REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-996/2022-26

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Brankici Bobšić, u pravnoj stvari tužitelja DF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Sanji Barbarić, odvjetnici iz Oroslavja, protiv tuženika Zagrebačke banke d.d. Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, zastupanog po punomoćniku Kruni Kneževiću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva METELKO, KNEŽEVIĆ & PARTNERI d.o.o. iz Zagreba, radi isplate, nakon glavne i javne rasprave zaključene 5. veljače 2025. u prisutnosti tužitelja i njegove punomoćnice odvjetnice Sanje Barbarić te zamjenika punomoćnika tuženika odvjetničkog vježbenika OF, dana 20. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu za kupnju motornog vozila broj 3210232666, kreditna partija broj 7103734405, sklopljenog između tužitelj DF, kao korisnika kredita i tuženika Zagrebačke banke d.d., kao kreditora, a koji je potvrđen kod javne bilježnice Zdravke Bišćanin-Pešut pod poslovnim brojem OV- 3343/2007 dana 13. srpnja 2007. i to:

- odredba čl. 1. "Iznos odobrenog kredita" u dijelu u kojem je ugovorena valuta CHF uz koju je vezana glavnica,

- odredba čl. 2. "Kamate i naknade" u dijelu u kojem je otplata mjesečnih anuiteta vezana uz valutu CHF,

- odredba čl. 6. "Otplata kredita" u dijelu u kojem je ugovoreno da se mjesečni anuiteti plaćaju u kunskoj protuvrijednosti CHF obračunatoj po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važećim za CHF na dan plaćanja.

II. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 4.268,52 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od:

- 1,03 EUR od 1. prosinca 2007. do isplate,

- 1,22 EUR od 1. siječnja 2008. do isplate,

- 4,31 EUR od 1. veljače 2008. do isplate,

- 7,27 EUR od 1. ožujka 2008. do isplate,

- 8,42 EUR od 3. travnja 2008. do isplate,

- 3,45 EUR od 5. svibnja 2008. do isplate,

- 4,81 EUR od 5. lipnja 2008. do isplate,

- 4,08 EUR od 4. srpnja 2008. do isplate,

- 1,24 EUR od 4. kolovoza 2008. do isplate,

- 2,46 EUR od 5. rujna 2008. do isplate,

- 4,79 EUR od 3. listopada 2008. do isplate,

- 16,68 EUR od 5. studenoga 2008. do isplate,

- 11,79 EUR od 5. prosinca 2008. do isplate,

- 23,20 EUR od 5. siječnja 2009. do isplate,

- 23,55 EUR od 1. veljače 2009. do isplate,

- 24,93 EUR od 5. ožujka 2009. do isplate,

- 20,78 EUR od 6. travnja 2009. do isplate,

- 21,67 EUR od 5. svibnja 2009. do isplate,

- 18,46 EUR od 5. lipnja 2009. do isplate,

- 16,54 EUR od 6. srpnja 2009. do isplate,

- 18,03 EUR od 4. kolovoza 2009. do isplate,

- 19,34 EUR od 4. rujna 2009. do isplate,

- 17,41 EUR od 5. listopada 2009. do isplate,

- 16,95 EUR od 5. studenoga 2009. do isplate,

- 19,19 EUR od 4. prosinca 2009. do isplate,

- 21,99 EUR od 5. siječnja 2010. do isplate,

- 25,02 EUR od 5. veljače 2010. do isplate,

- 24,31 EUR od 5. ožujka 2010. do isplate,

- 32,75 EUR od 12. svibnja 2010. do isplate,

- 28,00 EUR od 25. svibnja 2010. do isplate,

- 35,68 EUR od 12. lipnja 2010. do isplate,

- 43,00 EUR od 5. srpnja 2010. do isplate,

- 37,53 EUR od 4. kolovoza 2010. do isplate,

- 51,12 EUR od 6. rujna 2010. do isplate,

- 47,17 EUR od 5. listopada 2010. do isplate,

- 40,00 EUR od 5. studenoga 2010. do isplate,

- 53,41 EUR od 6. prosinca 2010. do isplate,

- 62,61 EUR od 5. siječnja 2011. do isplate,

- 56,40 EUR od 4. veljače 2011. do isplate,

- 59,74 EUR od 4. ožujka 2011. do isplate,

- 52,68 EUR od 5. travnja 2011. do isplate,

- 56,39 EUR od 1. svibnja 2011. do isplate,

- 74,20 EUR od 6. lipnja 2011. do isplate,

- 69,03 EUR od 5. srpnja 2011. do isplate,

- 98,49 EUR od 4. kolovoza 2011. do isplate,

- 100,44 EUR od 5. rujna 2011. do isplate,

- 76,37 EUR od 5. listopada 2011. do isplate,

- 76,43 EUR od 4. studenoga 2011. do isplate,

- 71,95 EUR od 5. prosinca 2011. do isplate,

- 76,89 EUR od 5. siječnja 2012. do isplate,

- 81,56 EUR od 6. veljače 2012. do isplate,

- 80,92 EUR od 5. ožujka 2012. do isplate,

- 78,69 EUR od 5. travnja 2012. do isplate,

- 79,45 EUR od 4. svibnja 2012. do isplate,

- 81,50 EUR od 5. lipnja 2012. do isplate,

- 79,12 EUR od 6. srpnja 2012. do isplate,

- 79,82 EUR od 3. kolovoza 2012. do isplate,

- 78,32 EUR od 5. rujna 2012. do isplate,

- 75,57 EUR od 5. listopada 2012. do isplate,

- 79,01 EUR od 6. studenoga 2012. do isplate,

- 77,70 EUR od 7. prosinca 2012. do isplate,

- 79,87 EUR od 6. siječnja 2013. do isplate,

- 75,21 EUR od 7. veljače 2013. do isplate,

- 75,56 EUR od 8. ožujka 2013. do isplate,

- 79,97 EUR od 5. travnja 2013. do isplate,

- 77,49 EUR od 6. svibnja 2013. do isplate,

- 72,81 EUR od 5. lipnja 2013. do isplate,

- 71,31 EUR od 5. srpnja 2013. do isplate,

- 71,73 EUR od 5. kolovoza 2013. do isplate,

- 74,94 EUR od 5. rujna 2013. do isplate,

- 78,06 EUR od 4. listopada 2013. do isplate,

- 76,75 EUR od 8. studenoga 2013. do isplate,

- 78,84 EUR od 6. prosinca 2013. do isplate,

- 76,21 EUR od 8. siječnja 2014. do isplate,

- 80,17 EUR od 7. veljače 2014. do isplate,

- 81,81 EUR od 1. ožujka 2014. do isplate,

- 80,93 EUR od 1. travnja 2014. do isplate,

- 79,22 EUR od 1. svibnja 2014. do isplate,

- 78,45 EUR od 1. lipnja 2014. do isplate,

- 78,79 EUR od 1. srpnja 2014. do isplate,

- 80,94 EUR od 1. kolovoza 2014. do isplate,

- 82,84 EUR od 10. rujna 2014. do isplate,

- 81,76 EUR od 7. listopada 2014. do isplate,

i to za razdoblje od dospijeća svakog pojedinačnog gore navedenog iznosa do 31. prosinca 2007. po stopi utvrđenoj u odredbi čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023. do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 1.810,02 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 20. ožujka 2025. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se, kao neosnovan, tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu u kojem od tuženika potražuje isplatu iznosa od ‭772,63 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭

Obrazloženje

1. Tužitelj je 9. kolovoza 2021. Općinskom sudu u Zlataru, Stalna služba u Krapini podnio tužbu protiv tuženika u kojoj je naveo da je kao korisnik kredita s tuženikom, kao kreditorom, 12. srpnja 2007. zaključio Ugovor o kreditu za kupnju motornog vozila broj 3210232666, kreditna partija broj 7103734405, koji je 13. srpnja 2007. ovjeren kod javne bilježnice Zdravke Bišćanin-Pešut iz Krapine pod brojem OV- 3343/2007. Tužitelj je, nadalje, naveo da mu je prema tom Ugovoru odobren i isplaćen kredit u iznosu od 21.325,03 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate kredita. Isto tako je naveo da je u odredbi čl. 2. Ugovora ugovorena redovna kamata od 5,20% godišnje, promjenjiva sukladno Odluci tuženika, te da je za vrijeme trajanja otplate kredita kamatna stopa mijenjana nekoliko puta. Tužitelj je u tužbi, također, naveo da kredit u cijelosti otplaćen. Nastavno je istaknuo da su ništetne odredbe čl. 1. i čl. 2. Ugovora u dijelu u kojem je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, te i odredba čl. 6. u dijelu u kojem je ugovoreno plaćanje anuiteta u protuvrijednosti valute CHF, kao i odredba čl. 2. istog Ugovora u dijelu u kojem je ugovoreno da je redovna kamatna stopa promjenjiva u skladu s tržišnim uvjetima, a temeljem Odluke o kamatnim stopama tuženika. Tužitelj je pojasnio da su, u konkretnom slučaju, tužitelj i tuženik ugovorili valutu uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnog Ugovora tuženik, kao trgovac, nije tužitelja, kao potrošača, u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima u svezi zaključenja predmetnog Ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovorenih strana, pa je time tuženik postupao suprotno odredbama Zakona o zaštiti potrošača, te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima. Također je naveo da prilikom ugovaranja redovne kamatne stope, koja je tijekom postojanja obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika, tužitelj i tuženik prije zaključenja i u vrijeme zaključenja Ugovora nisu pregovarali i utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, što je postupanje protivno pozitivnim propisima i time ništetno. Tužitelj je još naveo da je opisano ugovaranje valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak ništetno što je utvrđeno i pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. u kolektivnom sporu tužitelja Potrošač-Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača protiv tuženih osam banaka, među kojima je i tuženik. Stoga se tužitelj u ovom predmetu pozivao na pravno utvrđenje iz navedene presude, te je naveo da je sud na temelju odredbe čl. 188. Zakona o zaštiti potrošača i odredbe čl. 502.c Zakona o parničnom postupku, vezan s pravnim utvrđenjem iz navedene presude.

