Republika Hrvatska

Općinski sud u Zadru

Borelli 9, Zadar

Poslovni broj: P-1938/2017-56

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, po sucu toga suda Sonji Miljak, u pravnoj stvari tužitelja pod 1) DPĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] D, pod 2) SPĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], 8 Gallus Court, Bundoora, 3083 D, pod 3) ĐPĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], 10 Bank Street, Northcote, Victoria 3185, pod 4) ZPĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], 4/15- 19 Begonia Road, Gardenvale, Victofia 3185 3185 i pod 5) TPĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], 8 Dowling St. Lake, Lake Wendouree Victoria 3355, svi zastupani po punomoćniku DP, odvjetniku u [adresa], protiv tuženika SP, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Tomislavu Nemariću, odvjetniku u Zadru, radi utvrđenja prava služnosti, nakon održane i zaključene glavne rasprave dana 11. veljače 2025., u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja i zamjenika zamjenika punomoćnika tuženika, te nakon objave presude 20. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„1. Utvrđuje se da u korist nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kao povlasne nekretnine, postoji pravo stvarne služnosti staze i kolnika na teret nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kao poslužne nekretnine koja služnost ide u pravcu istok – zapad po južnoj strani k. č. br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k.o. u širini od 6 metara te se nalaže tuženiku izdati tužiteljima valjanu tabularnu ispravu podobnu za upis prava stvarnih služnosti staze i kolnika u zemljišnim knjigama u roku od 15 dana jer će u protivnom navedenu ispravu zamijeniti ova presuda po pravomoćnosti.

2. Nalaže se Zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Zadru provedba upisa prava stvarne služnosti staze i kolnika u korist nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kao povlasne nekretnine na teret nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kao poslužne nekretnine koja služnost ide u pravcu istok – zapad po južnoj strani k. č. br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k.o. u širini od 6 metara.

3. Nalaže se tuženiku kao vlasniku poslužne nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] da trpi izvršavanje prava stvarne služnosti staze i kolnika koja služnost ide u pravcu istok – zapad po južnoj strani k. č. br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k.o. u širini od 6 metara, u korist svagdašnjeg vlasnika k. č. br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kao povlasne nekretnine.

4. Nalaže se tuženiku kao vlasniku poslužne nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] da u svrhu omogućavanja prava tužitelja na iskorištavanje prava stvarne služnosti staze i kolnika u korist nekretnine k. č. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kao povlasne nekretnine, a na teret nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kao poslužne nekretnine, koja služnost ide u pravcu istok – zapad po južnoj strani k. č. br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k.o. u širini od 6 metara, sruši i uklone zid sagrađen na međi te između nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kao poslužne nekretnine te nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kao povlasne nekretnine, kao i bilo kakve druge građevine ili postavljene prepreke koje bi onemogućavale tužitelje u iskorištavanju njihovog prava stvarne služnosti staze i kolnika u korist nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kao povlasne nekretnine, a na teret nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] upisane u zk.ul.br.

616 k. o. [katastarska općina] kao poslužne nekretnine“.

II Nalaže se tužiteljima da tuženiku naknade parnični trošak u iznosu od 500,00 EUR u roku od 15 dana dok se u preostalom dijelu preko dosuđenog, a do zatraženog iznosa odbija tuženik sa svojim zahtjevom za naknadom troška kao neosnovanim.

Obrazloženje

1. Tužitelji u tužbi navode da je tuženik vlasnik nekretnine i to čest. 3973/3 k. o. [katastarska općina] označene kao „Stubline“, oranica i vinograd. Tužitelji su vlasnici nekretnine i to čest. 3972 k. o. [katastarska općina], označene kao „Stubline, vinograd i oranica koja neposredno graniči s nekretninom tuženika kao poslužnoj nekretnini. Povlasna nekretnina tužitelja nema izravan pristup na javni put čest. 3973/1 k. o. [katastarska općina] jer se između nje i javnog puta nalazi poslužna nekretnina. Povlasna nekretnina predstavljala je vinograd s vinovom lozom koja je zasađena još prije II. svjetskog rata te su tužitelji odnosno njihovi pravni prednici još u svrhu uzgajanja vinove loze imali pravo hodati preko poslužne nekretnine, prolaziti (jahati s konjem), pravo voziti traktor, provoziti kola za vodu (motornu zapregu), kao i pravo prolaska motornim vozilom, a što su nesmetano činili cijelo to vrijeme. Dakle, s obzirom na nepostojanje izravne veze s javnim putem tužitelji su se osobno i po prednicima za pristup na svoju nekretninu oduvijek posjedovali i koristili služnost staze i kolnika preko poslužne nekretnine koji prolazi smjerom istok – zapad duž južne međe poslužne nekretnine, a u širini od najmanje 3 metra. Svi raniji vlasnici poslužne nekretnine bili su upoznati sa sadržajem izvršavanja prava stvarne služnosti te tužiteljima nikad nisu osporavali niti branili korištenje stazom i kolnikom, iako ova služnost nije upisana u zemljišne knjige. Tijekom kolovoza 2017. tužitelji su doznali da tuženik kao sadašnji vlasnik poslužne nekretnine namjerava na istoj sagraditi građevinu radi čega se vodi upravni postupak. Tuženik je nekretninu stekao od ĐP i ZP ugovorom o kupoprodaji od 23. rujna 2013. godine. Iz projektne dokumentacije priložene spisu vidljivo je da ista ne predviđa prostor na poslužnoj nekretnini namijenjen izvršavanju prava stvarne služnosti staze i kolnika u korist povlasne nekretnine već parkirna mjesta. Izgradnjom tih mjesta tužitelji bi bili onemogućeni u pristupu svojoj zemlji. S obzirom na navedeno tužitelji su izrazili protivljenje na izdavanje građevinske dozvole te se dana 12. rujna 2017. neposredno obratili tuženiku pisanim dopisom kojime su u svrhu mirnog rješenja spora ukazali na postojanje prava stvarne služnosti i potrebu njezinog uvrštavanja u projektnu dokumentaciju na što se tuženik oglušio. Tužitelji su pravo stvarne služnosti staze i kolnika stekli dosjelošću s obzirom da su je pošteno posjedovali izvršavajući njezin sadržaj dulje od 20 godina, a da se pri tome vlasnici poslužne nekretnine nisu protivili.

