Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž-400/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od suca mr. sc. Krunoslava Barana predsjednika vijeća, sutkinje Jasne Bratek izvjestiteljice i članice vijeća, i sutkinje Vesne Bjelousov članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ZH, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku ABC, odvjetniku iz Našica, protiv tuženika Hrvatskog ureda za osiguranje, OIB: 38922958547, Martićeva 73, Zagreb, zastupanog po punomoćniku ABC, odvjetniku iz Županje, radi izgubljene zarade i plaćanja rente, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Đakovu, Stalna služba u Našicama, poslovni broj Pn-10/2023-45 od 27. siječnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 20. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Žalba tuženika odbija se kao djelomično neosnovana i uvažava kao djelomično osnovana, te se presuda Općinskog suda u Đakovu, Stalna služba u Našicama, poslovni broj Pn-10/2023-45 od 27. siječnja 2025.:

- potvrđuje u toč. I. izreke

- preinačuje u toč. II. izreke u dijelu u kojem je tužitelju dosuđen parnični trošak preko iznosa 7.697,28 eura do iznosa od 9.728,53 eura i rješava:

"Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 2.031,25 eura sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude 27. siječnja 2025., pa do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem za 3 postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je koja je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana."

II Zahtjev tuženika za naknadom troškova žalbenog postupka odbija se kao neosnovan.

III Zahtjev tužitelja za naknadom troškova žalbenog postupka odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I) Nalaže se tuženiku HRVATSKI URED ZA OSIGURANJE (OIB: 38922958547), Zagreb, Martićeva 73 da tužitelju KH (OIB: [osobni identifikacijski broj]), [adresa] na ime izgubljene zarade (studeni 2019. godine – lipanj 2024. godine) plati ukupan iznos od 16.497,62 €, sa zakonskim zateznim kamatama kojeteku od dospijeća svakog mjesečnog iznosa do 31.12.2022. godine po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od 01.01.2023. godine, do 29. prosinca 2023. godine, te za razdoblje od 30. prosinca do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem za 3 postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je koja je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, i to:

- 482,09 € od 10. studenog 2019.g., pa do isplate,

- 527,53 € od 10. prosinca 2019.g., pa do isplate,

- 572,97 € od 10. siječnja 2020.g., pa do isplate,

- 436,65 € od 10. veljače 2020.g., pa do isplate,

- 527,53 € od 10. ožujka 2020.g., pa do isplate,

- 527,53 € od 10. travnja 2020.g., pa do isplate,

- 482,09 € od 10. svibnja 2020.g., pa do isplate,

- 527,53 € od 10. lipnja 2020.g., pa do isplate,

- 572,97 € od 10. srpnja 2020.g., pa do isplate,

- 482,09 € od 10. kolovoza 2020.g., pa do isplate,

- 527,53 € od 10. rujna 2020.g., pa do isplate,

- 527,53 € od 10. listopada 2020.g., pa do isplate,

- 482,09 € od 10. studenog 2020.g., pa do isplate,

- 572,97 € od 10. prosinca 2020.g., pa do isplate,

- 482,09 € od 10. siječnja 2021.g., pa do isplate,

- 908,80 € od 10. veljače 2021.g., pa do isplate,

- 1.045,12 € od 10. ožujka 2021.g., pa do isplate,

- 954,24 € od 10. travnja 2021.g., pa do isplate,

- 590,72 € od 10. svibnja 2021.g., pa do isplate,

- 111,79 € od 10. lipnja 2021.g., pa do isplate,

- 89,86 € od 10. srpnja 2021.g., pa do isplate,

- 148,47 € od 10. kolovoza 2021.g., pa do isplate,

- 146,14 € od 10. rujna 2021.g., pa do isplate,

- 197,38 € od 10. listopada 2021.g., pa do isplate,

- 137,54 € od 10. studenog 2021.g., pa do isplate,

- 58,79 € od 10. prosinca 2021.g., pa do isplate,

- 178,80 € od 10. siječnja 2022.g., pa do isplate,

- 106,24 € od 10. veljače 2022.g., pa do isplate

- 117,71 € od 10. ožujka 2022.g., pa do isplate,

- 144,84 € od 10. travnja 2022.g., pa do isplate,

- 143,98 € od 10. svibnja 2022.g., pa do isplate,

- 151,38 € od 10. lipnja 2022.g., pa do isplate,

- 121,41 € od 10. srpnja 2022.g., pa do isplate,

- 111,47 € od 10. kolovoza 2022.g., pa do isplate,

- 162,46 € od 10. rujna 2022.g., pa do isplate,

- 54,11 € od 10. listopada 2022.g., pa do isplate,

- 88,09 € od 10. studenog 2022.g., pa do isplate,

- 10,15 € od 10. prosinca 2021.g., pa do isplate,

- 165,51 € od 10. siječnja 2023.g., pa do isplate,

- 194,50 € od 10. veljače 2023.g., pa do isplate,

- 115,91 € od 10. ožujka 2023.g., pa do isplate,

- 240,45 € od 10. travnja 2023.g., pa do isplate,

- 161,03 € od 10. svibnja 2023.g., pa do isplate,

- 106,53 € od 10. lipnja 2023.g., pa do isplate,

- 216,11 € od 10. srpnja 2023.g., pa do isplate,

- 95,65 € od 10. kolovoza 2023.g., pa do isplate,

- 70,35 € od 10. rujna 2023.g., pa do isplate,

- 106,51 € od 10. listopada 2023.g., pa do isplate,

- 182,65 € od 10. studenog 2023.g., pa do isplate,

- 299,92 € od 10. prosinca 2023.g., pa do isplate,

- 171,97 € od 10. siječnja 2024.g., pa do isplate,

- 171,97 € od 10. veljače 2024.g., pa do isplate,

- 171,97 € od 10. ožujka 2024.g., pa do isplate,

- 171,97 € od 10. travnja 2024.g., pa do isplate,

- 171,97 € od 10. svibnja 2024.g., pa do isplate,

- 171,97 € od 10. lipnja 2024.g., pa do isplate,

- 171,97 € od 10. srpnja 2024.g., pa do isplate,

a od mjeseca srpnja 2024. godine, pa ubuduće dok za to budu postojali zakonski uvjeti, nalaže se tuženiku da tužitelju plaća mjesečni iznos rente 162,93 EUR i to na način da dospjele iznose rente plati najednom, a dospjevajuće svakog 10-og u mjesecu za protekli mjesec.

II Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju naknaditi trošak ovog postupka u iznosu od 9.728,53 EUR sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude 27. siječnja 2025. godine, pa do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem za 3 postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je koja je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana."

2. Ovu presudu suda prvog stupnja pravovremeno podnesenom žalbom pobija tuženik zbog razloga iz čl. 353. st. 1. toč. 1., toč. 2. i toč. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., u daljnjem tekstu: ZPP) s prijedlogom da se pobijana odluka preinači te tužbeni zahtjev odbije u cijelosti, podredno ukine i predmet vrati istom sudu na ponovno suđenje. Potražuje trošak žalbenog postupka.

3. U odgovoru na žalbu tužitelj osporava navode žalbe, predlaže potvrditi pobijanu presudu.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Ispitujući presudu suda prvog stupnja, postupak koji je prethodio, kao i žalbene navode tuženika, te navode tužitelja iz odgovora na žalbu, ovaj sud je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje pazi na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

6. Nije osnovan ni žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja s obzirom na to da je prvostupanjski sud raspravio sve tvrdnje na kojima stranke temelje svoje zahtjeve te na osnovi izvedenih dokaza predloženih po parničnim strankama i njihovom pravilnom ocjenom utvrdio činjenice odlučne za prosudbu osnovanosti tužbenog zahtjeva.

7. Suprotno žalbenim navodima tuženika, presuda suda prvog stupnja jasna je i razumljiva, sadrži razloge o odlučnim činjenicama, nema proturječnosti i nejasnoća, a analiza činjeničnog stanja kao rezultata raspravljanja, prema ocjeni ovog suda, pravno opravdano upućuje na zaključak da su u postupku pred sudom prvog stupnja na temelju izvedenih dokaza i njihove valjane ocjene kako pojedinačno tako i u njihovoj ukupnosti (čl. 8. ZPP-a) utvrđene sve pravno relevantne činjenice.