2. Tužitelj je u tužbi, nadalje, naveo da je prema izračunu tužitelja, zbog rasta valute švicarski franak u odnosu na kunu, te zbog povećanja redovne kamatne stope u odnosu na prvotno ugovorenu, tuženiku tijekom otplate kredita više platio iznos od 37.982,55 kn. Slijedom navedenog, tužitelj je tužbenim zahtjevom predloženim u tužbi, a usklađenim u pogledu iskazivanja potraživanja u valuti EUR u podnesku od 9. veljače 2023., tražio da se utvrde ništetnima odredbe Ugovora o kreditu za kupnju motornog vozila broj 3210232666, kreditna partija broj 7103734405 zaključenog između parničnih stranaka, i to odredba čl. 1. "Iznos odobrenog kredita" u dijelu u kojem je ugovorena valuta CHF uz koju je vezana glavnica, odredba čl. 2. "Kamate i naknade" u dijelu u kojem je ugovoren način promjene redovne kamatne stope-u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem Odluke o kamatnim stopama tuženika, kao i u dijelu u kojem je otplata mjesečnih anuiteta vezana uz valutu CHF, te odredba čl. 6. "Otplata kredita" u dijelu u kojem je ugovoreno da se mjesečni anuiteti plaćaju u kunskoj protuvrijednosti CHF obračunatoj po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važećim za CHF na dan plaćanja (t. 1. tužbenog zahtjeva). Istim tužbenim zahtjevom tužitelj je od tuženika potraživao i isplatu iznosa od 37.982,55 kn/5.041,15 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedinačne iznose od dospijeća do isplate (t. 2. tužbenog zahtjeva), uz naknadu troškova parničnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate (t. 3. tužbenog zahtjeva).

3. U podnesku od 14. veljače 2023. tužitelj je naveo da povlači dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na utvrđenje ništetnosti i isplatu preplaćenog zbog ništetnosti ugovorne odredbe čl. 2. "Kamate i naknade" u dijelu u kojem je ugovoren način promjene redovne kamatne stope-u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem Odluke o kamatnim stopama tuženika. Stoga je navedenom podnesku tužitelj specificirao tužbeni zahtjevu te je istim tražio se utvrde ništetnima odredbe Ugovora o kreditu za kupnju motornog vozila broj 3210232666, kreditna partija broj 7103734405, zaključenog između parničnih stranaka, i to odredba čl. 1. "Iznos odobrenog kredita" u dijelu u kojem je ugovorena valuta CHF uz koju je vezana glavnica, odredba čl. 2. "Kamate i naknade" u dijelu u kojem je otplata mjesečnih anuiteta i redovne kamate vezana uz valutu CHF, te odredba čl. 6. "Otplata kredita" u dijelu u kojem je ugovoreno da se mjesečni anuiteti plaćaju u kunskoj protuvrijednosti CHF obračunatoj po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važećim za CHF na dan plaćanja (t. 1. tužbenog zahtjeva). Istim tužbenim zahtjevom tužitelj je od tuženika potraživao i isplatu iznosa od 5.041,15 EUR/37.982,55 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedinačne iznose od dospijeća do isplate (t. 2. tužbenog zahtjeva), uz naknadu troškova parničnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate (t. 3. tužbenog zahtjeva).

4. Tužitelj je u podnesku od 9. veljače 2024., nakon provedenog financijskog vještačenja, konačno postavio tužbeni zahtjev, te istim traži da utvrde ništetnima odredbe Ugovora o kreditu za kupnju motornog vozila broj 3210232666, kreditna partija broj 7103734405 zaključenog između parničnih stranaka, i to odredba čl. 1. "Iznos odobrenog kredita" u dijelu u kojem je ugovorena valuta CHF uz koju je vezana glavnica, odredba čl. 2. "Kamate i naknade" u dijelu u kojem je otplata mjesečnih anuiteta vezana uz valutu CHF, te odredba čl. 6. "Otplata kredita" u dijelu u kojem je ugovoreno da se mjesečni anuiteti plaćaju u kunskoj protuvrijednosti CHF obračunatoj po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važećim za CHF na dan plaćanja (t. 1. tužbenog zahtjeva). Istim tužbenim zahtjevom tužitelj od tuženika potražuje i isplatu iznosa od 4.268,52 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedinačne iznose od dana dospijeća do isplate, a kako je to navedeno u t. I. izreke ove presude (t. 2. tužbenog zahtjeva), uz naknadu troškova parničnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate (t. III. tužbenog zahtjeva).

