Republika Hrvatska

Općinski sud u Đakovu

Đakovo, Trg dr. F. Tuđmana 2

Poslovni broj: P-378/2024-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Đakovu, sudac Stanko Kuburić, u pravnoj stvari tužitelja IJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Borni Marjanoviću, odvjetniku u Osijeku, protiv tuženika Privredne banke Zagreb d.d., OIB: 02535697732, Radnička cesta 50, zastupane po punomoćniku Maji Čuljak, odvjetnici u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, dana 12. veljače 2025., nakon održane glavne i javne rasprave, u prisutnosti tužitelja i njegovog punomoćnika, objavio je dana 20. ožujka 2025. i

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je ništetna i bez učinka odredba čl. 12. st. 3. Ugovora o kreditu br. 9012754108 sklopljenog 09.07.2007. godine između tužitelja IJ kao Korisnika kredita i tuženika Privredne banke Zagreb d.d., a koja glasi: „Korisnik kredita obvezuje se prije korištenja ili istovremeno s korištenjem kredita platiti Banci naknadu za obradu kreditnog zahtjeva u visini 0,50 % (slovima: nulacijelihpedeset posto) od iznosa kredita, a najviše 7.000,00 kn“.

II. Nalaže se tuženiku Privrednoj banci Zagreb d.d., OIB 02535697732, Radnička cesta 50, Zagreb, da tužitelju IJ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], isplati iznos od 121,44 eura na ime naplaćene naknade za obradu kreditnog zahtjeva s pripadajućim zateznim kamatama računajući od 19.07.2007. godine do 30. lipnja 2011. godine po stopi 14 % godišnje, od 01. srpnja 2011.g. do 31. srpnja 2015. godine po stopi od 12 % godišnje, a od 01. kolovoza 2015. godine pa do 31. prosinca 2022. godine uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. godine pa do 31. prosinca 2023. godine prema stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećanoj za tri postotna poena, od 01. siječnja 2024. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, a sve to u roku 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 809,73 eura sa zateznim kamatama počev od dana 20. ožujka 2025. po stopi u smislu čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, a sve to u roku 15 dana, a sa zahtjevom iznad toga se odbija.

Obrazloženje

1. Nesporno je između stranaka da je tužitelj s tuženikom sklopio Ugovor o kreditu broj 9012754108, dana 09. srpnja 2007. godine, u iznosu od 183.000,00 kuna s rokom otplate od 360 mjeseci, a koji kredit je u cijelosti otplaćen. Namjena kredita bila je dovršenje stana. Odredbom čl. 12. točka 3. korisnik kredita obvezuje se prije korištenja ili istovremeno s korištenjem kredita platiti Banci naknadu za obradu kreditnog zahtjeva u visini od 0,50% (slovima: nulacijelihpedeset posto) od iznosa kredita, a najviše 7.000,00 kuna.

2. Tužitelj navodi u tužbi da sukladno čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača koji je bio na snazi u trenutku sklapanja ugovora da se ugovorna odredba o naknadi smatra nepoštenom i ništetnom jer je odredba potpuno nejasna i općenita, tužitelj nije imao mogućnost pregovarati o toj odredbi i nije imao utjecaj na sadržaj ugovora. Odredba uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača i ugovorena je suprotno načelu savjesnosti i poštenja te je sukladno čl. 87. ZZP/03 ugovorna odredba ništetna. Tužitelj je stoga postavio tužbeni zahtjev kao u izreci ove presude.

3. U odgovoru na tužbu tuženik se protivio tužbi i tužbenom zahtjevu te navodi da je odredba o naknadi točno i jasno određena, da je tužitelj bio upoznat s istom u trenutku sklapanja ugovora o kreditu te je naknadu odmah isplatio. Naknada za obradu kredita nije prekomjerna jer se radi o gotovo beznačajnoj naknadi koja je bila uobičajena za ugovor o kreditu. Stranke su u ugovoru o kreditu jasno i nesumnjivo izrazile svoju volju što su potvrdile vlastoručnim potpisom i tužitelj je bio informiran o svim parametrima i elementima ugovora o kreditu. Tuženik je istakao i prigovor zastare jer restitucijski zahtjev zastarijeva u općem zastarnom roku od 5 godina, prema čl. 215. Zakona o obveznim odnosima zastara počinje teći protekom prvog dana nakon dospjelosti obveze, a tužba je podnesena nakon više od 12 godina te je nastupila zastara.

4. Da bi utvrdio odlučne činjenice sud je saslušao tužitelja, izvršen je uvid u ugovor o kreditu i dokumentaciju tuženika o kreditu.

5. Tužbeni zahtjev je osnovan.

6. Tužitelj RJ iskazao je da mu je bio potreban kredit radi dovršenja stana. U poslovnici su mu ponudili tri vrste ugovora, a on je prihvatio ugovor u kunama. Njemu je bio bitan iznos kredita i rata, te nije obraćao pažnju na ostale odredbe ugovora tako da nije ni vidio odredbu da mora platiti naknadu u iznosu od 0,50% visine kredita. Sa službenikom banke nije posebno govorio o odredbama ugovora niti je te odredbe isti objašnjavao. Siguran je da mu ništa nije rečeno o naknadi za sklapanje ugovora.

