REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-10231/2023-18

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu Goranu Goluži, po prijedlogu sudskog savjetnika Tonija Kapeline, u pravnoj stvari tužiteljice TRP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Boris Jukić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Telemach Hrvatska d.o.o., sa sjedištem u [adresa], OIB: 70133616033, kojeg zastupa punomoćnik Frano Gavranić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Špehar i Gavranić d.o.o. iz Zagreba, radi isplate, nakon glavne, usmene i javne rasprave, zaključene 3. veljače 2025., u prisutnosti tužiteljice osobno i zamjenice punomoćnika tuženika, 20. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice TRP koji glasi: "Nalaže se Tuženiku, TELEMACH HRVATSKA d.o.o., sa sjedištem u [adresa], OIB: 70133616033, isplatiti Tužiteljici, TRP, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 2.834,96 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 6.6.2023. do isplate, u roku od 15 dana."

II. Odbija se zahtjev tužiteljice TRP za naknadu troškova parničnog postupka, kao neosnovan.

III. Nalaže se tužiteljici TRP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknaditi tužitelju Telemach Hrvatska d.o.o., sa sjedištem u [adresa], OIB: 70133616033, parnični trošak u iznosu od 1.250,00 EUR sa zateznom kamatom koja teče od 20. ožujka 2025. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tuženika Telemach Hrvatska d.o.o. za naknadu troškova parničnog postupka preko dosuđenog iznosa, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi podnesenoj 9. studenoga 2023. u bitnome navodi da je bila korisnica „TotalTV“ usluge distribucije radijskog i televizijskog programa putem satelitskog prijemnika za prijam signala odašiljanih putem satelita, kao i da je tuženik svoju uslugu redovito pružao/isporučivao tužiteljici, koja je uredno ispunjavala svoje obveze sve do 3. ožujka 2023., a kada da je došlo do kvara/prestanka usluge. Navodi da je o tome telefonski obavijestila tuženikovu korisničku službu kojom prilikom je dobila informaciju da će kvar biti otklonjen u najkraćem roku te da će biti povratno kontaktirana u roku od 24 sata, ali da tuženik uslugu nikada nije uspostavio. Nadalje, navodi i da je 18 dana nakon navedenog telefonskog razgovora, odnosno 21. ožujka 2023., e-mailom još jednom obavijestila tuženika o nastaloj situaciji te podsjetila na telefonsku prijavu kvara od 3. ožujka 2023., kao i da od tada nije bilo reakcije po navedenoj prijavi od strane tužiteljice. Ističe da je tuženik na takvu prijavu odgovorio uputama za raskid odnosa, kao i da je 13. travnja 2023. potvrdio da nikada nije niti evidentirao postojanje kakvog kvara na njezinom prijamniku te da je zamolio tužiteljicu da opiše nastali kvar, što je ona još jednom napravila, ali da ni nakon toga nije bilo tuženikove reakcije. Tužiteljica navodi da je pretplatnički odnos htjela raskinuti s danom 5. lipnja 2023., a što da je potvrdila e-mailom od 13. lipnja 2023., ali da je tuženik uvjetovao odobravanje raskida plaćanjem navodnog dugovanja, i to za mjesece u kojima nije pružao uslugu. Ističe da je tuženik, umjesto da je otklonio kvar, 5. lipnja 2023. iskopčao tužiteljicu iz sustava te joj prestao pružati spornu uslugu. Dakle, tužiteljica navodi da joj je bila uskraćena usluga od strane tuženika od 3. ožujka 2023. do 5. lipnja 2023., kao i da je tuženik bio dužan otkloniti kvar do 8. ožujka 2023., a što nije učinio, pa da joj pripada pravo na naknadu od 240 kuna dnevno do dana raskida ugovora, odnosno 89 dana što predstavlja naknadu od 21.360,00 kuna (2.834,96 eura). Slijedom navedenog predlaže naložiti tuženiku isplatu iznosa od 2.834,96 EUR zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 6. lipnja 2023., kao i da joj tuženik naknadi trošak parničnog postupak uvećano za zatezne kamate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu u bitnome navodi da osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Ističe da je tužiteljica 2. rujna 2019. sklopila Pretplatnički ugovor s Total TV-om, koje je pripojeno tuženiku, a čime je tuženik postao univerzalni pravni sljednik pripojenog društva Total TV, te nadalje nastavlja pružati usluge korisnicima preuzimajući na sebe sva prava i obveze iz pretplatničkih ugovora sklopljenih temeljem Cjenika Total TV usluga. Ističe da je čl. 9. st. 1. Općih uvjeta poslovanja za uslugu Total TV određeno da je pretplatnik dužan uredno podmirivati iznose računa za pruženu Uslugu Total TV-a prema datumima dospijeća naznačenim na računu Total TV-a koje je tuženik uredno ispostavljao tužiteljici za svako obračunsko razdoblje, a tužiteljica uredno podmirivala sve do 3. mjeseca 2023.g., nakon čega je prestala podmirivati ispostavljene račune s dospjelim obvezama plaćanja, pa da je tužiteljici privremeno ograničena usluga. Tuženik navodi i da je iz e-komunikacije vidljivo je da se tužiteljica 21. ožujka 2023. obratila tuženiku i istaknula da se 3. ožujka 2023. obratila korisničkoj podršci u vezi prijave određenog kvara te da taj kvar nije otklonjen pa da radi toga želi otkazati Ugovor. Tuženik ističe da nema evidentiranu prijavu kvara od 3. ožujka 2023. na koju se poziva tužiteljica, a niti je bilo kakav kvar evidentiran u sustavu tuženika. Ističe da tužiteljica u svom e-mailu od 21. ožujka 2023. ne traži otklanjanje kvara, već traži raskid ugovora, pa da stoga tuženik nije imao nikakvu obvezu provjeriti postojanje kvara i otkloniti isti. Nadalje, tuženik ukazuje da tužiteljica, iako uredno upućena od strane tuženika, nije raskinula pretplatnički odnos sukladno uputi, već je, nakon što je u međuvremenu primila prvu opomenu od 24. ožujka 2023. zbog neplaćanja računa koji se odnosi na usluge iz 2/2023, e-mailom od 11. travnja 2023., zatražila da joj se poštom dostavi račun za koji joj je izdana opomena, te da tuženik ne izvrši privremeno ograničenje usluge (iskopčavanje) jer da je u tijeku postupak prigovora i zato što joj nije dostavljen račun. Tuženik ističe da stoga proizlazi kako kvara nije niti bilo, odnosno, da postojanje istog tužiteljica nije dokazala. Nadalje, tuženik ukazuje da čak da je kvar i postojao, da tužiteljica nije tražila da se isti otkloni pa da nije postojala niti obveza tuženika da taj kvar otkloni, a da onda ne postoji niti obveza plaćanja ugovorne kazne iz čl. 20. st. 6. Općih uvjeta. Isto tako, tuženik ističe i da ako bi se utvrdilo da je kvar postojao i da je tužiteljica tražila njegovo otklanjanje, da opet ne postoji obveza tuženika na plaćanje ugovorne kazne iz čl. 20. st. 6. Općih uvjeta, iz razloga što je tužiteljica u konačnici 13. lipnja 2023. raskinula ugovor. Slijedom svega navedenog, predlaže se sudu odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan i naložiti tužiteljici naknaditi tuženiku parnične troškove.

