Republika Hrvatska

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske

Zagreb, Savska cesta 62

Poslovni broj: I Kžzd-42/2024-12

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca dr. sc. Lane Petö Kujundžić, predsjednice vijeća te mr. sc. Zorislava Kaleba i mr. sc. Ljiljane Stipišić, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Danijele Jažić, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog ND i drugih zbog kaznenih djela iz članka 105. stavka 3. i drugih Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11. i 144/12., dalje: KZ/11.) odlučujući o žalbama optuženih ND, CD, ČD, VD i ED podnesenim protiv dijela presude Županijskog suda u Zadru od 7. studenog 2022. broj K-24/2013. u sjednici vijeća održanoj 20. ožujka 2025., u prisutnosti u javnom dijelu sjednice zamjenice branitelja optuženog ND, odvjetnice Ane Majcen Kardum, branitelja optuženog CD, odvjetnika dr. sc. Krešimira Škarice i optuženog VD uz branitelja odvjetnika Trpimira Kučinu,

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se žalbe optuženog ND, optuženog CD, optuženog ED, optuženog VD i optuženog ČD kao neosnovane te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Županijskog suda u Zadru broj: K-24/2013. od 7. studenog 2022. optuženi ND, optuženi JD, optuženi ED, optuženi KD i optuženi ČD proglašeni su krivima što su djelom pod točkom 1) počinili kazneno djelo protiv čovječnosti i ljudskog dostojanstva, ropstvo, iz članka 105. stavka 1. KZ/11. i kazneno djelo protiv osobne slobode, protupravno oduzimanje slobode, iz članka 136. stavka 3. u vezi stavka 1. KZ/11., djelom pod točkom 2) kazneno djelo protiv osobne slobode, protupravno oduzimanje slobode iz članka 136. stavka 3. u vezi stavka 2. KZ/11., a optuženi ND, optuženi JD i optuženi ČD djelom pod točkom 3) kazneno djelo protiv osobne slobode, protupravno oduzimanje slobode iz članka 136. stavka 3. u vezi stavka 1. KZ/11., a sve u vezi članka 51. KZ/11., činjenično i pravno pobliže opisana u izreci prvostupanjske presude.

1.1. Na temelju članka 51. stavka 1. KZ/11. optuženom ND je za kazneno djelo iz članka 105. stavka 1. KZ/11. iz točke 1) presude, utvrđena kazna zatvora u trajanju od 1 godine, za kazneno djelo iz članka 136. stavka 3. u vezi stavka 1. KZ/11. iz točke 1) presude, kazna zatvora u trajanju od 1 godine, za kazneno djelo iz članka 136. stavka 3. u vezi stavka 2. KZ/11. iz točke 2) presude, kazna zatvora u trajanju od 1 godine, za kazneno djelo iz članka 136. stavka 3. u vezi stavka 1. KZ/11. iz točke 3) presude, kazna zatvora u trajanju od 1 godine te je na temelju članka 51. stavka 1. i 2. KZ/11. optuženi ND osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 2 godine i 6 mjeseci. Na temelju članka 56. i 57. KZ/11. optuženom ND je izrečena djelomična uvjetna osuda na način da se za izrečeni dio kazne zatvora u trajanju od 1 godine izriče uvjetna osuda te se izvršenje kazne zatvora u trajanju od 1 godine odgađa za vrijeme od 3 godine te se ista neće izvršiti ako optuženik u tom roku ne počini novo kazneno djelo, dok mu je izrečen neuvjetovani dio kazne zatvora u trajanju od 1 godine i 6 mjeseci. Na temelju članka 54. KZ/11. optuženom ND je u izrečenu kaznu zatvora uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 3. siječnja 2013. do 18. prosinca 2013.

1.2. Optuženom CD je za kazneno djelo iz članka 105. stavka 1. KZ/11. iz točke 1) presude utvrđena kazna zatvora u trajanju od 1 godine, za kazneno djelo iz članka 136. stavka 3. u vezi stavka 1. KZ/11. iz točke 1) presude kazna zatvora u trajanju od 1 godine, za kazneno djelo iz članka 136. stavka 3. u vezi stavka 2. KZ/11. iz točke 2) presude kazna zatvora u trajanju od 1 godine te za kazneno djelo iz članka 136. stavka 3. u vezi stavka 1. KZ/11. iz točke 3) presude kazna zatvora u trajanju od 1 godine te je na temelju članka 51. stavka 1. i 2. KZ/11. optuženi JD osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 2 godine. Na temelju članka 56. i 57. KZ/11. optuženom CD izrečena je djelomična uvjetna osuda na način da se za izrečeni dio kazne zatvora u trajanju od 1 godine izriče uvjetna osuda te se izvršenje kazne zatvora u trajanju od 1 godine odgađa za vrijeme od 3 godine, a ista se neće izvršiti ako optuženik u tom roku ne počini novo kazneno djelo, dok mu je izrečen neuvjetovani dio kazne zatvora u trajanju od 1 godine. Na temelju članka 54. KZ/11. optuženom CD je u izrečenu kaznu zatvora uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 3. siječnja 2013. do 27. svibnja 2014.

