98. P-1688/24

REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Trg. J. F. Kennedy 11, Zagreb

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu Josipu Biliću, u pravnoj stvari tužitelja MC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupan po punomoćniku Zoranu Špeharu, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Špehar & Špehar & Rukavina, Zagreb, Masarykova ulica 7., protiv tuženika GLOBAL TECH SOLUTION d.o.o., Jurišićeva ulica 19/1, 10000 Zagreb, OIB: 00963490979, radi isplate 1.130,08 €, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 7. veljače 2025., u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja VC, odvjetničkom vježbenika i u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, donio je i objavio 20. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se u cijelosti kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„Tuženik GLOBAL TECH SOLUTION d.o.o., Jurišićeva ulica 19/1, 10000 Zagreb, OIB:00963490979 dužan je tužitelju MC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] platiti iznos od 1.130,08 € sa zateznim kamatama tekućim od 18.11.2022. do isplate, kao i naknaditi mu trošak parničnog postupka sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja odluke do isplate, a sve po stopi zatezne kamate propisane čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do 31. prosinca 2022., a od 1. siječnja 2023. po stopi zatezne kamate koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotnih poena, sve u roku od 15 dana“.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da su 5. listopada 2022. tužitelj, kao tadašnji direktor društva VEDRO-GRAD d.o.o. za trgovinu i graditeljstvo, [adresa] i PC, sklopili Ugovor o prijenosu poslovnog udjela. Temeljem čl. 7. navedenog ugovora stjecatelj poslovnog udjela PC se obvezao tužitelju isplatiti novčani iznos od 1.130,08 EUR/8.514,56 kn nakon povrata tog iznosa od strane Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje (dalje: HZZO). Istog dana **.**.2022. PC upisao se u sudski registar kao direktor društva koje je nastavilo poslovati pod novim imenom GLOBAL TECH SOLUTION d.o.o. Dana 4.

Stranica 1 od 4

kolovoza 2023. PC prestaje biti direktor tuženika, a novi direktor društva postaje ŠC koji preuzima jedini poslovni udio društva i postaje jedini član društva. Nadalje navodi da utuženi iznos predstavlja povrat novčanih sredstava uplaćenih od strane društva VEDRO-GRAD d.o.o. radnici FC dana 21.09.2022. na ime naknade plaće radniku tijekom privremene nesposobnosti za rad u vremenu 01.07.2022.-31.08.2022., dakle za vrijeme prije kupnje poslovnog udjela od strane PC. Navedeni novčani iznos pripada tužitelju jer je Zakonom o obveznom zdravstvenom osiguranju ("Narodne novine" br. 80/13., 137/13., 98/19., 33/23.) određeno da poslodavac najprije treba isplatiti radniku plaću za vrijeme privremene nesposobnosti za rad, a onda tražiti povrat isplaćene naknade od strane Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje. Tuženik je 17.11.2022. primio uplatu utuženog novčanog iznosa od strane Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje i do dana podnošenja ove tužbe tužitelju nije isplatio primljeni iznos, a na što se obvezao čl. 7. Ugovora o prijenosu poslovnog udjela od 05.10.2022. Tužitelj se poziva na odredbe čl. 415. Zakon o trgovačkim društvima.

2. Tuženik nije podnio odgovor na tužbu, međutim budući je sud smatrao da nisu ispunjene pretpostavke iz odredbe čl. 331.b. ZPP-a, sud nije donio presudu na temelju ogluhe budući da osnovanost tužbenog zahtjeva nije proizlazila iz činjenica navedenih u tužbi.

3. Sud je u tijeku postupka, a radi utvrđenja činjeničnog stanja, proveo dokaz uvidom u Ugovor o prijenosu poslovnog udjela (list 5-8 spisa), odluka (list 9-16 spisa), odluka (list 17-22 spisa), izjava o osnivanju društva (list 23-28 spisa) povijesni izvadak iz sudskog registra (list 29-36 spisa), zahtjev za povratom (list 37-39 spisa), izvod prometa po računu (list 40-41 spisa), detalji naloga za plaćanje (list 42 spisa).

4. Nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne Novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), ovaj sud je utvrdio kako je tužbeni zahtjev nije osnovan.

5. Predmet ovog spora je tužiteljev zahtjev za isplatu iznos od 1.130,08 € na temelju Ugovora o prijenosu poslovnog udjela od 5. listopada 2022. (dalje: Ugovor)

6. Uvidom u sporni Ugovor ovaj sud je utvrdio da je isti sklopljen između tužitelja MC i KC.

7. Predmetnim Ugovorom, tužitelj prenosi svoj poslovni udjel u društvu tuženika Global tech solution d.o.o., na osobu PC.

