Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-3395/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Dragice Samardžić kao predsjednice vijeća, Ankice Matić kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Vesne Kuzmičić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja EČ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Shainu Louu Pacheco Vinkoviću odvjetniku iz Pule, protiv tužene Erste&Steiermärkische banka d.d., Rijeka, Jadranski trg 3/A, OIB: 23057039320 zastupana po punomoćnicima iz OD Metelko, Knežević & partneri d.o.o. i Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti, odlučujući o žalba tužitelja i tuženika protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj P-686/2021 od 29. veljače 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 20. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

i

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje prvostupanjska odluka pod točkom I., II. i III. izreke kao i pod točkom V. izreke koja se odnosi na odbijajući dio troškova postupka.

II. Djelomično se prihvaća žalba tužitelja kao osnovana, te prvostupanjska odluka pod točkom IV. i V. izreke, preinačuje na način da ista sada glasi: "Nalaže se tuženoj da tužitelju na ime parničnog troška isplati iznos od 3.722,53 Eur zajedno sa propisnom zakonskom zateznom kamatom koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a koja na navedeni iznos teče počev od 29.2.2024.godine pa do isplate, a sve to u roku od 15 dana, dok je za više traženo zahtjev odbijen kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Sud prvog stupnja donio je presudu koja glasi:

"I Utvrđuju se ništetnim odredbe o jednostranoj promjeni kamatne stope sadržane u članku 8. Ugovora o kreditu br. 2402006-103126210/ 51401652- 5103778763 solemniziran u Puli kod javnog bilježnika Nansi Kopić pod posl. br. OV- 213/08 dana 04. siječnja 2008. godine, između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika kao banke, kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s važećom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo pa stoga iste odredbe, kao i sve kasnije izmjene te odredbe ne proizvode nikakve pravne učinke između ugovornih strana.

II Utvrđuju se ništetnim odredbe o ugovaranju valutne klauzule švicarskog franka (CHF) sadržane u člancima 2. i 7. Ugovora o kreditu br. 2402006- 103126210/51401652-5103778763 solemniziran u Puli kod javnog bilježnika Nansi Kopić pod posl. br. OV-213/08 dana 04. siječnja 2008. godine i tuženika kao banke, kojima se glavnica i anuiteti kredita vežu uz valutu švicarskog franka (CHF) pa stoga iste odredbe, kao i sve kasnije izmjene te odredbe ne proizvode nikakve pravne učinke između ugovornih strana.

III Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati iznos od 15.574,01 EUR zajedno sa zateznim kamatama koje teku na pojedinačne iznose kako slijedi:

- na iznos od 0,03 EUR teku od dana 02.02.2008. godine pa do isplate,

- na iznos od 4,48 EUR teku od dana 02.03.2008. godine pa do isplate,

- na iznos od 7,91 EUR teku od dana 02.04.2008. godine pa do isplate,

- na iznos od 6,61 EUR teku od dana 11.10.2008. godine pa do isplate,

- na iznos od 17,26 EUR teku od dana 15.11.2008. godine pa do isplate,

- na iznos od 6,89 EUR teku od dana 12.12.2008. godine pa do isplate,

- na iznos od 23,64 EUR teku od dana 14.01.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 27,67 EUR teku od dana 10.02.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 34,15 EUR teku od dana 11.03.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 21,89 EUR teku od dana 09.05.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 25,01 EUR teku od dana 13.05.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 21,21 EUR teku od dana 10.06.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 20,59 EUR teku od dana 07.07.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 18,46 EUR teku od dana 08.08.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 21,92 EUR teku od dana 11.09.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 19,29 EUR teku od dana 08.10.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 20,44 EUR teku od dana 06.11.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 20,83 EUR teku od dana 09.12.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 27,64 EUR teku od dana 12.01.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 31,07 EUR teku od dana 19.02.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 30,70 EUR teku od dana 02.03.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 38,74 EUR teku od dana 02.04.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 46,24 EUR teku od dana 09.06.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 49,06 EUR teku od dana 11.06.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 57,99 EUR teku od dana 07.07.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 55,58 EUR teku od dana 03.08.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 75,58 EUR teku od dana 11.09.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 61,86 EUR teku od dana 13.10.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 65,07 EUR teku od dana 12.11.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 76,94 EUR teku od dana 14.12.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 90,80 EUR teku od dana 11.01.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 73,92 EUR teku od dana 12.02.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 84,03 EUR teku od dana 03.03.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 72,02 EUR teku od dana 12.04.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 89,03 EUR teku od dana 12.05.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 101,03 EUR teku od dana 11.06.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 106,39 EUR teku od dana 12.07.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 165,17 EUR teku od dana 11.08.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 133,02 EUR teku od dana 03.09.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 100,49 EUR teku od dana 11.10.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 98,73 EUR teku od dana 15.11.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 99,76 EUR teku od dana 13.12.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 108,76 EUR teku od dana 13.01.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 112,67 EUR teku od dana 09.02.2012. godine pa do isplate

- na iznos od 112,02 EUR teku od dana 14.03.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 111,17 EUR teku od dana 12.05.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 111,17 EUR teku od dana 12.05.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 113,37 EUR teku od dana 02.06.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 110,31 EUR teku od dana 05.07.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 110,91 EUR teku od dana 11.08.2012. godine pa do isplate

- na iznos od 109,42 EUR teku od dana 02.09.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 107,22 EUR teku od dana 12.10.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 110,02 EUR teku od dana 03.11.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 110,19 EUR teku od dana 12.12.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 111,17 EUR teku od dana 12.01.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 104,80 EUR teku od dana 02.02.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 108,64 EUR teku od dana 21.03.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 110,22 EUR teku od dana 02.04.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 100,99 EUR teku od dana 14.05.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 100,47 EUR teku od dana 02.06.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 100,85 EUR teku od dana 19.07.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 101,60 EUR teku od dana 10.08.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 103,61 EUR teku od dana 02.09.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 106,05 EUR teku od dana 20.10.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 106,41 EUR teku od dana 02.11.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 107,94 EUR teku od dana 03.12.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 109,19 EUR teku od dana 02.01.2014. godine pa do isplate,

- na iznos od 111,96 EUR teku od dana 20.02.2014. godine pa do isplate,

- na iznos od 114,10 EUR teku od dana 02.03.2014. godine pa do isplate,

- na iznos od 112,81 EUR teku od dana 02.04.2014. godine pa do isplate,

- na iznos od 109,56 EUR teku od dana 28.05.2014. godine pa do isplate,

- na iznos od 109,17 EUR teku od dana 02.06.2014. godine pa do isplate,

- na iznos od 109,67 EUR teku od dana 02.07.2014. godine pa do isplate,

- na iznos od 112,78 EUR teku od dana 02.08.2014. godine pa do isplate,

- na iznos od 9.945,65 EUR teku od dana 27.08.2014. godine pa do isplate prema kamatnoj stopi sukladno Uredbi o visini stope zatezne kamate, zatim od 01.01.2008. godine do 31. srpnja 2015. godine primjenom članka 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima, odnosno primjenom uvećanja eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a počev od dana 01. kolovoza 2015. godine pa do 31. prosinca 2022. godine po stopi propisanoj čl. 29. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječene kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, te od 01. siječnja 2023. godine pa sve do isplate, po stopi propisanoj čl. 29. Zakona o obveznim odnosima, a koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, sve to u roku od 15 dana. IV Nalaže se tuženoj da tužitelju na ime parničnog troška isplati iznos od 3.708,22 eura zajedno sa propisnom zakonskom zateznom kamatom koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a koja na navedeni iznos teče počev od 29.2.2024.godine pa do isplate, a sve to u roku od 15 dana.

V Odbijaju se, tužitelj prema tuženoj preko iznosa priznatog parničnog troška iz stavka IV izreke sa kamatom na isti, te tužena prema tužitelju u cijelosti sa zahtjevom za naknadom parničnog troška, kao neosnovani."