1.3. Optuženom ED je za kazneno djelo iz članka 105. stavka 1. KZ/11. iz točke 1) presude utvrđena kazna zatvora u trajanju od 1 godine, za kazneno djelo iz članka 136. stavka 3. u vezi stavka 1. KZ/11. iz točke 1) ove presude kazna zatvora u trajanju od 1 godine i za kazneno djelo iz članka 136. stavka 3. u vezi stavka 2. KZ/11. iz točke 2) ove presude kazna zatvora u trajanju od 1 godine te je na temelju članka 51. stavka 1. i 2. KZ/11. optuženi ED osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 godine i 8 mjeseci. Na temelju članka 56. i 57. KZ/11. optuženom ED izrečena je djelomična uvjetna osuda na način da se za izrečeni dio kazne zatvora u trajanju od 1 godine izriče uvjetna osuda te se izvršenje kazne zatvora u trajanju od 1 godine odgađa za vrijeme od 3 godine te se ista neće izvršiti ako optuženik u tom roku ne počini novo kazneno djelo, dok mu je izrečen neuvjetovani dio kazne zatvora u trajanju od 8 mjeseci. Na temelju članka 54. KZ/11. optuženom ED je u izrečenu kaznu zatvora uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 24. siječnja 2013. do 1. listopada 2013.

1.4. Optuženom VD je za kazneno djelo iz članka 105. stavka 1. KZ/11. iz točke 1) presude utvrđena kazna zatvora u trajanju od 1 godine, za kazneno djelo iz članka 136. stavka 3. u vezi stavka 1. KZ/11. iz točke 1) presude kazna zatvora u trajanju od 1 godine, za kazneno djelo iz članka 136. stavka 3. u vezi stavka 2. KZ/11. iz točke 2) presude kazna zatvora u trajanju od 1 godine te je na temelju članka 51. stavka 1. i 2. KZ/11. optuženi KD osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 2 godine. Na temelju članka 56. i 57. KZ/11. optuženom VD izrečena je djelomična uvjetna osuda na način da se za izrečeni dio kazne zatvora u trajanju od 1 godine izriče uvjetna osuda te se izvršenje kazne zatvora u trajanju od 1 godine odgađa za vrijeme od 3 godine te se ista neće izvršiti ako optuženik u tom roku ne počini novo kazneno djelo, dok mu je izrečen neuvjetovani dio kazne zatvora u trajanju od 1 godine. Na temelju članka 54. KZ/11. optuženom VD je u izrečenu kaznu zatvora uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 4. prosinca 2012. do 8. siječnja 2013.

1.5. Optuženom ČD je za kazneno djelo iz članka 105. stavka 1. KZ/11. iz točke 1) presude utvrđena kazna zatvora u trajanju od 1 godine, za kazneno djelo iz članka 136. stavka 3. u vezi stavka 1. KZ/11. iz točke 1) presude kazna zatvora u trajanju od 1 godine, za kazneno djelo iz članka 136. stavka 3. u vezi stavka 2. KZ/11. iz točke 2) presude kazna zatvora u trajanju od 1 godine i za kazneno djelo iz članka 136. stavka 3. u vezi stavka 1. KZ/11. iz točke 3) presude kazna zatvora u trajanju od 1 godine te je na temelju članka 51. stavka 1. i 2. KZ/11. optuženi ČD osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 2 godine. Na temelju članka 56. i 57. KZ/11. optuženom ČD izrečena je djelomična uvjetna osuda na način da se za izrečeni dio kazne zatvora u trajanju od 1 godine i 6 mjeseci izriče uvjetna osuda, a izvršenje kazne zatvora u trajanju od 1 godine i 6 mjeseci odgađa se za vrijeme od 3 godine te se ista neće izvršiti ako optuženik u tom roku ne počini novo kazneno djelo, dok mu je u izrečen neuvjetovani dio kazne zatvora u trajanju od 6 mjeseci. Na temelju članka 54. KZ/11. optuženom ČD je u izrečenu kaznu zatvora uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 4. prosinca 2012. do 6. lipnja 2013.

1.6. Na temelju članka 453. točke 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20. i 80/22., dalje: ZKP/08.) optuženi ND oslobođen je optužbe da bi djelom opisanim pod točkom 4) počinio kazneno djelo protiv spolne slobode, bludne radnje, opisano i kažnjivo po članku 155. stavku 2. u vezi članka 153. stavka 1. KZ/11.

1.7. Na temelju članka 148. stavka 1. u vezi članka 145. stavka 2. točke 1., 6. i 7. ZKP/08. optuženicima je naloženo plaćanje troškova kaznenog postupka i to: optuženom ND u iznosu od 48.588,75 kuna (sada 6.448,84 eura)[1] te trošak branitelja po službenoj dužnosti koji će biti određen naknadno posebnim rješenjem, optuženom CD u iznosu od 15.940,00 kuna (sada 2.115,60 eura), optuženom ED u iznosu od 16.721,25 kuna (sada 2.219,29 eura), optuženom VD u iznosu od 5.940,00 kuna (sada 788,37 eura) te trošak branitelja po službenoj dužnosti koji će biti određen naknadno posebnim rješenjem i optuženom ČD u iznosu od 18.390,00 kuna (2.440,77 eura), dok troškovi kaznenog postupka koji se odnose na oslobađajući dio presude na temelju članka 149. stavka 1.

ZKP/08. padaju na teret proračunskih sredstava.

2. Protiv osuđujućeg dijela presude žalbu su podnijeli optuženi ND po branitelju Tomislavu Gambiraži, odvjetniku u Zadru, optuženi JD po branitelju dr. sc. Krešimiru Škarici, odvjetniku u Zagrebu, optuženi ED po branitelju Valentinu Komljenoviću, odvjetniku u Šibeniku, optuženi KD po branitelju Trpimiru Kučini, odvjetniku u Zadru i optuženi ČD po branitelju Borisu Radmanu, odvjetniku u Zadru.