5. Prije svega valja reći da je tužitelj, nakon što se tuženik upustio u raspravljanje, u podnesku od 9. veljače 2024., smanjio tužbeni zahtjev, a čemu se tuženik protivio. Sukladno pravnom shvaćanju Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-IV-16/2021-8 od 26. travnja 2021. smanjenje tužbenog zahtjeva (iako nije preinaka tužbe) je djelomično povlačenje tužbe iz odredbe čl. 193. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/1991., 91/1992., 58/1993., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 28/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023.; dalje: ZPP) za koje je, ako je do toga došlo nakon što se tuženik upustio u raspravljanje o glavnoj stvari, (uvijek) potreban pristanak tuženika. Stoga u konkretnom slučaju, a s obzirom na to da tuženik nije pristao na djelomično povlačenje tužbe, do takvog povlačenja nije došlo, te je sud odluku o glavnoj stvari donio sukladno tužbenom zahtjevu koji je bio postavljen prije djelomičnog povlačenja tužbe, odnosno sukladno tužbenom zahtjevu postavljenim u tužbi, a uređenom u podnescima od 9. veljače 2023. i 14. veljače 2023.

6. Tuženik je u odgovoru na tužbu istaknuo prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog sudu u Zlataru, Stalna služba u Krapini. Tuženik je, nadalje, u cijelosti osporio tužbeni zahtjev. Također je istaknuo i prigovor zastare navodeći da se na zahtjev tužitelja za isplatu ima primijeniti trogodišnji zastarni rok, imajući u vidu plaćanja koja je tužitelj vršio po uvećanim anuitetima. Smatra da su postupci koje potrošači osobno pokrenu postupci radi o naknadi štete, pa da se u tom smislu ima primijeniti trogodišnji zastarni rok propisan odredbama Zakona o obveznim odnosima. Kako je tužba podnesena 9. kolovoza 2021., to je tuženik naveo da je prošlo više od tri godine od plaćanja koja je tužitelj vršio, pa smatra da je cjelokupno potraživanje tužitelja u zastari, uz napomenu da čak i kada bi se imali primijeniti dulji zakonski rokovi zastare (pet godina) za sva potraživanja tužitelja dospjela prije 2. kolovoza 2016. bi nastupila zastara. Tuženik je još naveo da sve i kad bi se prihvatilo stajalište da je pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača došlo do prekida zastare, da bi i u tom slučaju potraživanje tužitelja bilo u zastari. Tuženik je, također, naveo da tužitelj nije dokazao da je potrošač, niti da se automobil kupljen sredstvima kredita koristio isključivo za potrošačke svrhe, dok zakon ne predviđa da bi se takva svrha trebala presumirati. Tuženik je još naveo da su presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-2221/2018 od 3. rujna 2019. i Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 6632/2017 od 14. lipnja 2018. u dijelu u kojem je utvrđeno da su banke povrijedile kolektivne interese potrošača ugovarajući valutu uz koju je vezana glavnica švicarski franak nepravilne i nezakonite, te da to potvrđuje odluka Suda Europske unije u predmetu poslovni broj C-81/19 iz koje proizlazi da je ugovorna odredba o valutnoj klauzuli isključena od ispitivanja poštenosti/nepoštenosti iz razloga što je ista odraz zakonske odredbe čl. 22. Zakona o obveznim odnosima.

7. Tuženik je u odgovoru na tužbu u odnosu na valutnu klauzulu izraženu u CHF naveo da su tužitelju bile dostupne sve informacije za vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu na način da je mogao shvatiti ekonomske posljedice ugovaranja kredita u kojem se glavnica kredita veže za valutu švicarski franak. Dodao je da je tužitelja upozoravao i informirao o valutnoj klauzuli i to na više različitih načina, te da je u Ugovoru o kreditu jasno navedeno da će se povrat obveza obračunavati po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke za CHF i da je korisnik kredita upoznat s mogućim promjenama iznosa anuiteta u kunama, a koji može nastati uslijed promjene tečaja. Isto tako je naveo da su tužitelju prilikom solemnizacije Ugovora o kreditu pojašnjena prava i obveze koje iz Ugovora proizlaze te da je tužitelj svojim potpisom potvrdio da ga je tuženik informirao o svim posljedicama i rizicima tečaja. Tuženik je još naveo da je svim njegovim zaposlenicima, kao i zaposlenicima autokuća kod kojih su se potpisivali ugovori o kreditu, bio dostavljen izvod iz edukacijskog materijala za prodajno osoblje iz 2005. u kojem je sadržana uputa kako odgovarati na pitanja klijenata prilikom sklapanja ugovora s valutnom klauzulom pri čemu je naglašeno da je bitno klijente osvijestiti o promjenjivosti anuiteta u kunama u ovisnosti o promjeni tečaja. Nadalje, tuženik je istaknuo da je tužitelj bio svjestan da postoji određeni rizik prilikom podizanja kredita u kojima se glavnica kredita veže za stranu valutu, švicarski franak. Napomenuo je da podizanje kredita u bilo kojoj valuti predstavlja rizik, osobito iz razloga što valute ovise o kretanjima u svjetskoj ekonomiji i nijedna osoba ne može utjecati na eventualne promjene u tom pogledu, te da je to tužitelju kao prosječnom i razboritom potrošaču bilo jasno. Osim toga, tuženik je dodao da donošenje odluke o kreditnom zaduženju predstavlja značajnu obvezu, te da se takva odluka ne može temeljiti samo na reklami bez opširnog prikupljanja daljnjih obavijesti, a koje obavijesti je banka stavila na raspolaganje svakom klijentu, pa tako i tužitelju. Tuženik je još istaknuo i da su ugovaranjem valutne klauzule, tužitelj i tuženik dobrovoljno pristali na rizik promjenjivosti tečaja pri čemu je napomenuo da se u ponudi tuženika nisu nalazili samo ugovori o kreditu s valutnom klauzulom u CHF. Tuženik je dodao i da se rizik promjenjivosti tečaja odnosi i na svaku drugu valutu u odnosu na kunu, a ne samo na CHF. Isto tako je naveo da tužitelj već sigurno susretao s pravnim poslovima gdje se cijena, naknada i slično ugovara na temelju tečaja domaće valute u odnosu na bilo koju stranu valutu i da je toga svjestan, pa čak i bez obzira koje informacije primi prilikom sklapanja Ugovora. Stoga tuženik smatra da je tužitelju trebalo biti jasno da sklapa Ugovor o dugoročnom kreditu i da se tijekom tako dugog vremenskog razdoblja ne može očekivati da će Ugovor proizvoditi jednake ekonomske učinke prilikom sklapanja i prilikom konačne otplate kredita, kao i da se ekonomske i druge prilike u društvu mijenjaju, pa tako i tečaj valuta. Tuženik je zaključno naveo da odredba Ugovora kojom se glavnica kredita veže uz valutu švicarski franak ne može biti predmetom ispitivanja poštenosti/nepoštenosti, a sve i da se zauzme stav da može, ista nije nepoštena, jer ne predstavlja nerazumljivu odredbu, odnosno smatra da je ista odredba jasna, lako uočljiva i razumljiva, pri čemu tužitelju kao prosječno opreznom i pažljivom potrošaču nije moglo ostati nepoznato da je tečaj kune u odnosu na CHF podložan promjenama. Konačno, tuženik je osporio i tijek zatraženih kamata. Slijedom svega navedenog, tuženik je predložio odbaciti tužbu, a podredno odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan, uz naknadu troškova parničnog postupka tuženiku.