Predlaže se prihvatiti tužbeni zahtjev.

2. U odgovoru na tužbu tuženik osporava postojanje prava stvarne služnosti i ističe da to pravo nije upisano u zemljišnu knjigu. Tužitelji ne žive i ne borave u [adresa] i nije jasno na koji su način izvršavali svoja prava za koja tvrde da im pripadaju. Njihov prednik TP pok. SPĐ („ S“). Živio je u Australiji. Bitna je postupak odredba čl. 130. st. 2. ZV. Konkretno, tuženik je vlasništvo na nekretnini stekao na temelju ugovora o kupoprodaji nekretnine zaključenog dana 23. rujna 2013. s prijašnjim vlasnicima ĐP i ZP koji su kao prodavatelji jamčili ugovorom da ne postoji pravo trećega koje isključuje ili ograničava kupčeva prava, a posebno da ta nekretnina nije opterećena nikakvim uknjiženim ili neuknjiženim teretima. Da je suprotno onda tuženik ne bi kupio ovu nekretninu jer ju je kupio s ciljem izgradnje obiteljske kuće. Tuženik ne živi u [adresa] kao ni njegovi pravni prednici pa nije imao saznanja da netko treći polaže pravo na ovu nekretninu. Tužitelju u povjesnici tužbe navode izjavu izvjesnoga UP koji u toj izjavi tvrdi da da je bio prijašnji vlasnik čest. 3973 te da je postojao pristupni put preko te nekretnine. Ako već isti tvrdi to, opravdano se postavlja pitanje zašto tada taj put nije uknjižen u zemljišnoj knjizi. Povrh svega za zemljišnu knjigu za k. o. [katastarska općina] prije nekoliko godina proveden je postupak preoblikovanja zemljišne knjige pa nije jasno zašto u tom postupku nije upisano u C listu na čest. 3973/3 k. o. [katastarska općina] kao poslužnoj nekretnini pravo služnosti. Ukoliko u tom postupku nije podnesen prigovor na upis tada treba primijeniti pravno shvaćanje ŽS u Zadru prema kojemu rješenje doneseno u u završenom postupku veže sve stranke koje su sudjelovale u postupku, a nisu izjavile prigovor odnosno podnijele tužbu za ispravak u smislu čl. 197. ZZK. Tužitelj je ishodio pravomoćnu građevinsku dozvolu za građenje stambene zgrade na čest. 3973/3 k. o. [katastarska općina]. Predlaže se obavijestiti o parnici RH te Zadarsku županiju kao treće osobe jer ukoliko tužitelji uspiju u parnici tuženik će trpjeti znatnu imovinsku štetu koju bi mu netko trebao nadoknaditi.

