REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U ZAGREBU
Avenija Dubrovnik 6, Zagreb
Poslovni broj: Us I-3070/2024-6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Anti Drezgi te Božici Bilen, zapisničarki, u upravnom sporu tužiteljice IK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenica Natalija Đuran Tršinski, odvjetnica u Zaboku, Matije Gupca 49, protiv tuženika Krapinsko-zagorske županije, Upravnog odjela za financije i proračun, Krapina, Magistratska 1, OIB: 20042466298, radi sufinanciranja katastarske izmjere i obnove zemljišnih knjiga, 20. ožujka 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Poništava se rješenje Krapinsko-zagorske županije, Upravnog odjela za financije i proračun, KLASA: UP/II-410-08/23-01/146, URBROJ: 2140-07/3-24-2 od 28. svibnja 2024.
II. Poništava se privremeno rješenje Općine Bedekovčina, Jedinstvenog upravnog odjela, KLASA: UP/I-931-01/22-01/2231, URBROJ: 2140-8-4-1-23-1 od 17. kolovoza 2023.
III. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana od dana dostave pravomoćne presude naknaditi tužiteljici trošak upravnog spora u iznosu od 61,50 eura (slovima: šezdeset jedan euro i pedeset centa) sa zateznim kamatama koje je tuženik dužan isplatiti ako ne podmiri trošak upravnog spora u ostavljenom roku, po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope, koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, a koje teku od dana donošenja ove presude do isplate.
Obrazloženje
1. Osporavanim rješenjem tuženika, KLASA: UP/II-410-08/23-01/146, URBROJ: 2140-07/3-24-2 od 28. svibnja 2024., odbijena je tužiteljičina žalba izjavljena protiv rješenja Općine Bedekovčina, Jedinstvenog upravnog odjela, KLASA: UP/I-931-01/22-01/2231, URBROJ: 2140-8-4-1-23-1 od 17. kolovoza 2023., kojim je u točki 1. izreke rješenja tužiteljici utvrđena obveza sudjelovanja u sufinanciranju katastarske izmjere i obnove zemljišnih knjiga za katastarsku općinu [katastarska općina], za nekretnine upisane u posjedovni list broj 2231 k. o. [katastarska općina], ukupne površine 15269 m2, u iznosu od 729,56 eura/5.496,84 kuna. Točkom 2. izreke navedenog rješenja utvrđeno je da je tužiteljica obvezna platiti iznos iz točke 1. izreke u šest jednakih obroka, od čega prvi dospijeva na naplatu u roku od 30 dana od dana izvršnosti tog rješenja, a svaki sljedeći tri mjeseca od dana dospijeća prethodnog iznosa. U točci 3. izreke navode se podaci potrebni za uplatu utvrđenog iznosa u proračun, zatim se upućuje nositelj prava da iznos utvrđen izrekom istog rješenja može platiti i jednokratno, te se konstatira da je isti iznos namjenski prihod proračuna općine [adresa]. U točci 4. izreke određeno je da će se po završetku postupka upisa u katastarski operat i zemljišne knjige nositelju prava izdati konačno rješenje o visini iznosa sudjelovanja u sufinanciranju.
2. Tužiteljica u tužbi u bitnom navodi da je cilj upravnog postupka utvrđivanje materijalne istine uz zaštitu prava stranaka i javnih interesa. Smatra da prvostupanjsko tijelo nije poštovalo načela upravnog postupka te je donijelo nezakonito rješenje. Smatra da su Odluke na kojima se temelji rješenje objavljene suprotno Statutu Općine [adresa], što ih čini ništetnima. Ističe da površine nekretnina i visina obveze nisu ispravno utvrđene, a rješenja su nedovoljno obrazložena i bez pravne osnove. Smatra da obveza sufinanciranja katastarske izmjere građanima nije zakonito utvrđena jer su sredstva osigurana iz EU fondova. Tužiteljica traži poništenje rješenja, naknadu troškova postupka i kamate.
3. Tuženik je u odgovoru na tužbu osporio tužbu i tužbeni zahtjev te je u cijelosti ostao kod navoda danih u obrazloženju osporavanog rješenja.
4. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja Sud je pregledao sudski spis i spis tuženika. Sud je presudom riješio spor bez rasprave primjenom odredbe članka 98. točke 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 36/24., dalje ZUS), nakon što je utvrdio da tuženik u odgovoru na tužbu nije tražio održavanje rasprave niti je predložio izvođenje dokaza, dok iz stanja spisa proizlazi da je osporavano rješenje nezakonito.
5. Tužbeni zahtjev je osnovan.
6.1. Odredbom članka 8. stavka 13. Zakona o državnoj izmjeri i katastru nekretnina (Narodne novine, broj 112/18. i 39/22., dalje Zakon) propisano je da jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave mogu odlukom predstavničkog tijela u financiranje poslova katastra nekretnina uključiti pravne i fizičke osobe koje su nositelji prava na nekretninama na području obavljanja tih poslova.
6.2. Odredbom članka 8. stavka 16. Zakona propisano je da će se Odlukom iz stavka 13. ovoga članka odredit visina sredstava koju trebaju osigurati nositelji prava za pojedinu nekretninu.
6.3. Odredbom članka 8. stavka 17. Zakona propisano je da ukupan iznos sredstava iz stavka 16. ovoga članka ne može biti veći od iznosa koji osigurava pojedina jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave za potrebe obavljanja poslova iz Programa iz stavka 2. ovoga članka.
7.1. Općinsko vijeće Općine Bedekovčina je na temelju članka 8. stavka 13. Zakona donijelo Odluku o visini iznosa sredstava koja nositelji prava na nekretninama osiguravaju za katastarsku izmjeru i obnovu zemljišnih knjiga za katastarsku Općinu [katastarska općina] (Službenik glasnik Krapinsko-zagorske županije, broj 32/22., 36/22. i 51/22., dalje Odluka).
7.2. Prema članku 3. Odluke, visina sredstava kojima nositelji prava na nekretninama sudjeluju u sufinanciranju provedbe katastarske izmjere iz članka 1. odluke, određuje se u odnosu na površinu nekretnina u posjedovnom listu, a iznosi 0,36 kn/m2.
8. Iz obrazloženja prvostupanjskog i drugostupanjskog rješenja proizlazi da je Odluka pravni temelj obveze te da je tužiteljica, kao nositelj prava na nekretnini, obveznik plaćanja obveze u iznosu od 729,56 eura (5.496,84 kn). Tuženik je naveo da je prvostupanjsko rješenje u skladu s odredbama Odluke te da on nije ovlašten ocjenjivati zakonitost općeg akta jedinice lokalne samouprave.
9. Tijekom upravnog spora Sud je pozvao Općinu Bedekovčina očitovati se o tome je li Odluka donesena u skladu s odredbom članka 8. stavka 17. Zakona, odnosno je li ukupan iznos sredstava iz članka 8. stavka 16. Zakona manji od iznosa koji osigurava jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave za potrebe obavljanja poslova iz Programa iz članka 8. stavka 2. Zakona.
10. Općina Bedekovčina dostavila je očitovanje KLASA: UP/I-931-01/22- 01/2231, URBROJ: 2140-8-01/1-14 od 6. ožujka 2025. u kojem je navela da Općina Bedekovčina nije prekoračila ograničenje propisano člankom 8. stavkom 16. Zakona.
11. Ovaj Sud je na temelju isprava koje prileže spisu utvrdio da članak 3. Odluke nije u suglasnosti sa odredbom članka 8. stavka 17. Zakona, kojeg je, prema stavu ovog Suda, potrebno tumačiti na način da ukupan iznos sredstava kojeg trebaju osigurati nositelji prava za pojedinu nekretninu ne može biti veći od iznosa kojeg je dužna osigurati pojedina jedinica (u ovom slučaju Općina [adresa]) za potrebe obavljanja poslova izmjere (katastarske općine [katastarska općina]). Naime, Sud smatra kako iz citirane odredbe članka 8. stavka 17. Zakona jasno proizlazi da je i sama općina dužna osigurati određen iznos svojih proračunskih sredstava u tu svrhu.
12. Dakle, prema stajalištu ovog Suda, Općina Bedekovčina dužna je iz svojih proračunskih sredstava osigurati najmanje 50 % od ukupnog iznosa potrebnih sredstava, dok su nositelji prava na nekretninama dužni osigurati najviše 50% ukupnog iznosa potrebnih sredstava.
