znači da će se „višak sati“ isplatiti kao prekovremeni sati, a da je tuženik pravilno te sate obračunao, tada su ti sati trebali biti isplaćeni kao prekovremeni. Stoga je tužitelj oštećen i za neobračunate prekovremene radne sate prilikom obračuna preraspodjele te mu je tih 104 sati trebalo biti obračunato kao prekovremeni rad. Ovakvim postupanjem tuženik stavlja tužitelja u neravnopravan položaj s ostalim radnicima tuženika koji ne rade u smjenskom radu, protivno temeljnim obvezama i pravima iz radnog odnosa prema Zakonu o radu, sadržanim u čl. 7. st. 4, protivno odredbama Ustava RH čl. 14.. Slijedom navedenog, nakon provedenog vještačenja, tužbenim zahtjevom preciziranim u podnesku od 27.3.2023. zahtijeva da mu tuženik isplati iznos od 562,86 eura bruto i parnični trošak sve sa pripadajućim kamatama.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka navodi da osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjev u cijelosti. Nesporno je da je tužitelj u radnom odnosu kod tužitelja na radnom mjestu blagajnik naplate cestarine, te da mu za dane: 15. kolovoza, 1. studenog i 26. prosinca 2017; 1. svibnja i 1. studenog 2018, te 1. siječnja, 22. travnja, 20. lipnja, 5. kolovoza, 8.listopada i 25. prosinca 2019. godine, u koje dana prema rasporedu radnog vremena nije trebao raditi, nije isplaćena naknada plaće. Tužitelj je radio dana 31. svibnja 2018. i 15. kolovoza 2018. godine, za koji rad mu je isplaćena plaća, stoga mu i po toj osnovi ista naknada ne pripada. Sporna naknada je tužitelju uskraćena zakonito, sukladno odredbi članka 95. Zakona o radu, članka 5. Zakona o blagdanima, spomendanima i neradnim danima u Republici Hrvatskoj i odredbi članka 73. stavak 1. Kolektivnog ugovora tuženika. Člankom 95. stavak 1. i 5. Zakona o radu propisano je da za razdoblja u kojima ne radi zbog opravdanih razloga određenim zakonom, drugim propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, radnik ima pravo na naknadu plaće, u visini prosječne plaće koja mu je isplaćena u prethodna tri mjeseca, ukoliko nije drukčije određeno ovim i drugim zakonom, drugim propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu. Zakonom o blagdanima, spomendanima i neradnim danima u Republici Hrvatskoj utvrđeni su dani blagdana u koje se ne radi, s time da je u članku 5. određeno da u te dane radnici imaju pravo na naknadu plaće. Kolektivnim ugovorom tuženika propisano je da radnik ima pravo na naknadu plaće kao da je radio u dane blagdana i neradne dane utvrđene zakonom suprotno stavu tužitelja, citirane odredbe propisa daju osnovu za ovakvo postupanje tuženika kod isplate naknade plaće. Navedeno stoga jer se kod određivanja naknade plaće polazi od temeljnog pravila da naknada plaće slijedi sudbinu plaće, a to znači da se nadoknađuje samo ono vrijeme koje je radnik bio obvezan raditi, a ne radi zbog određenog opravdanog razloga radi koga mu pripada pravo na tu naknadu. Za dane blagdana i neradne dane naknada plaće ostvaruje se samo za one dane kada je po redovnom rasporedu rada radnik trebao raditi, a ne radi zbog blagdana i neradnih dana određenih Zakonom o blagdanima, spomendanima i neradnim danima u Republici Hrvatskoj. Slijedom navedenih propisa radnik ostvaruje pravo na naknadu plaće za dane u koje bi inače trebao raditi i primati plaću, a ne radi zbog toga što je blagdan ili neradni dan utvrđen zakonom. Obzirom da su blagdani za koje tužitelj potražuje naknadu padali u dane njegovog tjednog odmora, za te dane ne bi ostvario niti plaću, pa mu se nema što nadoknaditi. Tužitelj kako i navodi radi prema posebnom rasporedu radnog vremena koji je individualiziran, odnosno radi u smjenama, pa se događa da neki blagdani padnu na dane tužiteljevog tjednog odmora, a dio blagdana padne na njegove radne dane. Obzirom na prirodu posla koji tužitelj