8. Predmet spora je i u ovom žalbenom postupku pravo tužitelja za naknadu imovinske štete zbog nesposobnosti za rad za vrijeme liječenja te pravo tužitelja na novčanu rentu zbog izgubljene zarade a koju čini razlika plaće koju trenutno ostvaruje u odnosu na plaću radnog mjesta sa kojega je otišao na bolovanje i na kojemu je radio prije prometne nezgode u kojoj je zadobio tjelesne ozljede, sporno je jesu li ostvarene zakonske pretpostavke temeljem kojih bi proizlazila odgovornost tuženika za naknadom navedene štete.

9. Odredbom čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18. - dalje: ZOO) izmakla korist, kao oblik imovinske štete definirana je kao sprječavanje povećanja imovne oštećenika, a odredba čl. 1089. ZOO-a propisuje da se pri ocjeni visine izmakle koristi uzima u obzir dobitak koji se mogao osnovano očekivati prema redovitom tijeku stvari ili prema posebnim okolnostima, a čije ostvarivanje spriječeno štetnikovom radnjom ili propuštanjem. Izmakla korist predstavlja izgubljeni dobitak kojemu se netko nada po redovitom tijeku stvari ili prema posebnim okolnostima, a čije je ostvarenje spriječeno štetnikovom radnjom ili propuštanjem.

10. Dakle, izmakla korist predstavlja neostvarenu imovinsku vrijednost koja bi prema redovnom tijeku stvari ili u okolnostima konkretnog slučaja bila ostvarena (tj. ušla u oštećenikovu imovinu) da nije bilo postupka štetnika koji ga čini građanskopravno odgovornim. Sa stajališta odgovornosti za naknadu štete u vidu izmakle koristi potrebno je da se ispune zakonom predviđene pretpostavke - da korist nije ostvarena, da postoji određeni stupanj izvjesnosti da bi bila ostvarena (redovan tijek stvari), kao i dopuštenost osnove po kojem bi bila ostvarena.

11. Među strankama nije sporan nastanak prometne nesreće, nije sporno da se kod istog suda vodio postupak pod poslovnim brojem Pn-29/2021 za naknadu štete zbog povrede prava osobnosti, nije sporna visina zahtjeva.

12. Sud prvog stupnja je, na temelju izvedenih dokaza, utvrdio:

- da je tužitelj u trenutku štetnog događaja temeljem ugovora o radu zaključenom 14. prosinca 2017. radio u Općoj županijskoj bolnici Našice (dalje u tekstu OŽB) na radnom mjestu - zdravstveni djelatnik u hitnoj službi, radno mjesto III vrste medicinski tehničar,

- da je za vrijeme bolovanja na radno mjesto tužitelja primljen drugi djelatnik ĐH s kojim je OŽB Našice nakon izvjesnog vremena zaključila ugovor o radu na neodređeno vrijeme,

- da je nesporno da je osiguranik tuženika odgovaran za prometnu nezgodu u kojoj je tužitelj zadobio tjelesne ozljede, pretrpio štetu,

- da je tužitelj izgubio zaradu koju bi ostvario da je ostao u radnom odnosu, da nije bio na bolovanju, a u jednom periodu i bez primanja,

- da je za vrijeme liječenja tužitelja na njegovo radno mjesto primljen drugi djelatnik s kojim je OŽB prvobitno zaključila ugovor na određeno vrijeme, a nešto kasnije zaključila Ugovor o radu na neodređeno vrijeme,

- da nije bilo bolovanja da bi tužitelj zaključio ugovor o radu na neodređeno vrijeme i OŽB Našice ne bi primala drugog radnika,

- da bi tužitelj radio u hitnoj službi i na tom radnom mjestu primao plaću pravilnikom propisanim za to radno mjesto i da ne bi došlo do gubitka zarade, ali je zbog bolovanja od HZZO primao naknadu u bitno manjem iznosu nego što je primao plaću,

- da bi se po povratku s bolovanja tužitelj ponovno zaposlio u OŽB Našice na drugom odjelu i na poslovima koji odgovaraju njegovim umanjenim sposobnostima,

- da se tužitelj dokazao na svom radnom mjestu kao odgovarajući i zadovoljavajući radnik te da ga je OŽB Našice ponovno zaposlila,

- da je pravomoćnom presudom poslovni broj Pn-29/2021 od 1. veljače 2023. i u postupku koji se vodio, medicinskim vještačenjem utvrđeno da su kod tužitelja nastale takve ozlijede koje umanjuju obavljanje svakodnevnih poslova i poslova profesije koje neće moći obnašati u potpunosti, radi čega je morao biti raspoređen na druge radne poslove koje olakšavaju tjelesnu i radnu aktivnost,

- da je u pogledu potraživanja visine izgubljene zarade kao i plaćanja mjesečne rente sud je tijekom postupka proveo financijsko knjigovodstveno vještačenje po vještakinji Dajani Vuković.

