REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Povrv-4256/2020-38

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji tog suda Boški Pavičić, na prijedlog više sudske savjetnice Kristine Štruglin, u pravnoj stvari tužitelja Zagrebački holding d.o.o., podružnica Čistoća, Zagreb, Radnička cesta 82, OIB:85584865987, zastupani po punomoćnici Dori Hanžeković Žuža, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Hanžeković & Partneri d.o.o. iz Zagreba, protiv tuženika UŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, nakon provedene javne i glavne rasprave zaključene 7. veljače 2025. u prisutnosti zamjenice punomoćnice tužitelja EŠ, odvjetničke vježbenice i u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, 20. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Lade Škaričić - Sinčić iz Zagreba, poslovni broj Ovrv-15013/2015 od 22. srpnja 2015. u dijelu kojim se tuženiku UŠ nalaže tužitelju Zagrebački holding d.o.o., podružnica Čistoća u roku od 8 dana isplatiti iznos od 47,27 EUR zajedno sa zateznim kamatama, a koje teku kako slijedi:

- na iznos od 7,88 EUR od 16. srpnja 2014.,

- na iznos od 7,88 EUR od 16. kolovoza 2014.,

- na iznos od 7,88 EUR od 16. rujna 2014.,

- na iznos od 7,88 EUR od 16. listopada 2014.,

- na iznos od 7,88 EUR od 16. studenog 2014. i

- na iznos od 7,88 EUR od 16. prosinca 2014. pa do isplate te se tužbeni zahtjev odbija u cijelosti kao neosnovan.

r i j e š i o  j e

I. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Lade Škaričić - Sinčić iz Zagreba, poslovni broj Ovrv-15013/2015 od 22. srpnja 2015. u dijelu kojim se tuženiku UŠ nalaže tužitelju Zagrebački holding d.o.o., podružnica Čistoća u roku od 8 dana isplatiti iznos od 39,78 EUR zajedno sa zateznim kamatama, a koje teku kako slijedi:

- na iznos od 7,88 EUR od 16. veljače 2014.,

- na iznos od 0,38 EUR od 16. veljače 2014.,

- na iznos od 7,88 EUR od 16. ožujka 2014.,

- na iznos od 7,88 EUR od 16. travnja 2014.,

- na iznos od 7,88 EUR od 16. svibnja 2014. i

- na iznos od 7,88 EUR od 16. lipnja 2014. pa do isplate te se utvrđuje da je tužba u tom dijelu povučena.

II. Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelj podnio je kod javnog bilježnika Lade Škaričić - Sinčić iz Zagreba 19.6. 2015. ovršni prijedlog kojim traži donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, radi naplate iznosa od 87,10 EUR sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, nastalim troškovima ovršnog postupka u iznosu od 300,00 kuna kao i predvidivih troškova u iznosu 888,75 kuna sve sa zateznim kamatama od dana donošenja rješenja o ovrsi do isplate.

2. Temeljem navedenog ovršnog prijedloga javni bilježnik Lada Škaričić - Sinčić je donio rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-15013/2015. od 22.7.2015.

3. Protiv tog rješenja o ovrsi tuženik je pravodobno podnio prigovor pa je Općinski građanski sud u Zagrebu rješenjem poslovni broj Povrv-4256/2020-8 od 15.1. 2024. stavio rješenje o ovrsi izvan snage u djelu u kojem je određena ovrha dok je u odnosu na dio u kojem je naloženo plaćanje nastavljen parnični postupak kao u povodu prigovora protiv platnog naloga pred ovim sudom kao mjesno nadležnim.

4. Tuženik u svom prigovoru u bitnome navodi kako su mjesečne obveze obračunate prema površini prostora dok mjerilo za obračun naknade za uslugu sakupljanja, odvoza i zbrinjavanja komunalnog otpada može biti samo volumen ili masa ili broj članova porodičnog domaćinstva koji ga stvaraju, a ne površina stambenog prostora kako to tužitelj obračunava što smatra da je nezakonito. Ističe prigovor zastare potraživanja za razdoblje od siječnja do svibnja 2014. te prigovor osnove i visine potraživanja kao i prigovor pasivne legitimacije obzirom nije vlasnik predmetnog prostora. Predlaže ukinuti u cijelosti predmetno rješenje o ovrsi.

