Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž-878/2024-4

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od suca Drage Grubeše, kao predsjednika vijeća, Sanje Sušilović sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te sutkinje Snježane Androš, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ZU iz [adresa], sada u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Vesna Šnur, odvjetnica u Županji, protiv tuženika JU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Miličević, odvjetnik u Županji, radi isplate, rješavajući žalbu tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Vinkovcima, Stalne službe u Županji od 21. prosinca 2023., poslovni broj P-36/2023-30, u sjednici vijeća održanoj 20. ožujka 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Žalba tužiteljice se uvažava i ukida presuda Općinskog suda u Vinkovcima, Stalne službe u Županji od 21. prosinca 2023., poslovni broj P-36/2023-30, te predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. O zahtjevu tužiteljice za naknadu troška žalbenog postupka odlučit će se konačnom odlukom.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

" I. Odbija se tužiteljica sa tužbom i tužbenim zahtjevom koji glasi:

"1. Nalaže se tuženiku JU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj],da tužiteljici ZU iz [adresa], sada u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], preda u suposjed cjelokupnu nekretninu upisanu u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], a koja se sastoji od kč. br. [katastarska čestica] [adresa] sa 106 m2, dvorište sa 405 m2, ukupne površine 511 m2, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

2. Nalaže se tuženiku JU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj],da tužiteljici ZU iz [adresa], sada u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 1.200,00 eura¹ (slovima: tisuću dvije stotine eura)/9.041,40 kn (slovima: devet tisuća četrdeset jednu kunu i četrdeset lipa) sa zakonskom zateznom kamatom i to :

- na iznos od 100,00 eura¹/753,45 kn počevši od 15. svibnja 2022. do isplate,

- na iznos od 100,00 eura¹/753,45 kn počevši od 15. lipnja 2022. do isplate,

- na iznos od 100,00 eura¹/753,45 kn počevši od 15. srpnja 2022. do isplate,

- na iznos od 100,00 eura¹/753,45 kn počevši od 15. kolovoza 2022. do isplate,

- na iznos od 100,00 eura¹/753,45 kn počevši od 15. rujna 2022. do isplate,

- na iznos od 100,00 eura¹/753,45 kn počevši od 15. listopada 2022. do isplate,

- na iznos od 100,00 eura¹/753,45 kn počevši od 15. studenog 2022. do isplate,

- na iznos od 100,00 eura¹/753,45 kn počevši od 15. prosinca 2022. do isplate,

- na iznos od 100,00 eura¹/753,45 kn počevši od 15. siječnja 2023. do isplate,

- na iznos od 100,00 eura¹/753,45 kn počevši od 15. veljače 2023. do isplate,

- na iznos od 100,00 eura¹/753,45 kn počevši od 15. ožujka 2023. do isplate,

- na iznos od 100,00 eura¹/753,45 kn počevši od 15. travnja 2023. do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za tri postotna poena , sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

3. Nalaže se tuženom da naknadi tužiteljici parnične troškove sa zateznim kamatama, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, tekućim od donošenja presude, pa do isplate, sve u roku od 15 dana, pod prijetnjom izvršenja."

II. Nalaže se tužiteljici ZU iz [adresa], sada u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tuženiku JU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 759,52 eura¹ (slovima: sedam stotina pedeset devet eura i pedeset dva centa)/5.722,60 kn (slovima: pet tisuća sedam stotina dvadeset dvije kune i šezdeset lipa) sa zakonskim zateznim kamatama počevši od 21. prosinca 2023. kao dana presuđenja pa do isplate uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a sve to u roku od 15 dana, dok se tuženik odbija s preostalim dijelom zahtjeva za naknadu parničnog troška, preko dosuđenog iznosa u točki II. izreke ove presude, a do zatraženog iznosa od 859,77 eura."

2. Ovu presudu suda prvog stupnja pravovremeno podnesenom žalbom pobija tužiteljica zbog žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. toč. 1., 2. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22. , 114/22. i 155/23. dalje: ZPP) s prijedlogom da se prvostupanjska presuda preinači i usvoji tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška, podredno ukine i vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio, nije utvrđeno da su počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a. Nasuprot žalbenim navodima tužiteljice prvostupanjska presuda sadržava valjane razloge o odlučnim činjenicama i u istima nema proturječnosti, pa stoga prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

5.1. Žaliteljici se ukazuje i da je čl. 8. ZPP-a propisano da, koje će činjenice uzeti kao dokazane, odlučuje sud prema svom uvjerenju, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, a što je sud prvog stupnja i učinio, da je postupak proveden u razumnom roku jer je tužba podnesena 23. siječnja 2023., a odluka donesena 21. prosinca 2023., o predmetu spora se svestrano raspravljalo i zbog toga se postupak nije odugovlačio, obrazloženje presude nema nedostataka i može se ispitati, pa nisu počinjene niti bitne povrede propisane odredbom čl. 354. st. 1. ZPP-a na koje žaliteljica ukazuje u žalbi.