3. U provedenom dokaznom postupku sud je pročitao e-mailove (list 5-11 spisa), Opće uvjete poslovanja za uslugu total tv (list 12-26 spisa), opomene zbog neplaćanja (list 36-39 spisa) te su saslušani svjedok TR (list 51 spisa) i tužiteljica (list 51-53 spisa)

3.1. Druge dokaze sud nije izvodio budući da stranke nisu stavljale dokaznih prijedloga, a što su dužne temeljem čl. 7. st. 1. i čl. 219. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP). Isto tako, punomoćnici stranaka su na ročištu za glavnu raspravu održanom 30. kolovoza 2024. naveli da su svi dokazi provedeni, da odustaju od svih neprovedenih dokaza te da predlažu donošenje odluke na temelju stanja spisa.

4. Temeljem provedenog postupka, cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, sukladno članku 8. ZPP-a tužbeni zahtjev utvrđen je neosnovanim.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa 2.834,96 EUR s pripadajućim zateznim kamatama.

6. Među strankama nije sporna aktivna i pasivna legitimacija te činjenica postojanja ugovornog odnosa između stranaka.

7. Sporna je osnova i visina tužbenog zahtjeva.

8. U skladu s čl. 9. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 155/2023; dalje: ZOO) sudionik u obveznom odnosu dužan je ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje.