2. Ujedno je sud prvog stupnja donio i rješenje koje glasi:

"Dopušta se objektivna preinaka tužbe koja je učinjena u podnesku tužitelja koji je zaprimljen na sudu dana 25.01.2024. godine."

3. Protiv citirane presude pravovremeno se žali tuženik, pobijajući istu zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP) predlažući ovom sudu pobijanu odluku preinačiti sukladno žalbenim razlozima.

4. Ujedno se žali i tužitelj na odluku o troškovima postupka sve s prijedlogom da se žalba prihvati i postupi u skladu sa istom.

5. Odgovor na žalbu nije podnesen.

6. Žalbe stranaka nisu osnovane.

7. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja radi utvrđenja ništetnosti s naslova promjenjive kamatne stope i s naslova valutne klauzule te isplate utuženog iznosa zajedno sa pripadajućim kamatama na ime pretplaćenih iznosa kredita s navedenih naslova.

8. U postupku nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a jer pobijana presuda ne sadrži nikakve nedostatke zbog kojih se ne bi mogla ispitati njezina pravilnost i zakonitost, naprotiv - ista sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama, izneseni razlozi su potpuno jasni i određeni i bez ikakvog proturječja.

9. Nesporno je među strankama da su 3. siječnja 2008. sklopili Ugovor o kreditu kojim je tuženik, kao kreditor, odobrio korisniku kredita, kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 51.400,00 CHF obračunatom prema srednjem tečaju tuženika na dan korištenja kredita, te da je tim ugovorom ugovorena za tužitelja obveza povrata iznosa kredita vezana uz valutnu klauzulu u švicarskom franku (CHF) u kunskoj protuvrijednosti obračunatoj prema srednjem tečaju tuženika na dan plaćanja.

10. Sporna je osnovanost i visina potraživanja i pitanje zastare potraživanja.

11. Prvostupanjski je sud usvojio tužbeni zahtjev sa zaključkom da pravomoćne odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., odnosno Vrhovnog suda Republike Hrvatske Revt- 249/14-2 od 9. travnja 2015. i Rev-2221/18 od 3. rujna 2019. donesene u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača obvezuju sud u ovom postupku temeljem Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/07, 125/07 75/09 79/09 89/09 133/09, 78/12, 58/13 i 41/14 – dalje ZZP/07), te članka 502.a i c ZPP-a.

12. Visinu tužbenog zahtjeva prvostupanjski sud je utemeljio provedenim financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku financijske struke iz tvrtke MARIMAR-FIN d.o.o. koji u pisanom nalazu i mišljenju jasno utvrđuje da razlike između kamate koju bi tužitelj platio po početnom otplatnom planu, odnosno početno ugovorenoj kamatnoj stopi i stvarno plaćene kamate ukupno iznose 9.166,23 kuna, odnosno 1.216,57 Eur. Nadalje utvrđenje da je razlika između plaćenih anuiteta i anuiteta po početnom otplatnom planu s osnova promjene tečaja ukupno iznose 117.342,33 kuna, odnosno 15.574,01 Eur. Dakle, ukupna razlika u anuitetima s osnova promjene kamatne stope i tečaja ukupno iznosi 126.508,56 kuna odnosno 16.790,58 Eur.

13. Među strankama nije sporno da je kod Trgovačkog suda u Zagrebu u predmetu broj P-1401/12 vođen postupak povodom kolektivne tužbe Udruge Potrošač protiv banaka u Republici Hrvatskoj, a predmet kolektivne tužbe je, između ostaloga, bilo utvrđenje ništetnosti ovakvog načina ugovaranja redovne kamate uz ugovornu valutu CHF.

14. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda u Zagrebu broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. utvrđeno je da ovakav način ugovaranja promjenjive kamatne stope u Ugovorima o kreditu koje su banke pa tako i tuženik sklapale se potrošačima nisu bile uočljive niti jasne, kao niti razumljive, zbog čega je došlo zbog neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu potrošača, a što je suprotno temeljnim načelima obveznog prava uz ostalo načelo ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima, načelo dužnosti njihove suradnje i zabrani zlouporabe prava i da se radilo o nepoštenoj odredbi, zbog čega su takve odredbe Ugovora o kreditima bile ništetne.