3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u zk izvatke (l.s. 7-10, 68, 76 i 76), geodetski situacijski nacrt (l.s. 11), geodetsku situaciju građevine (l.s. 12), kopiju katastarskog plana (l.s. 13), izvod iz katastarsko plana (l.s. 14), izjave UP, IP i OP (l.s. 15-16), očitovanje u odnosu na postupak izdavanja građevinske dozvole (l.s. 21-29), dopis odvjetnika DP tuženiku (l.s. 30- 31), projektnu dokumentaciju i građevinsku dozvolu (l.s. 35-55), ugovor o kupoprodaji nekretnine (l.s. 69-72), rješenje od dana 19. veljače 2018. (l.s. 79-80), zapisnik od dana 8. siječnja 2003. (l.s. 83-84), ugovor o prodaji od dana 29. svibnja 2003. (l.s. 86-88), punomoć (l.s. 89), zapisnik od dana 8. kolovoza 2003. (l.s. 90-92), saslušan je u svojstvu svjedoka UP i ZP dana 11. srpnja 2018. (l.s. 156- 159), saslušane su stranke na ročištu od dana 3. listopada 2023. (l.s. 194-198), održan je očevid na licu mjesta dana 21. studenog 2023. (l.s. 206), skicu lica mjesta s fotografijama (l.s. 211-212), saslušan je svjedok (l.s. 239-240), povijest zk upisa za čest. 666/1 i 666/3 stare izmjere(l.s.266-278), saslušana je u svojstvu svjedoka ĐP (l.s. 304-305) i u upravni spis Zadarske županije.

4. Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

5. Predmet spora zahtjev je tužitelja da se utvrdi kako postoji pravo služnosti staze i kolnika (prolaz) preko nekretnine u vlasništvu tuženika kao poslužnog dobra u korist nekretnine u vlasništvu tužitelja kao povlasnog dobra, što je tuženik dužan priznati i trpjeti vršenje navedenog prava služnosti i uknjižbu toga prava u zemljišnim knjigama te zahtjev da sruši sagrađeni zid između čest. 3972 i 3973/3 k. o. [katastarska općina], kao i da prestane uznemiravati tužitelje u vršenju toga prava.

6. Nije sporno između stranaka da je nekretnina oznake čest. 3972 u vlasništvu tužitelja, a nekretnina oznake čest. 3973/3, sve k. o. [katastarska općina] u vlasništvu tuženika. Također je nesporno da nekretnina u vlasništvu tužitelja nema izravnu vezu odnosno pristup javnom putu oznake čest. 3973/1 k. o. [katastarska općina]. Nesporno je i da pravo stvarne služnosti nije upisano niti je ikada bilo upisano u zemljišnu knjigu.

7. Sporno je da li su se ispunile zakonom predviđene pretpostavke za nastanak služnosti staze i kolnika na teret nekretnine tuženika, a u korist nekretnine tužitelja dosjelošću – izvršavanjem kroz zakonom predviđeno vrijeme - s obzirom da tuženik u bitnome tvrdi da pravni prednik tužitelja nije stekao stvarno pravo služnosti i da ne postoji put preko njegove nekretnine jer da isti žive u inozemstvu kao što je živio i njihov prednik. Također ističe da je kupio nekretninu s povjerenjem u potpunost i istinitost podataka u zemljišnoj knjizi pa da isto načelo štiti njegovo pravo vlasništva neopterećeno pravima trećih osoba.

8. Iz skice sudskog očevida od dana 21. studenoga 2023. godine slijedi da predmet spora ima ukupnu površinu od 37 m2, te čini dio čest. 3973/3 u naravi krajnji jugozapadni dio ograđenog dvorišta tuženika s time da je između slova A – B tuženik postavio željezna vrata dužine 3 m, a duljina se proteže od tih vrata do nekretnine u vlasništvu tužitelja. Oko iste nekretnine nije vidljiv drugi put s kojim bi se moglo pristupiti do danas zarasle oranice tužitelja.

9. Uvidom u ugovor o prodaji između UP kao prodavatelja i ĐP i ZP kao kupaca od dana 29. svibnja 2003. godine (dalje: ugovor o prodaji) proizlazi da su prednici tuženika kupili čest. 3973/3 k. o. [katastarska općina] te da im je prodavatelj u članku 8. jamčio da nekretnina koja je predmet prodaje nije opterećena knjižnim i vanknjižnim teretima.

10. Iz ugovora o kupoprodaji nekretnina između ĐP i ZP kao prodavatelja i SP kao kupca od dana 23. rujna 2013. godine (dalje: ugovor o kupoprodaji) slijedi da je tuženik kupio čest. 3973/3 k. o. [katastarska općina] u ukupnoj površini od 556 m2. U članku 3. prodavatelji jamči kupcima da na nekretnini ne postoji pravo trećega, koje isključuje, umanjuje ili ograničava kupčeva prava, a posebno i da ta nekretnina nije opterećena nikakvim uknjiženim ili neuknjiženim teretima.

11. Uvidom u građevinsku dozvolu od dana 9. listopada 2017. vidljivo je da je tuženik ishodio pravo da sagradi građevinu na dijelu čest. 3973/3 k. o. [katastarska općina].

12. Iz zapisnika sastavljenog prilikom preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] od dana 8. siječnja 2003. slijedi da je pristupio UP vezano za nekretninu oznake čest. 3973/3 površine 556 m2, stare oznake 666/3 i ishodio uknjižbu prava vlasništva za cijelo na temelju pravomoćne presude od 2. kolovoza 2002. te posjedovnog stanja. Nema riječi o služnosti.

