REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj P-4792/2024-50

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Eli Mišuri Stopfer, u pravnoj stvari tužitelja TV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koga zastupa punomoćnik Damir Galetović, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Galetović&Galetović u Zagrebu, protiv tuženika AV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] koga zastupa punomoćnik Zvonko Primorac, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Primorac i Kalanj j.t.d., radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 3. ožujka 2025. u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja odvjetnice ĐV, tuženika AV osobno i punomoćnika tuženika, dana 20. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se, kao neosnovan, tužbeni zahtjev koji glasi:

„Tuženik je dužan platiti tužitelju iznos od 15.297,33 Eur-a sa zateznim kamatama tekućim od 23.3.2016. do isplate uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena."

II. Nalaže se tužitelju TV naknaditi tuženiku AV troškove postupka u iznosu od 625,00 Eur sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 20. ožujka 2025. do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi i tijekom postupka tvrdi kako mu je na temelju presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl.br. Pž-8000/13 od 23. ožujka 2016. dosuđena naknada troškova postupka u iznosu od 115.257,75 kn, a koji mu je bio dužan naknaditi tuženik u tome postupku - stečajna masa iza Adria štedionica d.o.o. u stečaju. Navodi kako je 20. lipnja 2016. pozvao tuženika kao stečajnog upravitelja Adria štedionice d.o.o. u stečaju na plaćanje toga iznosa, no da ga je 12. rujna 2016. tuženik obavijestio kako stečajna masa nema novčanih sredstava. Tvrdi kako ga je na taj način tuženik AV u svojstvu stečajnog upravitelja Adria štedionica d.o.o. u stečaju oštetio protivno zakonskim odredbama i svojim nesavjesnim radom. Naime, tvrdi da je u smislu odredbe čl. 92. Stečajnog zakona tuženik AV bio dužan kao stečajni upravitelj osigurati novčana sredstva za isplatu tužitelja, budući da se potraživanja na ime parničnih troškova treba namiriti iz troškova stečajnog poslovanja.

2. Prvotno je tužba podnesena i protiv Republike Hrvatske, smatrajući da je za štetu odgovorno i stečajno vijeće iz predmetnog stečajnog postupka, dok na temelju odredbe čl. 105. Zakona o sudovima Republika Hrvatska odgovara za štetu koju u obnašanju svoje dužnosti sudac nanese fizičkoj ili pravnoj osobi. U tom dijelu postupak je pravomoćno okončan donošenjem presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-681/2023-2 od 17. srpnja 2024., kojom je potvrđena prvostupanjska presuda u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev podnesen protiv tužene Republike Hrvatske i u dijelu kojim je tužitelju naloženo Republici Hrvatskoj naknaditi troškove postupka.

3. Stoga je u ovoj fazi postupka ostalo za odlučiti o tužbenom zahtjevu podnesenom protiv tuženika AV, kojim tužitelj traži naknadu štete u iznosu 15.297,33 Eur- a sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 23. ožujka 2016. do isplate, uz zahtjev za naknadu troškova postupka.

4. Tuženik AV u odgovoru na tužbu i tijekom postupka u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev navodeći kako troškovi postupka koje je tužitelju bio dužan isplatiti Adria štedionica d.o.o. u stečaju potječu iz parnice koju je Adria štedionica d.o.o. pokrenula protiv tužitelja s obzirom da on kao bivši direktor te štedionice nije vraćao svoj zajam zbog čega je upravo Adria štedionica d.o.o. ostala bez iznosa od 1.000.000,00 kn te da je taj postupak pokrenut upravo zato što je stečajni upravitelj dužan brinuti se o ostvarivanju tražbina stečajnog dužnika. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

5. U ovome postupku sporno je postoji li odgovornost tuženika za štetu nastalu tužitelju koja se sastoji u nemogućnosti naplate troškova postupka, dosuđenih mu presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-8000/13 od 23.3.2016.