obavlja, tuženik nije u mogućnosti organizirati raspored rada tužitelja na način da tjedni odmor koristi u nedjelju pa mu je tuženik osigurao zamjenski odmor, sukladno odredbi članka 75. stavak 4. Zakona o radu. Stoga pravo na naknadu plaće za blagdan nije bezuvjetno već ovisi o rasporedu radnog vremena. Blagdani i neradni dani propisani Zakonom o blagdanima, spomendanima i neradnim danima u Republici Hrvatskoj su dani u koje radnici ne rade, odnosno oslobođeni su obveze rada s pravom na naknadu plaće, među kojima su i Velika Gospa, Svi sveti, Štefanje, Praznik rada, Nova godina, Uskrs, Tijelova, Dan domovinske zahvalnosti i Dan nezavisnosti. Ako radnik u te dane blagdana, u ovom slučaju, 15. kolovoza 2017. (Velika gospa), 1. studenog 2017. (Svi sveti), 26. prosinca 2017. (Štefanje), 1. svibnja 2018. (Praznik rada), 1. studenog 2018. (Svi sveti), 1. siječnja 2019. (Nova godina), 22. travnja 2019. (Uskrs), 20. lipnja 2019. (Tijelovo), 5. kolovoza 2019. (Dan domovinske zahvalnosti). 8. listopada 2019. (Dan nezavisnosti) i 25. prosinca 2019. (Božić) ne radi jer inače nije trebao raditi prema rasporedu radnog vremena, ne ostvaruje pravo na naknadu plaće. Kada blagdan pada u dan kada bi radnik trebao raditi i zaista radi navedenog dana, ima sukladno članku 94. Zakona o radu ("Narodne novine" broj:93/14) i pravo na povećanu plaću za rad blagdanom u visini utvrđenoj člankom 69. Kolektivnog ugovora. Budući tužitelj koji radi u smjenskom radu nije radio, u navedene dane, a što je vidljivo i iz rasporeda radnog vremena, ne ostvaruje ni pravo na naknadu plaće za te dane. Drugačija situacija je kod radnika koji rade samo u prvoj smjeni od ponedjeljka do petka, jer je su oni u dane: 22. lipnja 2016. godine, koji je padao u srijedu, 15. kolovoza 2016. godine, koji je padao u ponedjeljak, 17. travnja 2017. godine koji je padao u ponedjeljak, 15. lipnja 2017. godine koji je padao u četvrtak, 22. lipnja 2017. koji je padao u četvrtak, 26. prosinca 2017. koji je padao u utorak, 2. travnja 2018. koji je padao u ponedjeljak, 8. listopada 2018. koji je padao u ponedjeljak, 26. prosinca 2018. koji je padao u srijedu, 20. lipnja 2019. godine koji je padao u četvrtak, 25. lipnja 2019. godine koji je padao u utorak i 26. prosinca 2019. godine, koji dan je padao u četvrtak, prema uobičajenom rasporedu radnog vremena trebali raditi i primati plaću, ali nisu radili jer je u navedene dane bio blagdan, te su ostvarili i pravo na naknadu plaće. Stoga, tužitelj ne ostvaruje pravo na naknadu plaće jer prema uobičajenom rasporedu radnog vremena nije ni trebao raditi u dane blagdana i neradne dane, a koji dani se ubrajaju u njegov tjedni odmor. Takav stav proizlazi iz brojnih mišljenja Ministarstva rada i mirovinskog sustava. Tuženik ističe da evidentirani sati rada tužitelja, odnosno manjak sati na koje se on poziva ovisi isključivo od njegova rasporeda rada, a ne od neevidentiranja sati blagdana u koje nije radio, jer prema rasporedu rada nije trebao raditi. Tako je iz rasporeda rada tužitelja i evidencije njegovih radnih sati za 2017., 2018. i 2019. godinu, vidljivo da tužitelju osim sati blagdana u koje nije radio i za koje potražuje naknadu, nisu evidentirani i drugi dani, odnosno sati njegovog tjednog odmora (naznačeni kao „slobodni iz smjene"), koji nisu padali na dane blagdana, pa tužitelj isto ne dovodi u vezu sa navodnim manjkom sati. Tuženik osporava navode tužitelja da su smjenski radnici u pogledu predmetne naknade plaće dovedeni u neravnopravni položaj u odnosu na ostale radnike tuženika koji rade samo u prvoj smjeni. Kao što tužitelju i ostalim smjenskim radnicima takva naknada ne pripada ukoliko blagdan pada u njihove dane odmora, tako ni ostalim nesmjenskim radnicima sporna naknada ne pripada kada blagdani padaju u njihove neradne dane, koji su uvijek subota i nedjelja. Tako u utuženom razdoblju nesmjenskim radnicima nije isplaćena predmetna naknada za slijedeće blagdane:U 2017. godini: Nova godina, 1.1.2017. (nedjelja) Uskrs, 16. travnja 2018. (nedjelja) Dan državnosti, 25. lipnja 2017.