Iako se tuženik poziva na prekluziju isticanja prava postojanja služnosti puta na teret njegove nekretnine činjenica je da tužitelji nisu sudjelovali u postupku preoblikovanja u odnosu na ovu nekretninu niti su bili pozivani pa ih tamošnja utvrđenja suda ne vežu i imaju pravo na podnošenje tužbe kojom traže utvrđenje postojanja prava stvarne služnosti na teret predmetne nekretnine oznake čest. 3973/3 k. o. [katastarska općina] kao poslužne.

13. Na okolnost utvrđivanja postojanja stvarnog prava služnosti staze i kolnika, a koja da je stečena dosjelošću saslušani su u dokaznom postupku svjedoci.

Pa tako svjedok UP u daljnjem srodstvu s tužiteljima iskazuje da je star 66 godina i kao dijete sa svojom majkom i braćom išao je u polje. Za sve nekretnine koje su imali, ranije su se međusobno podijelili s rođacima 1960. godine i prilikom te podjele one nekretnine do kojih su npr. rođaci mogli doći samo preko njihove nekretnine, oni su do tih svojih parcela dolazili upravo na način da bi prelazili preko njihovih parcela, a i obratno. To je bilo isto tako i u vezi ove parcele. Rođaci da bi došli do svoje parcele koja je bila u krajnjem istočnom dijelu prelazili su preko ove njihove zapadne parcele, a prije ove dvije parcele, bila je zajednička parcela, njegovih roditelja i njegovih rođaka, a preko koje su također zajedno prolazili. Ovu nekretninu je prodao 2003. godine nakon diobe. Čini mu se da je njegov otac došao, ali ne zna na koji način da bi gospodin ZP i njegova supruga koji su radili u Švicarskoj, kupili nekretnine, a tu vijest mu je javio otac, s obzirom da je živio u [adresa] i vani. Sjeća se samo kada su bili kod javnog bilježnika radi realizacije kupoprodajnog ugovora s ZP i nakon što je između njih izvršen onaj financijski dio, pri čemu misli na isplatu kupoprodajne cijene, došla je Izjava ili nekakva potvrda između njih da je završena kupoprodaja. S gospodom ZP nije nikada bio na licu mjesta na predmetnoj nekretnini, pretpostavlja da su isti bili s njegovim ocem, koji je na neki način vodio tu prodaju, te su isti bili upoznati s predmetnom parcelom koja je bila predmet kupnje i gdje je ista bila smještena. Što se tiče ugovora, postojala je tipizirana špranca ugovora koja nije bila sporna između njega i gospodina ZP. Do trenutka dok njegov otac nije podijelio ovu parcelu između sebe i njih braće, oni, braća, nisu imali utjecaja što se tiče zemlje i očevog imanja. Od svoje 15 - te godine otišao je iz [adresa] i čuo je da je njegov otac razgovarao sa stričevima u vezi pristupnih putova, no nikada nije vidio pisane tragove u vezi tih njihovih dogovora. Dalje u iskazu tvrdi da nije sudjelovao u postupku preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina], a na predočenje zapisnika navodi da je bio nazočan, ali samo za ovu predmetnu parcelu, za druge ne. Ne sjeća se da se s obitelji ZP sreo u nekoj drugoj prigodi osim što je već rekao kod javnog bilježnika u vezi kupoprodaje predmetne nekretnine. Upitan da li je obitelj ZP kao kupce barem usmeno upozorio da preko te nekretnine postoji služnost puta, odgovara da je sve to skupa, kao što je naprijed naveo dogovarao je i vodio njegov otac. Nije pravnik pa nije mogao doći do takvih spoznaja da bi takve stvari mogle biti važne, pravno gledajući. Sjeća se da je ČP dao Izjavu u kontekstu da za vrijeme dok je on bio u posjedu sporne nekretnine, nije bilo nikakvih smetnji u smislu njihovog prava korištenja ove nekretnine za pristup do njihove parcele. Smatra je da time ničim ne krši Zakon, već potvrđuje ono što je oduvijek bilo. On je tada kazao da traži način kako će i na koji način doći do prava služnosti, odnosno prava prolaska do svoje parcele. Sve dok je njegova majka mogla, odnosno dok se nije razboljela, ova parcela se obrađivala dok se ova istočna parcela od rođaka nastavila obrađivati.