5.1. Ukidnom drugostupanjskom odlukom Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž- 681/2023-2 od 17. srpnja 2024. ovome sudu dana je uputa da je prvostupanjski sud, odlučujući o osnovanosti tužbenog zahtjeva pogrešno utvrđenje o odgovornosti temeljio na odredbi članka 25. Stečajnog zakona (“Narodne novine”, br. 44/96., 29/99., 129/00., 123/03., 82/06., 116/10., 25/12.i 133/12:dalje SZ/96) jer se tražbina tužitelja po osnovi naknade štete u odnosu na tuženika u bitnome temelji na odredbi članka 28. stavak 4. SZ/96 koji na jednak način kao i odredba članka 92. stavak 4. Stečajnog zakona (“Narodne novine”, br. 71/15., dalje SZ/15) uređuje to pravno pitanje te na odredbi članka 87.a SZ/03 koji na jednak način kao i sada važeći članak 157. SZ-a uređuje to pitanje. Odredbom članka 28. stavak 4. SZ/96 propisano da je stečajni upravitelj dužan naknaditi štetu vjerovniku stečajne mase koju je pretrpio zbog neispunjenja obveze stečajne mase preuzete njegovom pravnom radnjom, osim ako stečajni upravitelj u vrijeme preuzimanja obveze nije mogao predvidjeti da stečajna masa neće biti dostatna za njezino ispunjenje dok je odredbom članka 87.a SZ/03 propisano da je tijekom cijeloga postupka stečajni upravitelj dužan voditi računa o tome da se iz stečajne mase osiguraju sredstva potrebna za namirenje predvidivih obveza stečajne mase i da je tijekom isplate pojedinih obveza stečajne mase dužan izdvojiti sredstva potrebna za namirenje takvih obveza za koje se osnovano može pretpostaviti da bi ih trebalo namiriti u budućnosti. Iz sadržaja predmeta proizlazilo bi da je tužitelj vjerovnik stečajne mase, jer mu je pravomoćnom presudom dosuđena tražbina na ime troškova postupka u potraživanom iznosu, te da zbog nemogućnosti namirenja te tražbine trpi štetu u visini nenamirenih troškova postupka. Budući da sud prvog stupnja zbog pogrešnog pravnog pristupa nije utvrđivao ispunjenje pretpostavki za naknadu štete primjenom navedenih zakonskih odredbi ukinuta je pobijana presuda i predmet je vraćen na ponovno suđenje kao bi prvostupanjski sud u okviru dokaznih prijedloga stranaka te primjenom pravila o teretu dokazivanja utvrdio jesu li ispunjene ostale zakonske pretpostavke za naknadu štete iz članka 28. stavak 4. i članka 87. a SZ-a, (radi li se o neispunjenju obveze stečajne mase preuzete pravnom radnjom stečajnog upravitelja i je li stečajni upravitelj u vrijeme preuzimanja obveze mogao predvidjeti da stečajna masa neće biti dostatna za njezino ispunjenje) te kako bi sukladno tom utvrđenju donio novu zakonitu odluku u odnosu na tuženika.

6. Sud je tijekom postupka izveo dokaze uvidom u presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-8000/13 od 23.3.2016. (list 4-7 spisa), dopis tužitelja tuženiku od 20.6.2016. i odgovor od 12.9.2016. list 8-9 spisa), izvršen je uvid u spis Trgovačkog suda posl.br. P-6134/11 kao i spis toga suda posl.br. St-126/00 (u priklopu) te je saslušan tuženik AV (list 37 spisa).

7. Osim navedenoga stranke nisu imale drugih dokaznih prijedloga te su na ročištu održanom nakon ukidne drugostupanjske odluke obje stranke navele kako se radi o pravnom pitanju i nemaju drugih dokaznih prijedloga te traže zaključenje glavne rasprave i donošenje odluke na temelju stanja spisa, tako da su izvedeni svi dokazi predloženi po strankama.

8. Temeljem tako izvedenog dokaznog postupka, a cijeneći dokaze svaki za sebe i u njihovoj ukupnosti, sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - dalje u tekstu: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan.

9. Uvidom u presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl.br. Pž- 8000/13 od 23. ožujka 2016. utvrđeno je da je istom preinačena prvostupanjska presuda i suđeno na način da se odbija tužbeni zahtjev stečajne mase Adria štedionica d.o.o. u stečaju kojim je traženo da se naloži tuženiku TV da isplati toj stečajnoj masi iznos od 1.208.991,92 kn sa zateznim kamatama te je naloženo tužitelju Stečajnoj masi iza Adria štedionice d.o.o. naknaditi tuženiku TV troškove postupka u iznosu od 115.257,75 kn, u roku od 8 dana.

10. Izvršen je uvid i u spis Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-6134/11 te je utvrđeno da je revizija koju je tužitelj Stečajna masa Adria štedionica d.o.o. podnio protiv drugostupanjske odluke - presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl.br. Pž-8000/13 od 23. ožujka 2016., odbijena kao neosnovana.

11. Tužitelj navodi kako mu je protupravnim postupanjem tuženika AV u svojstvu stečajnog upravitelja nastala šteta u iznosu kojega potražuje tužbom u ovome postupku.

