Republika Hrvatska

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske

Zagreb, Savska cesta 62

Poslovni broj: I Kžzd-67/2024-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr.sc. Lane Petӧ Kujundžić, predsjednice vijeća te mr.sc. Ljiljane Stipišić i Snježane Hrupek- Šabijan, članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Danijele Jažić, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog MK i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 153. stavak 2. u vezi stavka 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21. - dalje: KZ/11.) i drugih, odlučujući o žalbama optuženog MK i maloljetne IK podnesenim protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola broj K- 11/2023. od 26. rujna 2024., u sjednici vijeća održanoj 20. ožujka 2025. u nazočnosti u javnom dijelu sjednice optuženog MK te njegovog branitelja odvjetnika Pavla Perišića kao i braniteljice maloljetne IK, odvjetnice Maruške Ujević kao zamjene za odvjetnicu Željku Čović Latin,

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se žalbe optuženog MK i maloljetne IK kao neosnovane te se potvrđuje prvostupanjska presuda

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Županijskog suda u Puli-Pola broj K-11/2023. od 26. rujna 2024. optuženi MK i maloljetna IK proglašen su krivima i to optuženi MK zbog kaznenog djela silovanja iz članka 153. stavak 2. u vezi stavka 1. KZ/11., a maloljetna IK zbog kaznenog djela pomaganjem u silovanju iz članka 153. stavak 2. u vezi stavka 1. KZ/11. i u vezi s člankom 38. KZ/11., činjenično i pravno opisanih u izreci pobijane presude. Za počinjeno kazneno djelo optuženom MK izrečena je kazna zatvora u trajanju od jedne godine, a maloljetnoj IK pridržaj izricanja kazne maloljetničkog zatvora. Na temelju članka 28. stavak 2. Zakona o sudovima za mladež ("Narodne novine" broj 84/11., 143/12., 148/13., 56/15. i 126/19. – dalje ZSM/11.) maloljetnoj IK može biti naknadno izrečen maloljetnički zatvor ako ista za vrijeme od 2 godine od pravomoćnosti ove presude počini novo kazneno djelo

2. Na temelju članka 148. stavak 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24. dalje: ZKP/08.) optuženi MK i maloljetna IK se djelomično oslobađaju dužnosti naknade troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. -6. ZKP/08. te nagrade i nužnih izdataka za postavljanje branitelja i to na način da se obvezuje optuženi MK podmiriti iznos od 1.000,00 eura, a maloljetna IK iznos od 500,00 eura u korist državnog proračuna Republike Hrvatske u roku od 45 dana od pravomoćnosti presude, dok se oslobađaju tereta preostalog prouzročenog troška. O nužnim izdacima žrtve te nagradi i nužnim izdacima punomoćnice žrtve (trošak iz članka 145. stavak 2. točka 8. ZKP/08.) sud će odlučiti posebnim rješenjem u smislu članka 148. stavak 4. ZKP/08.

3. Protiv navedene presude žali se optuženi MK putem branitelja, Pavla Perišća odvjetnika u [adresa] zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona i odluke o kazni te "prvenstveno traži da se presuda u tom dijelu ispravi, potom ukine pobijana odluka i da se provede nova rasprava pred prvostupanjskim sudom ili pak da se preinači pobijana presuda u odluci o kazni na način da se žalitelju izrekne uvjetna osuda".

4. Protiv navedene presude žalbu je izjavila i maloljetna IK putem svoje braniteljice, Željke Čović Latin, odvjetnice u [adresa] zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o kazni i troškovima postupka. Predlaže da se pobijana presuda ukine te predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

5. Odgovor na žalbe podnio je državni odvjetnik u kojima navodi da su žalbe optuženog MK i maloljetne IK neosnovane.

6. Spis je sukladno odredbi članka 474. stavak 1. ZKP/08. bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

7. Sjednica vijeća u javnom dijelu održana je u prisutnosti optuženog MK kao i njegovog branitelja, odvjetnika Pavla Perišića te braniteljice za maloljetnu IK, odvjetnice Maruške Ujević kao zamjene za Željku Čović Latin, odvjetnicu u Puli-Pola, dok uredno pozvana maloljetna IK kao i državni odvjetnik nisu pristupili, što nije bila zapreka održavanju sjednice vijeća, na temelju članka 475. stavak 3. ZKP/08.

8. Žalbe optuženog MK i maloljetne IK nisu osnovane.