13.a. Analizom i ocjenom iskaza svjedoka ČP sud smatra bitnim za istaknuti dio iskaza, u kojem dijelu mu ne poklanja vjeru, da s gospodom ZP svjedok nije bio na predmetnoj nekretnini, pretpostavlja da su isti bili s njegovim ocem GP koji je vodio prodaju te da su bili upoznati s predmetnom parcelom koja je bila predmet kupnje i gdje je ista smještena. Međutim, vjedok u to vrijeme nije živio u [adresa] za razliku od njegovog oca, a s obzirom na postojanje patrijarhata i tradicije u ovim krajevima da se poštuje najstarija muška figura u obitelji, što je notorna činjenica, životno je i logično da sin kojemu je u diobi pripala parcela realizaciju kupoprodaje prepusti ocu na terenu. Ovaj dio iskaza nije u suglasju s iskazima supružnika ZP u daljnjem tijeku postupka. Svjedok ČP potvrđuje da je služnost postojala i sud mu u tome dijelu poklanja vjeru, ali da li je pok. GP i/ili UP upoznao Đ s postojanjem prava stvarne služnosti puta ne može se sa sigurnošću utvrditi jer je otac svjedoka umro, a u ugovoru o prodaji o tome nema spomena dok UP tvrdi da im on osobno nije rekao, već je prodaju prepustio ocu.

14. Svjedok LP u bitnome navodi da u trenutku kada se on i supruga pojavljuju kao kupci, situacija je bila kristalna i predmetnu parcelu u [adresa] kupuju od UP u prisutnosti oca od UP, ne može se sjetiti kako se čovjek zvao, a misli da je isti u međuvremenu preminuo. Mora reći da u trenutku kada su bili kod javnog bilježnika, tada, misli da nije bio nazočan otac gospodina UP. Kada su on i supruga odlučili kupiti parcelu od gospodina UP, postojao je izrađeni parcelacijski elaborat, bio je predočen njemu i supruzi i ova parcela koju su odlučiti kupiti od gospodina UP, gledajući na tom parcelacijskom elaboratu ucrtani put, parcela se nalazila u odnosu na isti s lijeve strane, iza parcele vlasnika NP i na istoj je bio izgrađen legalan objekt i u isti je gospodin uselio. S desne strane gledajući od ovog puta, je parcelu također kupila i njegova sestra Z. Oni su tu kupoprodaju realizirali, a sama kupoprodaja je bila, misli, unazad 10 godina. Prije nego što su kupili tu parcelu od gospodina UP, na istu su svraćali u tri navrata, a od ta tri sigurno je u jednom navratu bio nazočan i gospodin UP, a u sva tri navrata je bio nazočan otac od gospodina UP. Poslije toga su ostali u korektnim odnosima, kada je kasnije, a nakon što je kupio ovu parcelu, znao čistiti istu, znao je svratiti kod oca od gospodina UP. Nakon određenog vremena promijenili su se građevinski propisi te su odlučili prodati svoju parcelu, na istu su stavili tablu da se prodaje i negdje nakon pola godine od toga, gospodin SP se pojavio da bi kupio parcelu. Vrlo su brzo realizirali tu kupoprodaju, gospodinu SP je to odgovaralo jer je htio izgraditi vlastiti obiteljski objekta za vlastite potrebe. U razgovoru s gospodinom SP isti im je rekao da već par godina dolazi u [adresa] na ljetovanje. Može reći da čudno osjeća u vezi situacije od gospodina SP jer nikada nije bilo nikakvog spora ni problema u vezi ove parcele koju je kupio, i ostali su kasnije izgradili u tom dijelu objekte za koje su dobili građevinsku dozvolu, a gospodin SP ne. Upitan da li je prije nego što je kupio tu nekretninu i kada su razgovarali s ocem od gospodina UP, ili samim gospodinom UP, da li je upozoren da postoji pravo služnosti svjedok je rezolutno zanijekao. Kupili su je zato što je bila na kraju ucrtanog puta i smatrali su da će imati tu mir. U vrijeme kupoprodaje od Božića i s SP ništa nije bilo sporno niti je bilo govora o služnosti. Godišnje dva puta je dolazio počistiti svoju parcelu da ne bi zarasla u šikaru i nije vidio nikoga da prolazi. Prije nego što su on i supruga odlučiti kupiti ovu parcelu od gospodina UP, pitali su čija je parcela iznad ove naše, a oni su rekli da su ti ljudi vani, iz Australije. Ne sjeća se da bi isti tada rekli da bi ta parcela bila od njihovih rođaka, ali im je rečeno da se na tu parcelu dolazi s gornje strane. Ponavlja u trenutku kada je kupio predmetnu nekretninu od gospodina UP koju je kasnije prodao gospodinu SP, ta parcela je bila obrasla doslovce u šikaru, nije bilo nikakvog poljskog puta ili da bi se nadzirali ostaci kakvog puta. U trenutku kada je kupio od gospodina UP parcelu, ne može reći da li je tada bio postupak preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina], ali zna da je bio čist vlasnički list na ime UP, uredno je bila izvršena parcelacija i u Općini Vrsi je usmeno provjerio da li je na toj parceli dozvoljena gradnja.