12. Iz iskaza tuženika AV saslušanog u ovome postupku, a koji iskaz je prihvaćen kao životan i logičan te u skladu s ispravama koje prileže spisu, proizlazi da je on bio stečajni upravitelj društva Adria štedionica d.o.o. u stečaju, dok je tužitelj bio direktor istog društva. Prije otvaranja stečajnog postupka tužitelj je - kao osiguranje tražbine po osnovi svog osobnog kredita - dao garanciju na trgovačko društvo Adria štedionica d.o.o. te položio novac u banci od koje je digao kredit. Kako kredit nije vraćao, banka je novce uzela od trgovačkog društva Adria štedionica d.o.o., zbog čega je to društvo i otišlo u stečaj. Zadatak njega kao stečajnog upravitelja u stečajnom postupku bio je prikupiti novce od dužnika i dodijeliti ga vjerovnicima. U trenutku kada je preuzeo dužnost stečajnog upravitelja na računu trgovačkog društva Adria štedionica d.o.o. nije bilo nikakvih sredstava. On je utužio sva potraživanja tog društva prema dužnicima, međutim nisu prikupljena nikakva sredstva te je stečajni postupak zaključen još 2005. Iza trgovačkog društva ostala je stečajna masa koje je on i dalje stečajni upravitelj. Navodi i kako je tužitelj dužnik, a ne vjerovnik stečajne mase. On je kao zakonski zastupnik trgovačkog društva Adria štedionica d.o.o. u stečaju podnio tužbu protiv ovdje tužitelja povodom koje se pred Trgovačkim sudom u Zagrebu vodio predmet P-6134/11. Navedenu tužbu je podnio jer je bio dužan prikupiti sva sredstva u stečajnu masu, a što znači utužiti sve dužnike. Taj parnični postupak pokrenuo je u trenutku kada više niti nije bilo sredstava na računu Štedionice.

13. Sud je izvršio uvid i u priklopljenu presliku spisa Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. St-126/00 te je utvrđeno da je u tome postupku otvoren 12. listopada 2000. stečajni postupak nad dužnikom Adria Štedionica d.o.o. te da je za stečajnog upravitelja imenovan AV. Iz pregleda imovine i obveza proizlazi da je na dan 31.8.2000. to društvo imalo imovinu u vrijednosti 17.404.000,00 kn, a obveze u iznosu od 10.085.000,00 kn. Nakon održanog ispitnog ročišta 26. lipnja 2001. doneseno je rješenje kojim su utvrđena u cijelosti priznata potraživanja vjerovnika prvog isplatnog reda u iznosu od 88.140,89 kn, drugog isplatnog reda u iznosu od 13.994,03 kn te trećeg isplatnog reda u iznosu od 17.702.606,21 kn, dok su utvrđena u cijelosti osporena potraživanja u iznosu od 16.146.007,27 kn. Dana 29. rujna 2005. održano je završno ročište vjerovnika na kojemu su jednoglasno izjavili da prihvaćaju izvješće stečajnog upravitelja o tijeku stečajnog postupka i završni račun tako da je rješenjem od 10. listopada 2005. zaključen stečajni postupak nad stečajnim dužnikom Adria štedionica d.o.o. u stečaju. Rješenjem od 27. studenoga 2006. upisano je brisanje subjekta upisa Adria Štedionica d.o.o. u stečaju, s time da je stečajni upravitelj AV nakon zaključenja ovlašten zastupati stečajnu masu u sudskim postupcima koji su u tijeku, pa tako i u postupku koji je pred Trgovačkim sudom u Zagrebu posl.br. P-6134/11 (ranije P-6777/01 i P-169/05). U taj spis dostavljena je od strane TV presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl.br. Pž-8000/13 od 23. ožujka 2016. kojim mu je dosuđena naknada troškova postupka od stečajne mase Adria štedionica d.o.o. u stečaju uz dopis od 20. lipnja 2016. kojim potražuje isplatu iz stečajne mase. Dopisom od 12. rujna 2016. stečajni upravitelj AV obavijestio je TV po punomoćniku da stečajna masa nema novca osim više potraživanja koja su u sudskim postupcima pa da za sada nije moguće isplatiti troškove.