2.1. Optuženi ND po branitelju Tomislavu Gambiraži, odvjetniku u Zadru žali se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona i odluke o kazni, s prijedlogom da se preinači pobijana presuda i optuženika oslobodi optužbe, a podredno istu presudu ukine i vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje i odluku. Predlaže da se pozove optuženika i branitelja na sjednicu drugostupanjskog vijeća.

2.2. Optuženi JD po branitelju dr. sc. Krešimiru Škarici, odvjetniku u Zagrebu, žali se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona i odluke o kazni, s prijedlogom da se preinači pobijana presuda i optuženika oslobodi optužbe odnosno istu presudu ukine i vrati sudu na ponovno suđenje, a podredno ublaži kaznu. Predlaže da se pozove optuženika i branitelja na sjednicu drugostupanjskog vijeća.

2.3. Optuženi ED po branitelju Valentinu Komljenoviću, odvjetniku u Šibeniku, žali se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, s prijedlogom da se preinači pobijana presuda i optuženika oslobodi optužbe, a podredno istu ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

2.4. Optuženi KD po branitelju Trpimiru Kučini, odvjetniku u Zadru, žali se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona i odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku pred izmijenjenim vijećem, a podredno optuženika oslobodi od optužbe. Predlaže da se pozove optuženika i branitelja na sjednicu drugostupanjskog vijeća.

2.5. Optuženi ČD po branitelju Borisu Radmanu, odvjetniku u Zadru, podnio je žalbu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona i odluke o kazni, s prijedlogom da se optuženika oslobodi od optužbe, a podredno pobijana presuda ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku pred izmijenjenim vijećem.

3. Odgovor na žalbe optuženika podnio je državni odvjetnik s prijedlogom da se žalbe optuženika odbiju kao neosnovane te potvrdi prvostupanjska presuda.

4. Na temelju članka 474. stavka 1. ZKP/08. spis je prije dostave sucu izvjestitelju dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

5. Sjednica drugostupanjskog vijeća održana je u prisutnosti zamjenice branitelja optuženog ND, odvjetnice Ane Majcen Kardum, branitelja optuženog CD, odvjetnika dr. sc. Krešimira Škarice i optuženika FD uz branitelja Trpimira Kučinu, a u odsutnosti uredno izviještenih, državnog odvjetnika, optuženog UD i optuženog CD, sukladno članku 475. stavak 3. ZKP/08.

6. Žalbe optuženog ND, optuženog CD, optuženog ED, optuženog ČD i optuženog VD nisu osnovane.

7. S obzirom da se žalbe optuženika dijelom međusobno nadopunjavaju i poklapaju te su podnijete zbog istih ili sličnih razloga, iste će se zajedno razmatrati.

8. Nisu u pravu žalitelji ND, KD i ED kada smatraju da je sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 3. ZKP/08. time što je predsjednica vijeća na temelju članka 431. stavak 1. točke 8. ZKP/08. bez suglasnosti stranaka pročitala iskaze svjedoka ispitane na raspravi pred drugim vijećem te nije neposredno ispitala svjedoke, a čime bi po žaliteljima bilo povrijeđeno načelo neposrednosti.

8.1. U odnosu na prigovor što sud nije oštećenika ŠD i druge već saslušane svjedoke, ponovno pozvao na raspravu i omogućio njegovo ispitivanje pred novim vijećem, ovaj drugostupanjski sud ne nalazi da je time došlo do povrede načela neposrednosti, jer je predsjednica vijeća imala ovlast za čitanje na temelju članka 431. stavak 1. točke 8. ZKP/08. Osim toga na raspravi je neposredno ispitao sedam svjedoka (v. toč. 10. obrazloženja pobijane presude). Stoga u tom djelu prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 3. ZKP/08., kao što to neosnovano smatraju žalitelji.

8.2. Optuženi ND u žalbi prigovara i tome da je proturječan kasniji iskaz svjedoka ZD, u odnosu na onaj prvi dan u policiji, koji je bio nekonfrontiran. No, ne radi se o povredi prava na konfrontaciju, koji se promatra kroz postupak u cjelini jer su stranke mogle ispitati svjedoke na raspravi pred prethodnim predsjednikom vijeća, dok samo na iskazu svjedoka ZD danom u policiji, vijeće nije u cijelosti ili pretežitom dijelu ni temeljilo svoju odluku te se stoga ne radi o nekonfrontiranom dokazu (vidi točku 9. odluke VKS RH broj I Kž-42/2023-8 od 26. travnja 2023.). Također, iako su neki svjedoci na raspravi dijelom izmijenili iskaze u odnosu na one dane na policiji, sud je pravilno vrednovao iskaze svjedoka ŽD, GD i DD, u odnosu na ostale izvedene dokaze.

9. Optuženi KD smatra kako postoje proturječnosti u razlozima presude u odnosu na to da bi ZD protiv svoje volje došao na [adresa] sredinom srpnja 2012., niti da bi optuženik KD sudjelovao u dovođenju ID na [adresa] te da bi on optuženiku bio sluga na [adresa], niti da bi optuženik njega čuvao da ne ode (točka 1) izreke. Također, smatra da iz iskaza ABC ABC. oduzeo slobodu, s njim razgovarao o zemljištu na [adresa] i vozio ga u prtljažniku. Smatra da je time izreka presude nerazumljiva, proturječna sama sebi i razlozima presude, a i sami razlozi presude su međusobno u znatnim kontradikcijama te se stoga ne može ispitati. Iz sadržaja navedenih dijelova žalbi proizlazi kako se optuženi KD zapravo žali na činjenična utvrđenja, o čemu će slijediti obrazloženje.