14.a. Svjedok LP odlučno je zanijekao da je znao za postojanje prava stvarne služnosti i tvrdi da UP ni njegov otac nisu navedeno spomenuli. Dolazio je tri puta na nekretninu prije kupoprodaje, a kasnije je dva puta godišnje dolazio počistiti parcelu da ne bi zarasla u šikaru i nije vidio nikoga da prolazi. Sva tri puta na terenu je bio otac od UP, a UP jedanput.

Sud ne može sa sigurnošću utvrditi da li ovaj svjedok govori istinu posebno stoga što je kasnije prodao nekretninu tuženiku pa je iskaz opterećen motivom da tuženik uspije u sporu, međutim nema nelogičnosti u iskazu ni kontradiktornosti i životno je da bi T zanijekali služnost Krmpotićima možebitno nastojeći postići što veću cijenu za nekretninu. Nadalje, svjedok živi na području Gospića, dolazio je na nekretninu od 2003. do 2013. dva puta godišnje radi održavanja i uvjerljivo je da nije znao ništa o putu pogotovo stoga što nitko od tužitelja u to vrijeme nije živio u [adresa] niti su dolazili na nekretninu, a i upitno je dokada se ista obrađivala po njihovim rođacima o čemu će u daljnjem tijeku obrazloženja biti više riječi.

14.b. Saslušana svjedokinja ĐP iskazivala je o bitnim činjenicama kao i njezin suprug. Nije bila na terenu kada je nekretnina prodana tuženiku, već njezin suprug. Ne zna ništa o vlasnicima susjednih nekretnina i tvrdi da je osobno na nekretnini bila svega nekoliko puta. Nije postojao utabani put u trenutku kupoprodaje od UP, već makadam koji je vodio do parcele koja kupljena.

Sud nema razloga ne vjerovati svjedokinji da nije imala saznanja o putu jer i svjedok UP i ĐP tvrde da im nikada nije rečeno da postoji služnost. Malo je bila na nekretnini pa stoga nije za očekivati da bi trebala znati kako tko od susjeda pristupa do svojih parcela.

15. Saslušani su tužitelj pod 5) i tuženik na ročištu od dana 3. listopada 2023. . U bitnome tužitelj tvrdi da je postojala služnost puta, a parcelu su obrađivali njegov tetak i tetka SP i ŽP do 2016. godine, od onda je zapušteno. Uokolo njegove zemlje je poljoprivredno zemljište, dio se obrađuje, dio ne. Zapadno od zemlje nalaze se dvije zgrade. Nemaju pristupni put do parcele od kada se tuženik ogradio. Tvrdi da su ga prijašnji vlasnici parcele tu često vidjeli da prolazi. Ne zna ništa o tome kome je UP prodao nekretninu niti od koga ju je tuženik kupio niti kada. Za Đ nije čuo.

Sud cijeni iskaz tužitelja kao uvjerljiv u dijelu u kojem navodi o postojanju puta preko parcele tuženika te da su istu obrađivali njegovi rođaci. Neuvjerljiv je dio da je tuda često prolazio s obzirom da živi u [adresa]; dolazio je u [adresa] ljeti; parcelu su obrađivali njegov tetak i teta pa nije imao razloga tuda „često prolaziti“. Nesporno je utvrđeno da su UP i GP znali za služnost, međutim da bi ga (tužitelja) U koji su dolazili rijetko tuda vidjeli da prolazi - neuvjerljiv je i nelogičan s obzirom da su svi skupa tu dolazili samo ponekad i nisu se poznavali.

15.a. Tuženik da je kupio zemlju od LP; provjeravao je zk stanje i uvijete za gradnju. Inače ne bi išao u gradnju, s obzirom da bi bila prevelika investicija za bilo kakve rizike u tom smislu. To je u naravi bio parking za pola onih koji su dolazili na plažu, i to je bilo sve dok nisu krenuli u postupak gradnje, bio je makadam do unazad godinu i pol. Nije bilo utabanog puta, već se radilo o makadamu. Prodavatelj od kojeg je kupio zemlju nije mu spominjao put da prolazi preko iste, a da je to i bilo onda ne bi išao u kupnju. Prije kupnje ove nekretnine boravili su u susjedstvu do te nekretnine u jednoj etažnoj kući prije 15-ak godina, uz tu uličicu otprilike 50-ak metara. Bili bi tamo otprilike nekih 15-20 dana godišnje pa bi koji put vidio s traktorom gosp. OP, ali nije znao ni kud ide ni čija je zemlja niti ga je pitao. Upitan da li se pojedinačno pregovaralo o odredbama kupoprodajnog ugovora odgovara da nije, sastavljen je ugovor, pročitali su ga i potpisali po prethodnom dogovoru. Ne bi kupio da je znao za služnost i nije znao od koga su U kupili nekretninu.

