Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž-1095/2022-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od suca mr. sc. Krunoslava Barana predsjednika vijeća, sutkinje Jasne Bratek izvjestiteljice i članice vijeća, i sutkinje Vesne Bjelousov članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu, Građansko-upravni odjel, protiv 1. tuženika ŠF, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], u svoje ime i kao pravni slijednik pok. ĆF, zastupanog po punomoćniku Mati Kačanu, odvjetniku iz [adresa] i 2. tuženika ČF, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kao pravnog slijednika pok. ĆF, radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1245/2018-31 od 27. ožujka 2019., u sjednici vijeća održanoj 20. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Žalbe tuženika odbijaju se kao neosnovane i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1245/2018-31 od 27. ožujka 2019.

II Zahtjev 1. tuženika za naknadom troškova žalbenog postupka odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

„I. Kupoprodajni ugovor sklopljen dana 08. studenog 2013. godine između I-tuženika ŠF OIB: [osobni identifikacijski broj] kao prodavatelja te II-tuženika LF OIB: [osobni identifikacijski broj] kao kupca, ovjeren pri javnom bilježniku Alemki Gajski pod brojem OV-16668/2013 dana 20. studenog 2013. godine, a kojim ugovorom je I- tuženik u cijelosti otuđio svoj suvlasnički dio nekretnine i to: 1/6 dijela nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], broj [broj poduloška], k. o. [katastarska općina] opisane u AI kao kč. br. [katastarska čestica] najamna stambena zgrada popisni broj 7470 i dvorište u Zagrebu, Padovčeva ulica br. 9, površine 101,8 čhv, odnosno 366 m2, kao 1. etaža 0/0 stan u I (prvom) katu, koji se sastoji od dvije sobe sa nusprostorijama, zajedno s unaprijed neodređenim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine uključujući zemljište i zajedničke prostorije u zgradi povezane temeljem odredaba članka 68. i 370. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima s vlasništvom posebnog dijela, koja nekretnina je nakon usklađivanja podataka zemljišne knjige i katastra za k. o. [katastarska općina] rješenjem broj Z-24064/18 u zemljišnim knjigama Općinskog građanskog suda u Zagrebu upisana kao suvlasnički dio s neodređenim omjerom etažno vlasništvo (E-1) stan u I (prvom) katu, koji se sastoji od dvije sobe s nusprostorijama površine 62,04 m2, koji je neodvojivo povezan sa odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine koji je jednako velik kao i dijelovi ostalih suvlasnika, sagrađen na kč. br. [katastarska čestica] dvorište i stambena zgrada, [adresa], površine ukupno 365 m2, od čega dvorište 215 m2, a stambena zgrada površine 150 m2, upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] - gubi učinak prema tužiteljici Republici Hrvatskoj u dijelu u kojem je potrebno za ispunjenje tužiteljeva potraživanja prema I-tuženiku u iznosu od 1.366.667,80 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 26. studenog 2013. godine do isplate po stopi koja se za razdoblje od 26. studenog 2013. godine do 31. srpnja 2015. godine određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

II. I-tuženik i II-tuženik dužni su dopustiti da tužiteljica namiri svoje dospjelo potraživanje u iznosu od 1.366.667,80 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 26. studenog 2013. godine od isplate po stopi koja se za razdoblje od 26. studenog 2013. godine do 31. srpnja 2015. godine određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, prodajom nekretnine i to 1/6 dijela nekretnine upisane kao suvlasnički dio s neodređenim omjerom etažno vlasništvo (E-1) stan u I (prvom) katu, koji se sastoji od dvije sobe sa nusprostorijama površine 62,04 m2, koji je neodvojivo povezan s odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine koji je jednako velik kao i dijelovi ostalih suvlasnika, sagrađen na kč. br. [katastarska čestica] dvorište i stambena zgrada, [adresa], površine ukupno 365 m2, od čega dvorište 215 m2, a stambena zgrada površine 150 m2, upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

III. Nalaže se I-tuženiku i II-tuženiku solidarno naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 127.355,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 27. ožujka 2019. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev I-tuženika za naknadom troška parničnog postupka kao neosnovan.