13. Polazeći od navedenih utvrđenja, te cijeneći stranački iskaz tužitelja, dokumentaciju i isprave, prvostupanjski sud je, pozivom na odredbu čl. 1095. st. 1. i 2. ZOO-a kojim je propisano da onaj koji drugome nanese tjelesnu ozljedu ili naruši zdravlje dužan je naknaditi zaradu izgubljenu zbog nesposobnosti za rad za vrijeme liječenja, da ukoliko povrijeđeni zbog potpune ili djelomične nesposobnosti za rad gubi zaradu odgovorna osoba dužna je plaćati oštećenom određenu novčanu rentu kao naknadu štete, te odredbu čl. 1089. st. 3. ZOO-a koja propisuje da se pri ocjeni visine izmakle koristi uzima u obzir dobitak koji je mogao osnovano očekivati prema redovnom tijeku stvari ili prema posebnim okolnostima, a čije je ostvarenje spriječeno štetnikovom radnjom ili propuštanjem, odlučio na navedeni način.

14. Navedeni zaključak prvostupanjskog suda je pravilan, pa ga prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, a pravilnost i zakonitost navedenog zaključka žalbenim navodima nisu dovedeni u sumnju.

15. Iz stanja spisa proizlazi da je tužitelj stradao u prometnoj nesreći 31. ožujka 2018. u kojoj je zadobio višestruke tjelesne ozljede te je medicinskim vještačenjem provedenom u postupku koji se vodio pod poslovnim brojem Pn-29/2021 u bitnom navedeno da ozljede tužitelja s obzirom na dob i konačni ishod liječenja s nastalim posljedicama uzrok su smanjenju životne aktivnosti od 42 %, te da je liječenje tužitelja zbog posljedica ozljeda nastalih u prometnoj nesreći trajalo 3 godine (do siječnja 2021).

15.1. U trenutku nastanka štetnog događaja tužitelj se vraćao s posla iz OBŽ Našice gdje je radio kao zdravstveni djelatnik u hitnoj službi, radno mjesto III vrste, medicinski tehničar, a prije toga tužitelj je imao sklopljena dva ugovora o radu na određeno vrijeme, da mu je nakon isteka trećeg ugovora o radu, radni odnos istekao dana 15. listopada 2019. do kada je od OŽB Našice i HZZO primao naknadu na ime bolovanja u visini prosječno isplaćene plaće. Za vrijeme liječenja, dok je bio na bolovanju na njegovo radno mjesto primljen je ĐH s kojim je OŽB Našica imala najprije zaključen ugovor o radu na određeno vrijeme, a kasnije je zaključila ugovor o radu na neodređeno vrijeme. Tužitelj je kroz period od 15 mjeseci od Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje primao naknadu na ime bolovanja, da bi se 17. svibnja 2021. ponovno zaposlio u OŽB Našice na Internom odjelu, na lakšim ali manje plaćenim poslovima koji odgovaraju njegovoj umanjenoj radnoj sposobnosti, te da na Inertnom odjelu OŽB Našice kao zdravstveni djelatnik u bolnici, radno mjesto III vrste – medicinski tehničar prima mjesečnu plaću u neto iznosu koji je manji od plaće koji bi primao na radnom mjestu u hitnom bolničkom prijemu, gdje je radio prije prometne nesreće.

16. Protivno žalbenim navodima sud prvog stupnja pravilno je zaključio da su posljedice tjelesnog ozljeđivanja, priroda ozljeda koje je tužitelj zadobio u prometnoj nesreći i dugotrajno liječenje tužitelja okolnosti u uzročno posljedičnoj vezi s činjenicom da tužitelj danas radi kao medicinski tehničar u istoj bolničkoj ustanovi kao i prije ozljeđivanja ali na Internom odjelu gdje ostvaruje manja primanja nego što bi ostvarivao da je radio na poslovima koje je obavljao u vrijeme nastanka prometne nesreće, na hitnom odjelu, te da su upravo prometna nesreća i u njoj zadobivene ozljede zbog kojih se liječio tri godine, razlog zbog kojih tužitelj nije sa svojim poslodavcem zaključio ugovor o radu na neodređeno vrijeme na poslovima na kojima je radio prije prometne nesreće, kao zdravstveni radnik u hitnoj službi.