( nedjelja) Dan domovinske zahvalnosti, S. kolovoza 2017.(subota) Dan neovisnosti, S. listopada 2017. (nedjelja) U 2018. godini: Sveta tri kralja, 6. siječnja 2018. ( subota) Uskrs, 1. travnja 2018.( nedjelja) Dan domovinske zahvalnosti, S. kolovoza 2018. ( nedjelja) U 2019. godini: Sveta tri kralja, 6. siječnja 2019. (nedjelja) Dan antifašističke borbe, 22. lipnja 2019. (subota) Uskrs, 21. travnja 2019. ( nedjelja). Iz navedenog je vidljivo da tužitelj nije diskriminiran u odnosu na nesmjenske radnike. Osnovan je navod tužitelja da on i drugi radnici rade prema posebnom rasporedu radnog vremena koji je individualiziran. Mjesečni fond sati na koji se poziva tužitelj, nije propisan, već je određen orijentacijski i prilagođen je nesmjenskim radnicima, koji rade od ponedjeljaka do petka i kojima su dani odmora uvijek subota i nedjelja, iz čega proizlazi da naknada plaće ovisi od rasporeda rada, a ne od evidencije sati. U prilog tome govori i činjenica tužitelj potražuje naknadu plaće „samo" za blagdane koji su padali od ponedjeljaka do petka u koje on prema rasporedu radnog vremena nije radio, ali ne i za one blagdane koji su padali u subotu ili nedjelju, jer oni nisu uvijek dani njegova tjednog odmora, za razliku od nesmjenskih radnika, kojima su ti dani uvijek dani tjednog odmora. Tako spornu naknadu tužitelj ne potražuje za nedjelju S. listopada 2017. godine, koji dan je bio Dan neovisnosti i Uskrs 1. travnja 2018. godine (nedjelja). Također je neosnovano, paušalne utvrđeno i ničim dokazane tužiteljeve potraživanje koje temelji na nalazu i mišljenju sudskog vještaka utvrđenom u drugom parničnom postupku broj:Pr-3641/2018, a koje obrazlaže pogrešnim obračunom preraspodijele sati, koji se prema njegovom mišljenju trebaju računati kao prekovremeni sati. Ne može tužitelj za iste dane blagdana u koje nije radio potraživati predmetnu naknadu plaće i uvećanu plaću kao da je radio prekovremena. Navedeno i stoga jer tužitelj u te dane nije radio, a radniku se osnovna plaća za prekovremeni rad sukladno članku 71. stavak 1. Kolektivnog ugovora uveća prema efektivnim satima provedenim u prekovremenom radu. Smjenski radnici uključujući tužitelja rade takve poslove da moraju raditi na blagdan, a kada im blagdan prema rasporedu pada u radni dan dužni su na blagdan raditi. Zbog toga imaju pravo na povećanu plaću, određenu Kolektivnim ugovorom. Tužitelj nije oštećen obzirom na činjenicu što mu se dan u koji nije radio za blagdan ne evidentira u fond sati za taj mjesec, jer će on na kraju godine ostvariti ukupni godišnji fond sati, kako je to propisano odredbom članka 37. Kolektivnog ugovora. Upravo zbog prirode posla tuženik donosi Plan preraspodjele, kojim se utvrđuje razdoblje u kojemu će tužitelj raditi duže od redovnog radnog vremena i razdoblje u kojemu će raditi kraće, odnosno razdoblje u kojemu će se radno vrijeme svesti na redovno puno ili nepuna radno vrijeme. Naime, preraspodijeljeno radno vrijeme tužitelja svodi se na puno radno vrijeme do 31. prosinca za tekuću kalendarsku godinu, tako da su neiskorišteni sati preraspodjele isplaćeni kao prekovremeni sati i obračunati sa plaćom za prosinac, a manjak sati sveden je na puno odnosno nepuna radno vrijeme, odnosno manjak sati tužitelj nije dužan odraditi. Slijedom iznijetog tuženik je, kod obračunavanja plaće tužitelja za sporne dane blagdana, postupio sukladno Zakonu o radu i Kolektivnom ugovoru tuženika, te mišljenju Ministarstva rada i mirovinskog sustava, pa nema elemenata diskriminacije iz čl. 7. st. 4. Zakona o radu, na koju se poziva tužitelj.