V. Odbija se zahtjev II-tuženika za naknadom troška parničnog postupka kao neosnovan.“

2. Ovu presudu suda prvog stupnja pravovremeno podnesenom žalbom pobijaju tuženici zbog razloga iz čl. 353. st. 1. toč. 1. do toč. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 28/13.,89/14., 70/19., 80/22.,114/22. i 155/23., u daljnjem tekstu: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje odnosno da se presuda preinači a tužitelja obveže na naknadu troškova postupka, uz zahtjev 1. tuženika za naknadom troškova žalbenog postupka.

3. Odgovor na žalbe nije podnesen.

4. Žalbe tuženika nisu osnovane.

5. Ispitujući presudu suda prvog stupnja, postupak koji je prethodio, kao i žalbene navode tuženika, ovaj sud je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

6. Nije osnovan ni žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja s obzirom na to da je prvostupanjski sud raspravio sve tvrdnje na kojima stranke temelje svoje zahtjeve te na osnovi izvedenih dokaza predloženih po parničnim strankama i njihovom pravilnom ocjenom utvrdio činjenice odlučne za prosudbu osnovanosti tužbenog zahtjeva. Sud prvog stupnja u obrazloženju pobijane presude izložio je zahtjeve stranaka, činjenice koje su iznijele i dokaze koje su predložile, te je naveo i obrazložio koje je od tih činjenica utvrđivao, zašto i kako ih je utvrdio, a provedeni dokazni prijedlozi su valjano obrazloženi (čl. 8. ZPP-a).

7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za pobijanje pravne radnje 1. tuženika kao njezina dužnika a koju je poduzeo sklapanjem pravnog posla kupoprodajnog ugovora od 8. studenog 2013. s pravnim prednikom tuženika, ocem ĆF slijedom čega taj ugovor gubi učinak prema tužiteljici u dijelu u kojem je potrebno da namiri svoja potraživanja prema 1. tuženiku u iznosu od 1.366.667,80 kn sa pripadajućim zateznim kamatama.

8. Između stranaka nije sporno da su 1. tuženik kao prodavatelj i pravni prednik tuženika ĆF kao kupac, **.**.2013. zaključili kupoprodajni ugovor a predmet kojega je 1/6 dijela nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], broj [broj poduloška], k. o. [katastarska općina] opisane u AI kao kč. br. [katastarska čestica] najamna stambena zgrada popisni broj 7470 i dvorište u Zagrebu, Padovčeva ulica br. 9, površine 101,8 čhv, odnosno 366 m2, kao 1. etaža 0/0 stan u I (prvom) katu, koji se sastoji od dvije sobe s nusprostorijama, zajedno s unaprijed neodređenim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine uključujući zemljište i zajedničke prostorije u zgradi.

9. Sud prvog stupnja je na temelju izvedenih dokaza utvrdio:

- da iz ovjerene preslike poreznog rješenja RH, Ministarstva financija – Porezne uprave, Područnog ureda Zagreb, Ispostave Zagreb – Maksimir Klasa: UP/I-410- 23/2013-06/2, Urbroj: 513-007-01-64/2013-002 od 26. veljače 2013. godine, ovršno 26. studenog 2013. (list 5-9 spisa) proizlazi da je poreznom obvezniku ŠF, u ovom postupku 1. tuženiku, utvrđena novčana obveza na ime poreza i prireza u iznosu od 1.366.667,80 kuna, na koji iznos teče zakonska zatezna kamata od 26. studenog 2013.