17. Da je tužitelj prije nesreće a i nakon nesreće imao kontinuitet radnog odnosa kod istog poslodavca, razvidno je iz ugovora o radu na određeno vrijeme s rokom trajanja od 24. listopada 2016. do 11. prosinca 2016., iz ugovora o radu na određeno vrijeme s rokom važenja od 30. siječnja 2017. do 15. lipnja 2017., ugovora o radu na određeno vrijeme s rokom važenja od 15. prosinca 2017. do 15. listopada 2019., iz ugovora o radu na neodređeno vrijeme s važenjem od 17. svibnja 2021. te Dodatkom istom ugovoru od 1. ožujka 2023. (str. 114-127 spisa) a što protivno žalbenim navodima tuženika ide u prilog zaključku suda prvog stupnja, da bi tužitelj, da nije bilo prometne nesreće i posljedica ozljeđivanja u istoj, imao mogućnost zasnovati ugovor o radu na neodređeno vrijeme na tom istom radnom mjestu, time da je iz dopisa OŽB Našice (str. 90 spisa) razvidno da je poslodavac tužitelja o razlozima zbog kojih nije zaključio sa tužiteljem ugovor o radu na neodređeno vrijeme za vrijeme rada tužitelja kao zdravstvenog radnika u hitnoj službi, naveo da je u zdravstvu u to vrijeme na snazi bila Odluka o zabrani zapošljavanja službenika i namještenika u javnim službama te da su se provodile posebne procedure i postupci kako bi se ishodila suglasnost Ministarstva zdravstva za zapošljavanje djelatnika na neodređeno vrijeme.

17.1. Dakle, u kontekstu svega prednje navedenoga, izvjesno je da bi tužitelj kod istog poslodavca zaključio ugovor o radu na neodređeno vrijeme na poslovima koje je obavljao prije prometne nesreće koju je prouzrokovao osiguranik tuženika, no kako je ranije rečeno posljedice tjelesnog ozljeđivanja, priroda ozljeda koje je tužitelj zadobio u prometnoj nesreći i dugotrajno liječenje tužitelja su okolnosti zbog kojih poslodavac, protivno tvrdnji tuženika, ne može zapošljavati radnika na određeno vrijeme a koji bi do, u ovom slučaju neizvjesnog povratka s bolovanja, zamjenjivao radnika koji je bio zaposlen na određeno vrijeme, stoga nisu osnovani žalbeni navodi tuženika kojima se tvrdi suprotno, a kojima tuženik iznosi vlastitu ocjenu i analizu mogućnosti tužitelja da trajno ostane na radnom mjestu na kojemu je bio prije prometne nesreće.

18. Stoga kraj nesporne činjenice da je tužitelj zbog prometne nesreće bio na dugotrajnom bolovanju (do 2021.), na radno mjesto koje je obavljao tužitelj, 17. svibnja 2018. od strane poslodavca OBŽ Našice (u vrijem dok je tužitelj još bio na bolovanju i liječio se od posljedica zadobivenih ozljeda) primljena je druga osoba ĐH s kojim je poslodavac za to radno mjesto 1. listopada 2018. zaključio i ugovor na neodređeno vrijeme, dakle je izvjesno u postupku pred prvostupanjskim sudom utvrđeno da su upravo prometna nezgoda i tjelesno ozljeđivanje tužitelja osnovni uzrok i razlog zbog kojih poslodavac nije s tužiteljem zasnovao radni odnos na neodređeno vrijeme za rad u hitnoj službi.