8. Općinski sud u Zlataru, Stalna služba u Krapini se pravomoćnim rješenjem poslovni broj P-451/2021-8 od 13. siječnja 2022. oglasio mjesno nenadležnim za suđenje u ovoj pravnoj stvari, te je po pravomoćnosti rješenja predmet ustupljen ovom sudu kao mjesno nadležnom.

9. Dakle, predmet spora u ovoj fazi postupka je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnosti odredaba čl. 1., 2. i 6. Ugovora o kreditu u dijelu u kojem je glavnica i otplata kredita vezana uz valutu CHF, kao i zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 4.268,52 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama s osnove preplate tuženiku uslijed primjene navedenih ništetnih odredaba Ugovora o kreditu.

10. Sud je tijekom postupka izvršio uvid u presliku Ugovora o kreditu za kupnju motornog vozila broj 3210232666 od 12. srpnja 2007. (str. 9-14, 41 spisa), presliku presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. (str. 15-23 spisa), presliku pregleda promjena kamatne stope (str. 24-26 spisa), presliku prometa po kreditu (str. 27-35,93-100 spisa), presliku izvod iz edukacijskog materijala za osoblje tuženika (str. 66 spisa), presliku priopćenja za javnost Hrvatske narodne banke od 16. ožujka 2015. (str. 67-68 spisa), presliku presude Suda Europske unije broj C-81/19 (str. 70-75 spisa) presliku obavijesti o novostima u utvrđivanju visine kamatne stope od 8. siječnja 2013. (str. 76 spisa), presliku priopćenja za javnost Ministarstva financija od 14. siječnja 2014. (str. 77 spisa), presliku Općih uvjeta promjena kamatnih stopa Zagrebačke banke d.d. u kreditnom poslovanju s domaćim i stranim fizičkim osobama (str. 78-83 spisa), presliku pregleda promjena kamatnih stopa po kreditu broj 7103734405 (str. 84 spisa), provedeno je financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku mr. sc. Zrinku Ručeviću iz Ručević vještačenja d.o.o. (str. 160-163 spisa), saslušan je tužitelj (str. 259-260 spisa), te je izvršen uvid i ostalu dokumentaciju koja se nalazi u spisu.

11. Ovdje valja reći da je sud proveo sve dokaze predložene od parničnih stranaka jer su iste na ročištu održanom 5. veljače 2025. navele da nemaju daljnjih dokaznih prijedloga, te su odustale od svih predloženih, a neprovedenih dokaza i predložile su zaključenje glavne rasprave temeljem stanja spisa.

12. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka, te brižljive i savjesne ocjene svih dokaza zajedno i svakog dokaza pojedinačno, a sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a, sud je utvrdio da je mjerodavni tužbeni zahtjev tužiteljice postavljen u tužbi, a uređen u podnescima od 9. veljače 2023. i 14. veljače 2023., djelomično osnovan.