Slijedom iznijetog predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

3. Sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u izvatke iz Kolektivnog ugovora, evidenciju radnih sati, platne liste, mjesečni fond sati za 2017., 2018, i 2019., Mišljenje Ministarstva rada i mirovinskog sustava od 24.2.2011. 4.9.2012., 14.12.2015. i 28.4.2016., evidenciju radnog vremena radnika Odjela za pravne poslove za listopad 2016., rasporede rada, platne liste, evidenciju radnih sati, sudsku praksu, Zapisnik s VIII. Kruga pregovora o izmjenama i dopunama KU, te u ostalu dokumentaciju u spisu. Provedeno je financijsko vještačenje po vještaku Lidiji Tkalec Gradinščak iz Vještak Tkalec d.o.o. te dopunsko vještačenje, te su pročitani iskazi svjedoka FD iz predmeta PR-1074/2020, te je izvršen uvid u ostalu dokumentaciju u spisu.

4. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti sukladno čl. 8 Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03 i 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 23/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu naknade plaće za dana blagdana i neradnih dana, u kojima tužitelj kao smjenski radnik zaposlen kod tuženika prema rasporedu radnog vremena nije radio u utuženom razdoblju, temeljem odredbe čl. 73. st. 1. Kolektivnog ugovora Hrvatske autoceste iz 2014. ("Narodne novine" broj 85/14 - dalje: KU/14) i čl. 74. Kolektivnog ugovora za Hrvatske autoceste održavanje i naplate cestarine d.o.o. ("Narodne novine" broj 22/18 - dalje: KU/18) jer radnici koji rade u prvoj smjeni od ponedjeljka do petka primaju naknadu plaće kao da su radili na dane blagdana iako nisu radili, pa stoga smatra da je tuženik stavio radnike u smjenskom radu u neravnopravan položaj u odnosu na radnike koji rade samo u prvoj smjeni.

6. Radi utvrđivanja visine tužbenog zahtjeva, sud je izvršio uvid u dokumentaciju u spisu te je provedeno financijsko vještačenje po vještaku Lidiji Tkalec Gradinščak iz Vještak Tkalec d.o.o. koja u svom nalazu i mišljenju navodi da na osnovi podataka iz nalaza, mišljenja je da:

1). Tužitelju je naknada plaće za državni blagdan plaćena u onim mjesecima u kojima je blagdan padao između dana na koje je tužitelj koristio godišnji odmor, dok u mjesecima u kojima tužitelj po rasporedu nije trebao raditi na dane blagdana koji su padali od ponedjeljka do petka, naknada plaće tužitelju nije isplaćena.

2.) Usporednom radniku je u spornom razdoblju naknada plaće za državni blagdan plaćena za sve sate blagdana koji nije odradio, a koji blagdani su padali na dane od ponedjeljka do petka.

