REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: PR-1325/2022-47

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Moniki Ferić, u pravnoj stvari tužiteljice VV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Blaženki Musulin, odvjetnici iz Zagreba, protiv tuženika Lidl Hrvatska d.o.o. iz Velike Gorice, Ulica kneza Ljudevita Posavskog 53, OIB: 66089976432, radi naknade štete, nakon glavne i javne rasprave održane i zaključene 19. veljače 2025., u prisutnosti punomoćnika stranaka, 20. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I./ Nalaže se tuženiku Lidl Hrvatska d.o.o. iz Velike Gorice, Ulica kneza Ljudevita Posavskog 53, OIB: 66089976432 da isplati tužiteljici VV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 9.728,00 eura sa zateznim kamatama tekućim od 8. lipnja 2022. do isplate i to prema stopi koja se od dospijeća do 29. prosinca 2023. određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate, prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu je za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II./ Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice VV iz [adresa] u dijelu kojim zahtijeva da joj tuženik Lidl Hrvatska d.o.o. iz Velike Gorice, Ulica kneza Ljudevita Posavskog 53 isplati iznos od 3.264,91 eura sa zateznim kamatama tekućim

- na iznos od 3.172,00 eura od 8. lipnja 2022. do isplate

- na iznos od 53,09 eura od 23.10.2020. do isplate

- na iznos od 39,82 eura od 26.4.2022. do isplate

prema stopi koja se od dospijeća do 29. prosinca 2023. određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate, prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu je za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

III./ Nalaže se tuženiku da nadoknadi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 1.859,20 eura sa zateznim kamatama tekućom od 20. ožujka 2025. do isplate, prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu je za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je dana 20.8.2019. oko 06,30 sati kod poslodavca Lidl Hrvatska d.o.o. k.d., u trgovini u Puli, ozlijeđena za vrijeme redovnog radnog vremena na radnom mjestu prodavačice, obavljajući redovni radni zadatak, spuštajući kutije s mesom sa palete koja se nalazila iznad njezine glave (kutija je teška preko 10 kg), uslijed čega je ozlijedila lijevo rame. Zadobivena ozljeda je tužiteljici priznata kao ozljeda na radu. Tužiteljica se povodom nastalog štetnog događaja, dana 20.8.2019. obratila tuženiku s upitom o postojanju police osiguranja od odgovornosti i osiguravajućem društvu s kojim je ugovor o osiguranju sklopljen, međutim, tuženik je izvijestio oštećenu kako nisu imali ugovorenu policu od odgovornosti koju bi ista mogla koristiti, slijedom čega tužiteljica poslodavca naznačuje kao tuženika. U nezgodi je tužiteljica zadobila tjelesne ozljede radi kojih joj je pružena liječnička pomoć u Općoj bolnici Pula. Zbog zadobivenih ozljeda trpjela je fizičke bolove i strah, došlo je do smanjenja njezine opće životne i radne sposobnosti, zaostalo joj je naruženje te joj je bila potrebna tuđa pomoć i njega. Tužiteljica se u cilju mirnog rješenja spora obratila tuženiku Odštetnim zahtjevom od dana 7.10.2021., međutim tuženik nije dostavio prihvatljivu ponudu. Tužiteljica je zbog zadobivene ozljede imala troškove liječenja koje potražuje po priloženoj preslici računa u iznosu od 700,00 kn sa zateznom kamatom od dana plaćanja računa pa sve do isplate i to: -Račun br. 2778/A/2 u iznosu od 400,00 kn od 23.10.2020.g. i -Račun br. 927/1/1 u iznosu od 300,00 kn od 26.4.2022.g. Tužiteljica je bila zaposlena kod tuženika na radnom mjestu radnika u trgovini na određeno vrijeme do 31.8.2021.g. temeljem Ugovora o radu i Aneksa Ugovora o radu te ista smatra obzirom je sklapanjem predmetnog Aneksa dana 1.6.2020.g. produljeno trajanje radnog odnosa za mjesec kolovoz 2020.g., da bi se isto dogodilo i za mjesec rujan 2020.g. i listopad 2020.g. (dok traje povećani promet u trgovinama za vrijeme sezone). Međutim, zbog zadobivenih ozljeda i liječenja istih, tužiteljici radni odnos nije produžen, uslijed čega je ista pretrpjela imovinsku štetu s naslova izgubljene zarade u ukupnom iznosu od 18.000,00 kn (a koji zahtjev je tijekom postupka povukla). Radi obavljanja liječničkih pregleda i fizikalne terapije tužiteljica je putovala od svog mjesta prebivališta u [adresa] do [adresa] i [adresa] te je koristila javni prijevoz vlakom-HŽ putnički prijevoz d.d. i autobusom prijevoznika-Čazmatrans d.d. Cijena prijevozne karte Čazmatransa d.d. u jednom smjeru od [adresa] do [adresa] iznosi 26,00 kn, dok cijena prijevozne karta vlakom od [adresa] do [adresa] u jednom smjeru iznosi 22,00 kn. Također, cijena karte vlakom od [adresa] do Zagreba u jednom smjeru iznosi 105,20 kn. Iz medicinske dokumentacije je razvidno kako je tužiteljica obavljala fizikalnu terapiju na Odjelu za fizikalnu medicinu i rehabilitaciju, u [adresa], tijekom razdoblja: (i.) od 28.10.2019.g. do 14.11.2019.g., (ii.) od 2.12.2019.g. do 13.12.2019.g., (iii.) od 13.1.2020.g. do 24.1.2020.g., (iv) od 8.7.2020.g. do 21.7.2020.g., (v.) od 22.7.2020.g. do 4.8.2020.g., (vi.) 17.8.2020.g. do 28.8.2020.g., (vii.) 2.9.2020.g. do 15.9.2020.g., (viii.) 9.11.2020.g. do 20.11.2020.g., (ix.) 23.11.2020.g. do 2.12.2020.g. Slijedom čega je tužiteljica obzirom na cijenu povratne karte od [adresa] do [adresa] u iznosu od 52,00 kn, imala troškove prijevoza u iznosu od 4.628,00 kn. Nadalje, nakon obavljene reoperacije u Kliničkom bolničkom centru Sestre milosrdnice, istoj je preporučeno nastavila s provođenjem fizikalne terapije pri istoj ustanovi (razvidno iz liječničkog nalaza od dana 8.9.2021.g.), slijedom čega je tužiteljica provodila fizikalnu terapiju u Zagrebu u razdoblju: (i.) od 20.9.2021.g. do 1.10.2021.g.,(ii.) od 18.10.2021.g. do 29.10.2021.g., (iii.) 29.11.2021g. do 10.12.2021.g. (iv.) od 25.1.2022.g. do 7.2.2022.g., (v.) od 7.3.2022.g. do 18.3.2022.g. te (vi.) od 4.4.2022.g. do 15.4.2022.g., a radi čega je tužiteljica imala troškove prijevoza u iznosu od 15.744,00 kn obzirom da je radi redovitog obavljanja fizikalnih terapija morala svakodnevno putovati rutom [adresa], a koja cijena povratne karte ukupno iznosi 262,40 kn. Ostatak troškova prijevoza koji su nastali tužiteljici odnosi se na kontrolne specijalističke pretrage koja je morala obavljati u [adresa] i [adresa]. Stoga, ukupni iznos koji potražuje tužiteljica s naslova troškova prijevoza iznosi 25.069,60 kn zajedno sa zateznom zakonskom kamatom od dana nastanka svakog pojedinačnog troška pa do isplate. Slijedom navedenog, tužiteljica je specificirala tužbeni zahtjev u podnesku od 31.7.2024. te na ročištu 19.2.2025. tako da zahtijeva:

- za povredu prava osobnosti zbog povrede prava na tjelesno i duševno zdravlje - 11.300,00 eura (- po kriteriju pretrpljenih fizičkih boli iznos od 3.000,00 eura, - po kriteriju pretrpljenog straha iznos od 2.000,00 eura, - po kriteriju pretrpljenih duševnih boli zbog smanjenja životne aktivnosti iznos od 3.300,00 eura, - za zaostalo naruženje iznos od 3.000,00 eura,

- za tuđu pomoć i njegu iznos od 1.600,00 eura

- za troškove liječenja 92,91 eura,

odnosno ukupno 12.992,91 eura, te parnični trošak, sve sa pripadajućim kamatama.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu kao neosnovanom u cijelosti, kako u osnovi tako i u visini. Tuženik u cijelosti osporava navode tužiteljice vezane za dinamiku nastanka navodnog štetnog događaja kao ozljede na radu tim više što nije moguće jasno utvrditi sve okolnosti ovog događaja odnosno uzročno posljedičnu radnju između navodne ozljede i posljedica koje su tužiteljici navodno nastale. Tužiteljica u tužbi navodi da je ozljedu pretrpjela dana 20.08.2019. godine u 06:30 sati, a iz dokumentacije koja je prilog tužbi proizlazi da je prvi put svojeg liječnika posjetila istog dana u 16:40 sati odnosno nakon što joj je završila smjena. Tužiteljica se nije javila nadređenom za vrijeme svoje smjene predmetnog dana već tek poslije kada je došla kući. Naime, ukoliko je tužiteljica stvarno pretrpjela tešku nezgodu kako to sama tvrdi u tužbi, nejasno je zašto o tome odmah po nastanku nezgode nije obavijestila nekog od svojih radnih kolega odnosno zašto nije obavijestila neposredno nadređenog već je isto prijavila nakon što joj je završio radni dan. Nije jasno kako je tužiteljica predmetnog dana s ovakvom nezgodom mogla raditi još 8 sati odnosno kako se nikome od radnih kolega i nadređenih nije požalila na ozljedu koju je navodno pretrpjela. Tužiteljica nije predložila saslušanje niti jednog svojeg radnog kolege ili nadređenog koji bi mogli dati iskaze o bitnim okolnostima vezanim za sam nastanak ovog navodnog događaja. Tuženi ima saznanja da je tužiteljica kontaktirala svojeg nadređenog, voditelja trgovine MV, tek kada je predmetnog dana došla iz smjene te mu je komunicirala da joj je nastala nezgoda na radu. Spomenutom voditelju trgovine TV nije preostalo ništa drugo nego da prijavi ovu nezgodu kao ozljedu na radu upravo iz razloga što mu je isto tužiteljica javila telefonski kasnije tijekom dana. Upravo stoga tuženik u cijelosti spori dinamiku nastanka štetnog događaja budući da ista dinamika nije ničim utvrđena osim tvrdnjama tužiteljice koje su opisane u tužbi. Također, nakon ove prijave, regionalnom voditelju prodaje ŽV, u nekoliko navrata telefonski se obraćao čovjek koji je za sebe tvrdio da je suprug ili partner tužiteljice te koji je tražio obavijesti o ovom događaju, točnije tražio je dokumentaciju i obavijesti o prijavi nezgode na radu i drugih okolnosti vezanih za ovu nezgodu. U pogledu navedenog otklonjen je zahtjev ovog gospodina budući da tražene podatke tuženi smije komunicirati samo i isključivo tužiteljici. Nadalje nije točna tvrdnja tužiteljice kako joj je ova ozljeda priznata ozljedom na radu tim više što iz točke 2. rješenja HZZO Klasa: UP/I-502-03/20-04/17, Ur.broj:

338-10-02-20-03, od 01.09.2020. godine proizlazi da se tužiteljici dijagnoza šifre prema MKB: M96.9 NE priznaje kao posljedica ozljede na radu od 20.08.2019. pod evidencijskim brojem OR 11418 200819 9/2019 i dijagnozi šifre prema MKB: S49.9. U obrazloženju predmetnog rješenja HZZO istaknuta je ocjena liječničkog povjerenstva na način da se dijagnoza MKB šifre M96.9 poremećaj mišićno-koštanog sustava nakon određenih postupaka ne može priznati ozljedom na radu. Budući da se ovaj poremećaj ne može priznati ozljedom na radu nije jasno kako tužiteljica može smatrati svoj zahtjev osnovanim tim više što nije predložila nikakve relevantne dokaze i svjedoke koji bi mogli iznijeti okolnosti vezane za utvrđenje postojanja samog ovog događaja. Ističe da je visina tužbenog zahtjeva previsoko zatraženu i neadekvatnu ozljedi koju je tužiteljica navodno pretrpjela predmetnim štetnim događajem. Također ističe da su paušalni i nejasan zahtjev tužiteljice koja tvrdi da bi joj ugovor o radu kod tuženika bio produžen za rujan i listopad 2020. godine pa za svaki taj mjesec potražuje od tuženika iznos od 9.000,00 kuna. Neutemeljen je zahtjev tužiteljice s naslova troškova prijevoza u iznosu od 25.069,60 kuna budući da isti trošak nije ničime potkrijepljen tj. tužiteljica nije dostavila putne karte već samo neke izvode iz sustava koji nisu niti ne mogu biti potvrda da su ti troškovi nastali. Stoga spori sve utužene osnove iz tužiteljičine tužbe kao neutemeljene, paušalne i previsoko određene, te predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan u cijelosti.

3. Sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u Prijavu o ozljedi na radu (list 11- 14 spisa), Rješenje Regionalnog ureda HZZO (list 15-17 spisa), e-mail korespondenciju (list 18-19 spisa), presliku Odštetnog zahtjeva (list 20-22 spisa), medicinsku dokumentaciju (list 23-24, 48-116 spisa), ugovor o radu, aneks ugovora o radu (list 25-29 spisa), platne liste (list 30-34 spisa), potvrdu o cijeni vozne karte HŽ Putnički prijevoz d.d. (list 35-40 spisa), potvrda o cijeni vozne karte Čazmatrans d.d. (list 41-44 spisa), informacije o troškovima prijevoza (list 45-47 spisa), fotografije naruženja (list 117-128 spisa), zdravstveni karton (list 150-282 spisa), sudsku praksu (list 320-325 spisa), podatak Državnog zavoda za statistiku – RH (list 326 spisa), rješenje Općinskog suda u Virovitici, Stalna služba u Slatini br. Ob-152/2021 (list 330- 331 spisa), Oglas tuženika za radno mjesto prodavača za vrijeme sezone (list 332-335 spisa), saslušani su svjedoci MV, ŽV i tužiteljica (list 292-295 spisa), provedeno je medicinsko vještačenje po vještaku dr. Božidaru Šebečiću (list 301-305 spisa), te je vještak dr. Božidar Šebečić usmeno saslušan (list 352-353 spisa).

4. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti sukladno čl. 8 Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03 i 88/05,2/07,84/08,96/08,23/08, 57/11, 25/13, 70/19 i 80/22 - dalje ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice djelomično osnovan.

5. Na ročištu 17.12.2024. i 19.2.2025. punomoćnici stranaka su suglasno izjavili da nemaju daljnjih dokaznih prijedloga, odustali su od drugih dokaznih prijedloga, te su predložili da sud zaključi glavnu raspravu (nakon što je sud odboi prijedlog tuženika za saslušanjem svjedoka ZV, pa sukladno prijedlozima stranaka, sud uz suglasnost stranaka nije izvodio daljnje dokaze te je zaključio glavnu raspravu.

6. Predmet ovog postupka je zahtjev tužiteljice, kao radnice tuženika na radnom mjestu radnica u trgovini, za naknadu štete (neimovinsku štetu, imovinsku štetu za tuđu pomoć i njegu, te troškove liječenja) iz štetnog događaja 20.8.2019.

7. Iz prijave o ozljedi na radu proizlazi da je tužiteljica kao radnica tuženika, ozlijeđena dana 20.8.2019. oko 6 sati za vrijeme redovnog radnog vremena, obavljajući redovni radni zadatak kada je slagala robu.

8. Tužiteljica je u svom iskazu izjavila da je radila kod tuženika kao prodavač, te je bila sezonski radnik. Toga dana su od 5 do 7 sati slagali robu, a ona je slagala meso, te je skidala kutiju mesa sa palete koja je bila dosta visoko, te je imala oko 10- 13 kg, te ju je povukla prema sebi, te joj je ona pala na ruku i u tom trenutku ju je nešto zapeklo. Cijelo vrijeme ju je boljela ruka, ali je bila vruća i nije naticala, te je jednu kolegicu na pauzi tražila tabletu protiv bolova, ali sada više ne zna njeno ime. Ova ozljeda se dogodila negdje oko 6,30 sati, te nakon toga više nije slagala robu. Od 7 sati je dalje radila na blagajni, te je odradila cijelu smjenu na blagajni. Nakon posla je otišla na hitnu, gdje su ju pregledali i rekli da ima puknuće bicepsa, te je nakon toga sa nalazima liječnika otišla u trgovinu i predala ih šefici, za koju sada ne zna kako se je zvala, a sljedećeg dana je ponovno došla i dala izjavu AV, a sa njim je jednom razgovarala i telefonom, ali se više ne sjeća kada. Samo toj kolegici na pauzi je rekla da ju boli ruka, pa joj je ona dala tabletu, dok drugom nikom nije ništa govorila, jer nije bilo krvi, te na ruci nije imala nikakve modrice i ništa nije bilo vidljivo. Bila je sezonski radnik, te u Puli nije imala svog liječnika, te joj je istekao ugovor, pa su ju uputili da se vrati u svoje mjesto gdje živi tj. u [adresa] kod [adresa], gdje ima svog liječnika, te je išla na fizikalne terapije u [adresa], te je išla u [adresa] na operaciju i na kontrole, a kako nakon operacije nije bilo pomaka, liječnik ju je uputio u Zagreb gdje su ju ponovno operirali, te je nakon toga nastavila fizikalne terapije u Zagrebu. Iz [adresa] je putovala autobusom do [adresa], a kada je išla u [adresa], tada je još dalje iz [adresa] za [adresa] išla vlakom jer nema direktne linije iz [adresa] do [adresa]. Kada je išla na terapije u Zagreb, onda je od [adresa] do [adresa] išla autobusom, te od [adresa] do Zagreba vlakom. Sada nema nikakve karte niti račune o troškovima prijevoza, jer nije znala da to mora čuvati. Nakon operacije su joj ostali ožiljci na lijevoj ruci kod ramena, te kada druge osobe vide ožiljak, pitaju ju što se dogodilo. Kada nije mogla doći na red, tada joj je liječnica preporučila da neka snimanja obavi privatno, pa je za to imala troškove. Tuđu pomoć nakon ozljede joj je pružao mlađi sin i bivši suprug, a nakon operacije je 2 mjeseca nosila artrozu, tako da nije mogla koristiti ruku, pa joj je trebala pomoć druge osobe kod jela, oblačenja, odlaska na terapije i sl. U vrijeme događaja, imala je zaštitnu opremu i to rukavice i cipele. ZV je njen bivši suprug te ne zna gdje on sada živi i nisu u dobrim odnosima, te on može imati saznanja o njenoj ozljedi samo o tome što mu je rekla, jer tamo nije bio prisutan.

9. Svjedok MV je izjavio da je u spornom razdoblju bio voditelj trgovine, a tužiteljica je radila kao prodavač, te su toga dana odradili cijelu smjenu zajedno u trgovini. Tužiteljica je od 5-7 sati slagala meso u trgovini. Tužiteljica ga je nakon završetka smjene zvala telefonom, te mu je rekla da dok je slagala meso, da je tada ozlijedila ruku i da želi prijaviti ozljedu na radu, te je to odmah proslijedio regionalnom voditelju prodaje. Međutim, tijekom smjene nije primijetio da je tužiteljica ozlijedila ruku, a niti mu je ona to tada govorila. Poslovi tužiteljice su bili fizički rad, slaganje robe, slaganje neprehrambenih proizvoda, čišćenje, rad na blagajni i sl. Smatra da sve ove poslove nije moguće obavljati sa ozljedom ramena, pa čak niti sa manjom ozljedom ramena. Nakon prestanka radnog odnosa tužiteljice, zvala ga je jedna osoba koja je rekla da je suprug ili partner ili tako nešto od tužiteljice, te ga je pitao o statusu njene ozljede na radu, te mu je odgovorio da ne zna tko je on i da trećim osobama ne može davati takve podatke, te ga je uputio na regionalnog voditelja prodaje.