- da je rješenjem RH, Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak Klasa: UP/II-410-18/13-02/76, Urbroj: 513-04/13-2 od 11. rujna 2013., koje je 1. tuženik zaprimio 09. studenog 2013. (list 10-13 spisa) odbijena je žalba protiv navedenog poreznog rješenja

- da je protiv tog rješenja RH, Ministarstva financija, Sektora za drugostupanjski upravni postupak od 11. rujna 2013. 1. tuženik ŠF, podnio tužbu Upravnom sudu RH, koji se vodio pod poslovnim brojem Usl-5076/13,

- da je uvidom u spis Upravnog suda RH poslovni broj Usl-5076/13 utvrđeno da je prvostupanjskom presudom od 14. listopada 2015., koja je potvrđena presudom Visokog upravnog suda RH poslovni broj Usž-1002/16 od 21. travnja 2016., odbijen tužbeni zahtjev za poništenje navedenog rješenja Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak,

- da je iz Kupoprodajnog ugovora od 08. studenog 2013., koji je ovjeren kod javnog bilježnika pod brojem OV-16668/13 od 20. studenog 2013. (list 14-16 spisa), utvrđeno da je 1. tuženik prodao svom ocu (list 17 spisa) za ugovorenu kupoprodajnu cijenu od 10.000,00 kuna 1/6 dijela nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], broj [broj poduloška], k. o. [katastarska općina] opisane u AI kao kč. br. [katastarska čestica] najamna stambena zgrada popisni broj 7470 i dvorište u Zagrebu, Padovčeva ulica br. 9, površine 101,8 čhv, odnosno 366 m2, kao 1. etaža 0/0 stan u I (prvom) katu, koji se sastoji od dvije sobe s nusprostorijama, zajedno s unaprijed neodređenim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine uključujući zemljište i zajedničke prostorije u zgradi povezane temeljem odredaba članka 68. i 370. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima s vlasništvom posebnog dijela nekretnine,

- da je uvidom u presliku izvatka iz zemljišne knjige zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] od 27. prosinca 2018. godine (list 96-101 spisa), kao i ovjerenu presliku izvatka iz zemljišne knjige zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] od 19. prosinca 2018. godine (list 112-113 spisa) utvrđeno da je došlo do određenih promjena zemljišnoknjižnih podataka vezanih uz predmetnu nekretninu na način da ta nekretnina ranije sagrađena na kč. br. [katastarska čestica] i upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], sada je prema rješenju poslovni broj Z-24064/18 sagrađena na kč. br. [katastarska čestica] i upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina],

- da je uvidom u ovjerenu presliku rješenja o ovrsi RH, Ministarstva financija – Porezne uprave, Područnog ureda Zagreb, Ispostave Zagreb – Maksimir Klasa: UP/I- 415-02/2014-001/00085, Urbroj: 513-007-01-64/2014-01 od 13. veljače 2014. godine (list 19-21 spisa) kao i presliku podataka iz očevidnika o redoslijedu plaćanja Financijske agencije Zagreb (list 22-32 spisa) utvrđeno da je tužiteljica bezuspješno pokušavala u ovršnom postupku naplatiti predmetno potraživanje prema 1. tuženiku, jer je to potraživanje evidentirano u očevidnik o redoslijedu plaćanja na dan 16. studenog 2015. godine na 47. i 48. mjestu, a ujedno prema podacima Financijske agencije na računu I. tuženika na dan 16. studenog 2015. postoje nepodmirene obveze evidentirane u očevidniku redoslijeda plaćanja u iznosu od 1.721.612,30 kuna, s time da su računi I. tuženika u neprekidnoj blokadi 1131 dana. Isto tako iz preslike podataka o imovini I. tuženika (list 33-42 spisa), preslike izvatka iz sudskog registra (list 43-46 spisa) i preslike obrasca IP za 2013. godinu (list 47-48 spisa) razvidno je da I. tuženik ne posjeduje zrakoplov, niti plovilo, a ne posjeduje niti vrijednosne papire niti mu se isplaćuje dividenda, ne posjeduje nekretnine prema podacima Porezne uprave, ali posjeduje osobno vozilo marke Peugeot 1.8l/406 godine proizvodnje 1998 te ujedno ima 100 % udjel u trgovačkom društvu Kodiak Azur j.d.o.o. čiji temeljni kapital iznosi 10,00 kuna i direktor je trgovačkog društva Aljaska Projekt d.o.o., čiji temeljni kapital iznosi 20.000,00 kuna, a plaća koju 1. tuženik ostvaruje nije dostatna za podmirenje utuženog potraživanja, jer je prema obrascu IP za 2013. godinu od 27. siječnja 2014. godine navedena plaća u iznosu od 48.351,90 kuna i dohodak u iznosu od 38.681,50 kuna, a prema obrascu IP za 2013. godinu od 24. rujna 2014. godine plaća je navedena u iznosu od 2.000,00 kuna, a dohodak u iznosu od 1.600,00 kuna.