19. Protivno žalbenim navodima, izvjesno je u postupku pred prvostupanjskim sudom utvrđeno i pravilno je prvostupanjski sud zaključio da je tužitelj zadovoljavao kriterije radnog mjesta jer je isti poslodavac s tužiteljem u konačnici zaključio ugovor o radu na neodređeno vrijeme, ali je činjenica da tužitelj upravo zbog posljedica tjelesne ozljede, odlaska na bolovanje te zbog trajanja istog (tri godine) nije mogao s poslodavcem zaključiti ugovor na neodređeno vrijeme za obavljanje poslova koje je obavljao prije prometne nesreće, na koje radno mjesto je, u vrijeme dok je trajalo liječenje tužitelja od posljedica zadobivene nesreće, primljena druga osoba najprije na određeno a nakon toga i na neodređeno vrijeme, a što je u konačnici dovelo i dovodi do imovinske štete kod tužitelja koja se ogleda isključivo u ostvarenju manjih primanja i zarade, a koja visina je od strane prvostupanjskog suda pravilno utvrđena financijskim vještačenjem i koja nije sporna između stranaka.

20. Kako je u postupku pred prvostupanjskim sudom utvrđeno postojanje objektivne vjerojatnosti da bi tužitelj, da nije bilo prometne nesreće i posljedica iste, prema redovnom tijeku stvari ostvario imovinsku korist koja bi bila ostvarena (ušla u oštećenikovu imovinu) da nije bilo postupka štetnika koji ga čini građanskopravno odgovornim, to je prvostupanjski sud pravilno utvrdio odgovornost tuženika za nastalu štetu i odlučio na navedeni način te pravilno primijenio materijalno pravo i obvezao tuženika da tužitelju naknadi štetu u iznosu od 16.497,62 eura na ime izgubljene zarade (studeni 2019. do lipanj 2024.) zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, te iznos od 162,93 eura na ime mjesečnog iznos rente od srpnja 2024. pa ubuduće dok za to budu postojali zakonski uvjeti.

21. Sud prvog stupnja opravdano je tužitelju dosudio troškove postupka primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a, no nije pravilno utvrdio visinu tih troškova primjenom odredbe čl. 155. ZPP-a i to utvrđenje prvostupanjskog suda žalbenim tvrdnjama tuženika dovedeno je u pitanje.

22. S obzirom na visinu vrijednosti spora, priloženi troškovnik, te odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 69/93., 11/96., 91/04., 37/05., 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22, 126/22. i 138/23. - dalje: Tarifa) važećoj u vrijeme ispostavljanja troškovnika i zaključenja glavne rasprave, tužitelju zastupanom po punomoćniku odvjetniku, priznati su kao potrebni trošak sastava tužbe iznos od 500,00 eura (Tar. br. 7.1.Tarife ), trošak zastupanja na ročištima od 16. 05. 2023., 22. 11. 2023., 17. 10. 2024. i 6. 12. 2024. iznos od po 500,00 eura (Tar. br. 9.1.Tarife), trošak sastava obrazloženih podneska od 2. 5. 2023., 20. 3. 2024., 22. 8. 2024., 26. 9. 2024. i 28. 10. 2024. iznos od po 500,00 eura (Tbr. 8/1 Tarife), trošak sastava podnesaka od 14. 12. 2023., 29. 3. 2024. i 15. 4. 2024. iznos od po 125,00 eura (Tbr. 8/ 4 Tarife), trošak ročišta za objavu presude iznos od 100,00 eura (Tbr. 9/3 Tarife), trošak PDV u iznosu od 1.368,75 eura (Tar. br. 46.Tarife), pristojbe na tužbu 134,51 eura, pristojbu na presudu 269,02 eura te trošak vještačenja u iznosu od 450,00 eura, dakle je tužitelju ukupno priznat trošak u iznosu od 7.697,28 eura.

23. Preostali dio zahtjeva tužitelja, u iznosu od 2.031,25 eura, nije osnovan pa ga je valjalo odbiti.

24. Slijedom navedenoga, uvažavanjem žalbe tuženika, preinačena je odluka o troškovima parničnog postupka.

25. Stoga je, temeljem odredbe čl. 368. st. 1. i čl. 380. toč. 3. ZPP-a, odlučeno kao u izreci.

26. Odluka o troškovima žalbenog postupka tuženika temelji se na odredbi čl. 166. st. 1. u vezi s odredbom čl. 154. st. 1. ZPP-a, budući tuženik sa žalbom nije uspio u odnosu na glavni zahtjev.

27. Odluka o troškovima tužitelja temelji se na odredbi čl. 166. st. 1. u vezi s odredbom čl. 155. ZPP-a.

Osijek, 20. ožujka 2025.

Predsjednik vijeća

mr. sc. Krunoslav Baran