10. Time što presuda nije dostavljena oštećenicima, a niti su pozivani na rasprave, ne predstavlja bitnu povredu odredaba kaznenog postupka jer oštećenici nisu ni imali pravo žalbe na nju, a vijeće nije odlučilo da ih se ponovno sasluša te će se njima dostaviti presuda po pravomoćnosti, jer oštećenici nisu ni tražili da sudjeluju u postupku.

11. Nadalje, nije u pravu žalitelj ČD kada smatra da time što prvostupanjski sud nije obrazložio neke po obranu bitne činjenice u odnosu na njega, nije potpuno riješio predmet optužbe te da bi se time radilo o bitnoj povredi odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 7. ZKP/08., već se eventualno radi o činjeničnom pitanju, što će se kasnije obrazložiti.

11.1. Također nije u pravu žalitelj ČD kada navodi da prvostupanjski sud u obrazloženju presude uopće nije obrazložio subjektivno obilježje djela i kojim oblikom krivnje su optuženici kao supočinitelji postupali, s obzirom da je u točki 45. obrazloženja sud dostatno naveo da su optuženici postupali s izravnom namjerom i obrazložio supočiniteljstvo optuženika. Naime, predmetna kaznena djela mogu se počiniti samo s izravnom namjerom te se stoga ne radi o bitnoj povredi odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točke 11. ZKP/08.

12. Prvostupanjski sud nije počinio ni bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 9. ZKP/08., kao što smatra optuženi ČD, na način da je prekoračio optužbu, jer je svoj stav o počinjenju kaznenih djela temeljio na Konvenciji o ropstvu iz 1926. i Dopunskoj konvenciju o ukidanju ropstva, trgovine robljem i instituta i praksa sličnih ropstvu iz 1956. godine, kako je to naveo u točkama 42. i 43. obrazloženja pobijane presude. Žalitelj pogrešno smatra da je time što Konvencija o ropstvu i Dopunska konvencija nije integrirana u činjenični opis djela naveden u izreci presude, prvostupanjski sud prekoračio optužbu na teret optuženika. Kada se uzme u obzir obrazloženje pod točkama 42. i 43. pobijane prvostupanjske presude, isto ne predstavlja proturječje obrazloženja s izrekom te se time ne radi ni o bitnoj povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08.

12.1. U odnosu na žalbeni navod optuženog ČD, da u izreci presude u točki 1. stoji blanketna odredba članka 4. stavak 1. Europske konvencije o ljudskim pravima, dok se u točki 42. obrazloženja pobijane prvostupanjske presude navodi.: „Kako sama Konvencija ne daje definiciju pojma ropstva ili ropstvu sličnog odnosa, u odnosu na tumačenje tih pojmova ...”, isto ne predstavlja bitnu povredu postupka iz članka 468. stavak 1. točka 9 i točka 11. ZKP/08., jer je postupanjem optuženika, prema oštećenicima na način opisan u točki 1) došlo do kršenja ljudskih prava i temeljnih sloboda, a o istom će biti više rečeno kod žalbe u odnosu na povredu kaznenog zakona.

12.2. Nasuprot žalbenih navoda obrane sud je u obrazloženju presude naveo Konvencije koje su prekršili optuženici, a koji nisu bili navedeni u činjeničnom opisu djela, niti ih je sud mogao dodavati u činjenični opis, već ih je primijenio kao međunarodne pravne propise. Time sud nije počinio bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 9. i 11. ZKP/08., kao što to neosnovano smatra žalitelj.

13. Iako se optuženi JD uvodno žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka žalbene razloge posebno ne konkretizira. Ispitujući pobijanu presudu sukladno članku 476. stavku 1. točkama 1. i 2. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bila počinjena neka povreda na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti. Pobijana presuda nije nerazumljiva, ni proturječna sama sebi i razlozima presude, a niti su sami razlozi presude međusobno u znatnim kontradikcijama, jer je sud dao pravilna i uvjerljiva objašnjenja o utvrđenim činjenicama te se stoga ista presuda može ispitati.

14. Žalitelj ND smatra da je nepotpuno utvrđeno činjenično stanje jer je sud odbio brojne dokazne prijedloge za ponovnim saslušanjem svjedoka. Time što je prvostupanjski sud odbio dokazne prijedloge optuženika za pribavom zdravstvenog kartona za oštećenog ŠD, psihijatrijsko vještačenje oštećenog ZD, provođenje sudsko-medicinskog vještačenja oštećenika ZD i ID, provođenja dopune psihijatrijskog vještačenja optuženog ND, ispitivanje kao svjedoka LD, ponovno ispitivanje vještakinje Vlatke Novak te pribavljanja izvatka iz kaznene evidencije za oštećenika i isto odbijanje valjano obrazložio u točki 11., prvostupanjski sud nije pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje.

14.1. U odnosu na osporavanje utvrđenog činjeničnog stanja ispravno je prvostupanjski sud ocijenio kao vjerodostojan iskaz oštećenika ZD jer je u tri navrata detaljno opisao događaje. Stoga je prvostupanjski sud pravilno odlučio kako nije bilo nužno provesti dodatno četvrto ispitivanje oštećenog ZD pred sudskim vijećem, pred kojim taj oštećenik nije ispitan, jer bi time došlo do sekundarne viktimizacije žrtve, koja je u vrijeme događaja bila mlađi punoljetnik. Također nije bilo potrebno ispitati ni sve svjedoke koji su ispitani pred drugim vijećem, a ni provesti od obrane predložena dodatna vještačenja. Prijedlog za provođenjem sudsko- medicinskog vještačenja oštećenog ZD je bio neprikladan zbog proteka vremena i nepostojanja detaljne i cjelovite medicinske dokumentacije iz vremena događaja, dok je pribavljanje izvatka iz kaznene evidencije za oštećenika bespredmetno i nepotrebno, stoga i ovaj drugostupanjski sud u cijelosti prihvaća obrazloženje prvostupanjskog suda.