8. U članku 7. st. 2. navedenog Ugovora, na koji se poziva tužitelj, je ugovoreno da se stjecatelj obvezuje potpisom ugovora da će društvo Vedro-grad d.o.o. (tuženik) isplatiti prenositelju novčani iznos od 8.514,56 kn koji mu pripada nakon refundiranja od strane HZZO.

9. Nadalje, uvidom u povijesni izvadak iz sudskog registra ovaj sud je utvrdio da je PC od 5. listopada 2022. zastupa društvo tuženika samostalno i pojedinačno.

Stranica 2 od 4

10. Imajući u vidu činjenična utvrđenja, razvidno je da je Ugovor sklopljen između dvije fizičke osobe (MC i ĐC), te da tuženik (Global tech solution d.o.o.) nije ugovorna strana predmetnog Ugovora. Slijedom toga, predmetnu obvezu iz odredbe čl. 7. Ugovora, nije preuzeo tuženik, već se u konkretnom slučaju radi o situaciji iz odredbe čl. 341. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023 – dalje: ZOO) odnosno o ugovaranju na teret trećeg.

11. Sukladno navedenoj odredbi čl. 341. ZOO-a, obećanje učinjeno drugom da će treći nešto učiniti ili propustiti, trećega ne obvezuje, a obećavatelj odgovara za štetu koju bi drugi pretrpio zbog toga što treći ne pristaje obvezati se ili ispuniti određenu radnju.

12. Ovdje treba navesti da je predmetni Ugovor PC potpisao kao fizička osoba jer je upravo PC kao fizička osoba stekao poslovni udjel u društvu tuženika na temelju tog Ugovora te da PC nije potpisao predmetni Ugovor kao zastupnik po zakonu tuženika, jer je poslovni udjel stekao PC kao fizička osoba.

13. Pri tome se ukazuje da i sam tužitelj u tužbi u točki 1) tužbe navodi da se odredbom čl. 7. Ugovora PC obvezao tužitelju isplatiti novčani iznos od 1.130,08 €, odnosno i sam tužitelj ne navodi da se tuženik obvezao na navedeno, već da se PC obvezao na navedeno. Međutim, niti to nije točno. Naime, očito je da tužitelj ne pravi razliku između imatelja poslovnog udjela, zastupnika po zakonu društva i samog društva, budući da se navedenom odredbom PC obvezao da će društvo tuženika ispuniti predmetnu obvezu, odnosno kako je to ranije navedeno, PC je kao fizička osoba koja stječe poslovni udjel obećao radnju treće osobe odnosno društva u kojem je stekao poslovni udjel, a što nije mogao niti je bio ovlašten na to, jer je društvo poseban pravni entitet različit od osobe imatelja poslovnog udjela.

14. Slijedom navedenog, kako se u konkretnom slučaju radi o obećanju učinjenom drugom da će treća osoba nešto učiniti ili propustiti, takvo obećanje ne obvezuje treću osobu, odnosno ovdje tuženika.

15. Stoga je tužbeni zahtjev trebalo odbiti kao neosnovan, slijedom čega je odlučeno kao u izreci presude.

16. U odnosu na pozivanje tužitelja na odredbu čl. 415. Zakona o trgovačkim društvima („Narodne novine“ br. 111/1993, 34/1999, 121/1999, 52/2000, 118/2003, 107/2007, 146/2008, 137/2009, 111/2012, 125/2011, 68/2013, 110/2015, 40/2019, 34/2022, 114/2022 – dalje: ZTD), valja ukazati da navedena odredba nije uopće primjenjiva u konkretnom slučaju.

17. Sud je odbio prijedlog tužitelja za izvođenje dokaza saslušanjem tužitelja i vještačenjem po vještaku financijsko-knjigovodstvene struke, budući da je smatrao da je činjenično stanje dovoljno utvrđeno pa bi izvođenje navedenih dokaza bilo neekonomično i nesvrsishodno.

Stranica 3 od 4

18. Kako tuženik nije potraživao parnične troškove to mu isti nisu dosuđeni.

Zagreb, 20. ožujka 2025.

Sudac:

Josip Bilić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana primitka presude a podnosi se putem ovog suda putem e-komunikacije.

Presuda u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t.1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. st.1. ZPP-a). Žalba protiv presude odnosno rješenja ne odgađa ovrhu. (čl. 467.a. ZPP-a, odnosno čl. 97. ZID ZPP-a, NN 70/19)

DNA:

- tužitelju po pun. uz nalog za sudsku pristojbu na presudu u iznosu od 39,82 €

- tuženiku

- kal. 30 dana

Stranica 4 od 4