9. Optuženi MK žali se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08. navodeći da se pobijana presuda ne može ispitati, iz razloga jer je izreka presude nerazumljiva, proturječna sama sebi i razlozima presude i u njoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama kao i da u odlučnim činjenicama postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju tih isprava, iskaza danih u postupku i samih tih isprava ili iskaza. Međutim, suprotno žalbenim navodima nije počinjena bitna povrede odredaba kaznenog postupka na koju se upire u žalbi optuženika, jer prvostupanjska presuda sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama pa tako i u ocjenjivanju sadržaja dopisa škole, koje je navedeno i obrazloženo pod točkom 31.1. pobijane presude. Prvostupanjski sud je obrazložio zašto navod iz tog dopis nije istinit jer je rezultat očito krivog razumijevanja između školske psihologinje i žrtve kojoj se žrtva obratila u stanju uznemirenosti, zbog čega se pojavljuju i greške u komunikaciji, a iz samog načina iskazivanja žrtve koja je tada bila uznemirena i plakala, proizlazi da ista kod odgovora i prepričavanja događaja ne slijedi strukturu, daje šture i brze, nagle i kratke odgovore, a koje obrazloženje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Nadalje, ne postoji proturječnost kako se ističe u žalbi između onoga što se navodi o razlozima presude i o sadržaju iskaza danih u postupku, a to se odnosi na iskazivanje svjedoka MKV i SK koji su imali posredna saznanja i koje iskaze je sud ocijenio vjerodostojnima. Iskaz svjedokinje MKV obrazložen je i iznesen pod točkom 31.1. obrazloženja pobijane presude koja se izjasnila i u pogledu sadržaja dopisa na listu 4 spisa, a iskazivanje svjedoka SK obrazloženo je pod točkom 30. pobijane presude što sve prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Iz spisa proizlazi da taj svjedok nije sastavljao dopis, već školska psihologinja za koju svjedok iznosi da vjeruje da je unijela sadržaj koji odgovara onome što joj je žrtva ispričala. S obzirom na uznemirenost žrtve koja je i plakala moguće je kao što je navedeno u obrazloženju pobijane presude, da je školska psihologinja neke stvari pogrešno interpretirala. Također je i u odnosu na iskazivanje BK, prvostupanjski sud dao obrazloženje pod točkom 35. pobijane presude navodeći da je iskazivala kako se žrtva povjerila njezinoj majci TK navodeći da je silovana, a sve to joj je ispričala pokojna majka, inače baka žrtve. U pogledu iskazivanja NK sud se referirao pod točkom 35. obrazloženja pobijane presude navodeći da isti nema relevantnih saznanja o predmetnom događaju izuzev što je čuo glasine da je postojao seks u troje između žrtve i počinitelja, a što sve prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

9.1. Neosnovana je žalba optuženog MK u odnosu na pogrešnu uputu prvostupanjskog suda o roku žalbe od 8 dana, jer isto nije utjecalo na odlučivanje o podnesenoj žalbi i dopuni žalbe s obzirom da je strankama poznat rok za žalbu protiv presude te takvom uputom nije izgubljeno pravo obrane jer su žalba i dopuna žalbe optuženika uzete kao pravovremene.

9.2. Stoga nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka na koju se upire u žalbi.

10. Maloljetna IK se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08. navodeći da se u obrazloženju presude ne navodi na koji način je utvrđeno jesu li poruke izmijenjene između žrtve i maloljetnice vjerodostojne, čime upire na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje o čemu će biti riječi u nastavku presude. Nadalje u pobijanoj presudi nema proturječnosti u razlozima o odlučnim činjenicama jer je prvostupanjski sud označio dokaze na temelju kojih proizlazi zaključak da su optuženi MK i maloljetna IK počinili kaznena djela, a sve kako je to opisano u izreci pobijane presude, a potom je obrazložio i na osnovu kojih odlučnih činjenica je to zaključio. Stoga, suprotno žalbama optuženika i maloljetnice nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08. na koju se pozivaju. Obrazlažući ovu žalbenu osnovu optuženik i maloljetnica sadržajno osporavaju utvrđeno činjenično stanje o čemu će biti riječi u nastavku presude.