15. Nasuprot žalbenim navodima u odnosu na boravak optuženog ND u Odgojnom zavodu Turopolje do 2. kolovoza 2012., o čemu postoji otpusnica od 1. kolovoza 2012. na listu 555 spisa, iz same obrane optuženog ND sa zapisnika od 5. svibnja 2022. (list 1445 spisa) proizlazi da je tijekom boravka u Odgojnom zavodu Turopolje koristio pogodnosti odlaska na vikende u srpnju 2012.

16. Prigovor žalitelja CD da je ZD realizirao dogovor s policijskim službenicima, koji su od njega tražili na policiji da direktno inkriminira i tereti optuženike te da mu je u više navrata sugerirano na koji način bi trebao teretiti optuženike, predstavljaju puka nagađanja, koja nemaju uporišta u dokazima. Time što navodi da se radi o navodno "višestruko osuđivanoj osobi" i "politoksikomanskom ovisniku" te želeći time diskreditirati svjedoka, ne dokazuje oštećenikovu upitnu vjerodostojnost iskazivanja i uopće procesnu sposobnost da svjedoči u ovom predmetnom kaznenom postupku.

17. Iako optuženi ČD u žalbi smatra da ga oštećeni ZD ne tereti da bi počinio predmetna kaznena djela, a niti ga terete svjedoci ID, SD i DD te da nije sudjelovao u počinjenju većeg djela inkriminacija, on je bio prisutan većini događaja u [adresa] i nije se pritom ničim ogradio od radnji ostalih optuženika. Ako on kao što tvrdi nije počinio radnje koje ulaze u opis pojedinih djela, a kojima je bio prisutan, on je trebao napustiti mjesto događaja, podnijeti prijavu protiv počinitelja ili obavijestiti policiju te se na taj način ograditi od počinitelja i otkloniti od sebe odgovornost, a što optuženik nije uradio iz čega proizlazi da je postupao dogovorno sa ostalim suoptuženicima, imajući pritom vlast nad počinjenim djelima.

17.1. U odnosu na točku 2) izreke optuženog ČD se tereti da je došao u vikendicu na [adresa] br. [adresa] te je idućega dana 29. studenog 2012. godine oštećenog ŠD ugurao u prtljažni prostor osobnog automobila, pri čemu se ne navodi da je oduzeo slobodu OD, držao ga zatvorenog ili mu ograničio slobodu kretanja. Iako žalitelj ČD smatra kako nije niti najmanje sudjelovao u ograničenju slobode oštećenika E C u vremenu od 28. do 29. studenog 2012. godine, no i samo "uguravanje oštećenika u prtljažni prostor automobila", dakle jedna radnja može se podvesti pod obilježje kaznenog djela protupravnog oduzimanja slobode iz članka 136. KZ/11.

17.2. Nadalje, pogrešno žalitelj ČD ukazuje da državno odvjetništvo nije dokazalo "prostorno vremenski kontinuitet", vezan za prava i slobodu oštećenika jer se radi o otvorenom gradskom kupalištu u kojem je oštećenik u svakom trenutku mogao pobjeći i zatražiti pomoć, budući se u pretežitom dijelu dana samostalno kretao bez ikakvog nadzora bilo kojeg od optuženika te da je u svakom trenutku mogao otići s N, ali to nije htio. No, oštećeni ZD je naveo da su ga poslije svakog dana zaključavali u svlačionicu na kupalištu te mu na taj način spriječili odlazak po noći. Nije zvao policijske službenike kad je za to imao prilike, iz razloga jer se strašno bojao za svoj život. Upravo zbog toga oštećeni ZD nije ni pokušavao pobjeći s [adresa] jer je znao da će ga istući kada ga nađu. Stoga se nakon događaja jedno vrijeme i sklonio u [adresa] kod [adresa].

17.3. Oštećeni ZD je naveo da mu je tijekom boravka u kući na [adresa]/**.**.2012. ID ispričao kako ga je optuženi ND u vozilu sa pištoljem više puta udario u predjelu glave zbog čega su mu nastale posjekotine, iz kojih je krvario. Optuženi ND mu je u više navrata prijetio da mora ostati živjeti s njima i da ne smije ići nigdje te da im mora prepisati svoju zemlju na [adresa] koju će oni prodati i od tih novaca će živjeti.

18. Optuženi KD pogrešno smatra da je iskaz oštećenika kao svjedoka ZD, dan po nalogu državnog odvjetnika pred policijskim istražiteljem nevjerodostojan zbog sugestivnih pitanja policijske istražiteljice, jer su stranke imale mogućnost ispitivanja istog svjedoka i na raspravi i time otkloniti eventualne proturječnosti. Iako žalitelj smatra da je svjedok ZD trebao biti suočen sa svjedokom ID taj dokazni prijedlog nije ni predlagao na raspravi. U odnosu na tri svjedoka: ĐD, GD i DD, koji problematiziraju svoj iskaz pred policijskim istražiteljem, iskaze navedenih svjedoka sud je cijenio u odnosu na ostale dokaze.