10. Polazeći od navedenih utvrđenja, te na temelju stranačkog iskaza 1. tuženika, prvostupanjski sud je pozivom na odredbe čl. 67. st. 1. i st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05., 41/08., 125/11. i 78/15, u daljnjem tekstu ZOO), temeljem odredbe čl. 325. st. 1. ZPP-a u svezi s odredbom čl. 66. st. 1. i st. 2. ZOO-a, odredbom čl. 67. st. 1. i st. 2. ZOO-a i odredbom čl. 71. st. 1. i st. 2. ZOO-a odlučio na navedeni način.

11. Navedeni zaključak prvostupanjskog suda je pravilan, pa ga prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, a pravilnost i zakonitost navedenog zaključka žalbenim navodima nisu dovedeni u sumnju.

12. Tuženici u žalbi prigovaraju da nisu bile ispunjene pretpostavke za prihvaćanjem tužbenog zahtjeva tužitelja po paulijanskoj tužbi.

13. Svaki vjerovnik čija je tražbina dospjela za isplatu i bez obzira kada je nastala može pobijati pravnu radnju svog dužnika koja je poduzeta na štetu vjerovnika. Smatra se da je pravna radnja poduzeta na štetu vjerovnika ako dužnik nema dovoljno sredstava za ispunjenje vjerovnikove tražbine. Ako je treća osoba dužnikov srodnik po tazbini do IV stupnja, smatra se da joj je bilo poznato da dužnik poduzetim raspolaganjem nanosi štetu vjerovniku, osim ako dokaže suprotno (čl. 66. st. 1. i 2. ZOO-a i čl. 67. st. 1. i 2. ZOO-a).

14. Na žalbene navode od odlučnog značaja valja odgovoriti da je prvostupanjski sud protivno žalbenim navodima 1. tuženika, pravilno utvrdio i zaključio da je 1. tuženik znao za porezni dug i njegovu visinu prije zaključenja kupoprodajnog ugovora.

14.1. Naime iz stanja spisa, utvrđeno je da je prvostupanjskim rješenjem od 26. veljače 2013. utvrđen dohodak za 2009. te godišnja obveza poreza i prireza 1. tuženika u iznosu od 1.366,667,80 kuna (str.5-9 spisa), protiv kojeg rješenja je 1. tuženik izjavio žalbu, koja je odbijena rješenjem od 11. rujna 2013. (str. 10-13 spisa) s time da je iz dostavnice (str. 13 spisa) utvrđeno da je to rješenje (rješenje Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak Klasa: UP/II-410-18/13-02/76, Urbroj: 513-04/13-2 od 11. rujna 2013.), 1. tuženik zaprimio 9. studenog 2013., a ugovor je zaključen 8. studenog 2013., međutim ovjera potpisa prodavatelja a 1. tuženika izvršena je 20. studenoga 2013., dakle dan poslije primitka poreznog rješenja, a kako to pravilno zaključuje prvostupanjski sud.

15. Na 2. tuženiku, kao ocu 1. tuženika je bio teret dokaza da on i dužnik nisu znali u trenutku dužnikovog raspolaganja, da se poduzetim radnjama nanosi šteta vjerovniku.