8.1. Nadalje, iz čl. 20. st. 6. Općih uvjeta poslovanja za uslugu Total TV (list 12-26 spisa), a u odnosu na koju stranke suglasno navode da se primjenjuje na njihov ugovorni odnos, proizlazi da je tuženik obvezan otkloniti kvar na terminalnoj opremi koja se nalazi u najmu pretplatnika u roku od pet dana od dana prijave kvara, a u roku od 3 dana od prijave obavijesti pretplatnika o vremenu i načinu otklona kvara. U odnosu na sve ostale kvarove, a koji nisu vezani uz terminalnu opremu, određeno je da će ih tuženik otkloniti u roku od 15 dana. Nadalje, u slučaju da tuženik ne otkloni kvar, određeno je da pretplatnik ima pravo na raskid ugovora bez plaćanja naknade zbog prijevremenog raskida ugovora ili pravo na obeštećenje u visini od 240 kuna po svakom naknadnom danu kašnjenja.

9. Čitanjem e-mailova (list 5-11 spisa) sud je utvrdio da je tužiteljica 21. ožujka 2023. obavijestila tuženika da joj od 3. ožujka 2023. ne pruža usluga satelitskog programa te da je putem korisničkog broja prijavila kvar, ali da je nitko nije uopće kontaktirao, pa da otkazuje ugovor i korištenje tuženikovih usluga. Tuženik je sljedeći dan odgovorio na predmetni e-mail te je u istome uputio tužiteljicu o načinu i postupku raskida ugovora. U daljnjim e-mailovima tužiteljica je 11. travnja 2023. zatražila od tuženika da otkloni predmetni kvar te ju je tuženik 12. travnja 2023. zatražio da pojasni o kojem je kvaru riječ. Tužiteljica je potom navela da joj ne radi resiver te je zatražila da se obustavi nalog za iskopčavanje, a u odnosu na koje navode je tuženik istaknuo da uvidom u sustav nije vidljiva prijavljena poteškoća. Zaključno, 13. lipnja 2023. tužiteljica je dostavila tuženiku obavijest o raskidu pretplatničkog ugovora i zahtjev za obeštećenje.

9.1. Naprijed spomenutu dokumentaciju sud prihvaća kao vjerodostojnu, a niti tuženik tijekom postupka nije osporavao vjerodostojnost iste.

10. Svjedok TR u svom je iskazu u bitnome naveo da satelitska televizija koju on i supruga, ovdje tužiteljica, posjeduju u dnevnom boravku, jednog dana nije radila, te da je njegova supruga izvršila telefonski poziv prema tuženiku kako bi prijavila kvar. Istaknuo je da ne zna sadržaj predmetnog razgovora tužiteljice s tuženikom, s obzirom da isti nije bio na razglasu, ali da mu je tužiteljica rekla da se javila muška osoba. Isto tako, svjedok je istaknuo i da je usluga satelitske televizije bila nedostupna tri mjeseca.

11. Tužiteljica je u svom iskazu u bitnome navela da je s tuženikom bila u pretplatničkom odnosu na temelju ugovora s Total TV te da joj je u okviru navedenog pružana usluga satelitske televizije, i to putem tri recivera od kojih je jedan bio sastavni dio pretplate, dok su dva bila u najmu. Istaknula je da je Ugovorom o pružanju usluge bilo definirano da se sva komunikacija odvija putem pošte, osim kvarova koje da je imala pravo prijavljivati telefonom. Nadalje, navela je da je 2. ožujka 2023. došla kući te da ju je suprug obavijestio da ne radi reciver, pa da je stoga oko 18 sati nazvala broj telefona Total TV-a za prijavu kvara: 01/8880000, kako bi prijavila predmeti kvar. Istaknula je da ju je nakon uspostave poziva, automatska govornica obavijestila da je Total TV preuzet od strane Telemach Hrvatska, kao i da se predmeti razgovor snima. Navodi da joj se nakon toga javila muška osoba koja je rekla da se zove T, a koja ju je uputila da ugasi, upali te iskopča iz struje reciver, ali kako ni nakon toga reciver nije radio, T ju je obavijestio da je prijavio kvar i da je o istome obavijestio tehničku službu te da će joj se povratno javiti tehnička služba, radi dolaska u stan i otklanjanja kvara. Tužiteljica je istaknula i da je platila sve dugove u odnosu na pretplatu do raskida ugovora, ali da nije platila trošak najma recivera jer da isti nije mogla koristiti. Isto tako, tužiteljica je navela i da su joj u poslovnici tuženika rekli da je kaos od preuzimanja Total TV-a od strane Telemacha, kao i da još nisu obnovili ugovore s tehničkom službom, pa da ju mole za dodatno strpljenje, kao i da joj je djelatnica tuženika rekla da je u sustavu tuženika evidentirano da je prijavila kvar.