19. U vezi žalbenog navoda optuženog ED, da u vrijeme događaja nije imao osobnu iskaznicu, isto nije bilo zapreka da bi mogao steći oštećenikov teren na [adresa] jer se traži javnobilježnička ovjera potpisa samo osobe koja je vlasnik nekretnine. Nadalje, nije od utjecaja ni to što ZD nije imao isprave o nasljeđivanju zemljišta, ni vlasnički list, jer se točan broj z.k.č. mogao utvrditi u gruntovnici suda. Također tijekom postupka nije ostalo neutvrđeno da li je sporno zemljište oštećenog ZD bilo motiv postupanja optuženih prema oštećenom ŠD radi naplate duga za ukradenu drogu, a isto nije ni od odlučnog značaja za ovaj predmet.

20. Točno je kako ne postoji detaljna i cjelovita medicinska dokumentacija za oštećene ŠD i ID da bi bilo moguće provesti sudsko-medicinsko vještačenje, no nije sporno kako se radilo o lakšim ozljedama. To što ZD nije odmah išao liječniku ne dokazuje da ozljeda nije bilo, a upitno je li bio zdravstveno osiguran. Ozljede na ID te da je imao poderanu i krvavu odjeću je potvrdila u svom iskazu njegova majka NDN.

21. Iako optuženi KD smatra kako je prvostupanjski sud zanemario iskaze svjedoka ĐD i GD, koji u vezi inkriminacije pod točkom 2) kao neposredni svjedoci navode da ZD nije bio u prtljažniku nego je tijekom vožnje do [adresa] sjedio u vozilu, a GD da ga je viđao u društvu optuženih u ljeto 2012. na [adresa] te nije vidio da bi bio fizički ili psihički maltretiran prvostupanjski sud je u vezi toga dao jasna utvrđenja u točki 51. obrazloženja, jer navedeni svjedoci nisu bili prisutni cijelo vrijeme svim događajima.

21.1. No, pravilno optuženi KD u žalbi navodi da je njihovu grupu policija smatrala opasnom kriminalnom skupinom, kao što se navodi u žalbi na strani tri, 3. odlomak, jer su išli u [adresa] kupiti drogu, koju su poslije preprodavali u [adresa] i okolici te da su on i optuženi ND osuđivani za brojna kaznena djela, a u ovom predmetu su tukli oštećenike, huškali psa na njih, tjerali ih na prodaju droge i vozili ih u prtljažniku auta, što ukazuje na to da su bili opasna kriminalna skupina.

22. Da oštećeni ZD nije išao dobrovoljno sa optuženicima ND, CD i ED iz [adresa] u [adresa] ukazuje to da je u [adresa], kada ih je vidio, pokušao pobjeći i sakriti se u šatoru na [adresa], a što potvrđuje i svjedok RD. Također, oštećenik navodi da su ga iz Zagreba vozili u prtljažniku i opisuje u kojem položaju. Nadalje naplata duga za ukradenu drogu je bila moguća i kroz prijenos zemljišta na optuženike, stoga motivi koje iznose oštećeni ZD i svjedok DD nisu kontradiktorni.

23. Iako žalitelj ND smatra kako nije dokazano da su optuženici postupali zajednički i dogovorno s jedinstvenom namjerom, slijedom navedenog može se zaključiti da su svi optuženici pojedinačno imali vlast nad djelima te su sudjelovali u pojedinim radnjama i htjeli su dijela kao takva i kao svoja. Optuženici KD i ČD se nisu ničim ogradili od radnji ostalih suoptuženika, a iz iskaza svjedoka ĐD proizlazi da je optuženi KD tukao oštećenog ŠD i pitao ga gdje i zašto bježi.

23.1. U odnosu na kazneno djelo pod točkom 3) oštećenik ZD je naveo da je ID bio na [adresa] cijelo vrijeme, da su ga tukli optuženici te je na glavi imao razderotinu i da je krvario. Na [adresa] se sve događalo u jednoj kabini, baka i djed od optuženika ČD imali su kabinu desetak kabina dalje od ove prve koju bi koristili tijekom ljeta. Kada je ID išao kući netko mu je posudio odjeću, a onu krvavu ČD potopio je u vodu. Najviše su ga tukli braća ND i KD, a ostali su ga također tukli (dakle i optuženi ČD), ali nešto manje, dok su prva dvojica bili najuporniji.

23.2. Dakle optuženi ČD je sudjelovao u djelu na način da je tukao ID te dao ostalima na raspolaganje kabinu svoga djeda i bake, a Lambašinu krvavu majicu je potopio u vodu u cilju da prikrije tragove počinjenja kaznenog djela u slučaju dolaska policije.

24. Žalitelji ND i ČD se nadalje žale da su odlučne okolnosti ostale dvojbene te smatra da je sud trebao primijeniti pravilo in dubio pro reo. No, suprotno žalbenim navodima žalitelja u presudi nije izostalo utvrđenje činjenica, na temelju dokaza, a sud pravilno nije primijenio pravilo in dubio pro reo (članak 3. stavak 3. ZKP/08.), s obzirom da nije ni imao dvojbu o postojanju činjenica koja čine obilježja kaznenih djela ili o kojima ovisi primjena kaznenog zakona te je u obrazloženju presude sud dao jasne razloge o odlučnim činjenicama.