3.) Da li je tužitelj u spornom razdoblju zbog neevidentiranja blagdana imao manjak sati ovisi o tome da li je i koliko imao viška odrađenih sati iz prethodnog razdoblja, dok usporednom radniku nije evidentiran manjak sati. Međutim, tužitelj je za razliku od usporednog radnika, morao odraditi više sati, kako bi ispunio redovni fond sati, a iz razloga što je usporednom radniku evidentirano 8 sati na dane blagdana koji su padali od ponedjeljka do petka te koje isti nije odradio, dok tužitelju ti sati nisu evidentirani. 4.) Ako tužitelj ima pravo na naknadu plaće za vrijeme državnih praznika koji su padali od ponedjeljka do petka, a na koji nije radio, tada ista iznosi ukupno 4.240,88 kn i to:

379,60 kn za kolovoz 2017. godine,

379,60 kn za studeni 2017. godine,

379,60 kn za prosinac 2017. godine,

382,24 kn za svibanj 2018. godine,

385,12 kn za studeni 2018. godine,

388,16 kn za siječanj 2019. godine,

388,16 kn za travanj 2019. godine,

389,60 kn za lipanj 2019. godine,

389,60 kn za kolovoz 2019. godine,

389,60 kn za listopad 2019. godine i

389,60 kn za prosinac 2019. godine.

7. Sukladno prijedlogu tužitelja, provedeno je dopunsko financijsko vještačenje te je vještak u dopunskom nalazu i mišljenju naveo da podneskom od 26.07.2021. godine (list 363-366 spisa) tuženik prigovara nalazu i to da:

1.) Vještak nije napravio usporedbu Evidencija radnih sati tužitelja i njegovih obračunskih lista te nije utvrdio od kakvog je utjecaja na isplatu naknade plaće status radnika evidentiran na pojedini utužen dan (blagdan).

2.) Vještak nije utvrdio uzročnu vezu između upisa statusa radnika („slobodan iz smjene“, „Slobodan dan“ i „državni blagdan“) u Evidenciji radnih sati tužitelja i obračuna naknade plaće, odnosno za koji od navedenih upisa radniku nije priznato pravo na naknadu plaće.

U odnosu na oba prigovora vještak navodi da je isto analizirano na stranici 3 nalaza. Za dane za koje je u nalazu utvrđena naknada plaće za blagdan prema tužbenom zahtjevu, proizlazi slijedeći status naznačen u Evidenciji tužitelja:

Za dan

Status iz evidencije

List spisa

15.08.2017.

slobodan iz smjene drugi dan 240

01.11.2017.

slobodan iz smjene

26.12.2017.

slobodan iz smjene

01.05.2018.

slobodan iz smjene

01.11.2018.

slobodan iz smjene

01.01.2019.

slobodan iz smjene

22.04.2019.

slobodan iz smjene

20.06.2019.

slobodan iz smjene

05.08.2019.

slobodan iz smjene

08.10.2019.

slobodan iz smjene

25.12.2019.

slobodan iz smjene drugi dan 283

Za dane blagdana za koje je tužitelj dobio naknadu plaće (31.05.2018. godine i 15.08.2018. godine) tužitelju je u evidenciji rada evidentirano „državni blagdan“ (list 224 i 263 spisa).

3.) Tuženik osporava dio nalaza u kojem se navodi da je tužitelj u 2018. godini odradio 4 sata, a u 2019. godini 2 sata koja mu nisu plaćena. Navedeno utvrđenje proizlazi iz stranice 5 i 6 nalaza, a temeljem obračunskih lista koje su se nalazile u spisu u vrijeme izrade nalaza. Moguće je da je tuženik i navedene sate podmirio tužitelju, no obzirom da isto nije predmetom ovog postupka, vještak nije pribavljao dokumentaciju iz koje bi eventualno proizašlo da je tuženik tužitelju podmirio i navedene sate. Zaključno, nalazom je utvrđen iznos naknade za utužene dane blagdana, a sud će odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva.

8. Nalaz i mišljenje vještaka odnosno matematički izračun vještaka ovaj sud je prihvatio budući da je isti sačinjen stručno i obrazloženo u skladu s pravilima struke i temeljem postojeće dokumentacije, a niti stranke nisu imale daljnjih pitanja i primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka, a niti daljnjih prijedloga u tom smjeru.

9. Tužitelj je postavio tužbeni zahtjev sukladno nalazu i mišljenju vještaka tako da zahtijeva ukupni iznos od 4.240,88 kn tj. 562,86 eura.