15.1. Tuženici su u tijeku postupka samo uopćeno prigovarali da tražbina tužitelja nije dospjela, time da je 1. tuženik u tom kontekstu u stranačkom iskazu isticao da je u tijeku upravni spor, no međutim iz spisa Upravnog suda u Zagrebu poslovni broj Usl- 5076/13 proizlazi da je Visoki upravni sud RH presudom od 21. travnja 2016. odbio žalbu u ovom postupku 1. tuženika protiv presude od 14. listopada 2015. kojom presudom je odbijen tužbeni zahtjev za poništenje drugostupanjskog rješenja od 11. rujna 2013. i isticali da su Ugovor zaključili iz razloga što se 1. tuženik namjeravao odseliti iz Republike Hrvatske. Tužitelj je, suprotno žalbenim navodima, učinio vjerojatnim da je poduzetim pravnim radnjama smanjena njegova mogućnost naplate tražbine, a tuženici dakle nisu dokazali oborivu zakonsku pretpostavku da nisu poduzetom pravnom radnjom u trenutku sklapanja ugovora nanijeli štetu vjerovniku.

16. S obzirom da u konkretnom slučaju, iz činjenica utvrđenih u postupku proizlazi da su kumulativno ispunjene sve opće pretpostavke za pobijanje Ugovora o kupoprodaji zaključenog između tuženika, jer je tužitelj, protivno žalbenim navodima 1. tuženika na nesumnjiv način dokazao nenaplativost svoje tražbine, odnosno insolventnost 1. tuženika, to je pravilno odlučio prvostupanjski sud kada je tužbeni zahtjev tužitelja usvojio kao osnovan i zato dao valjano obrazloženje.

17. Naime, na vjerovniku je teret dokaza da imovno stanje dužnika nakon poduzete pravne radnje (ovdje kupoprodaje) faktično onemogućuje vjerovniku da ostvari svoje potraživanja od tuženika, a da pri tome nije dovoljno utvrditi da je dužnik provedenom pravnom radnjom samo smanjio svoju imovinu.

18. U postupku pred prvostupanjskim sudom, protivno žalbenim navodima tuženika, iz podataka iz očevidnika o redoslijedu plaćanja Financijske agencije Zagreb (str. 22- 32 spisa) utvrđeno je da je tužiteljica bezuspješno pokušavala u ovršnom postupku naplatiti predmetno potraživanje prema 1. tuženiku to potraživanje evidentirano u očevidnik o redoslijedu plaćanja na dan 16. studenog 2015. na 47. i 48. mjestu, a ujedno prema podacima Financijske agencije na računu 1. tuženika na dan 16. studenog 2015. postoje nepodmirene obveze evidentirane u očevidniku redoslijeda plaćanja u iznosu od 1,721.612,30 kuna, s time da su računi 1. tuženika u neprekidnoj blokadi 1131 dana. Isto tako iz preslike podataka o imovini 1. tuženika (str. 33-42 spisa), preslike izvatka iz sudskog registra (str. 43-46 spisa) i preslike obrasca IP za 2013. godinu (str. 47-48 spisa) razvidno je da 1. tuženik ne posjeduje zrakoplov, niti plovilo, a ne posjeduje niti vrijednosne papire niti mu se isplaćuje dividenda, ne posjeduje nekretnine prema podacima Porezne uprave, ali posjeduje osobno vozilo marke Peugeot 1.8l/406, godine proizvodnje 1998. te ujedno ima 100% udjel u trgovačkom društvu Kodiak Azur j.d.o.o. čiji temeljni kapital iznosi 10,00 kuna i direktor je trgovačkog društva Aljaska Projekt d.o.o., čiji temeljni kapital iznosi 20.000,00 kuna, a plaća koju 1. tuženik ostvaruje nije dostatna za podmirenje utuženog potraživanja, jer je prema obrascu IP za 2013. od 27. siječnja 2014. navedena plaća u iznosu od 48.351,90 kuna i dohodak u iznosu od 38.681,50 kuna, a prema obrascu IP za 2013. od 24. rujna 2014. plaća je navedena u iznosu od 2.000,00 kuna, a dohodak u iznosu od 1.600,00 kuna.