25. Prvostupanjski sud je u obrazloženju iznio sadržaj obrana optuženika, iskaza ispitanih svjedoka, posebno oštećenog ZD, kao i sadržaj materijalnih dokaza, posebno obrazložio svaki izvedeni dokaz i na pravilan način povezao iskaze oštećenog ZD i ostalih ispitanih svjedoka te dao ocjenu tih iskaza i utvrđenja do kojih je na temelju njih došao. Nadalje, sud je pravilno iskaze povezao s materijalnim dokazima, činjenicama do kojih se došlo provedenim očevidima, sadržajem liječničke potvrde te dao razloge na temelju kojih je prihvatio iskaz oštećenika, kao vjerodostojan, logičan i uvjerljiv.

25.1. Sud po načelu slobodne ocjene dokaza ocjenjuje postojanje ili nepostojanje činjenica (članak 9. stavak 3. ZKP/08.) i pri tome ima dužnost savjesne ocjene tog iskaza pojedinačno i u vezi s ostalim dokazima te na temelju takve ocjene izvodi zaključak je li neka činjenica dokazana ili nije (članak 450. stavak 2. ZKP/08.). Druga stvar je što optuženici subjektivno smatraju da ti razlozi nisu valjani, pa ih ne prihvaćaju. Stoga time nije pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje kao što to neosnovano smatraju žalitelji.

26. Optuženi ČD se žali i zbog povrede kaznenog zakona navodeći da opisano kazneno djelo u točki 1) nije kazneno djelo i da se ovaj predmet ni na koji način ne može povezati s odlukom Siliadin protiv Francuske broj 73316/01 od 26. srpnja 2005.. No, da bi se radilo o ropstvu ili ropstvu sličnom odnosu nije neophodno da bi žrtva bila odvedena u stranu državu, ni da bi joj bila oduzeta putovnica te koliko je dugo trajalo takvo stanje. Prvostupanjski sud je u odnosu na isto utvrđenje dao valjane razloge, obrazložio o kakvom se odnosu radilo te dao prikaz definiranja pojma ropstva prema Konvenciji o ropstvu, kao i odluke Europskog suda za ljudska prava u predmetu Siliadin protiv Francuske, u kojoj je definiran odnos sličan ropstvu te je pravilno utvrdio da je odnos u koji je bio od strane optuženika doveden oštećeni ZD upravo takav odnos.

27. Optuženi ČD prigovara i tome da iz opisa kaznenog djela protupravnog oduzimanja slobode iz članka 136. stavku 3. u vezi stavka 1. KZ/11. opisanog pod točkom 3) izreke presude ne proizlazi da je znao i bio svjestan da je oštećeni ID, u dobi od sedamnaest godina u vrijeme događaja, što je kvalifikatorni oblik djela zbog postupanja prema djetetu, osobi mlađoj od osamnaest godina. Smatra da zbog nenavođenja odlučne činjenice znanja i svijesti optuženika "da je bio svjestan i da je znao da je ID dijete", ne može se ni u kojem slučaju pravno i zakonski raditi o kvalifikatornom obliku djela iz članka 136. stavak 3. KZ/11.

27.1. Suprotno žalbenim navodima optuženi ČD je u vrijeme događaja imao 19 godina te mu je bilo poznato da je ZD njegov vršnjak (njegovo godište), a da je ID mlađi od njih dvije godine. Iako prigovara da u odnosu na točku 3) nije znao da je ID dijete staro 17 godina, ne prigovara i u odnosu na točku 1) u kojoj se isto to navodi kao pravna kvalifikacija. Iz toga proizlazi da je u polovicom srpnja 2012. znao, dok 29. studenog 2012. nije znao za tu činjenicu te je stoga njegov žalbeni navod u tom dijelu neosnovan i ne radi se o povredi kaznenog zakona.

27.2. Optuženici ČD i KD u žalbama nadalje smatraju da kod kaznenog djela opisanog pod točkom 2) nije opisano da su optuženici i kojim radnjama protupravno oduzeli slobodu OD s ciljem da ga prisile da što učini, a kazneno djelo je počinjeno "na okrutan način". No, činjenica da su optuženici ND, CD i ED **.**.2012. smjestili ŠD u prtljažni prostor, a zatim ga tako odveli od [adresa] do [adresa] u [adresa], gdje ih je dočekao optuženi KD koji ga je otvorivši poklopac više puta udario nogama, prijeteći mu da će ga ubiti i polomiti mu kosti, zatim ga odvezli na [adresa], u vikendicu na adresu C [adresa], gdje je došao i optuženi ČD, pa sve kako bi ga natjerali da potpiše ugovor kojim daruje svoje zemljište na otoku Žirju, navukavši mu džemper preko glave, a kako ne bi vidio tko ga tuče, tukli ga bejzbolskom palicom, šakama i nogama po glavi, dali mu pištolj iz kojeg su prethodno izvadili metke govoreći mu da puca sebi u ruku te je oštećenik u strahu i šoku povukao obarač, da bi mu zatim dali tabletu "Leponex" od koje je isti dobio najprije mučninu, a zatim zaspao. Također su slijedećeg dana optuženici ND, JD i ČD oštećenog ŠD ugurali u prtljažni prostor osobnog automobila vozeći ga tako do mjesta Bogdanovići, gdje su mu naredili da izađe van, pa kada je ovaj to učinio, ponovno su ga ugurali u prtljažni prostor istog automobila te ga vozili do [adresa] kod [adresa] te ponovno na [adresa]. Oštećeni ZD navodi da je u prtljažniku automobila ležao, a kad se prtljažnik otvorio, optuženi KD ga je gazio nogama ili ga udarao po rebrima i leđima. Kazneno djelo počinjeno na okrutan način je počinjeno kada se žrtvi nanose bolovi, muke i patnje koje mogu biti psihičke i fizičke te posebice kada žrtva zbog toga zadobije tjelesne ozljede i psihičke traume. Slijedom navedenog, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da su u svojim radnjama u odnosu na točkom 2), optuženici postupali prema oštećeniku na okrutan način.