13. Iz navedenoga utvrđeno je kako je u predmetnom stečajnom postupku koji je vođen nad društvom Adria štedionica d.o.o. nakon ispitnog ročišta utvrđeno postojanje u cijelosti priznatih tražbina (bez potraživanja ovdje tužitelja, koje tada još nije postojalo, s obzirom da je isto određeno tek presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske dana 23. ožujka 2016., a ispitno ročište održano je 26. lipnja 2001.), u iznosu od 17.702.606,21 kn, dok je utvrđena visina imovine društva Adria štedionica d.o.o. u stečaju iznosila 17.404.000,00 kn, u koji iznos su uračunata i potraživanja radi čije naplate su pokrenuti parnični postupci.

14. Odredbom članka 28. stavak 4. Stečajnog zakona Narodne novine 44/1996, 161/1998, 29/1999, 129/2000, 123/2003, 197/2003, 187/2004, 82/2006, 116/2010, 25/2012, 133/2012, 45/2013, dalje: SZ) propisano da je stečajni upravitelj dužan naknaditi štetu vjerovniku stečajne mase koju je pretrpio zbog neispunjenja obveze stečajne mase preuzete njegovom pravnom radnjom, osim ako stečajni upravitelj u vrijeme preuzimanja obveze nije mogao predvidjeti da stečajna masa neće biti dostatna za njezino ispunjenje dok je odredbom članka 87.a SZ/03 propisano da je tijekom cijeloga postupka stečajni upravitelj dužan voditi računa o tome da se iz stečajne mase osiguraju sredstva potrebna za namirenje predvidivih obveza stečajne mase i da je tijekom isplate pojedinih obveza stečajne mase dužan izdvojiti sredstva potrebna za namirenje takvih obveza za koje se osnovano može pretpostaviti da bi ih trebalo namiriti u budućnosti.

14.1. Odredbom st. 2. istoga članka propisano je kako će prije zaključenja stečajnoga postupka stečajni upravitelj, uz suglasnost stečajnoga suca, dio stečajne mase izdvojen u smislu odredbe stavka 1. ovoga članka položiti kod suda ili javnog bilježnika. Nakon zaključenja stečajnoga postupka o isplati iz položenog novca odlučuje stečajni sudac na temelju zahtjeva pojedinih vjerovnika stečajne mase vodeći računa o potrebi da se osiguraju odgovarajuća sredstva za isplatu onih vjerovnika koji za ostvarenje svojih tražbina još uvijek ne raspolažu ovršnom ispravom ili drugom valjanom pravnom osobom.

15. Tužitelj, u odnosu na navedeno, navodi kako je tuženik bio dužan rezervirati sredstva za slučaj neuspjeha Adria štedionice u sporu vođenim pred Trgovačkim sudom u Zagrebu posl.br. P-6134/11 (ranije P-6777/01 i P-169/05), a u kojemu je presudom Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-8000/13 od 23. ožujka 2016. naloženo Stečajnoj masi iza društva Adria štedionica d.o.o. naloženo TV (ovdje tužitelju) naknaditi troškove postupka u iznosu 15.297,33 Eur-a sa zateznim kamatama tekućim od 23. ožujka 2016. do isplate.

16. Tuženik, s druge strane, navodi kako tuženik nije odgovoran za nastalu štetu tužitelju te kako je tuženik za taj trošak saznao tek nakon pravomoćnosti presude iz 2016. i da stoga ne postoji osnovni uvjet za njegovu odgovornost u ovome postupku, a to je krivnja. Tužitelj je u tom trenutku 2016. postao vjerovnik stečajne mase, a stečaj je proveden 2005. Tužitelj bi tek 2016. ostvario pravo namirenja iz stečajne mase, a stečajne mase tada više nije bilo. Stoga smatra da nema nikakve odgovornosti tuženika. Također navodi da sve da je tužitelj bio vjerovnik i u vrijeme namirenja iz stečajne mase ne bi mogao biti namiren u potpunosti jer je osim njega bilo i drugih vjerovnika i to iz različitih isplatnih redova, tako da osporava i visinu zahtjeva.

17. Odredbom čl. 219. st. 1. ZPP-a propisano je kako je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika, dok je odredbom čl. 221.a ZPP-a propisano kako ako sud na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

18. U ovome postupku tužitelj dovoljnom smatra činjenicu da na računu Stečajne mase iza Adria štedionica d.o.o. nije bilo dovoljno sredstava za naplatu njegova potraživanja, no on je u ovome postupku bio dužan dokazati da je navedeno posljedica postupanja AV kao stečajnog upravitelja protivno odredbi čl. 87.a SZ/03; što nije učinio (čl. 221.a ZPP-a).