10. Dakle, visina tužbenog zahtjeva je utvrđena financijskim vještačenjem, ali je sporna osnova. Sporno je pripada li tužitelju pravo na isplatu razlike plaće za praznike i neradne dane prema Zakona o radu, Zakonu o blagdanima, spomendanima i neradnim danima u Republici Hrvatskoj i Kolektivnom ugovoru, a koje dane nije radio prema rasporedu radnog vremena.

11. Prema čl. 95. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14, 127/17 - dalje u tekstu: ZR) propisano je da za razdoblja u kojima radnik ne radi zbog opravdanih razloga određenih zakonom, drugim propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, radnik ima pravo na naknadu plaće.

12. Odredbom čl. 1. te čl. 3. Zakona o blagdanima, spomendanima i neradnim danima u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" broj 33/96, 96/01, 13/02, 136/02, 112/05, 59/06, 55/08, 74/11, 130/11), taksativno su propisani blagdani i neradne dani u Republici Hrvatskoj, a čl. 5. toga Zakona propisano je da zaposleni u te dane imaju pravo na naknadu plaće.

13. Odredbom čl. 73. st. 1. Kolektivnog ugovora za Hrvatske autoceste d.o.o. ("Narodne novine" broj 85/2014 - dalje: KU/14) propisano je da radnik ima pravo na naknadu plaće u vrijeme blagdana i neradnih dana utvrđenih zakonom, a ista odredba sadržana je i u čl. 74. st. 1. Kolektivnog ugovora za Hrvatske autoceste d.o.o. (''Narodne novine'' broj 22/2018).

14. Iz priložene dokumentacije u spisu, proizlazi da je tužitelj zaposlen na radnom mjestu blagajnika koje radno mjesto podrazumijeva rad u 3. smjene, budući da se radi o poslovima čije je obavljanje tuženik dužan organizirati 24 sata dnevno, 7 dana u tjednu, te se njegov raspored rada određuje u skladu s citiranom odredbom Kolektivnog ugovora, te prema nalazu vještaka financijske struke tužitelju nije isplaćena naknada plaće samo za utužene blagdane (koji su evidentirani kao slobodan iz smjene odnosno dani tjednog odmora), dok je za sve ostale dane odnosno blagdane na koje je radio tužitelj primio plaću, odnosno za blagdane koji su pali u dane godišnjeg odmora primio je naknadu plaće (jer godišnji odmor upravo predstavlja opravdani razlog iz članka 95. stavka 1. Zakona o radu koji mu daje pravo na naknadu plaće).

15. Prema unaprijed određenom mjesečnom rasporedu rada tužitelj na utužene blagdane nije imao obvezu rada, već je koristio tjedni odmor, i prema shvaćanju ovoga suda, u primjeni odredbe čl. 95. st. 1. ZR-u i čl. 5. Zakona o blagdanima i citiranih odredbi KU/14 i KU/18, tužitelj nema pravo na naknadu plaće jer na taj dan nije niti imao obvezu rada.

16. Neosnovano tužitelj smatra da mu pripada pravo na utuženu naknadu plaće na temelju čl. 73. KU/14, odnosno 74. st. 1. KU/18, jer prema tim odredbama "Radnik ima pravo na naknadu plaće kao da je radio samo u slučajevima taksativno navedenim u toj odredbi (blagdan i neradni dan utvrđeni zakonom)". Ovaj sud smatra da riječi "kao da je radio" podrazumijeva da se zaista i radi o danima kada je radnik trebao raditi, ali nije radio jer je bio blagdan/neradni dan. Na takav zaključak upućuju i svi drugi navedeni slučajevi u tom članku (plaćeni dopust, upućivanje na liječnički pregled, obrazovanje za potrebe poslodavca i dr.), jer se radi o situacijama kada se radniku isplaćuje naknada plaće u njegove inače radne dane na koje, zbog pojedinih propisanih opravdanih okolnosti, nije radio. U suprotnom smjenski radnik bi imao pravo na naknadu plaće za blagdan koji pada u njegov neradni dan, dok ne smjenski radnici nemaju pravo na naknadu plaće za blagdane koji padnu u njihove neradne dane (subotu i nedjelju).