10. Svjedok ŽV je izjavio da radi kod tuženika, te je unazad 2 tjedna voditelj prodaje, a prije je bio regionalni voditelj prodaje, te je bio disciplinski nadređen tužiteljici, ali njegov posao nije bio rad u jednog trgovini, pa nije s njom radio u istoj trgovini. U tu trgovinu je dolazilo svaki tjedan odnosno sigurno 2-3 puta tjedno, te je znao tužiteljicu, jer ju je tamo viđao. Jednog dana ga je zvao voditelj trgovine MV i to u popodnevnim satima, te mu je rekao da ga je zvala tužiteljica i da mu je rekla da se je ozlijedila na radu, te da je bila na hitnoj ili da će ići na hitnu, nije siguran. Tada je voditelja trgovine pitao što se dogodilo, te mu je on rekao da on nije ništa vidio, iako je radio u smjeni sa tužiteljicom, a niti mu se ona žalila, te je uredno odradila cijelu smjenu, te da niti drugi radnici nisu ništa primijetili, a niti im se tužiteljica žalila. Tražio ga je da sve dodatno ispita kod djelatnika smjene, a on je odmah došao u tu trgovinu u drugu smjenu, te su mu djelatnici rekli da je tužiteljica završila smjenu i da nikome nije rekla da se je ozlijedila, te mu je zatim i voditelj trgovine rekao da je dodatno razgovarao sa radnicima iz smjene, te da nitko nije vidio da se tužiteljica ozlijedila, a niti da im se je žalila, već je odradila smjenu. Sve to mu je bilo čudno, jer je posao tužiteljice da slaže robu i radi na blagajni, za što joj trebaju obje ruke, pa mu je bilo čudno da je ona bila ozlijeđena i da je radila cijelu smjenu. Nakon toga, ispunjena je prijava o ozljedi na radu jer tako uvijek postupaju, a HZZO dalje odlučuje da li je to ozljeda na radu ili ne. Nakon toga više nije vidio tužiteljicu, jer je ona bila na bolovanju, te joj je zatim istekao ugovor o radu. Čak niti sa manjom ozljede ruke, nije moguć rad u trgovini, a što mu je poznato, budući je prije radio u trgovini kao voditelj trgovine. Naime, kod tuženika radnici sve rade, tako da su poslovi u trgovini slaganje robe na različite visine koja često zna imati i 10 kg, zatim čišćenje uz pomoć stroja ili ručno za što su potrebne obje ruke, te prijevoz robe sa ručnim viličare na kojem može biti i oko 900 kg robe koju treba složiti, te i na blagajni treba manipulirati sa robom, za što također trebaju dvije ruke, tako da je sa bilo kakvom ozljedom ruke nemoguć rad u trgovini. Sjeća se situacije da ga je zvala jedna muška osoba koja se predstavio kao muž ili partner tužiteljice, te su ga zanimali podaci o ozljedi tužiteljice i dokumentacija u vezi s time, te je on u sve to bio dobro upućen, te mu je rekao da mu o tome ne može govoriti radi zaštite osobnih podataka koje ne može odavati trećoj osobi, te je on bio vrlo neugodan, te ga je on ponovno zvao, te mu je sve ponovno pokušao objasniti, ali je opet bio neugodan, te mu se treći put više nije htio javiti, te je blokirao njegov broj.

11. Sud je prihvatio kao istinit iskaz tužiteljice i svjedoka MV i ŽV u dijelu u kojem su međusobno suglasni, a u pogledu nastanka štetnog događaja sud je prihvatio iskaz tužiteljice, budući je jasan i životno uvjerljiv, te nije u suprotnosti sa ostalim dokazima izvedenim tijekom postupka. Naime, kako nije bilo očevidaca predmetnog štetnog događaja, te je i medicinski vještak potvrdio da je štetni događaj mogao nastati na način kako je to tužiteljica opisala, te niti iz jednog izvedenog dokaza ne proizlazi da se štetni događaj nije dogodio i nije mogao dogoditi na način kako je to tužiteljica izjavila, a iskaz tužiteljice je jasan i logičan, to sud nije imao razloga isti ne prihvatiti kao istinit. Sud nije prihvatio iskaze svjedoka MV i ŽV u dijelu da rad u trgovini nije moguće obavljati sa ozljedom ramena, budući isti za to nisu stručni, već se je o tome očitovao medicinski vještak koji je za to stručan i kompetentan. Također, nisu odlučni navodi svjedoka MV u dijelu da tijekom smjene nije primijetio da je tužiteljica ozlijedila ruku, a niti mu je ona to tada govorila, budući i sama tužiteljica navodi da nikome nije govorila da se ozlijedila, vjerojatno zbog toga što je smatrala da se ne radi o ozbiljnijoj ozljedi i da će bol proći, a obzirom na način nastanka ozljede, logično je da isti niti nije vidio da se tužiteljica ozlijedila.

12. Slijedom navedenog, ovaj sud je utvrdio:

- da je tužiteljica radila kod tuženika kao prodavač,

- da su poslovi tužiteljice bili slaganje robe i rad na blagajni,

- da su toga dana od 5 do 7 sati slagali robu, a tužiteljica je slagala meso, te je skidala kutiju mesa sa palete koja je bila dosta visoko, te je imala oko 10-13 kg, te ju je povukla prema sebi, te joj je ona pala na ruku i u tom trenutku ju je nešto zapeklo,

- da nakon toga tužiteljica više nije slagala robu, a od 7 sati je dalje radila na blagajni,

- da je tužiteljicu cijelo vrijeme boljela ruka, ali je bila vruća i nije naticala, te je samo jednoj kolegici na pauzi rekla da ju boli ruka pa joj je ona dala tabletu, dok drugom nikom nije ništa govorila jer nije bilo krvi, te na ruci nije imala nikakve modrice i ništa nije bilo vidljivo,

- da je tužiteljica odradila cijelu smjenu na blagajni, te je nakon posla otišla na hitnu, gdje su ju pregledali i rekli da ima puknuće bicepsa,

- da je tužiteljica nakon toga o svemu obavijestila voditelja trgovine MV, a ovaj je obavijestio regionalnog voditelja prodaje ŽV,

- da je u vrijeme događaja tužiteljica imala zaštitnu opremu i to rukavice i cipele.