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za predaju u suposjed nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] uz isplatu naknade na ime korištenja cjelokupne nekretnine od strane tuženika za period od 15. svibnja 2022. do 15. travnja 2023. s pripadajućim zateznim kamatama na svakomjesečni iznos od 100,00 EUR-a od dospijeća, pa do isplate.

7. U prvostupanjskom postupku je utvrđeno:

-da su tužiteljica i tuženik sklopili brak 23. rujna 1995., te da je brak pravomoćno razveden rješenjem Općinskog suda u Vinkovcima, Stalne službe

Županja od 28. rujna 2021.,

-da je tijekom njihove bračne zajednice rođeno dvoje djece HU i CU koji su sada punoljetni,

-da je da je pravomoćnom presudom na temelju priznanja Općinskog suda u Vinkovcima, Stalna služba Županja, poslovni broj P Ob-183/2021-15 od 19. travnja 2022. utvrđeno da je tužiteljica suvlasnica u ½ dijela na nekretnini upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], koja se sastoji od k. č. br. [katastarska čestica] [adresa] sa 106 m2, dvorište sa 405 m2, ukupne površine 511 m2,

-da je tužiteljica zajedno s tuženikom živjela u navedenoj nekretnini do 7. srpnja 2021., kada je, zajedno sa sinom CU, napustila nekretninu i iznajmila stan u [adresa], da ona nema drugih nekretnina koje može koristiti za stanovanje, a da je tuženik ostao stanovati u navedenoj nekretnini,

-da je tuženik izmijenio bravu na navedenoj nekretnini,

-da je u postupku koji se vodio kod Općinskog suda u Vinkovcima, Stalna služba Županja pod poslovnim brojem Psp-9/2021 između parničnih stranaka 17. ožujka 2022. sklopljena sudska nagodba temeljem koje je na navedenom ročištu tuženik tužiteljici predao jedan primjerak ključa brave koja se nalazi na vratima obiteljske kuće, te se obvezao da više neće vršiti izmjenu brave,

-da između parničnih stranaka kao suvlasnika nije došlo do podjele nekretnine i utvrđenja koji njezin dio pripada svakom od suvlasnika,

-da je od 17. ožujka 2022. tužiteljica ulazila u nekretninu u kojoj je znala i prespavati, a tuženik joj nije branio, niti onemogućavao dolazak u nekretninu, kao i da, nakon predaje ključeva, tužiteljica nikada nije razgovarala s tuženikom o nastavku života u kući, te da ju tuženik nikada nije direktno tjerao iz kuće,

-da je tuženik postavio kamere u hodniku i dnevnoj sobi,

-da je spavaća soba koju on koristi zaključana,

-da u nekretninu povremeno dolazi ŽU s kojom je tuženik u vezi,

-da je tužiteljica prestala dolaziti jer je osjećala kako više nema intimu zbog postavljenih kamera, kao i da se osjećala nelagodno jer je pri dolascima sretala ŽU,

-da je tuženik tužbu u ovoj pravnoj stvari primio 26. siječnja 2023.

8. Na temelju navedenih činjeničnih utvrđenja prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev u cijelosti smatrajući da je tužiteljica samovoljno napustila predmetnu nekretninu 7. srpnja 2021., te da, kada su joj 17. ožujka 2022. vraćeni ključevi brave od nekretnine, da je ona u nju dolazila povremeno i ulazila uz pomoć istih ključeva, te da je imala mogućnost korištenja nekretnine na način kako i kada je to htjela, da ju u spornom utuženom periodu tuženik, kao drugi suvlasnik, nije isključio iz njenih suvlasničkih prava glede predmetne nekretnine, odnosno da ju nije uopće, na bilo koji način isključio od dotadašnjeg suposjeda, niti joj je bitno ograničio dotadašnji način izvršavanja faktične vlasti u smislu čl. 24. st.1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 i 81/15 pročišćeni tekst; -dalje u tekstu: ZVDSP). Također, smatrajući da tužiteljica nije isključena iz svojih suvlasničkih prava, te da je imala mogućnost, nakon vraćanja ključa brave kuće, u utuženom periodu koristiti nekretninu gotovo na identičan način na koji ju je i ranije koristila, smatra i da nema pravo na isplatu temeljem čl. 1120. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 – nastavno ZOO), a koji regulira odnose stranaka kod upotrebe tuđe stvari u svoju korist.