13. Iz članka 3. Ugovora o javnoj nabavi usluga, Katastarska izmjera i izrada elaborata katastarske izmjere za područje više katastarskih općina, Grupa 9, sklopljenog u lipnju 2022. između Državne geodetske uprave (dalje u tekstu: DGU) i Općine Bedekovčina s jedne strane kao naručitelja, i Zajednice ponuditelja Geoprojekt d.o.o., Geo grupe d.o.o. i GEO-GAUSS d.o.o. s druge strane kao izvršitelja (dalje u tekstu: Ugovor), razvidno je da ukupna vrijednost usluge izrade katastra nekretnina za k. o. [katastarska općina] iznosi 12.561.164,00 kn bez PDV-a, odnosno 15.701.454,97 kn s PDV-om. Odredbom članka 4. Ugovora ugovoreno je da će potrebna sredstva osigurati: DGU 40%, odnosno 5.024.465,60 kn bez PDV-a, odnosno 6.280.570,00 kn s PDV i Općina Bedekovčina 60% odnosno 7.536.698,40 kn bez PDV-a, odnosno 9.420.872,98 kn s PDV.
14. Dakle, prema odredbi članka 8. stavka 17. Zakona, Općina Bedekovčina dužna je za izmjeru katastarske općine [katastarska općina] osigurati ukupan iznos od 9.420.872,98 kn s PDV (1.250.364,71 eura), i to na način da sama općina snosi najmanje 50% iznosa, odnosno najmanje 4.710.436,49 kn s PDV-om (625.182,35 eura), dok samo preostali dio sredstava (u najviše istom iznosu) smije pribaviti od nositelja prava.
15. Iz očitovanja Općinskog načelnika Općine Bedekovčina od 6. ožujka 2025. proizlazi da ukupna površina katastarske općine [katastarska općina] iznosi 26.169.091,62 m[2] i da prema dosad izdanim rješenjima ukupno zaduženje nositelja prava iznosi 833.741,37 eura.
16. Iz navedenog jasno proizlazi da iznos za koji su zaduženi nositelji prava (833.741,37 eura) premašuje 50 % iznosa (za koji se može teretiti nositelje prava) za čak 208.559,02 eura, odnosno da se iznosom od 0,36 kn/m[2] (0,0478 eura/m ), koji je određen spornom Odlukom, znatno premašuje iznos koji prema odredbama Zakona smiju snositi nositelji prava na nekretninama.
17. Nadalje, ako se ukupna površina katastarske općine [katastarska općina] (26.169.091,62 m[2] ) pomnoži s 0,36 kn (odnosno 0,0478 eura), dobije se iznos od 9.420.872,98 kn (odnosno 1.250.882,57 eura), koji u kunama predstavlja točno ukupan iznos s PDV-om koji je (ukupno) dužna osigurati Općina Bedekovčina za katastarsku izmjeru katastarske općine [katastarska općina] (dok u eurima čak premašuje iznos za oko 500 eura), iz čega proizlazi da je Općina Bedekovčina svojom Odlukom faktično prenijela 100% troškova katastarske izmjere na nositelje prava, a ne samo 50%, kako je to dopušteno odredbama Zakona.
18. Iz navedenog jasno proizlazi da članak 3. Odluke nije suglasan s odredbom članka 8. stavka 17. Zakona.
19. S obzirom na navedeno, Sud utvrđuje da su osporavana rješenja donesena na temelju nezakonite odredbe članka 3. Odluke, radi čega je Sud osporavana rješenja ocijenio nezakonitima te ih poništio na temelju odredbe članka 117. stavka 1. ZUS-a.
20.1. Prema odredbi članka 159. stavka 1. ZUS-a ako sud u postupku utvrdi da opći akt koji bi trebao primijeniti odnosno pojedina njegova odredba nisu suglasni sa zakonom, na konkretan slučaj može neposredno primijeniti zakon.