13. Radi utvrđivanja osnove i visine štete, sud je izvršio uvid u medicinsku dokumentaciju tužiteljice te je provedeno medicinsko vještačenje po vještaku dr. Božidaru Šebečiću (list 301-305 spisa) koji je u svom nalazu i mišljenju naveo da je tužiteljica dana 20.08.2019. godine na radnom mjestu kod skidanja kutije s mesom sa palete visine iznad razine ramena osjetila naglu bol u lijevom ramenu, te je zadobila razdor tetive mišića supraspinatusa lijevog ramena. Neposredno po ozljeđivanju tužiteljica je pregledana u OB Pula, utvrđena je bolna kontraktura ramena i kao radna dijagnoza postavljena dijagnoza „bol u tetivi mišića bicepsa“. Tužiteljica je liječena fizikalnom terapijom ali su bolovi i ograničena pokretljivost u ramenu perzistirali zbog čega je učinjena detaljnija obrada. Tek MR-om ramena koja je učinjena 23.02.2020. utvrđen je razdor tetive mišića supraspinatusa a što je potvrđeno na operativnom zahvatu koji je učinjen 22.05.2020. godine. Učinjeno je šivanje razdora tetive. Nakon operacije, usprkos dugotrajne fizikalne terapije nije došlo do poboljšanja lokalnog nalaza te je tužiteljica ponovno operirana 23.08.2021. godine, učinjeno je ponovno šivanje razdora tetive. Nakon operacije u Klinici za traumatologiju, tužiteljici je preporučena fizikalna terapija u Klinici za traumatologiju Draškovićeva. Nakon dugotrajne fizikalne terapije došlo je do samo manjeg poboljšanja funkcionalnog statusa lijevog ramena. Zbog zadobivene ozljede kod tužiteljice je došlo do povrede tjelesnog i duševnog zdravlja. Prema priloženoj medicinskoj dokumentaciji i nalazu pri pregledu tužiteljice, nakon dugotrajnog liječenja (do 25.05.2022.) kod tužiteljice je zaostala slabost mišića rotatora lijevog ramena i oslabljena gruba mišićna snaga lijeve šake, kronični bolovi u ramenu, ograničena pokretljivost lijevog ramena u srednjem stupnju. Zbog bolova u ramenu ne može obavljati poslove koji zahtijevaju podizanje ruke u razini i iznad razine ramena. Ne može nositi veći teret u lijevoj ruci. Navedene trajne posljedice uzrok su umanjenja životne aktivnosti od 13% uslijed čega trpi i odgovarajuće duševne boli. Budući je kod tužiteljice u trenutku štetnog događaja tetiva mišića supraspinatusa bila degenerativno promijenjena, a u jednom navratu prije štetnog događaja (19.09.2017.god.) bila je kod svog liječnika zbog bolova u lijevom ramenu, pa na sadašnje trajne posljedice manjim dijelom utječu i navedene degenerativne promjene. Prema slobodnoj procjeni vještaka, razdor tetive iz štetnog događaja uzrok je umanjenja životne aktivnosti od 10%, a degenerativne promjene od 3%. Tužiteljica je zbog zadobivene ozljede i tijekom dugotrajnog liječenja (dvije operacije, dugotrajna fizikalna terapija) trpjela fizičke bolove jačeg intenziteta 5 dana, srednjeg intenziteta 15 dana i manjeg intenziteta 4 mjeseca kumulativno. Zaostali kronični bolovi uključeni su u umanjenje životne aktivnosti. Tužiteljica je trpjela primarni strah jačeg intenziteta kratkotrajno u trenutku štetnog događaja. U nastavku liječenja trpjela je sekundarni strah (zabrinutost za zdravlje i ishod liječenja, strah pred operacije) jačeg intenziteta 3 dana, srednjeg intenziteta 10 dana, manjeg intenziteta 2 mjeseca kumulativno. Dva postoperativna ožiljka u području lijevog ramena (na prednjoj strani ramena postoperativni ožiljak duljine 7 cm, širine 3-4 mm, nešto crveniji od okolne kože, te na vanjskoj strani ramena poprečno položen postoperativni ožiljak duljine 4 cm, širine oko 5 mm, tamniji od okolne kože) predstavljaju naruženje manjeg stupnja (na granici prema srednjem stupnju) uslijed čega trpi i odgovarajuće duševne boli. Tuđa pomoć u opsegu od 4 sati dnevno je bila potrebna 8 tjedna (zbog imobilizacije lijeve ruke po 4 tjedna iza svake operacije), u opsegu 3 sata dnevno 4 tjedna, u opsegu 2 sata dnevno 8 tjedna i u opsegu 1 sat dnevno 8 tjedna za pomoć kod održavanja osobne higijene, za obavljanje kućnih poslova, za nabavku i pripremu hrane i sl.. Liječenje tužiteljice je završeno, odnosno zdravstveno stanje se stabiliziralo s pregledom kirurga 25.05.2022. godine. Račun na str. 23 spisa u iznosu od 400,00 kn se odnosi na pregled specijaliste (nije vidljivo kojeg) u privatnoj zdravstvenoj ustanovi, te smatra da taj račun nije opravdan jer je tužiteljica sve potrebne preglede mogla obaviti u ustanovama koje imaju ugovor s HZZO-om. Račun na str. 24 spisa u iznosu od 300,00 kn odnosi se na UZV ramena koji je učinjen u privatnoj zdravstvenoj ustanovi, te navedeni trošak nije opravdan jer je tužiteljica UZV ramena uz određeno čekanje na pretragu mogla obaviti u ustanovama koje imaju ugovor s HZZO-om. Radi se o kontrolnom UZV nakon operacija, nije bilo potrebe za hitnom pretragom. Tužiteljica je tijekom liječenja provodila dugotrajnu fizikalnu terapiju u [adresa] i [adresa] a nakon operacije u Zagrebu i u Zagrebu. Prema mojem saznanju fizikalnu terapiju nije mogla obavljati bliže. Fizikalnu terapiju u Zagrebu je tražio operater. Smatram da su računi za prijevoz od mjesta stanovanja pa do [adresa] i [adresa] opravdani.

14. Na nalaz i mišljenje vještaka, tužiteljica nije imala primjedbi, dok je istom prigovorio tuženik pa je vještak saslušan usmeno na ročištu. Vještak je izjavio (list 352- 353 spisa) da tuženik u podnesku od 6.4.2023. osporava uzročno posljedičnu vezu između štetnog događaja i navedenih ozljeda i traži da se vještak očituje da li je moguće da je tužiteljica zadobila ovakvu vrstu ozljede odnosno razdor tetive mišića supraspinatusa prilikom obavljanja radnji skidanja kutija s mesom s palete u visini iznad razine ramena. Vještak navodi da su navedene radnje tipične za nastanak razdora tetive rotatorne manžete pa tako i tetive mišića supraspinatusa. Tuženik postavlja pitanje da li je realno očekivati da nakon ozljede tog tipa tužiteljica obavlja uobičajeni posao do kraja smjene, odgovara da je nakon navedene ozljede moguće obavljati poslove koji ne zahtijevaju podizanje ruke iznad razine ramena, a uz trpljenje fizičkih bolova. Karakteristično je da nakon razdora tetiva rotatorne manžete u ramenu pacijenti se ne javljaju liječniku odmah isti dan, jer imaju bolove u ramenu, ali je održana pokretljivost ramena u određenoj mjeri. Tek nakon što bolovi ne popuste nakon više dana, bolesnici se obično javljaju na prvi pregled. Na pitanje da vještak razgraniči eventualne posljedice tegobe koje je tužiteljica imala prije nezgode odnosno da pojasni zašto u konkretnom slučaju dijagnoza šifre M96.9 se ne priznaje kao posljedica ozljede na radu, odgovara da je prema preslici zdravstvenog kartona tužiteljica samo u jednom navratu bila kod svog liječnika zbog bolova u lijevom ramenu, te da su kod ultrazvuka ramena nađene promjene u tetivi u smislu tendinoze, te je to uzeto u obzir kod ocjene smanjenja životne aktivnosti odnosno ocjena je sa 13% smanjena na 10%. Na pitanje zašto dijagnoza pod šifrom M96.9 (poremećaj mišićno koštanog sustava nakon određenog postupka) nije priznata kao posljedica ozljede na radu, odgovara da se radi o šifri koja ukazuje na široki raspon poremećaja u ramenu i nije jasno zbog čega nije priznata kao posljedica ozljede na radu. Navodi da su za liječnika bitne samo dijagnoze napisane riječima koje su puno specifičnije od dijagnoza označenih šiframa. Za izradu nalaza i mišljenja nisu bile bitne šifre nego dijagnoze i opis liječenja iz medicinske dokumentacije.

15. Nalaz i mišljenje liječnika vještaka, kako i njegovo dopunsko usmeno očitovanje, ovaj sud je u cijelosti prihvatio kao stručnu pomoć u dokazivanju tužiteljičinih tegoba koje su u uzročno-posljedičnoj vezi sa predmetnim štetnim događajem, budući da je isti sačinjen stručno i obrazloženo u skladu s pravilima struke i temeljem postojeće medicinske dokumentacije, a nakon usmenog saslušanja vještaka, niti stranke nisu imale daljnjih primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka, a niti daljnjih prijedloga u tom smjeru.