9. Razmatrajući žalbene navode tužiteljice, zaključke prvostupanjskog suda i ocjenu provedenih dokaza, ovaj sud smatra da se, za sada, utvrđenja i zaključci prvostupanjskog suda ne mogu prihvatiti pravilnim.

10. Naime, u konkretnom slučaju, kada nekretnina nije promijenila identitet, istu je moguće predati u suposjed, te se naknada koristi prosuđuje prema odredbama čl. 164. i čl. 165. ZVDSP-a i ne dolaze u primjenu pravila o stjecaju bez osnove (pravno shvaćanje sjednice Građanskog odjela VHSRH, 14. studenog 2013.).

11. Nadalje, pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzeto na drugoj sjednici Građanskog odjela 1. ožujka 2021. glasi: „U odnosima između suvlasnika (vlasnika i posjednika), kada jedan suvlasnik onemogući drugog u korištenju (su)vlasništva stvari primjenjuju se odredbe čl. 164. i 165. ZVDSP.“ „U parnici u kojoj je predmet spora zahtjev su(vlasnika) protiv posjednika koji koristi i posjeduje tuđu stvar (ili tuđi suvlasnički dio stvari), za isplatu naknade za to što ju je upotrebljavao i od nje imao koristi, odnosno naknade za sve koristi koje je tuženik imao za vrijeme svojega posjedovanja, na temelju članka 164. i 165. ZVDSP, za odluku o tužbenom zahtjevu odlučno je utvrditi pravni položaj posjednika, pritom nije nužno da se tužbenim (vlasničkim) zahtjevom istodobno traži i predaja te stvari u (su)posjed, ako je (su)vlasnik na odgovarajući način izrazio volju za posjedovanjem stvari. Pošteni posjednik u svakom slučaju postaje nepošten od trenutka kada je primio tužbu na predaju u posjed ili suposjed, ali se njegovo nepoštenje može dokazivati i u odnosu na vrijeme prije podnošenja tužbe ako ga je tužitelj na odgovarajući način pozvao na predaju stvari.“

12. Prema tome, za ocjenu prava tužiteljice na naknadu za korištenje njenog suvlasničkog dijela, potrebno je utvrditi je li tuženik nepošteni posjednik, odnosno je li tužiteljica i kada izrazila volju za suposjed nekretnine i je li je u tome tuženik onemogućio.

13. Ovo stoga što tuženik koji ima pravni osnov za posjedovanje predmetne nekretnine i što je u utuženom razdoblju posjedovao nekretninu ne znači da je tijekom cijelog perioda bio nepošteni posjednik, odnosno, tuženik u svakom slučaju postaje nepošten od trenutka kada je primio tužbu na predaju u suposjed.

14. Dakle, po stavu ovog suda, od trenutka kada je tuženik postao nepošten posjednik suvlasničkog dijela predmetne nekretnine, tužiteljica ima pravo potraživati naknadu sukladno odredbi čl. 165. st. 1. ZVDSP-a, pa tužbeni zahtjev i njegovu osnovanost treba promatrati kroz ovu odredbu.

15. Stoga je valjalo uvažiti žalbu tužiteljice i ukinuti prvostupanjsku presudu jer zbog pogrešnog pravnog pristupa prilikom odlučivanja o osnovanosti tužbenog zahtjeva nisu ocijenjene i utvrđene odlučne činjenice, i to, je li i kada tužiteljica izrazila volju za posjedovanje predmetne nekretnine, a time i kvaliteta tuženikova posjeda kroz cjelokupno utuženo razdoblje.

16. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će, polazeći od pravnog shvaćanja ovog suda, nakon pravilnog i potpunog utvrđenja odlučnih činjenica, uz provođenje predloženih dokaza od strane stranaka, a cijeneći poštenje tuženika kroz činjenicu primitka tužbe radi predaje u suposjed nekretnine, odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva i donijeti novu na zakonu osnovanu odluku.

17. Slijedom navedenog, a na temelju odredbe čl. 370. ZPP-a, odlučeno je kao pod toč. I. izreke ovog rješenja.

18. Sukladno odredbi čl. 166. st. 3. ZPP-a odlučeno je kao pod toč. II. izreke ovog rješenja.

Osijek, 20. ožujka 2025.

Predsjednik vijeća

Drago Grubeša