13. Uvidom u presliku Ugovora o kreditu za kupnju motornog vozila broj 3210232666, kreditne partije broj 7103734405 od 12. srpnja 2007. (str. 9-14 i 41 spisa; dalje: Ugovor o kreditu) koji je sklopljen između tužitelja, kao korisnika kredita, i tuženika, kao kreditora, utvrđeno je da je istim između stranaka ugovoren kredit za kupnju motornog vozila pod nazivom Renault financiranje u iznosu 21.325,03 CHF u kunskoj protuvrijednosti obračunato po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate kredita (čl. 1. Ugovora o kreditu "Iznos odobrenog kredita"). Nadalje je utvrđeno da se u odredbi čl. 2. "Kamate i naknade" korisnik kredita obvezao platiti kreditoru u anuitetima iznos kredita od 21.325,03 CHF i redovnu kamata koja je tijekom postojanja obveze po Ugovoru o kreditu promjenjiva u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem Odluke o kamatnim stopama tuženika, koja je na dan sklapanja tog Ugovora iznosila 5,20% godišnje, sve u kunskoj protuvrijednosti obračunato po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja. Nadalje je utvrđeno da je odredbi čl. 3. Ugovora o kreditu ugovoren rok otplate od 84 mjeseca, a u odredbi čl. 5. istog Ugovora je kao namjena kredita ugovorena kupnja vozila marke Renault, model Clio III Rip Curl, godine proizvodnje 2007. Nadalje, u odredbi čl. 6. Ugovora o kreditu "Otplata kredita" ugovoren je način otplate i to u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti 303,42 CHF obračunato po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važećem za CHF na dan plaćanja. Navedeni Ugovor o kreditu je potvrđen kao javnobilježnička isprava od strane javne bilježnice Zdravke Bišćanin-Pešut u Krapini 13. srpnja 2007., pod poslovnim brojem OV-3343/2007, a u istoj potvrdi je navedeno da je Ugovor o kreditu podnesen na potvrdu, između ostalog, od strane tužitelja i da je tužitelju ugovor pročitan, te da je isti izjavio da prihvaća pravne posljedice koje iz Ugovora o kreditu za njega proizlaze i da to odgovara njegovoj volji.

14. Saslušan u svrhu dokazivanja tužitelj je naveo da je s tuženikom zaključio predmetni Ugovor o kreditu 2007., te da je isti kredit podigao za kupnju vozila Renault Clio. Pojasnio je da je kredit zaključio na način da nije uopće bio u banci tuženika, nego je bio u autokući Krešo gdje se interesirao za kupnju vozila i rekao je zaposleniku autokuće da nema novaca, te da mu treba kredit, a oni su uzeli njegovu osobnu i rekli su mu da će to sve riješiti autokuća i da za par dana dođe potpisati papire. Ugovor je potpisao u autokući te misli da ga je kasnije nosio na potvrdu koja javnog bilježnika, s time da se nakon toga opet vraćao u autokuću. Zaposlenici autokuće mu nisu ništa govorili vezano za valutnu klauzulu u CHF i o tome nisu ništa razgovarali, već su samo razgovarali o vrsti automobila i o visini rate, te niti o jednoj odredbi Ugovora nije posebno razgovarao sa zaposlenicima autokuće. Ugovor je pročitao na način da je pročitao prvu stranicu te je obraćao pažnju samo na iznos kredita i na ratu. Vidio je da je u Ugovoru o kreditu naznačen iznos u valuti CHF, ali nije postavljao pitanja vezano za to jer je mislio da tako mora biti. Naveo je da nije mogao utjecati na bilo koju odredbu Ugovora i da nije mogao bilo što birati, jer ako je želio kupiti automobil morao je prihvatiti Ugovor kakav mu je predložen. Rate kredita su mu kasnije značajno rasle te je s početnih 1.200,00 kn, koliko je iznosila rata, rata porasla na iznos iznad 2.000,00 kn, a u banku se nije išao raspitivati zbog čega rastu rate jer je to već znao s obzirom na to da su svi pričali o kreditima u CHF. Predmetni kredit je u cijelosti otplatio osobno, a automobil koji je kupio sredstvima predmetnog kredita je koristio samo u obiteljske svrhe, te ga nikada nije koristio za bilo kakvu poslovnu djelatnost.

15. Sud je u bitnom prihvatio iskaz tužitelja jer je isti životan, logičan i uvjerljiv, te sukladan s predmetnim Ugovorom o kreditu.

16. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni br. P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018., u odnosu na koju je revizija odbijena odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-2221/2018- 11 od 3. rujna 2019., utvrđeno da je tuženik od 1. travnja 2005. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključivanja i u vrijeme zaključivanja predmetnih ugovora nije kao trgovac potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključivanja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time postupao suprotno odredbama čl. 81., čl. 82. i čl. 90. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/2003.), a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbi čl. 96. i čl. 97. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/2007. i 125/2007.) i odredbama Zakona o obveznim odnosima. Kolektivni interes potrošača (sadašnjih i budućih), prema navedenim presudama, temelji se na tome da određeni trgovci u svojim standardnim ugovorima ne koriste određene odredbe koje su nepoštene po kriterijima iz Zakona o zaštiti potrošača i da njihova poslovna praksa ne bude po kriterijima iz Zakona o zaštiti potrošača nepoštena. Iz izreke navedenih presuda je razvidno da se odnosi na ugovore o potrošačkom kreditiranju, dakle i na predmetni Ugovor o kreditu, neovisno o tome što se radi o kreditu čija je namjena kupnja motornog vozila i neovisno o tome što je premetni kredit otplaćen. Pritom valja reći, da je u konkretnom slučaju iz iskaza tužitelja, utvrđeno da je isti u ovom pravnom poslu, odnosno prilikom zaključivanja predmetnog Ugovora o kreditu imao status potrošača (čl. 3. st. 1. ZZP-a). Naime, tužitelj je u svom iskazu naveo da je automobil koji je kupio sredstvima predmetnog kredita koristio samo u obiteljske svrhe, te ga nikada nije koristio za bilo kakvu poslovnu djelatnost.

17. Nadalje, valja reći da je odredbom čl. 502.c ZPP-a propisano da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz kolektivne tužbe (iz odredbe čl. 502.a st. 1. ZPP-a) da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Stoga je ovaj sud vezan za utvrđenje iz gore navedenih presuda.

18. Sukladno odredbi čl. 81. st. 1. ZZP-a, ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a sukladno odredbi čl. 81. st. 2. ZZP-a, smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca. Nadalje, sukladno odredbi čl. 87. st. 1. ZZP-a, nepoštena ugovorna odredba je ništava.

19. U odredbi čl. 4. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/2005. i 41/2008.; dalje: ZOO) propisano je da su se u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici dužni pridržavati načela savjesnosti i poštenja. Isto tako u odredbi čl. 6. ZOO-a propisana je zabrana ostvarivanja prava iz obveznog odnosa suprotno svrsi zbog koje je ono propisom ustanovljeno ili priznato. Nastavno, u odredbi čl. 7. st. 1. ZOO-a propisano da sudionici pri sklapanju naplatnih pravnih poslova polaze od načela jednake vrijednosti uzajamnih činidaba, dok je odredbom čl. 10. st. 2. ZOO-a propisano da je sudionik u obveznom odnosu dužan u ispunjavanju obveze iz svoje profesionalne djelatnosti postupati s povećanom pažnjom, prema pravilima struke i običajima (pažnja dobrog stručnjaka). Konačno, u odredbi čl. 322. st. 1. ZOO-a propisano je da je ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.

20. Dakle, iz provedenih dokaza sud je utvrdio da je tužitelj, kao potrošač, u smislu odredbe čl. 3. st. 1. t. 1. ZZP-a u konkretnom slučaju s tuženikom, kao trgovcem u smislu odredbe čl. 3. st. 1. t. 2. ZZP-a, zaključio predmetni Ugovor o kreditu radi kupnje vozila, a kojim je ugovoren kredit u iznosu 21.325,03 CHF u kunskoj protuvrijednosti obračunato po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate kredita. Nadalje, iz izvedenih dokaza je utvrđeno i da je tečaj CHF u otplatnom razdoblju znatno rastao, a kako to proizlazi i iz niže navedenog financijskog vještačenja. Isto tako je utvrđeno da je tužitelj predmetni Ugovor o kreditu zaključio bez prethodnog pregovaranja s tuženikom o pojedinačnim odredbama i bez prethodnog objašnjenja, informiranja i upozorenja na eventualne rizike promjene valute CHF za koju je kredit bio vezan. Još je utvrđeno da je Ugovor o kreditu unaprijed sastavljen prema obrascu tuženika, te da predmetne odredbe Ugovora o kreditu nisu bile dovoljno jasne i transparentne. S tim u vezi valja reći da je tuženik je bio dužan, nudeći svoj proizvod tužitelju, istog informirati o smislu i sadržaju odredaba Ugovora o kreditu, između ostalog i valutnoj klauzuli i skrenuti mu pažnju na parametre o kojima ovisi kretanje tečaja švicarskog franka u budućem razdoblju otplate kredita, pojedinačno o tome pregovarati i na taj način mu omogućiti da pristane na takve odredbe, odnosno omogućiti mu da takvim odredbama prigovori, a što tuženik nije učinio. Stoga je ugovaranje takvih odredaba imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja.

21. Ovdje još valja reći da se tuženik tijekom postupka neosnovano poziva na izvod iz edukacijskog materijala za prodajno osoblje (str. 66 spisa) u kojem je navedeno da je klijente potrebno upoznati s valutnim rizikom i upozoriti ih na dugi rok otplate, te s tim u vezi ih upoznati i s kretanjem tečajeva, odnosno upozoriti ih da razlika u tečaju može kroz godine otplate kredita "pojesti" razliku u kamati, te da u konačnici klijent sam odlučuje o valutnom riziku koji preuzima. Ovo stoga što iz istog izvoda nije razvidno na koji razdoblje se odnosi, niti je tuženik dokazao da je tužitelj prilikom zaključenja predmetnog Ugovora o kreditu bio upozoren na okolnosti navedene u tom izvodu, dok je iz iskaza tužitelja utvrđeno suprotno, odnosno da istom zaposlenici u autokući nisu ništa govorili vezano za valutnu klauzulu u CHF.