16. Slijedom navedenog, ovaj sud je na temelju provedenog medicinskog vještačenja, te pregledom medicinske dokumentacije utvrdio da je uslijed predmetnog štetnog događaja tužiteljica zadobila razdor tetive mišića supraspinatusa lijevog ramena, zbog čega je trpjela fizičke bolove i strah određeno vrijeme i određenog intenziteta, trpi duševne boli zbog trajnog smanjenja životne aktivnosti 10%, zaostala su joj dva postoperativna ožiljka u području lijevog ramena (na prednjoj strani ramena postoperativni ožiljak duljine 7 cm, širine 3-4 mm, nešto crveniji od okolne kože, te na vanjskoj strani ramena poprečno položen postoperativni ožiljak duljine 4 cm, širine oko 5 mm, tamniji od okolne kože) predstavljaju naruženje manjeg stupnja (na granici prema srednjem stupnju) uslijed čega trpi i odgovarajuće duševne boli, te joj je bila potrebna tuđa pomoć i njega ukupno 476 sati (u opsegu od 4 sati dnevno je bila potrebna 8 tjedna (zbog imobilizacije lijeve ruke po 4 tjedna iza svake operacije), u opsegu 3 sata dnevno 4 tjedna, u opsegu 2 sata dnevno 8 tjedna i u opsegu 1 sat dnevno 8 tjedna za pomoć kod održavanja osobne higijene, za obavljanje kućnih poslova, za nabavku i pripremu hrane i sl.), a liječenje tužiteljice je završeno odnosno zdravstveno stanje se stabiliziralo s pregledom kirurga 25.05.2022. godine.

17. U odnosu na postojanje uzročno-posljedične veze između štetnog događaja i zadobivenih ozljeda - razdor tetive mišića supraspinatusa lijevog ramena, valja reći da je medicinskim vještačenjem jasno utvrđeno:

- da tužiteljica ima trajne posljedice koje su uzrok umanjenja životne aktivnosti od 13% uslijed čega trpi i odgovarajuće duševne boli, a budući je kod tužiteljice u trenutku štetnog događaja tetiva mišića supraspinatusa bila degenerativno promijenjena, a u jednom navratu prije štetnog događaja (19.09.2017.) bila je kod svog liječnika zbog bolova u lijevom ramenu, pa na sadašnje trajne posljedice manjim dijelom utječu i navedene degenerativne promjene. Prema procjeni vještaka, razdor tetive iz štetnog događaja uzrok je umanjenja životne aktivnosti od 10%, a degenerativne promjene od 3%. Slijedom navedenog, medicinskim vještačenjem je jasno utvrđeno da tužiteljica trpi duševne bolove zbog trajnog smanjenja životne aktivnosti koje su uzročno- posljedično povezane s predmetnim štetnim događajem u omjeru od 10%.

- da su radnje koje je tužiteljica poduzimala u vrijeme nastanka štetnog događaja (obavljanje radnji skidanja kutija s mesom s palete u visini iznad razine ramena) tipične za nastanak razdora tetive rotatorne manžete pa tako i tetive mišića supraspinatusa

- da je nakon navedene ozljede moguće obavljati poslove koji ne zahtijevaju podizanje ruke iznad razine ramena, a uz trpljenje fizičkih bolova, a ovaj sud je iz iskaza tužiteljice utvrdio da je tužiteljica nakon ozljeđivanja obavljala rad na blagajni koji po mišljenju ovog suda ne zahtijeva dizanje ruke iznad razine ramena te je tužiteljica uzela tabletu protiv bolova koje je imala,

- da je karakteristično da se nakon razdora tetiva rotatorne manžete u ramenu pacijenti ne javljaju liječniku odmah isti dan, jer imaju bolove u ramenu, ali je održana pokretljivost ramena u određenoj mjeri, nego tek nakon što bolovi ne popuste, nakon više dana, bolesnici se obično javljaju na prvi pregled, a ovaj sud je utvrdio da se je tužiteljica javila kod liječnika istoga dana nakon odrađene smjene.

18. Iz rješenja HZZO od 1.9.2020. (list 15-17 spisa) proizlazi da se tužiteljici dijagnoza šifre prema MKB: S46.0 - ozljeda mišića i tkiva rotatorne manžete - priznaje kao posljedica već priznate ozljede na radu od 20.8.2019. i dijagnoze šifre prema MKB:

S49.9 - nespecifična ozljeda ramena i nadlaktice, dok se šifra prema MKB: M96.9 poremećaj mišićno-koštanog sustava - ne priznaje kao posljedica ozljede na radu od 20.8.2019. Vezano za navedeno rješenje, a odgovarajući na prigovore tuženika, vještak je izjavio da je tužiteljica u predmetnom štetnom događaju zadobila razdor tetive mišića supraspinatusa prilikom obavljanja radnji skidanja kutija s mesom s palete u visini iznad razine ramena, a navedene radnje su tipične za nastanak razdora tetive rotatorne manžete pa tako i tetive mišića supraspinatusa. Također, vještak je izjavio da prema navedenom rješenju HZZO šifra M96.9 se ne priznaje kao posljedica ozljede na radu, pa je vještak iz preslike zdravstvenog kartona tužiteljice utvrdio da je tužiteljica u jednom navratu bila kod svog liječnika zbog bolova u lijevom ramenu, te da su kod ultrazvuka ramena nađene promjene u tetivi u smislu tendinoze, te je to uzeto u obzir kod ocjene smanjenja životne aktivnosti odnosno ocjena je sa 13% smanjena na 10%. Slijedom navedenog, ovaj sud smatra da je vještak utvrdio isključivo one ozljede i one posljedice koje su nastale isključivo u predmetnom štetnom događaju, a koje su sukladno rješenju HZZO-a priznate kao posljedice ozljede na radu, dok ozljede i tegobe koje je tužiteljica imala prije predmetnog štetnog događaja vještak nije uzeo u obzir, te iste sukladno rješenju HZZO-a nisu priznate kao posljedice ozljede na radu. Valja dodati da nakon ovakvog usmenog očitovanja vještaka kojim je vještak odgovorio na pitanja tuženika, tuženik nije imao daljnjih pitanja, niti daljnjih dokaznih prijedloga u tom smjeru. Također, tuženik nije predlagao druge dokaze npr. vještačenje po vještaku medicine rada kojim bi eventualno dokazao da određene ozljede tj. tegobe vezano za šifre prema rješenju HZZO-a nisu posljedica predmetnog štetnog događaja. Slijedom navedenog, ovaj sud je uvidom u medicinsku dokumentaciju i zdravstveni karton tužiteljice, te medicinskim vještačenjem i uvidom u rješenje HZZO-a utvrdio ozljede i tegobe tužiteljice koje su u uzročno-posljedičnoj vezi sa predmetnim štetnim događajem, a tuženik nije dokazao suprotno, a niti je imao daljnjih dokaznih prijedloga u tom smjeru.

19. Slijedom navedenog, ovaj sud je na temelju izvedenih dokaza nedvojbeno utvrdio postojanje-uzročno posljedične veze između predmetnog štetnog događaja i zadobivene ozljede razdor tetive mišića supraspinatusa lijevog ramena, a tuženik koji je istu osporavao, nije dokazao suprotno, a niti je imao daljnjih dokaznih prijedloga u tom smjeru, već su punomoćnici stranaka na ročištu 17.12.2024. i 19.2.2025. suglasno izjavili da nemaju daljnjih dokaznih prijedloga, odustali su od drugih dokaznih prijedloga, te su predložili da sud zaključi glavnu raspravu.