Iako je tuženiku vrlo bitan uspjeh u sporu jer se radi o njegovoj nekretnini za koju je ishodio građevinsku dozvolu pa je u tom smislu pristran sud nije našao razloga ne vjerovati mu. Naime, isti nije iz [adresa], dolazio je tu ljeti na odmor 10 – 15 dana. Viđao je OP s traktorom, ali nije imao razumnog razloga interesirati se gdje čovjek s traktorom ide i na čiju njivu. Provjerio je sve papire, bili su uredni. Ako su U i znali za služnost, što nije utvrđeno, s obzirom da su odustali od gradnje i željeli su prodati parcelu nije za iznenaditi se da bi služnost zatajili. Sud nema razloga nakon provedenih dokaza vjerovati da je tuženik u trenutku kupoprodaje i uknjižbe bio nesavjestan niti su tužitelji to dokazali.

16. Svjedok PP, u rodu s tužiteljima, navodi da kada je RP prodala svoju čest. 2876 napravio se pravi utabani put negdje oko Domovinskog rata. To je sve bila zemlja od dva brata GP, a povlasnu je obrađivala njegova obitelj (od svjedoka). Problem nastaje kada se više nije moglo proći s traktorom i obrađivati zemlju, SP je stavio zid međutim ne može reći kada je to bilo, valjda kada je kupio zemlju koju su obrađivali uz dopuštenje i odobrenje tužitelja koji su bili u Australiji, obrađivali su svu njihovu zemlju da bi preživjeli. Išlo se vrlo često, svakodnevno, a s traktorom kada se probio put negdje oko Domovinskog rata. Tuda se prolazili uz dopuštenje, bila su dva brata i jedan je drugom dao put. Nekretnina nema drugi prilaz niti je mogla imati. Morali su ostajati tragovi na zemlji od prolaska traktora s obzirom da je isti težak 3 tone. Tvrdi da je postojao trag prolaska traktora u trenutku kada je SP kupio nekretninu kojega inače nikad nije vidio na spornom putu, a tužitelje je viđao na njihovoj nekretnini ljeti kada bi došli. OP njegov je pokojni otac i isti je vozio traktor te obrađivao nekretninu tužitelja. Ukoliko je viđen od strane SP na tom predjelu pokojni OP je morao ići upravo na nekretninu tužitelja 3792 jer u neposrednoj blizini nema nijedne druge koja se obrađivala.

Ovaj svjedok posredno je zainteresiran za uspjeh tužitelja u sporu jer je njegova obitelj dugi niz godina obrađivala nekretninu tužitelja s kojima je očito u vrlo bliskim rodbinskim odnosima. U postupku je izvedenim dokazima utvrđeno da je služnost puta postojala pa ovaj dio iskaza sud nije posebno cijenio. No, sporne činjenice koje su od značaja za odlučivanje, a to je da li je tuženik znao odnosno morao znati uzimajući u obzir objektivne okolnosti, za postojanje služnosti u trenutku kupoprodaje i uknjižbe, sud nije mogao sa sigurnošću utvrditi ovim iskazom jer svjedok o tome nema neposrednih i osobnih saznanja, već samo pretpostavlja da je tuženik morao zaključiti da I idu s traktorom spornim putem upravo na nekretninu tužitelja kao jedinu obrađenu. Ovakovo tumačenje sud odbacuje kao neuvjerljivo jer je sam tužitelj pod 5) rekao da su oko njihove nekretnine neke obrađene, a neke nisu dok s druge strane tuženik u iskazu navodi da bi on boravio u [adresa] svega 15-ak dana ljeti i da nije vodio računa o tome gdje OP ide s traktorom niti ga je zanimalo što se sudu čini životnim i održivim objašnjenjem.

17. Nastavno, činjenica je da tuženik živi u okolici Gospića te da nije boravio u [adresa] često. Sam tužitelj pod 5) u svom iskazu iz 2023. godine navodi da se nekretnina nije obrađivala zadnjih 7 godina znači negdje do 2016. godine se na njoj radilo i tuda prolazilo. Tuženik kupuje nekretninu 2013. i knjiži se u rujnu iste godine pa nije neuvjerljivo da u tom trenu nije znao da postoji služnost puta koja nije nigdje evidentirana niti ima ikakvih dokaza da su tuženika pravni prednici ili druge zainteresirane osobe o tome obavijestili. Nije ga je obavijestio itko od tužitelja ili O niti isti to tvrde. U trenutku kada SP kupuje parcelu 2013. sud dozvoljava da je postojao utabani put, ali nema dokaza da je tada tuženik znao ili morao znati da je to ustanovljena služnost prolaza stazom i kolnikom do nekretnine tužitelja. Na kraju krajeva tim se dijelom pristupa i do nekretnine tuženika asfaltnim kolnim prilazom koji završava upravo do nekretnine tuženika nakon čega asfalta više nema iz čega je tuženik mogao zaključiti da put upravo tu prestaje.