19. U vrijeme poduzimanja ovih pravnih radnji, zaključenja kupoprodajnog ugovora, protivno žalbenim navodima, 1. tuženik je znao za postojanje dospjelog novčanog potraživanja i poduzetim pravnim poslom se lišio sve imovine na kojoj je bio upisan vlasnikom a što je onemogućilo odnosno znatno otežalo namirenje tražbine tužiteljice, 1. tuženik je u vrijeme raspolaganja znao da time otežava mogućnost naplate a stjecatelj je njegov bliski srodnik (otac) te se pretpostavlja da su znali da se time nanosi šteta vjerovniku čime su ispunjeni uvjeti koji opravdavaju pobijanje raspolaganja (čl. 67. ZOO), a tuženici nisu dokazali suprotno.

20. Protivno žalbenim navodima tuženika, prvostupanjski sud je u postupku proveo sve dokaze predložene po parničnim strankama, te se u tom kontekstu a vezano uz žalbeni navod tuženika da je sud propustio saslušati pravnog prednika tuženika LF, iz stanja spisa proizlazi da je 1. tuženik predložio saslušanje oba tuženika podneskom od 13. rujna 2018. (str. 84 spisa), no od prijedloga za saslušanjem 2. tuženika LF, 1. tuženik je odustao na ročištu održanom 13. prosinca 2018. (str.93 spisa), iz razloga jer da je isti starije životne dobi i ima zdravstvenih problema.

21. Ostali žalbeni razlozi tuženika kojima se upire na vrijednost nekretnine koja je bila predmet kupoprodajnog ugovora, način na koji je tužiteljica eventualno trebala namiriti svoje potraživanje, tvrdnje o pravnom i ekonomskom interesu vođenja ovoga postupka obzirom na vrijednost nekretnine koja je bila predmet kupoprodajnog ugovora, rezultat su iznošenja vlastite analize i tumačenja sadržaja izvedenih dokaza, koje tvrdnje prema ocjeni ovoga suda predstavljaju subjektivni i jednostrani prikaz sadržaja dokaza izvedenih tijekom postupka koji nema objektivno uporišta u sadržaju spisa.

22. Odluka o parničnom trošku pravilna je kako u pogledu osnove (čl. 154. st. 1. u vezi čl. 155. ZPP-a) tako i u pogledu visine primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15. dalje u tekstu: Tarifa) a što žalbenim navodima 1. tuženika nije niti dovedeno u pitanje.

22.1. Suprotno žalbenim navodima 1. tuženika, prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo priznavši tužiteljici kao potreban trošak, trošak sastava podnesaka od 23. studenog 2018. predanog sudu 26. studenog 2018. u iznosu od 13.660,00 kuna (Tbr. 8. točka 1. Tarife) i trošak sastava podneska od 17. siječnja 2019. u iznosu od 13.660,00 kuna (Tbr. 8. točka 1. u svezi s Tbr. 7. točka 1. Tarife), budući se radi o obrazloženim podnescima kojima se tužiteljica (podnesak od 26. studenog 2018.) očituje na podnesak tuženika od 13. rujna 2018. kao i dokazne prijedloge koje je u tom podnesku prvi puta u postupku istakao i predložio 1. tuženik, dok je podneskom od 17. siječnja 2019. uređen tužbeni zahtjev obzirom na promjene koje su nastale u zemljišnim knjigama vezano uz nekretnine koje su bile predmet kupoprodajnog ugovora između tuženika.

23. Stoga kako je na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo, to je temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučeno kao u izreci.

24. Odluka o troškovima žalbenog postupka 1. tuženika temelji se na odredbi čl. 166. st. 1. u vezi s čl. 154. st. 1. ZPP-a.

Osijek, 20. ožujka 2025.

Predsjednik vijeća

mr. sc. Krunoslav Baran