20. Dakle, kako je tužiteljica ozlijeđena u radno vrijeme i na radnom mjestu tijekom obavljanja radnog zadatka, kada je slagala meso, te je skidala kutiju mesa sa palete koja je bila dosta visoko, te je ta kutija mesa imala oko 10-13 kg, te ju je povukla prema sebi, te joj je ona pala na ruku i u tom trenutku ju je nešto zapeklo, uslijed čega se ozlijedila, to valja zaključiti da u konkretnom slučaju postoji uzročno posljedična veza između rada tužiteljice i ozljede tužiteljice, slijedom čega bi proizlazila odgovornost poslodavca za svoga radnika.

21. Stoga, tuženik odgovara tužiteljici po pravilima o objektivnoj odgovornosti imajući pri tome u vidu odredbu čl. 111. st. 1. Zakona o radu, dalje: ZR (Narodne novine broj: 93/14) kojom je propisano ako radnik pretrpi štetu na radu ili u vezi s radom, poslodavac je dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava, kao i odredbu čl. 25. st. 1. Zakona o zaštiti na radu, dalje: ZZR (Narodne novine broj: 71/14) kojom je propisano da ozljeda na radu i profesionalna bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra se da potječe od rada i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti. Prema čl. 25. st. 2. ZZR poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti, ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu.

22. Kako je tužiteljica spornog dana slagala meso te je skidala kutiju mesa težine oko 10-13 kg sa palete koja je bila dosta visoko, te ju je povukla prema sebi, te joj je ona pala na ruku i u tom trenutku ju je nešto zapeklo, to ovaj sud smatra da je tužiteljica postupala na uobičajeni način, kako su to obavljali i drugi radnici, odnosno na jedini mogući način, a imajući u vidu da se je radilo o teškoj kutiji mesa od čak 10- 13 kg koja se je nalazila dosta visoko, to je nedvojbeno otežano bilo manipuliranje sa tom kutijom sa mesom, osobito za jednu žensku osobu. Obzirom na ovakvo postupanje tužiteljice, ovaj sud smatra da je tužiteljica upotrijebila dužnu pažnju te je postupala u skladu sa uvjetima koji su postojali kod tuženika, pa u ovakvom postupanju tužiteljice, sud nije našao da bi ona pridonijela nastanku štete, odnosno da je skrivila predmetni štetni događaj.

23. Slijedom navedenog, po stavu ovog suda, tuženik nije sukladno odredbi čl.1067. ZOO-a i čl. 15. st. 2. ZZR u vezi s odredbom čl. 219. st. 1. ZPP-a dokazao okolnosti koje bi ga oslobodile odgovornosti za nastanak štetnog događaja, pa je ovaj sud zaključio da je tuženik kao poslodavac odgovoran za nastanak štetnog događaja, a također je utvrđeno da tužiteljica nije ničim doprinijela nastanku štetnog događaja.

24. Prema čl. 1100. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08 - dalje: ZOO) u slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Stavkom 2. istog članka određeno je da će sud pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom. Obzirom da je utvrđeno da je tužitelju povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, te da težina povrede i okolnosti slučaja to opravdavaju, ispunjene su pretpostavke iz čl. 1100. st. 1. ZOO da se tužitelju odmjeri pravična novčana naknada za pretrpljenu neimovinsku štetu.

25. S obzirom na ovakvo utvrđeno činjenično stanje, cijeneći vrstu i lokalitet ozljeda te popratne tegobe kojima je tužiteljica bila izložena, intenzitet i duljinu pretrpljenih fizičkih bolova i straha, stupanj trajnog smanjenja životne aktivnosti (10%), zaostale ožiljke (dva postoperativna ožiljka u području lijevog ramena (na prednjoj strani ramena postoperativni ožiljak duljine 7 cm, širine 3-4 mm, nešto crveniji od okolne kože, te na vanjskoj strani ramena poprečno položen postoperativni ožiljak duljine 4 cm, širine oko 5 mm, tamniji od okolne kože) predstavljaju naruženje manjeg stupnja (na granici prema srednjem stupnju) uslijed čega trpi i odgovarajuće duševne boli), da kada druge osobe vide ožiljak, pitaju ju što se dogodilo (kako je to izjavila tužiteljica), životnu dob tužiteljice (rođena 1969. godine), te okolnosti konkretnog slučaja, ovaj sud smatra da primjerena novčana naknada tužiteljici za povredu prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje iznosi ukupno 8.300,00 eura i to po slijedećim kriterijima: za fizičke boli 3.000,00 eura, za strah 1.000,00 eura, za duševne boli zbog trajnog smanjenja životne aktivnosti 3.300,0 eura i za duševne boli zbog naruženosti 1.000,00 eura, dok je sud odbio preostali dio tužbenog zahtjeva po osnovi povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje u iznosu od 3.000,00 eura.

26. Nadalje, kako je na temelju nalaza i mišljenja vještaka i iskaza tužiteljice utvrđeno da je tužiteljici bila potrebna tuđa pomoć i njega u trajanju od ukupno 476 sati (u opsegu od 4 sati dnevno je bila potrebna 8 tjedna (zbog imobilizacije lijeve ruke po 4 tjedna iza svake operacije), u opsegu 3 sata dnevno 4 tjedna, u opsegu 2 sata dnevno 8 tjedna i u opsegu 1 sat dnevno 8 tjedna za pomoć kod održavanja osobne higijene, za obavljanje kućnih poslova, za nabavku i pripremu hrane i sl.), 15 sati (po 1 sat dnevno kroz mjesec dana, te 4 sata dnevno nakon otpusta iz bolnice 26.11.2015. kroz mjesec dana), te da su istu tužiteljici pružali mlađi sin i bivši suprug besplatno, a po ocjeni ovog suda primjerena je cijena sata tuđe pomoći i njege od 3,50 eura (čl. 233. ZPP-a), to primjerena naknada za tuđu pomoć i njegu tužiteljici iznosi 1.428,00 eura sukladno čl. 1095. st. 2. ZOO, dok je odbijen preostali dio zahtjeva s tog osnova u iznosu od 172,00 eura sa pripadajućim zateznim kamatama.

27. Prema čl. 29. st. 1. ZOO, dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate. Čl. 1103. ZOO određeno je da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga. Sud je utvrdio da je tužiteljica podnijela predmetnu tužbu dana 8.6.2022., a kada je već završilo liječenje tužiteljice odnosno kada se je već zdravstveno stanje tužiteljice stabiliziralo (25.05.2022. godine, kako je to utvrđeno medicinskim vještačenjem), to je po ocjeni ovog suda osnovan zahtjev tužiteljice za isplatom zateznih kamata na dosuđeni iznos naknade štete (neimovinske i imovinske za tuđu pomoć i njegu) tekuće od 8.6.2022. do isplate. Odluka o visini stope zateznih kamata temelji se na odredbi čl. 29. st. 2. ZOO.