11. Neosnovan je paušalni i općeniti žalbeni navod maloljetnice da je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 2. ZKP/08. jer prvostupanjski sud nije povrijedio načelo jednakosti oružja u postupku kao ni pravo na obranu i pravo na pošteno suđenje jer je s jednakom pažnjom uzeo u obzir činjenice koje terete maloljetnicu kao i one koje joj idu u korist. Naime, osim iskaza žrtve i prijepisa poruka, činjenično stanje utvrđeno je i na osnovu drugih provedenih dokaza tijekom postupka, a kao što je navedeno pod točkom 3. obrazloženja pobijane presude, što sve prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Provedenim dokaznim postupkom utvrđene su sve činjenice te je prvostupanjski sud u pobijanoj presudi dao jasne i valjane razloge za pravnu ocjenu inkriminiranih radnji u odnosu na kazneno djelo za koje se tereti maloljetna počiniteljica te donio valjanu odluku koju je i obrazložio.

11.1. Žrtva se izjasnila kada je odlučila prijaviti počinitelje inkriminiranog događaja što je sve navedeno pod točkom 35. obrazloženja pobijane presude, a što sve prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Prvostupanjski sud time, suprotno žalbi maloljetnice, nije donio nezakonitu odluku kako se navodi u žalbi niti je povrijedio odredbu članka 9. stavak 1. ZKP/08. jer je s jednakom pažnjom ispitivao i utvrđivao činjenice koje terete maloljetnicu, kao i one koje joj idu u korist.

11.2. Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti ovaj drugostupanjski sud nije našao povrede iz članka 476. stavka 1. točka 1. ZKP/08. na koje pazi po službenoj dužnosti.

12. Žaleći se zbog povrede kaznenog zakona optuženi MK u žalbi navodi da je povrijeđen kazneni zakon po osnovama iz članka 469. točka 1. do 5. ZKP/08., ali iste povrede posebno ne obrazlaže. Maloljetna IK u žalbi samo ističe povredu kaznenog zakona, ali istu također ne obrazlaže. Suprotno žalbenim navodima optuženika i maloljetnice u konkretnom slučaju nisu počinjene povrede kaznenog zakona na koje se samo općenito pozivaju navodeći zakonske članke. Ovaj drugostupanjski sud nije utvrdio da bi bio povrijeđen kazneni zakon na štetu optuženika i maloljetnice, a ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti sukladno odredbi članka 476. stavak 1. točka 2. ZKP/08.