12. U odnosu na navode tužiteljice da je 2. ožujka 2023. prijavila tuženiku kvar na uređaju, ovaj sud prvenstveno ovime ukazuje da je na tužiteljici bio teret dokazivanja navedene činjenice. Naime, teret dokazivanja snosi stranka za koju je utvrđenje o postojanju neke činjenične pretpostavke, prema normama primjenom kojih treba donijeti odluku, povoljno u smislu da o tom postojanju ovisi njezin uspjeh u parnici, slijedom čega ta stranka snosi rizik neuspjeha da se određena pravno relevantna činjenična pretpostavka ne utvrdi na zahtijevanoj razini utvrđenosti (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev-4176/2019-2 od 10. listopada 2023.).

13. Međutim, tužiteljica nije niti predložila, a niti dostavila dokaze kojima bi dokazala svoje navode da je 2. ožujka 2023. prijavila tuženika kvar na uređaju. Naime, tužiteljica je kao dokaze predložila samo svoj iskaz te iskaz svojeg supruga, odnosno osoba koje su osobno zainteresirane strane u ovom postupku. Isto tako, ovaj sud ukazuje i da iz priloženih e-mailova ne proizlazi da je tužiteljica zbog predmetnog kvara zatražila popravak uređaja, već proizlazi da je zatražila raskid ugovornog odnosa s tuženikom.

14. Dakle, utvrđen je neosnovanim navod tužiteljice da je zatražila popravak uređaja te da je tuženik propustio ispuniti svoju obvezu popravka uređaja za primanje satelitskog signala. Isto tako, stoga je utvrđen i osnovanim navod tuženika da ne može postupiti po nalogu suda za dostavom telefonskih razgovora s tuženicom.

15. Međutim, sve i da je tužiteljica dokazala da je prijavila tuženiku predmetni kvar, ovaj sud ukazuje da je tužiteljica izabrala pravo na raskid pretplatničkog ugovora bez plaćanja naknade zbog prijevremenog raskida ugovora. Dakle, između dvije ponuđene opcije propisane čl. 20. st. 6. Općih uvjeta poslovanja za uslugu Total TV- a, tužiteljica je odabrala raskid ugovora, a ne pravo na obeštećenje u visini od 240 kuna po svakom naknadnom danu kašnjenja. Naime, iz čl. 20. st. 6. Općih uvjeta poslovanja za uslugu Total TV-a jasno proizlazi da se radi o alternativnom ovlaštenju na raskid ugovora ili na obeštećenje, a ne kumulativnom pravu. Stoga tužiteljica svakako nema pravo na navedeno obeštećenje propisano navedenim člankom Općih uvjeta.

16. Slijedom svega navedenog sud je utvrdio predmetni tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti neosnovanim čime je odlučeno kao u izreci ove presude.

17. Odluka o troškovima parničnog postupka donesena je na temelju čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, odredbama važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23; dalje: Tarifa) te troškovniku tuženika.

17.1. Tuženiku je priznat trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku, i to za sastav odgovora na tužbu od 8. siječnja 2024. u visini od 100 boda (Tbr. 8. st. 1. Tarife) te za zastupanje na ročištima održanima 5. ožujka 2024., 15. travnja 2024., 30. kolovoza 2024. i 3. veljače 2025. u visini od 100 boda za svako (Tbr. 9. st. 1. Tarife), odnosno ukupno 500 bodova što pomnoženo s vrijednošću boda od 2,00 EUR (Tbr. 54. u vezi s Tbr. 52/3 Tarife) te uvećano za 25% na ime PDV-a (Tbr. 46. Tarife) iznosi 1.250,00 EUR.

17.2. Tuženiku nije priznat trošak pristupa na ročište za objavu presude, s obzirom da isti nije bio potreban za vođenje ovog postupka.

17.3. Zatezna kamata dosuđena je od presuđenja do isplate na temelju čl. 151. st. 3. ZPP-a.

17.4. Zahtjev tužiteljice za naknadom troškova parničnog postupka odbijen je na temelju čl. 154. st. 1. ZPP-a.

18. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 20. ožujka 2025.

Sudac:

Goran Goluža

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude je dopuštena žalba. Žalba se podnosi ovom sudu u roku od petnaest dana od dana dostave presude, a o njoj odlučuje županijski sud.

Dna:

- tužiteljici po pun., uz rješenje o naplati sudske pristojbe na presudu u iznosu od 74,80 EUR

- tuženiku po pun.