28. Nadalje, sud je izvršio uvid u priložene račune i to:

- Račun br. 2778/A/2 od 23.10.2020. kojeg je izdala Specijalna bolnica Arithea tužiteljici za specijalistički pregled, ali nije vidljivo za koji specijalistički pregled, u iznosu od 400,00 kn, kojeg je tužiteljica istog dana platila i

- Račun br. 927/1/1 od 26.4.2022. kojeg je izdala Poliklinika za internu medicinu i ginekologiju prof.dr.sc. FV tužiteljici za UZV ramena u iznosu od 300,00 kn, kojeg je tužiteljica istog dana platila.

Međutim, medicinskim vještačenjem, a koji vještak je stručan i kompetentan, je utvrđeno da trošak za specijalistički pregled u privatnoj zdravstvenoj ustanovi nije opravdan jer je tužiteljica sve potrebne preglede mogla obaviti u ustanovama koje imaju ugovor s HZZO-om, te trošak za UZV ramena koji je učinjen u privatnoj zdravstvenoj ustanovi, nije opravdan jer je tužiteljica UZV ramena uz određeno čekanje na pretragu mogla obaviti u ustanovama koje imaju ugovor s HZZO-om, a radi se o kontrolnom UZV nakon operacija, pa nije bilo potrebe za hitnom pretragom. Slijedom navedenog, kako navedeni troškovi liječenja nastali u privatnim zdravstvenim ustanovama nisu bili ni nužni ni opravdani jer je tužiteljica navedene preglede mogla učiniti u ustanovama koje imaju ugovor s HZZO-om, to je valjalo odbiti zahtjeve tužiteljice za isplatu iznosa od 53,09 EUR (400,00 kn) sa zateznim kamatama tekućim od 23.10.2020. do isplate i iznosa od 39,82 EUR (300,00 kn) sa zateznim kamatama tekućim od 26.4.2022. do isplate.

29. Sud je odbio prijedlog tuženika za saslušanjem svjedoka ZV koji je bivši suprug tužiteljice (na okolnost nastanka štetnog događaja i okolnosti slučaja), kao nepotreban. Naime, navedeni svjedok nikada nije zaposlen kod tuženika pa tako ni u vrijeme nastanka štetnog događaja, te isti nije očevidac događaja, tako da isti nema neposrednih saznanja o istom, već može imati saznanja samo o tome što mu je tužiteljica rekla, što nije odlučno u ovom predmetu. Nadalje, navedeni svjedok je sada bivši bračni drug od tužiteljice (rješenje o razvodu brka se nalazi na listu 330-331 spisa) pa bi iskaz takvog svjedoka bio pristran i neistinit. Također, unatoč svemu tome, sud je ipak pokušao pozvati navedenog svjedoka na poznatu adresu ali su dostave vraćene s naznakom da je odselio pa je sud pozvao tuženika da dostavi točnu adresu svjedoka. Tuženik je naveo da nema točnu adresu svjedoka te je predložio da sud istu zatraži od tužiteljice ili od MUP-a. Kako je sud u sustavu JRO MUP-a utvrdio da svjedok ima prijavljenu istu adresu sa koje je dostava vraćena da je odselio, a tužiteljica je izjavila da ne zna gdje sada isti živi i da nisu u dobrim odnosima jer su razvedeni, to sud više nije pozivao navedenog svjedoka, budući tuženik nije dostavio drugu poznatu adresu. Tuženik navodi da je tuženika tj. ŽV telefonskim putem zvala osoba koja se je predstavila kao suprug ili partner od tužiteljice te je tražio podatke o predmetnom štetnom događaju, međutim, navedene činjenice doista nisu odlučne za donošenje odluke u ovom predmetu. Slijedom svega navedenog, saslušanje navedenog svjedoka nije bilo potrebno jer isti nema neposredna saznanja o odlučnim činjenicama te je kao bivši suprug pristran, te je pozivanje istoga bilo nemoguće jer tuženik nije dostavio točnu adresu za istoga.

30. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama čl. 154. st. 2. i čl. 155. st. 1 ZPP te su troškovi odmjereni prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23), a prema vrijednosti konačno postavljenog tužbenog zahtjeva od 12.992,91 eura. Kako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud je najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela u odnosu na osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, pa je tako utvrdio da je tužiteljica uspjela po osnovi 100% i po visini 75%, dakle, uspjela je ukupno sa 87,5% (100+75=175:2=87,5), a tuženik sa 12,5%, te je zatim od postotka tužiteljice (koja je u većoj mjeri uspjela) oduzeo postotak tuženika (koji je u manjoj mjeri uspio), što iznosi 75%, nakon čega je utvrdio iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova tužiteljice (koja je u većoj mjeri uspjela u parnici) koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka, te je tužiteljici odmjerio naknadu dijela takvih troškova u omjeru od 75%. Tako je tužiteljici priznat trošak zastupanja po punomoćniku i to: za sastav odštetnog zahtjeva po Tbr.32 - 100 bodova, za sastav tužbe po Tbr. 7/1 - 100 bodova, ročište 4.10.2022., 1.2.2023., 2.7.2024., 17.12.2024., 19.2.2025. po Tbr. 9/1 - po 100 bodova za svako, podnesak od 14.7.2022. po Tbr. 8/1

–100 bodova, podnesak od 17.10.2022. i 31.7.2024. po Tbr. 8/4 – po 25 bodova za svaki, što uz vrijednost boda od 2,00 eura iznosi ukupno 1.700,00 eura, a uvećano za trošak PDV-a iznosi 2.125,00 eura. Kako je tužiteljica uspjela u sporu sa 75%, to trošak tužiteljice iznosi 1.593,75 eura. Tome valja dodati trošak medicinskog vještačenja u iznosu od 265,45 eura koji je bio neophodan za vođenje parnice, pa ukupni trošak tužiteljice iznosi 1.859,20 eura. Tužiteljici nije priznat trošak podneska od 30.8.2022., 16.1.2023., 13.2.2023., 19.4.2023., 19.5.2023., 11.9.2023., 20.11.2023., 15.2.2024., 25.9.2024. jer isti nisu bili nužni za vođenje parnice sukladno čl. 155 st. 1 ZPP-a, budući nisu potrebni podnesi kojima tužiteljica požuruje postupanje suda, kojima višestruko uređuje tužbeni zahtjev (već je dovoljan jedan podnesak koji je tužiteljici i priznat), nije potreban podnesak kojim dostavlja uplatnicu, te nije potreban podnesak kojim dostavlja daljnju dokumentaciju koju je mogla dostaviti uz tužbu i kojim iznosi dodatna očitovanja koja je mogla iznijeti i na ročištu. Također, tužiteljici nije priznat trošak ročišta za objavu presude, jer isti nije dospio u vrijeme zaključenja glavne rasprave, a nije izvjesno da li će ista na to ročište pristupiti ili ne. Odluka o kamatama na parnični trošak temelji se na čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima i čl. 151 st. 3. ZPP-a.

U Zagrebu, 20. ožujka 2025.

Sudac:

Monika Ferić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda pisanim putem u pet primjeraka u roku 15 dana.

DNA:

1. Pun. tužiteljice

2. Tuženiku

3. Spis