18. Prema odredbi čl. 174. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 152/14, dalje: ZV) služnost je ograničeno stvarno pravo na nečijoj stvari koje ovlašćuje svojega nositelja da se na određeni način služi tom stvari (poslužna stvar) ma čija ona bila, a njezin svagdašnji vlasnik je dužan to trpjeti ili pak zbog toga glede nje nešto propuštati.

19. Paragraf 481. Općeg građanskog zakonika, a koja pravna pravila su se primjenjivala temeljem čl. 4. Zakona o nevažnosti pravnih pravila donesenih prije 6. travnja 1941. godine za vrijeme neprijateljske okupacije (Službeni list FNRJ br. 86/46 – u nastavku OGZ) propisuje da stvarno pravo služnosti na stvari nepokretne, i uopće na takve predmete, koji su upisani u javne knjige, može se steći samo upisom u iste knjige; a na ine stvari zadobiva se pravo to po načinima predaje, naznačenim u && 426-428.

20. Dakle, prema pravnim pravilima OGZ-a pravo služnosti na nekretninama stjecalo se upisom u zemljišnu knjigu, međutim Zakon o osnovno vlasničkopravnim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91, u daljnjem tekstu: ZOVO) stupio je na snagu 1. rujna 1980. godine u odredbi članka 54. statuira stjecanje vlasništva stvarne služnosti dosjelošću i prema odredbi članka 54. stavak 1. ZOVO stvarna služnost stječe se dosjelošću kada je vlasnik povlasnog dobra faktično ostvarivao služnost za vrijeme od 20 godina, a vlasnik poslužnog dobra se tome nije protivio.

21. U postupku je analizom i ocjenom sadržaja isprava i iskaza svjedoka utvrđeno nedvojbeno da se spornim putem prolazilo i da je stečeno pravo stvarne služnosti puta i to staze i kolnika za koju širinu se u sudskoj praksi ustalilo 3 metra. S obzirom da je Č tuda vozio traktor sud je stava da su tužitelji dokazali da su služnost stekli dosjelošću odnosno protekom roka od 20 godina (od 1980. do 2000. godine) kvalificiranim posjedom prava stvarne služnosti puta u dužini kako jest i u širini od tri metra uz među sa čest. 3973/8.

S druge strane nisu uspjeli dokazati, a teret dokaza je na njima, da je tuženik u trenutku kupoprodaje i upisa svoga prava vlasništva u zemljišnu knjigu na poslužnoj nekretnini bio nesavjestan odnosno da je znao i morao znati za postojanje služnosti puta u korist nekretnine tužitelja kao povlasne.

21.a. Naime, prema odredbi čl. 122. st. 1. i 2. ZV smatra se da zemljišna knjiga istinito i potpuno odražava činjenično i pravno stanje nekretnine, pa tko je u dobroj vjeri postupao s povjerenjem u zemljišne knjige, ne znajući da ono što je u njih upisano nije potpuno ili da je različito od izvanknjižnoga stanja, uživa glede toga stjecanja zaštitu prema odredbama zakona. Stjecatelj je bio u dobroj vjeri ako u trenutku sklapanja posla, a ni u trenutku kada je zahtijevao upis, nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati u to da stvar pripada otuđivatelju.

Odredba čl. 124. st. 1. istog Zakona propisuje da stjecatelj koji je, postupajući s povjerenjem u zemljišne knjige, u dobroj vjeri stekao pravo vlasništva neke nekretnine, stekao je tu nekretninu kao da na njoj ne postoje tuđa prava, tereti ni ograničenja koja u tom trenutku nisu bila upisana, niti je iz zemljišnih knjiga bilo vidljivo da je zatražen njihov upis.

22. Sud je mišljenja nakon provedenog dokaznog postupka da tuženika štiti načelo povjerenja u zemljišnu knjigu jer tužitelji nisu dokazali s većim stupnjem vjerojatnosti njegovu nesavjesnost pa je odbijen tužbeni zahtjev kao neosnovan.

23. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 117/2003, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023), a trošak priznat tuženiku sastoji se od zastupanja istog po punomoćnicima iz redova odvjetnika i to jednokratna nagrada za cijeli prvostupanjski postupak u iznosu od 200 bodova (Tbr. 7. toč. 2.) sve prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 91/04, 37/05, 59/07, 148/09 i 148/12), s tim da vrijednost svakog boda iznosi 2,00 EUR, što iznosi 400,00 EUR i uz PDV od 25% iznosi 500,00 EUR.

Sud je tuženika odbio za preostali zatraženi trošak jer u postupcima radi služnosti odvjetnika pripada jednokratna nagrada za cijeli prvostupanjski postupak bez obzira na broj radnji koje je poduzeo.

U Zadru, 20. ožujka 2025.

Sudac

Sonja Miljak

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom Županijskom sudu. Žalba se izjavljuje u roku od 15 dana od dana primitka odluke u tri primjerka putem ovog suda.

Dostavna naredba:

1.Tužiteljima po punomoćniku

2.Tuženiku po punomoćniku.