27.3. Stoga se u radnjama optuženika u kojima je sudjelovao i žalitelj optuženi ČD i koji se nije ničim distancirao od njih, radilo o postupanju na okrutan način jer su svi optuženici postupali zajedno i po prethodnom dogovoru kao supočinitelji, bez obzira na brojnost pojedinih radnji svakoga od njih te su pritom svi imali vlast na djelom i htjeli djelo kao takovo i kao svoje, pri čemu se niti jedan od njih nije ogradio od počinjenja tog kaznenog djela ni upozorio ostale da to ne čine. Naime, za supočiniteljstvo je dovoljan i minimalan doprinos djelu unutar obilježja kaznenog djela, ako je on ostvaren unutar zajedničkog plana i u okviru podijeljenih uloga. Upravo je zajednički plan u odnosu na točku 1) bi da im oštećeni ZD besplatno služi, dok i u odnosu na točku 2) je bio da oštećenog ŠD prisile da potpiše ugovor kojim daruje svoje zemljište na otoku [adresa] površine 11.600 m2 i svoj potpis na tom ugovoru ovjeri kod javnog bilježnika, pri čemu žalitelj optuženi ČD nije sudjelovao u prvom djelu plana dovođenju oštećenika iz [adresa] u prtljažniku do [adresa].

27.4. S obzirom da su optuženici kaznena djela počinili kada je bio na snazi Kazneni zakon ("Narodne novine" broj 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 51/01., 111/03., 190/03., 105/04., 84/05., 71/06., 110/07., 152/08. i 57/11., dalje: KZ/97.), a osuđeni su po KZ/11., pravilno je sud dao analizu postojanja pravnog kontinuiteta navedenih kaznenih djela, ocjenu koji je zakon blaži za počinitelje te ga primijenio.

28. Optuženici ND, CD i KD se žale na visine kazne i traže da se primjeni zakonsko ublažavanje, dok optuženi ED, iako se uvodno žali na kaznu, isti žalbeni razlog posebno ne obrazlaže. ČD se žali na visinu kazne i prigovara tome što je sud svim optuženicima izrekao identične pojedinačne kazne bez uzimanja u obzir kriminalne količine.

28.1. Suprotno žalbama optuženih sud je pravilno utvrdio i vrednovao sve okolnosti o kojima ovisi izbor vrste i visine kazne. Pojedinačne kazne zatvora koje je sud utvrdio optuženiku za svako kazneno djelo, ne odstupaju od uobičajene sudske prakse za ta kaznena djela, a s obzirom na brojnost počinjenih kaznenih djela i vremensko razdoblje u kojem su ista bila počinjena te izrazitu upornost, bešćutnost i bezobzirnost na strani optuženika, osuđivanost optuženih UD i VD, doista nije bilo mjesta odmjeravanju jedinstvene kazne zatvora u kraćem trajanju od onih na koje su optuženici osuđeni prvostupanjskom presudom. S druge strane sud je izrekao minimalne zapriječene kazne zatvora, jer nije bilo osnova za njihovo ublažavanje.

28.2. Prvostupanjski sud pravilno nije kao olakotno cijenio da je optuženi ČD bio pod utjecajem alkohola, a što se navodi u žalbi, ali ne i u odnosu na koju od tri točke izreke presude, ni na koji period se odnosi navodna alkoholiziranost, da li polovicom srpnja 2012. ili 28. - 29. studenog 2012., jer ničim nije dokazana njegova alkoholiziranost.

29. Stoga je prvostupanjski sud optuženicima izrekao i adekvatne kazne, cijeneći sve olakotne i otegotne okolnosti na strani optuženika te dao za to valjane i argumentirane razloge. Prvostupanjski sud je prilikom pojedinačnog odmjeravanja kazne pravilno, svakom od optuženika, cijenio sve okolnosti, kako okolnosti počinjenja kaznenog djela, njihovu ulogu u izvršenju, tako i ostale okolnosti koje utječu na vrstu i mjeru kazne te da se izrečenim kaznama u cijelosti ostvaruje svrha kažnjavanja iz članka 41. KZ/11.

30. Izrečene djelomične uvjetne kazne zatvora primjerene su kaznenoj odgovornosti optuženika s obzirom na njihovu dob u vrijeme počinjenja djela i protek vremena te je prvostupanjski sud pravilno cijenio počiniteljeve ličnosti i počinjena djela u njihovoj ukupnosti. Time će i po mišljenju ovog drugostupanjskog suda doći do izražaja načelo opće i posebne prevencije te individualizacije u kažnjavanju i pozitivno utjecati na optuženike da shvate štetnost svojih djela i preispitaju svoje dosadašnje ponašanje, a i druge da se ubuduće suzdrže izvršenja takvih i sličnih kaznenih djela.

31. Slijedom iznijetog, kako žalbama nije dovedena u sumnju ispravnost i zakonitost pobijane presude, a ovaj sud pri ispitivanju pobijane presude nije našao da su počinjene povrede procesnog ili materijalnog zakona na koje sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti prema članku 476. stavak 1. točaka 1. i 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci, na temelju članka 482. ZKP/08.

Zagreb, 20. ožujka 2025.

Predsjednica vijeća:

dr.sc. Lana Petö Kujundžić