5. U daljnjem tijeku postupka tužitelj povlačio dio predmetnog potraživanja za istaknuto razdoblje zastare potraživanja (siječanj 2014. do svibnja 2014.) zajedno sa zateznom kamatom na svaki pojedinačni iznos. Nadalje navodi da osnova tužbenog zahtjeva proizlazi iz članka 30. stavka 5. Zakona o održivom gospodarenju otpadom u kojem stoji da je obveznik plaćanja vlasnik nekretnine, odnosno vlasnik posebnog dijela nekretnine i korisnik nekretnine. Ističe da je člankom 2. Pravilnika o načinu pružanja i plaćanja usluga skupljanja, odvoza i odlaganja komunalnog otpada ("Službeni glasnik Grada Zagreba" broj 7/2008. i 11/2009.; dalje Pravilnik) određeno da se cijena pružene usluge za skupljanje, odvoz i odlaganje komunalnog otpada obračunava prema kriteriju količine i svojstva otpada, a da se za komunalni otpad iz domaćinstva mogu primijeniti i drugi obračunski kriteriji kao što je zadužena površina (m2) prostora korisnika usluge, a da je člankom 187.stavkom 5. ZOGO određeno da se cjenici komunalne usluge doneseni na temelju ZOGO primjenjuju do primjene cjenika iz članka 33. stavka 5. istog zakona pa da je jasno da je zakonodavac dao jasan prijelazni rok za donošenje novog cjenika. Predlaže održati u dijelu platni nalog na snazi, za razdoblje od lipnja 2014. do studenog 2014. zajedno sa troškovima ovršnog i parničnog postupka.

6. U tijeku dokaznog postupka sud je izvršio uvid u Izvod iz poslovnih knjiga (list 3), Opće uvjete poslovanja (list 105-114), Odluku o javnoj usluzi prikupljanja miješanog komunalnog otpada, biorazgradivog komunalnog otpada i odvojenog prikupljanja otpadnog papira, metala, plastike i tekstila te krupnog (glomaznog) komunalnog otpada u Gradu Zagrebu, Odluku (list 121), dopunu cjenika (list 122), Odluku o popustima prema korisnicima usluga prijevoza i zbrinjavanja miješanog komunalnog otpada iz kategorije fizičkih osoba (list 123), cjenik usluga (list 125), Matične evidencije - Opći podaci o objektu ( list 126), Matične evidencije – podaci o naknadama (list 128), Matične evidncije-Bilješke (list 130), preslika utuženih računa (list 132-157).

7. Cijeneći rezultate provedenog postupka, kako cjelokupnog tako i svakog pojedinačno, a na osnovi članka 8. Zakona o parničnom postupku („ Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 23/13., 43/13. i 89/14.; u daljnjem tekstu ZPP), ovaj sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

8. Među strankama je sporna pasivna legitimacija, osnova i visina te zastara potraživanja.

9. Predmet spora je zahtjev za isplatu tražbine s osnove cijene usluge skupljanja, odvoza i odlaganja komunalnog otpada iz objekta u Zagrebu, Stubička 82, za razdoblje od siječnja 2014. godine do studenog 2014. u ukupnom iznosu od 59,40 kuna.

10. Člankom 193. st. 2. ZPP-a odlučeno je kao u točki I. izreke rješenja obzirom je tužitelj povukao tužbeni zahtjev za utuženo razdoblje od siječnja 2014. do svibnja 2014. u ukupnom iznosu od 39,83 EUR zajedno sa zateznim kamatama na svaki pojedinačni iznos, a tuženik se povlačenju nije protivio.

11. Člankom 33. stavkom 2. Zakona o održivom gospodarenju otpadom ("Narodne novine" broj 94/13.; dalje ZOGO) određeno je da je davatelj usluge dužan korisniku usluge obračunavati cijenu javne usluge iz članka 30. stavka 1. ovoga Zakona razmjerno količini predanog otpada u obračunskom razdoblju, pri čemu je kriterij količine otpada u obračunskom razdoblju masa predanog otpada ili volumen spremnika otpada i broj pražnjenja spremnika sukladno odluci iz članka 30. stavka 7. ovoga Zakona.