13. Suprotno žalbenim navodima optuženog MK činjenično stanje nije pogrešno ni nepotpuno utvrđeno jer iz provedenih radnji tijekom postupka i izvedenih dokaza proizlazi da je optuženik počinio kazneno djelo, što je ispravno prvostupanjski sud naveo u obrazloženju pobijane presude, a koje obrazloženje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Naime, nije u pravu žalitelj ĐK da iskazi ispitanih svjedoka MKV, SK i BK dovode u sumnju pravilnost utvrđenja odlučnih činjenica tijekom postupka. Suprotno žalbenim navodima optuženika u pogledu sadržaja dopisa obavijesti koji se nalazi na listu 4 spisa, a koji je potpisan od strane ravnatelja škole SK i stručnog suradnika psihologa MKV upućen Centru za socijalnu skrb Poreč, u kojem obavještavaju o događaju s žrtvom, za istaknuti je da se prvostupanjski sud izjasnio pod točkom 31.1. obrazloženja pobijane presude, a koje obrazloženje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud navodeći koji dio dopisa je rezultat koji je objašnjen u točki 9. ove odluke. U pogledu sastavljanja dopisa očitovala se ispitana svjedokinja MKV kao i ravnatelj škole SK, što je sve navedeno pod točkom 9. obrazloženja pobijane presude. Isti je iskazivao da je psihologinja s žrtvom obavila šturi razgovor, dopis je sastavila psihologinja koja je s žrtvom pričala, a on ga je potpisao. O tome se prvostupanjski sud izjasnio pod točkom 30. obrazloženja pobijane presude koje obrazloženje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Nadalje, za istaknuti je da svjedokinja BK nema neposrednih saznanja o samom događaju, već je iskazivala o onome što joj je ispričala njena majka odnosno žrtvina baka kojoj se žrtva povjerila. Ističe se kako iskazi navedenih svjedoka kao i dopis koji se nalazi na listu 4 spisa nisu jedini dokazi na temelju kojih su optuženik i maloljetna počiniteljica proglašeni krivima niti se presuda u odlučujućoj mjeri temelji na tim dokazima. Osim toga prilikom ispitivanja žrtve branitelj optuženika je postavio pitanja koja se odnose na to je li se još koji put ponovilo kakvo seksualno nasilje i je li žrtva imala spolni odnos s optuženikom, na što je žrtva odgovorila negativno. Upravo zbog toga činjenično stanje nije pogrešno utvrđeno. Nadalje, u odnosu na žalbeni navod optuženika da iskaz svjedoka ZK nije vjerodostojan iz razloga jer je naveo da je nakon što mu je žrtva ispričala događaj otišao kod ravnatelja i to mu ispričao, dok da je ravnatelj škole naveo da je prvo saznanje o događaju imao od žrtve, ne dovodi u pitanje vjerodostojnost iskaza navedenog svjedoka, jer se radi o nebitnom detalju koji svjedok može zaboraviti. Tako i u pogledu njegovog iskazivanja o svjedokinji BK u odnosu na druženja žrtve i maloljetne počiniteljice, jer to ne znači da se inkriminirani događaj nije zbio. Sve to iz razloga jer se dijelovi tih iskaza koji se problematiziraju u žalbi ne odnose na sam događaj nego na druge nebitne stvari. Nadalje, za istaknuti je da se prvostupanjski sud u pogledu vjerodostojnosti iskaza svjedoka ZK izjasnio pod točkom 35. obrazloženja pobijane presude i u dijelu kada svjedok VK kao i svjedok ĆK iskazuju da im se žrtva obratila s navodom da je napastvovana, kao i u pogledu iskazivanja BK kojoj je o događaju pričala majka, inače baka žrtve, kojoj se žrtva povjerila navodeći da je silovana, a što sve prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Nadalje, činjenično stanje nije pogrešno i nepotpuno utvrđeno time što je svjedokinja BK iskazivala da je kod žrtve primijetila manipulatorske vještine jer svjedokinja nema stručna znanja i ne radi se o osobi koja ima stručne kompetencije posebno za utvrđivanje iskrenosti iskazivanja žrtve, jer se u tom pogledu izjasnio vještak, a koje vještačenje je prvostupanjski sud ocijenio vjerodostojnim i obrazložio pod točkom 34. pobijane presude, a vještačenjem žrtve nije utvrđena sklonost konfabuliranju. To se odnosi i na nalaz specijaliste Kliničkog bolničkog centra Rijeka iz 2022. jer osim tog nalaza u spisu postoji liječnički nalaz Kliničkog bolničkog centra Rijeka od 8. travnja 2022., Klinike za psihijatriju, a u dokumentaciji je i navedeno ono što je žrtva izjavila liječniku specijalistu. Time se ne dovodi u sumnju vjerodostojnost iskaza žrtve. Osim toga, u pogledu iskazivanja žrtve prvostupanjski sud se očitovao pod točkom 36. pobijane presude te je u cijelosti utvrdio da je iskaz životan, uvjerljiv, te suglasan i sadržaju izmijenjenih poruka između žrtve i maloljetne počiniteljice, a što sve prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. U odnosu na inkriminirani događaj žrtva se izjasnila detaljno, iskazivala je na dokaznom ročištu na kojem ročištu su bili nazočni počinitelji i njihovi branitelji. Stoga u odnosu na navod optuženika da je žrtvu prilikom iskazivanja trebalo pitati zbog čega nije odlazila na liječnički pregled jer je s obzirom na okolnosti slučaja mogla ostati u drugom stanju, za istaknuti je da su je isti mogli, ukoliko su smatrali potrebnim i sami pitati, a to nisu učinili, a niti je navedena okolnost od značaja za samo počinjenje kaznenog djela za koje se tereti optuženik. Tako i u odnosu na navod optuženika vezano za iskazivanje žrtve da bi maloljetna počiniteljica napastvovala još "par cura" jer su branitelj i optuženik žrtvu mogli pitati i na te okolnosti.