15. Pravomoćnom presudom Visokog Trgovačkog suda RH broj Pž-6632717-10 od 14. lipnja 2018. potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. u dijelu kojim se utvrđuje da između ostalih tuženik u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 1. srpnja 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, zaključujući Ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – Ugovorima o kreditima na način da ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošači u cijelosti informirani o svim potrebnim parametrima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana pa su time tuženici postupali suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača te Zakona o obveznim odnosima.

16. Odlukom Vrhovnog suda RH broj Rev-2221/18 od 3. rujna 2019. odbijena je kao neosnovana revizija tuženih banaka i potvrđena odluka Visokog Trgovačkog suda RH poslovni broj P-6632/17 od 14. lipnja 2018. u dijelu kojim je utvrđeno da su iste povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditu koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima na način da ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora banke kao trgovci nisu potrošače u cijelosti informirali o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.

17. Te presude donesene su na temelju odredbe članka 131. ZZP-a, a temeljem odredbe članka 138.a istog zakonskog propisa odluka kojom sud usvaja takav tužbeni zahtjev povodom kolektivne tužbe za zaštitu potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

18. Prvostupanjski sud, polazeći od toga da je vezan odlukama donesenim u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača zaključuje da su pobijane odredbe predmetnog ugovora nepoštene što ih čini ništetnim pozivom na odredbu članka 323.

ZOO-a, te je prihvatio tužbeni zahtjev.

19. Odredbe jasno propisuju da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, na štetu potrošača, odnosno propisano je da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca, te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.

20. Valjano je prvostupanjski sud prihvatio tužbeni zahtjev i prvostupanjski sud je na temelju tužiteljeva iskaza zaključio kako je tužitelj zaista potrošač, a u spisu nema niti jedne isprave niti postoji neki drugi dokaz koji bi upućivao da tužitelj nije potrošač. Kako hrvatsko procesno pravo ne stvara razliku u snazi izvedenih dokaza (osim predmnijeve o istinitosti javne isprave) to se i na iskazu stranke može izvesti činjenično pravni zaključak. Prema članku 2. Direktive Vijeća Europe 93/13/EEZ-a potrošačem se smatra svaka fizička osoba koja u ugovorima obuhvaćena tom Direktivom nastupa za potrebe izvan okvira svog obrta, poduzeća i profesije. Teret dokaza na ove okolnosti je na strani tuženika.

21. Sukladno zaključku donesenom na sastanku predsjednika Građanskih odjela Županijskih sudova i Vrhovnog suda RH od 26. studenog 2021. u predmetima u tužbi korisnika kredita u švicarskim francima dopuštena je preinaka tužbe nakon provedenog dokaza financijskim vještačenjem.

22. Što se tiče žalbenog prigovora tuženika glede zastare u odnosu na kamatnu stopu i valutnu klauzulu, odgovoriti je kako je isti neosnovan. Naime, prema pravnom shvaćanju Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzetom na sjednici 30. siječnja 2020. i Objedinjenom pravnom shvaćanju o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF zauzetom na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 31. siječnja 2022., zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, a u situaciji kada je ništetnost ugovora ustanovljena već u postupku kolektivne zaštite potrošača, kao u ovom predmetu, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u tom postupku, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite.

23. Zauzeto shvaćanje sudovi su dužni primijeniti na sve sporove u kojima je riječ o zahtjevima za povrat primljenog na temelju ništetnog ugovora tj. u slučaju zahtjeva iz članak 323. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima (“Narodne novine” broj 53/91, 73/91, 3/94, 111/93, 197/95, 71/96, 91/96, 112/99 i 88/01, dalje ZOO/91), odnosno članka 104. stavak 1. Polazeći od navedenog u svim predmetima u kojima se, na temelju članka 502.c ZPP-a, primjenjuje pravno shvaćanje iz presude donesene u sporu po kolektivnoj tužbi, rok zastare nije počeo teći prije pravomoćnosti presude donesene u kolektivnom sporu – jer je tek sa donošenjem tih presuda potrošač stekao saznanje o nepoštenosti, a time i o ništetnosti tih ugovornih odredbi. To nadalje znači da rok zastare, kada je riječ o tražbini preplate s osnova nepoštene i ništetne ugovorne odredbe o kamatnoj stopi počinje teći od 13. lipnja 2014. a o valutnoj klauzuli počinje teći od 14. lipnja 2018.