7. Odredbom čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 96/03 – dalje ZZP) propisano je: (1.) Ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. (2.) Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca. (3.) Činjenica da se o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe, odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo ne utječe na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocjene nepoštenim, ako cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da se radi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca. (4.) Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati.

7.1. Dakle, na tuženiku je teret dokazivanja da je s tužiteljem pojedinačno pregovarao o naknadi za obradu kredita i visini te naknade. Tuženik tijekom ovog postupka to nije dokazao.

8. Odredbom članka 87. st. 1. ZZP određeno je da je nepoštena ugovorna odredba ništava.

9. Odredbom članka 3. st. 1. Direktive Vijeća 93/13 EEZ od 05. travnja 1993. godine koja je implementirana u naše zakonodavstvo regulirani su nepošteni uvjeti u potrošačkim ugovorima te se smatra nepoštenom ona jednostrana određena klauzula koja suprotno načelu savjesnosti i poštenja prouzroči značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

10. Iz iskaza tužitelja utvrđeno je da mu prilikom sklapanja ugovora o kreditu nije objašnjeno zbog čega mora platiti naknadu za kredit. Iz provedenih dokaza utvrđeno je da je odredba o naknadi određena u tipskom ugovoru od strane tuženika u unaprijed formuliranom obrascu, te da o navedenoj ugovornoj odredbi tužitelj nije mogao pregovarati niti utjecati na sadržaj ugovora. Sud smatra da je odredba čl. 12. točka 3. Ugovora o kreditu suprotna načelu savjesnosti i poštenja i da je ista prouzročila značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača i ista je suprotna odredbama čl. 81. ZZP, a time je i ništetna temeljem čl. 87. st. 1. istog Zakona. Stoga je sud presudio kao pod točkom I. izreke.

11. Temeljem čl. 323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05 – dalje ZOO) u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju ima se dati odgovarajuća naknada u novcu prema cijenama u vrijeme donošenja odluke. Zahtjev za vraćanje primljenog po osnovi ništetne ugovorne odredbe pravno se smatra zahtjevom za vraćanje stečenog bez osnove iz čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima.

12. Prema odredbi čl. 1111. st. 1. ZOO kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno ako to nije moguće naknaditi vrijednost postignute koristi dok je st. 2. istog članka određeno da se pod prijelazom imovine razumijeva i stjecanje koristi izvršenom radnjom. Prema st. 3. istog članka obveza vraćanja, odnosno naknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili je kasnije otpala.

13. Iz dokumentacije tuženika i to knjigovodstvene kartice kredita (list 13 i 22 spisa), utvrđeno je da je prilikom isplate kredita dana 18.07.2007. godine naplaćena naknada za obradu kredita u iznosu od 915,00 kuna, odnosno 121,44 eura.

14. Kako je tuženik na temelju ništetne odredbe o naknadi primio novčani iznos od 121,44 eura odnosno novčani iznos kako je to naznačeno u toč. II. izreke ove presude to je sud tuženika temeljem čl. 1111. ZOO obvezao na povrat te isplatu navedenog iznosa tužitelju. Na dosuđeni iznos tužitelju pripadaju zakonske zatezne kamate sukladno čl. 1115. ZOO od dana stjecanja (naplate naknade) jer je tuženik bio nepošten pa je obvezan platiti zatezne kamate od dana stjecanja. Naknada je naplaćena dana 18. srpnja 2007. godine pa su kamate dosuđene tekući od 19. srpnja 2007. godine u skladu s postavljenim zahtjevom. Visina stope zakonske zatezne kamate dosuđena je sukladno članku 29. st. 2. ZOO.

15. Građanski odjel Vrhovnog suda Republike Hrvatske u odnosu na početak tijeka zastare je na svojoj sjednici od 30. siječnja 2020. godine donio zaključak broj Su-IV-47/2020 kojim je određeno da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora ili pojedinih njegovih odredbi, a što je u konkretnom slučaju donošenjem ove presude. Stoga je sud odbio prigovor zastare tuženika kao neosnovan.

16. Budući da je tužitelj u cijelosti uspio u sporu istom su temeljem čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku dosuđeni nastali parnični troškovi. Tužitelju su priznati troškovi za sastav tužbe u iznosu od 200,00 eura, za ročište održano dana 11.02.2025. iznos od 200,00 eura i za podnesak od 20.01.2025. iznos od 200,00 eura, te pripadajući PDV u iznosu od 150,00 eura. Tužitelju je priznat trošak sudske pristojbe na tužbu i presudu u iznosu od 59,73 eura. Tužitelju je dosuđen ukupan parnični trošak u iznosu od 809,73 eura, a tužitelj je odbijen s troškovima benzina za put iz Osijeka do [adresa] u iznosu od 48,72 eura, jer je isti mogao naći punomoćnika u sjedištu suda. Stoga je riješeno kao pod točkom III. izreke ove presude. Sud nije odlučivao o zahtjevu punomoćnika tužitelja za troškove pristupa na ročište za objavu presude, jer isti još nije dospio.

U Đakovu, dana 20. ožujka 2025. godine

S U D A C

Stanko Kuburić

POUKA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi ovome sudu, a o istoj odlučuje nadležan županijski sud.

Dostaviti:

1. Punomoćnik tužitelja

2. Punomoćnik tuženika