13.1. U pogledu tekstualnih poruka koje se nalaze u spisu, za istaknuti je da se prvostupanjski sud izjasnio u obrazloženju pod točkom 36. pobijane presude, a koje obrazloženje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. I u odnosu na to branitelj i optuženik mogli su postavljati pitanja žrtvi, ali nisu. Činjenično stanje nije pogrešno ni nepotpuno utvrđeno ni kada optuženik problematizira slanje poruka od strane žrtve optuženiku i kada mu žrtva šalje slike IK. Također u žalbi se ističe da žrtva u iskazu nije spominjala kontakte ni komunikaciju s optuženikom nakon inkriminiranog događaja, te da o tome nije pitana, jer su branitelj i optuženik u odnosu na to također mogli ispitati žrtvu pogotovo ukoliko su imali saznanja za takve stvari. Međutim, komunikacija nakon samog događaja ne znači da se inkriminirani događaj nije zbio, posebno imajući u vidu i poruku koja je upućena maloljetnoj počiniteljici i kada žrtva navodi da su joj optuženik i maloljetnica bili kao brat i sestra i da joj ovako vraćaju. Nadalje, u pogledu slanja poruka žrtve maloljetnici, ista se izjasnila da iako u tim porukama ne vidi svoje ime i prezime je moguće da su to poruke koje su one međusobno izmijenile, nakon prijave žrtve pa da je odnos tada već bio narušen te je objasnila i razloge zbog čega na poruku maloljetnice nije odgovorila. Upravo stoga činjenično stanje nije nepotpuno utvrđeno kako se navodi u žalbi, niti je upitna vjerodostojnost takvih poruka, a niti su te poruke ključni dokaz počinjenja kaznenog djela. Zbog svega navedenoga činjenično stanje nije pogrešno ni nepotpuno utvrđeno u odnosu na ovog optuženika kako se navodi u žalbi.

14. Suprotno žalbenim navodima maloljetne IK činjenično stanje nije pogrešno ni nepotpuno utvrđeno kako navodi u žalbi prigovarajući iskazu žrtve koji da nije dosljedan. Naime, za istaknuti je da se u odnosu na sam učin kaznenog djela žrtva detaljno i okolnosno izjasnila, a to što se ne može vremenski sjetiti inkriminiranog događaja, ne znači da se isti nije dogodio, jer se radi o pojedinostima, a uzimajući u obzir vrstu i narav kaznenog djela to je i očekivano. Nadalje, u pogledu prijave školi, odnosno školskom psihologu, upućuje se žaliteljicu na točku 9. ove odluke, koja se odnosi na iste navode žalitelja optuženika. Osim toga, za istaknuti je da za sam učin kaznenog djela nije od značaja, je li žrtva nakon kaznenog djela imala dobrovoljne spolne odnose sa optuženikom i maloljetnicom, jer to nije potvrđeno, a niti se oni za to terete. Žaliteljica se žali iz istih razloga kao i optuženik u ovom postupku u odnosu na vjerodostojnost iskaza žrtve i upućene poruke od strane žrtve pa se ista upućuje na obrazloženje ove odluke pod točkama 13. i 13.1. ove odluke. Nadalje, uzimajući u obzir profil žrtvine ličnosti tipa emocionalne nestabilnosti, to automatski ne govori u prilog tome da je iskaz žrtve lažan odnosno neuvjerljiv, a što je sve obrazloženo pod točkom 36. pobijane presude koje obrazloženje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

15. Žaleći se na odluku o kazni optuženi MK navodi da u konkretnom slučaju prvostupanjski sud nije primijenio odredbe o uvjetnoj osudi, iako su pravilno ocijenjene olakotne okolnosti u pogledu ranije kaznene neosuđivanosti optuženika, međutim da nije cijenjena okolnost što ni nakon inkriminiranog događaja nije kazneno osuđivan, a niti se protiv njega vodi drugi kazneni postupak te da je inkriminirani događaj izolirani incident u njegovom ponašanju. Također navodi da mu je olakotnim trebalo cijeniti i činjenicu da je nakon inkriminiranog događaja doživio prometnu nezgoda te je zadobio teške ozljede pa se poziva i na medicinsku dokumentaciju zbog čega ima određene zdravstvene smetnje i to jake glavobolje i problem s vidom. Nadalje, navodi da uzimajući u obzir članak 56. stavak 2. KZ/11. trebale bi biti cijenjene karakteristike ličnosti počinitelja i da mu je stoga trebalo izreći uvjetnu osudu kao i da je trebalo uzeti u obzir da je u trenutku počinjenja djela bio mlađi punoljetnik, te je kazneno djelo za koje se tereti odraz životne dobi počinitelja, odnosno njegove mladenačke lakomislenosti i nedovoljne zrelost te sve upućuje na zaključak da neće ubuduće činiti kaznena djela. Žaleći se na odluku o kaznenoj sankciji i troškovima postupka maloljetna IK istu ničim ne obrazlaže, već samo navodi tu žalbenu osnovu.