17. Svi blagdani u odnosu na koje tužitelj u ovom predmetu potražuje naknadu plaće su njegovi neradni dani/dani tjednog odmora koji su u evidenciji radnih sati evidentirani kao "slobodan iz smjene", pa po ocjeni ovog suda, ne postoji pravna osnova iz koje bi proizašlo pravo tužitelja na potraživanje naknade plaće za te dane.

18. Neosnovani su i navodi tužitelja vezani uz fond sati. Naime, fond sati tužitelja koji radi od ponedjeljka do petka temelji se na 40-satnom radnom tjednu iz čl. 61. ZR- u te kao takav predstavlja temelj za obračun plaće i naknade plaće svim radnicima. U fond sati radnika ulaze svi odrađeni sati, ali i sati na koje bi radnik po rasporedu radio, ali iz opravdanih razloga nije radio (npr. zbog bolovanja, korištenja godišnjeg odmora, plaćenog dopusta). Neradni dani, odnosno dani koje radnik koristi kao dnevni ili tjedni odmor, nisu dani na koje je radnik trebao raditi i zbog toga ne ulaze u fond sati niti jednog radnika.

19. Organizacija rada tuženika vezana uz naplatu cestarine i održavanje autoceste zahtijeva organizaciju rada u smjenama i preraspodjeli radnog vremena. organizacija rada utemeljena je na zakonu i odredbama kolektivnih ugovora. Rad smjenskih radnika tuženika može se odvijati na način određen u čl. 38. KU/14., čl. 40. KU/18. Smjenskim radom, u smislu navedenih KU, smatra se rad trajno organiziran u najmanje dvije smjene, a ako je rad organiziran u dvije smjene, rad u I. smjeni obavlja se od 7 sati do 19 sati, a rad u II. smjeni obavlja se od 19 sati do 7 sati idućeg dana. Rad u dvije smjene organiziran je na način da radnik jedan dan radi u I. smjeni, jedan dan u II. smjeni nakon čega je dva dana slobodan. Ako je rad organiziran u tri smjene, rad u I. smjeni obavlja se od 6 sati do 14 sati, u II. smjeni od 14 sati do 22 sata, a u III. smjeni od 22 sata do 6 sati idućeg dana. Rad u tri smjene organizira se na način da radnik radi: dva dana u I. smjeni, dva dana u II. smjeni, dva dana u III. smjeni, nakon čega je dva dana slobodan. "Iznimno zbog potrebe posla, rad na naplati cestarine može se organizirati i u među smjenama."

20. Slijedom navedenog, do razlike u broju odrađenih sati, odnosno njihovog udjela u fondu sati baziranom na 40-satnom radnom tjednu, ne dolazi zbog neisplate naknade plaće za blagdane na koje je tužitelj koristio tjedni odmor, već zbog rasporeda rada u smjenskom režimu i preraspodjeli radnog vremena koji su kolektivnim ugovorima predviđeni za radno mjesto tužitelja. Stoga bilo kakvo obeštećenje u vidu naknade plaće za dane blagdana na koje je tužitelj koristio tjedni odmor, a zbog činjenice da je udio „odrađenih sati“ tužitelja u ukupnom fondu sati veći u odnosu na ne smjenskog radnika, nema nikakvu pravnu osnovu.

21. Tužitelju je u fondu sati, baziranom na 40-satnom radnom tjednu kao i za sve druge radnike evidentirano više "odrađenih" sati u odnosu na odrađene sate u fondu ne smjenskog radnika za onaj broj sati koje je tužitelj odradio na blagdane, a ne za broj sati blagdana na koje nije morao raditi (tjedne odmore), a za koje je u ovom postupku utužio potraživanje. Dakle, razlika u broju "odrađenih sati" koji ulaze u fond sati tužitelja kao smjenskog radnika i ne smjenskog radnika nije u uzročnoj vezi s neodrađenim, ovdje utuženim blagdanima (danima tjednog odmora), već je u vezi sa satima koje je smjenski radnik odradio na blagdane. Temeljem te činjenice da radi na blagdan tužitelj je ostvario dodatna materijalna prava u vidu dodatak za rad na blagdanom i sl., u skladu sa ZR-u i KU.