20.2. Navedenom odredbom uređeno je rješavanje antinomija između zakona i općeg akta, odnosno dana je ovlast svakom sudu u svakom sudskom postupku, pa tako i prvostupanjskom upravnom sudu u upravnom sporu, neposredno primijeniti zakon umjesto nezakonite odredbe općeg akta. Ova odredba omogućuje sudu da zanemari nezakonitu odredbu općeg akta i primijeni odgovarajući zakon kako bi zaštitio prava stranaka u sporu. Dakle, upravni sud u upravnom sporu je ovlašten ocijeniti zakonitost općeg akta s učinkom na stranke u sporu (inter partes), a ne i s učinkom erga omnes (što je ovlast Visokog upravnog suda u slučaju ukidanja općeg akta).
20.3. Prema odredbi članka 12. stavka 3. točke 2. ZUS-a o zakonitosti općeg akta odlučuje Visoki upravni sud. Javnopravno tijelo zaista nije ovlašteno ocjenjivati zakonitost općeg akta, već je ovlašteno zatražiti ocjenu zakonitosti općeg akta. Odredba članka 12. stavka 3. točke 2. ZUS-a odnosi se na postupak ocjene zakonitosti općeg akta s učinkom erga omnes (prema svima), dok članak 159. stavak 1. ZUS-a omogućuje sudu da u konkretnom predmetu neposredno primijeni zakon umjesto nezakonite odredbe općeg akta, s učinkom inter partes (između stranaka u sporu). Neovisno o tome što su rješenja javnopravnih tijela sukladna predmetnoj Odluci, ovlast i dužnost je ovog Suda neposredno primijeniti Zakon i tako spriječiti protuzakonito prebacivanje tereta sufinanciranja na tužiteljicu pa makar se radilo o privremenom rješenju. Dakle, ovaj Sud je utvrdio da je odredba članka 3. Odluke nezakonita te je to jasno argumentirao, nakon čega je sukladno ovlasti iz članka 159. stavka 1. ZUS-a, neposredno primijenio Zakon na konkretan slučaj kako bi zaštitio prava tužiteljice. Ovakvo postupanje Suda je u skladu s njegovim ovlastima i ciljem ZUS-a da osigura zakonitost i sudsku zaštitu prava i pravnih interesa fizičkih i pravnih osoba.
20.4. U ovom slučaju Sud nije podnio zahtjev za ocjenu zakonitosti spornog općeg akta, jer je sporna odredba Odluke, u međuvremenu, prestala važiti, odnosno izmijenjena je Odlukom o izmjenama Odluke o visini iznosa sredstava koja nositelji prava na nekretninama osiguravaju za katastarsku izmjeru i obnovu zemljišnih knjiga za katastarsku općinu [katastarska općina], KLASA: 930-01/17-01/02, URBROJ: 2140-8-2-1-23-21 od 23. studenog 2023. (Službenik glasnik Krapinsko-zagorske županije, broj 54/23.), a ne radi se o slučaju kada Visoki upravni sud može ocjenjivati zakonitost nevažećeg općega akta iz članka 163. stavka 1. ZUS-a jer ta odredba podrazumijeva da opći akt prestao važiti tijekom postupka pred Visokim upravnim sudom.
21. Tuženik je na temelju članka 147. stavka 1. ZUS-a dužan tužiteljici nadoknaditi opravdane izdatke učinjene u tijeku spora, a koji obuhvaćaju nagradu za rad odvjetnika. Tužiteljici treba kao opravdan izdatak u smislu članka 144. stavka 1. i 2. ZUS-a priznati trošak za sastavljanje tužbe. Imajući na umu da se sukladno članku 144. stavku 3. ZUS-a vrijednost predmeta spora smatra neprocjenjivom, primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj 138/23., dalje Tarifa), tužiteljica ima pravo na naknadu u granicama zahtjeva u iznosu od 50,00 eura (Tar. br. 27.1. Tarife), uvećano za PDV, ukupno 61,50 eura. Odluka o zateznim kamatama na trošak upravnog spora donesena je na temelju članka 144. stavka 4. ZUS-a u vezi članka 29. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23. i 155/23.). Slijedom navedenog na temelju članka 148. stavka 4. ZUS-a odlučeno je kao točki III. izreke ove presude.
U Zagrebu, 20. ožujka 2025.
Sudac:
Ante Drezga
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.
DNA:
1. Odvjetnica Natalija Đuran Tršinski, Zabok, Matije Gupca 49
2. Krapinsko-zagorska županija, Krapina, Magistratska 1
3. U spis