16. Ispitujući pobijanu presudu u odluci o kazni Visoki kazneni sud Republike Hrvatske prihvaća ispravnu ocjenu prvostupanjskog suda o svim olakotnim i otegotnim okolnostima kako na strani optuženog MK tako i na stani maloljetne IK. Naime, ispravno je prvostupanjski sud cijenio olakotne okolnosti utvrđene na strani optuženog MK i to u pogledu ranije neosuđivanosti te da se radi o osobi koja potječe iz obitelji u kojoj su odnosi uredni i skladni, optuženik radi i uzdržava se vlastitim radom, dok mu je kao otegotnim cijenjena prekršajna osuđivanost prema članku 54. stavak 3. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga kada je novčano kažnjen. Ispravno je prvostupanjski sud i pod točkom 43. obrazlažući odluku o kazni uzeo u obzir sve osobine ličnosti počinitelja, pored ostalog i da se provedenim psihijatrijsko-psihologijskim vještačenjem žrtve nije moglo točno utvrditi je li slika traumatiziranosti koja kod djeteta žrtve nesporno postoji zbog niza dugotrajnih i teških nepovoljnih stresogenih situacija bila u vezi sa inkriminiranim događajem, kao i okolnost da je optuženik kazneno djelo počinio sa navršenih 20 godina, zbog čega su mu primijenjene odredbe o ublažavanju kazne iz članka 48. stavak 2. KZ/11. Zato je ispravna ocjena prvostupanjskog suda da je kazna zatvora u trajanju od jedne godine u potpunosti adekvatna svim okolnostima konkretnog slučaja i ličnosti počinitelja. I po mišljenju ovog drugostupanjskog suda upravo ovako odmjerenom kaznom ispuniti će se svrha kako generalne tako i specijalne prevencije te utjecati na počinitelja da ubuduće ne čini kaznena djela i omogućiti mu ponovno uključivanje u društvo na socijalno prihvatljiv način.

16.1. U odnosu na maloljetnu IK za istaknuti je da je ispravno prvostupanjski sud primijenio odredbe članka 28. ZSM/11. te joj je izrečen pridržaj maloljetničkog zatvora, kojim je moguće maloljetnicu odvratiti od daljnjih kaznenih djela, a koji maloljetnički zatvor može biti naknadno izrečen ako ista za vrijeme od dvije godine od pravomoćnosti presude počini novo kazneno djelo. Uzimajući u obzir da je u vrijeme počinjenja djela imala 16 godina, cijeneći pribavljene socioanamnestičke podatke te okolnost da ista do sada nije, dolazila u sukob sa zakonom ispravno je prvostupanjski sud cijenio, da se njezino ponašanje može pripisati mladenačkoj nepromišljenosti, stoga i izrekao pridržaj izricanja kazne maloljetničkog zatvora. Također je ispravno prvostupanjski sud obrazložio da joj pritom nije izrečena neka od predloženih odgojnih mjera iz članka 6. stavak 1. ZSM/11. jer tijekom postupka nije utvrđeno postojanje okolnosti opasnosti od ponovnog činjenja kaznenog djela. Maloljetna IK je u međuvremenu postala punoljetna pa nije postojala potreba za nadzorom i pružanjem pomoći u njezinom odgoju i obrazovanju. Također je ispravno prvostupanjski sud u obzir uzeo ličnost počiniteljice i obiteljske prilike, koja živi s roditeljima i starijim bratom u skladnim obiteljskim prilikama te joj je obitelj podrška. Završila je srednjoškolsko obrazovanje i planira doškolovanje te ima i drugi krug prijatelja.

16.2. U odnosu na paušalnu žalbu maloljetnice koja se tiče troškova kaznenog postupka, za istaknuti je da je ispravno prvostupanjski sud donio odluku o troškovima kaznenog postupka i u odnosu na maloljetnu počiniteljicu koja je djelomično oslobođena dužnosti naknade troškova postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. do 6. ZKP/08. kao nagrade i nužnih izdataka postavljenog branitelja koji je odmjerio paušalni trošak u iznosu od 500,00 eura i to je sve obrazloženo pod točkom 49.1. pobijane presude koje obrazloženje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

17. Obzirom na gore navedene razloge donesena je odluka kao u izreci, a na temelju članka 482. ZKP/08.

U Zagrebu 20. ožujka 2025.

Predsjednica vijeća:

dr.sc. Lana Petö Kujundžić