22. Iz iskaza svjedoka FD (za kojeg su se stranke suglasile da se koristi kao dokaz u ovom predmetu) u bitnom proizlazi da je isti sindikalni povjerenik, te da su 2011. godine sklopili sa tuženikom kolektivni ugovor u kojem slijedi da svaki radnik ima pravo naknade za blagdan ako je u te dane bio dužan raditi po rasporedu. Tokom te godine su vidjeli da radnici koji rade u smjenskom radu, a da u te dane nisu radili, su zakinuti u odnosu na radnike koji ne rade u smjenskom radu, te su u 2012. godini s poslodavcem dogovorili Aneks KU-a, a da svaki radnik ima pravo naknade za blagdan, te se je isti primjenjivao sve do kraja 2016. godine, kada je Uprava odlučila samostalno ukinuti tu odredbu i time prestaje isplaćivati tu naknadu radnicima koji rade u smjenskom radu.

23. Međutim, valja reći da pozivanje tužitelja na KU iz 2011. kao i Dodatak tom Kolektivnom ugovoru iz 2012., i tvrdnja da je sporna odredba Kolektivnog ugovora ranije bila drugačije formulirana nije osnovano jer prema tada važećoj odredbi "Radnik ima pravo na naknadu plaće kao da je radio isključivo u sljedećim slučajevima: plaćenog dopusta, blagdana i neradnih dana utvrđenih zakonom, ako je radnik u te dane po rasporedu rada bio dužan raditi." Činjenica da u predmetnim KU ispuštene riječi "ako je radnik u te dane po rasporedu rada bio dužan raditi" ništa ne mijenja na stvari jer je pravo na naknadu plaće za dane blagdana svih radnika tuženika, i smjenskih i ne smjenskih, vezano isključivo za obvezu rada prema rasporedu rada, jer ne smjenski radnik ne ostvaruje naknadu plaće za dane koji su prema njegovom rasporedu dani tjednog odmora, a jednako tako niti smjenski radnik ne ostvaruje naknadu plaće za dane tjednog odmora prema svom rasporedu rada koji je unaprijed određen i usklađen s relevantnim odredbama Zakona o radu i kolektivnim ugovorima.

24. Presudom Vrhovnog suda RH poslovni broj: Rev- 1261/2024-2 od 8. listopada 2024. odgovoreno je na pravno pitanje postavljeno u drugom činjenično i pravno istovjetnom predmetu: Odredbu čl. 5. Zakona o blagdanima, spomendanima i neradnim danima u Republici Hrvatskoj koja glasi: "Zaposlenici u dane iz članka 1. i 3. ovoga Zakona imaju pravo na naknadu plaće" u primjeni tumačiti na način da je za isplatu naknade plaće za rad blagdanom preduvjet da je radnik po svom radnom rasporedu na taj dan bio dužan raditi (u kojem bi, u slučaju da je radio, ostvario plaću), jer prema unaprijed određenom mjesečnom rasporedu rada tužitelj na utužene blagdane nije imao obvezu rada, već je te dane koristio kao tjedni odmor, neovisno što je u čl. 95. Zakona o radu propisano: "Za razdoblja u kojima ne radi zbog opravdanih razloga određenih zakonom, drugim propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, radnik ima pravo na naknadu plaće", jer se ne radi o situaciji iz citirane zakonske odredbe.

25. Na ročištu 19.2.2025. punomoćnici stranaka su suglasno izjavili da nemaju daljnjih dokaznih prijedloga, odustali su od drugih dokaznih prijedloga, te su predložili da sud zaključi glavnu raspravu pa sukladno prijedlozima stranaka u postupku nisu izvođeni daljnji dokazi te je sud zaključio glavnu raspravu.

26. Slijedom svega navedenog, valjalo je odbiti tužbeni zahtjev kao n neosnovan, kao u izreci presude.

27. Kako je tužitelj u cijelosti izgubio spor, to isti nema pravo na naknadu parničnog troška temeljem čl. 154. st. 1. ZPP-a.

U Zagrebu, 20. ožujka 2025.

Sudac:

Monika Ferić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda pisanim putem u pet primjeraka u roku 8 dana. Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2 t. 1, 2, 4, 5, 6, 8, 9, 10 i 11 ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. st. 1 ZPP-a).

DNA:

1. Pun. tužitelja

2. Tuženiku

3. Spis