12. Člankom 17. stavkom 1. Zakona o otpadu („Narodne novine“ broj 178/04., 111/06., 60/08. i 87/09.; dalje: ZO) propisano je da se troškovi gospodarenja otpadom obračunavaju prema kriteriju količine i svojstvu otpada uz primjenu načela onečišćivač plaća, s time da je stavkom 2. istog članka propisano kako se, iznimno od stavka 1. ovoga članka, za komunalni otpad iz kućanstva mogu primijeniti i drugi obračunski kriteriji u skladu s propisom kojim se uređuje komunalno gospodarstvo. Međutim, tužitelj je mogao primjenjivati kriterij naplate prema zaduženoj površini objekta koji je predviđen člankom 2. Pravilnika samo do 5. lipnja 2008. odnosno do stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o otpadu ( "Narodne novine" 60/08.) kojim je izmijenjen članak 17. stavak 2. ZO na način da je propisano kako Grad Zagreb, grad i općina za komunalni otpad kao kriterij količine iz članka 17. stavka 1. ZO mogu primijeniti jedinicu mase ili volumen otpada ili broj članova kućanstva.

13. Uvidom u presliku utuženih računa i matičnu evidenciju utvrđeno je kako je tužitelj uslugu odvoza komunalnog otpada obračunavao temeljem površine za obračun naknade i to 54,00 m2 pomnoženo sa cijenom od 0,88 kuna što iznosi 47,52 kune uvećano za PDV od 25% u iznosu od 11,88 kuna, sveukupno 59,40 kuna.

14. Uvidom u izvod iz poslovnih knjiga i račune utvrđeno je da se potraživanje tužitelja odnosi na račune iz 2014., dakle kriterij naplate prema zaduženoj površini objekta se više nije mogao primjenjivati.

15. Slijedom navedenog, sud je utvrdio da je tužitelj svoju uslugu odvoza komunalnog otpada pogrešno obračunavao prema kriteriju površine stambenog prostora čime je postupio protivno zakonskom propisu, odnosno odredbi članka 17. ZO koji po svojoj pravnoj snazi ima jaču pravnu snagu od Pravilnika.

16. Budući da tužitelj nije smio kao obračunski kriterij za svoju naknadu primijeniti površinu, a nije tijekom postupka dokazao da obračun vrši prema jedinici mase, volumenu otpada ili prema broju članova kućanstva, što su zakonski kriteriji za obračun nije dokazao visinu svog potraživanja pa je sud temeljem članka 451. stavka 3. ZPP-a u dijelu ukinuo platni nalog u dijelu za iznos od 47,27 EUR te odlučio kao u izreci presude (takvo stajalište potvrđeno je i u identičnoj presudi Županijskog suda u Osijeku Gž-525/2017 od 12. 7. 2017. te presudama Županijskog suda u Zagrebu, Gž-6534/15 od 12. siječnja 2016., Županijskog suda u Rijeci Gž-3089/2015 od 13. 11.2015. Županijskog suda u Varaždinu Gž-162/15-2 od 11. 2. 2016. Županijskog suda u Osijeku Gž-1005/2016 od 22. 12. 2016.).

17. Nadalje, sud se, vođen načelom ekonomičnosti postupka, u skladu sa člankom 10. ZPP nije upuštao u daljnju ocjenu tuženikovih navoda, jer ne bi doveli do promjene odluke u ovoj pravnoj stvari.

18. S obzirom da je platni nalog samo onaj dio rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave kojim se prihvaća zahtjev tužitelja da se tuženiku naloži plaćanje dospjele tražbine, a ne i odluka o troškovima ovršnog postupka, to je sud o troškovima postupka i to onog dijela koji se tiče izdavanja platnog naloga u sklopu rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, kao i onog nastalog u parnici, odlučivao ovom presudom kojom se postupak završava (prema Zaključku br. 3. sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske sa predsjednicima građanskih odjela županjskih sudova održanom 2. lipnja 2017.).

19. Budući su stranke približno u jednakim dijelovima uspjele u sporu, sud je temeljem članka 154. stavka 4. ZPP-a odlučio kao pod točkom II. izreke ovog rješenja .

U Zagrebu 20. ožujka 2025.

Sutkinja:

Boška Pavičić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna strana može podnijeti u roku 15 dana od dana dostave presude žalbu županijskom sudu. Žalba se ulaže putem ovoga suda u četiri primjerka za sud i protivnu stranu. Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP- a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

Žalba protiv ove presude ne odgađa ovrhu (čl. 467.a ZPP-a).

DNA:

1. Tužitelju po punomoćniku uz rješenje o pristojbi na presudu

2. Tuženiku

Nacrt odluke izradila viša sudska savjetnica: Kristina Štruglin