19. Naime, iz navedene odredbe jasno proizlazi kako je stečajni upravitelj tijekom cijeloga postupka stečajni upravitelj dužan voditi računa o tome da se iz stečajne mase osiguraju sredstva potrebna za namirenje predvidivih obveza stečajne mase i da je tijekom isplate pojedinih obveza stečajne mase dužan izdvojiti sredstva potrebna za namirenje takvih obveza za koje se osnovano može pretpostaviti da bi ih trebalo namiriti u budućnosti.

19.1. U ovome postupku utvrđeno je na temelju izvedenih dokaza (iskaza tuženika i uvidom u spis Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. St-126/00) kako u trenutku pokretanja parnice pred Trgovačkim sudom u Zagrebu poslovni broj P-6777/2001 (kasnije P-169/2005 i P-6134/2011) – dana 12. studenoga 2001. društvo Adria štedionica d.o.o. nije imalo sredstava koje bi tuženik mogao rezervirati, s obzirom da je nakon održanog ispitnog ročišta 26. lipnja 2001. doneseno rješenje kojim su utvrđena u cijelosti priznata potraživanja vjerovnika prvog isplatnog reda u iznosu od 88.140,89 kn, drugog isplatnog reda u iznosu od 13.994,03 kn te trećeg isplatnog reda u iznosu od 17.702.606,21 kn, a društvo imalo imovinu u vrijednosti 17.404.000,00 kn, u koju su uračunata i potraživanja Adria štedionice d.o.o. prema drugima, radi čije naplate su pokrenuti postupci.

20. Stoga tužitelj nije dokazao, a što je bio dužan u skladu s odredbom čl. 219. ZPP- a, da stečajni upravitelj - ovdje tuženik, nije osigurao sredstva potrebna za namirenje predvidivih obveza stečajne mase zbog svoga protupravnog postupanja. Naime, ne odgovara stečajni upravitelj u svakom slučaju kada u stečajnoj masi nema dovoljno sredstava za namirenje potraživanja vjerovnika; već samo onda kada u stečajnoj masi nema dovoljno sredstava za namirenje zbog njegove protupravne radnje, odnosno, njegova postupanja protivnog odredbi čl. 87.a SZ/03.

21. I odredbom članka 28. stavak 4. SZ/96 propisano da je stečajni upravitelj dužan naknaditi štetu vjerovniku stečajne mase koju je pretrpio zbog neispunjenja obveze stečajne mase preuzete njegovom pravnom radnjom, osim ako stečajni upravitelj u vrijeme preuzimanja obveze nije mogao predvidjeti da stečajna masa neće biti dostatna za njezino ispunjenje.

22. U ovome postupku tužitelj nije dokazao da je do neispunjenja obveze stečajne mase (na podmirenje troškova postupka tužitelju po ovršnoj ispravi iz 2016.) došlo zbog nepostupanja stečajnog upravitelja u skladu sa zakonskim obvezama, s obzirom da iz svih izvedenih dokaza proizlazi da je i prije pokretanja toga postupka društvo Adria štedionica d.o.o. bilo bez sredstava koje bi tuženik u svojstvu stečajnog upravitelja mogao osigurati za namirenje predvidivih obveza stečajne mase.

23. Stoga, primjenjujući pravila o teretu dokazivanja iz čl. 221.a. ZPP-a, utvrđeno je kako tužitelj nije dokazao da bi tuženik postupao protivno odredbama čl. 87.a SZ/03 pa da bi time bio odgovoran za štetu na temelju odredbe čl. 28. st. 4. SZ/96, koja je istovjetna i odredbi čl. 92. st. 4. Stečajnog zakona (Narodne novine, broj 71/15).

24. Iz navedenoga razloga, tužbeni zahtjev odbijen je kao neosnovan na način naveden u izreci ove presude.

25. Kako je tužitelj izgubio spor, to je na temelju odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a dužan naknaditi tuženiku troškove zastupanja na ročištu održanom 3.3.2025., koji su bili potrebni za vođenje parnice (čl. 155. ZPP-a) u visini od 250 bodova (Tbr. 9/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika - Narodne novine broj 138/23, dalje: Tarifa), što uvećano za vrijednost boda i porez na dodanu vrijednost, iznosi 625,00 Eur, sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od dosuđenja do isplate u skladu s odredbom čl. 151. st. 3. ZPP-a.

U Zagrebu, 20. ožujka 2025.

Sutkinja:

Ela Mišura Stopfer

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno - od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda županijskom sudu.

DNA:

1. Tužitelju po punomoćniku

2. Tuženiku po punomoćniku