24. Prema navedenom, a kako je tužbu u ovom postupku tužitelj podnio 9. rujna 2021. utužena tražbina s osnova preplate temeljem ništetne ugovorne odredbe o kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli nije u zastari jer opći zastarni rok od pet godina nije istekao do pokretanja predmetne parnice, s obzirom na rok zastare i prekid zastare.

25. Žalbeni navodi glede zastare potraživanja s ovog naslova nisu osnovani jer sud prvog stupnja dosuđuje upravo iznos od 15.574,01 Eur, što je s naslova valutne klauzule i s naslova promjenjive kamatne stope.

26. Neosnovani su žalbeni navodi glede izuzeća sudaca drugostupanjske odluke jer prema odredbi članka 71. i 73. ZPP-a precizno je određeno kada se t raži izuzeće suca i tko traži. Stoga ni u ovom dijelu uopćeni i zakonski neutemeljeni navodi žalitelja nisu osnovani.

27. Ujedno je tuženiku odgovoriti kako je pravilnom primjenom navedenog materijalnog prava prvostupanjski sud obvezao tuženika isplatiti tužitelju i kamate na pojedinačne iznose navedene u izreci presude od izvršenih uplata do isplate (članak 1115. ZOO-a), jer to proizlazi iz priloženog otplatnog plana i vještačenja.

28. Prigovor prijeboja nije osnovan jer prema shvaćanju Vrhovnog suda RH – Rev-549/2023 u slučaju izostanka prigovor radi prebijanja ili materijalnog prigovora prijeboja ili potutužbenog zahtjeva u kojemu tužitelj potražuje isplatu po osnovi ništetosti odredbe o CHF u valutnoj klauzuli, sud nije dužan niti ovlašten umanjivati tužitelju tražbinu s tkz. potplaćenim iznosima odnosno negativnim tečajnim razlikama koje se odnose na razdoblje kada je tečaj HRK-CHF bio manji od tečaja HRK-CHF na dan isplate kredita.

29. Uostalom protutužba i procesno pravni prigovor radi prebijanja može se staviti do zaključenja prethodnog postupka, a materijalno pravni prigovor prijeboja može se istaknuti do zaključenja glavne rasprave. Stoga ni u ovom dijelu nisu osnovani žalbeni navodi tuženika.

30. Žalbeni navodi tuženika glede merituma spora nisu osnovani kao i u odnosu na troškove postupka sadržane pod točkom V. izreke pa je odlučeno kao u izreci – članak 368. stavak 1. ZPP-a. Međutim, žalbeni navodi tužitelja glede troškova postupka su osnovani, Naime, prema VPS i Tbr. 7. Odvjetničke Tarife („Narodne novine“, broj 138/23, dalje u tekstu: Tarifa) tužitelju pripada za sastav tužbe, pristup na ročišta od 23. prosinca 2021. i 13. veljače 2024., te za sastav podneska od 21. prosinca 2021. i 26. siječnja 2022. pojedinačan iznos od po 500,00 Eur, što ukupno daje iznos od 2.500,00 Eur, s PDV-om (625,00 Eur), daje iznos od 3.125,00 Eur. Tom iznosu je dodan trošak vještva od 398,17 Eur i trošak pristojbi od ukupno 199,36 Eur, kako utvrđuje i sud prvog stupnja, što u konačnici prema Tbr. 52 OT, daje iznos od 3.722,53 Eur.

31. Stoga sukladno članku 154. i 155. stavak 1. ZPP-a valjalo je odlučiti kao u izreci – članak 380. točka 3. ZPP-a.

U Splitu, 20. ožujka 2025.

Predsjednica vijeća

Dragica Samardžić