22. Isto tako valja reći da iz gore navedenih presuda donesenih u postupku zaštite kolektivnih interesa proizlazi da je postupanje tuženika, i po pitanju valutne klauzule, unutar kolektivne tužbe i njezinog puta zaštite, riješeno na način da je utvrđeno kako tuženik nije na transparentan način informirao potrošače o riziku intervalutarnih promjena vezanih za švicarski franak, a koji je bio neusporedivo veći u odnosu na takav isti rizik u valutnoj klauzuli vezanoj za EUR. Iz navedenih odluka proizlaze utvrđenja prema kojima odredbe u kojima se glavnica veže za CHF već samim ugovaranjem proizvode neravnotežu između stranaka na teret potrošača, a s obzirom na to da tuženik kao banka prihvaća samo opći rizik valutne klauzule, dok potrošač prihvaća i taj rizik kao i dodatni rizik specifičan za CHF kao valutu utočišta, a ugovorima potrošačima nije dana mogućnost koja bi kompenzirala takve rizike. S obzirom na navedeno tuženik se neosnovano poziva na presudu Suda Europske unije C-81/19 (str. 70-75 spisa), pri čemu valja dodati i da se ista presuda odnosi na drugačiju činjeničnu i pravnu situaciju (refinanciranje kredita).

23. Slijedom svega navedenog odredbe čl. 1., 2. i 6. Ugovora o kreditu su u smislu gore navedenih odredaba ništetne u dijelu u kojem je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica i otplata kredita švicarski franak, te je stoga odlučeno kao u t. I. izreke ove presude.

24. Prema odredbi čl. 323. st. 1. ZOO-a u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće ili se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Nadalje, sukladno odredbi čl. 323. st. 2. ZOO-a, ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnog ugovora odgovoran je svome suugovaratelju za štetu koju trpi zbog ništetnosti ugovora ako ovaj nije znao ili prema okolnostima nije morao znati za postojanje uzroka ništetnosti. U konkretnom slučaju, tuženik je na temelju ništetnih ugovornih odredaba ostvario korist u vidu plaćanja razlike između iznosa koji bi tužitelj platio po osnovi tečaja CHF na dan isplate kredita i iznosa koji je platio tuženiku po osnovi primijenjenog tečaja na dan plaćanja. Stoga je tuženik u obvezi platiti tužitelju razliku u vidu više plaćenog iznosa temeljem ništetnih ugovornih odredaba predmetnog Ugovora o kreditu u smislu odredbe čl. 1111. st. 1. ZOO-a .

25. Radi utvrđenja visine potraživanja tužitelja proveden je dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku mr. sc. Zrinku Ručeviću iz Ručević vještačenja d.o.o. Vještak je u svom nalazu i mišljenju naveo da su tuženik, kao kreditor i tužitelj, kao korisnik kredita, zaključili 12. srpnja 2007. Ugovor o kreditu za kupnju motornog vozila broj 7103734405. Nadalje je naveo da je iznos kredita kunska protuvrijednost od 21.325,03 CHF obračunato prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate kredita, te da je ugovoren rok otplate od 84 mjeseca (otplata u jednakim anuitetima) te promjenjiva kamatna stopa redovnih kamata koja je iznosila 5,20 % godišnje na dan sklapanja Ugovora. Prema pregledu prometa po kreditu, dospijeće prve obveze bilo je 1. studenog 2007., a sljedećih svakog prvog dana u mjesecu. Ugovoreno je da će se kredit otplaćivati u mjesečnim anuitetima iskazanima u valuti, a plativima u protuvrijednosti kuna prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke za CHF važećem na dan plaćanja. Kredit je iskorišten 16. srpnja 2007., s kojim danom je srednji tečaj Hrvatske narodne banke za valutu CHF iznosio 4,399039 kn za 1 CHF, pa je, dakle, isplaćeni iznos od 21.325,03 CHF iskazan u protuvrijednosti kuna iznosio 93.809,64 kn. Uvidom u dostavljeni prijepis pregleda promjena kamatnih stopa po kreditu, vještak je utvrdio kako je u razdoblju otplate kredita kamatna stopa više puta mijenjana, te je iznosila 6,10% godišnje od prvog anuiteta do zaključno anuiteta s dospijećem 1. veljače 2008., 6,55% godišnje od anuiteta s dospijećem 1. ožujka 2008. do zaključno anuiteta s dospijećem 1. srpnja 2009., te 7,55% godišnje od anuiteta s dospijećem 1. kolovoza 2009. do konačne otplate kredita (anuiteta s dospijećem 1. lipnja 2014.). Vještak je napomenuo da je, iako je za vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu, ugovorena kamatna stopa u visini od 5,20% godišnje, prilikom otplate prvog anuiteta, već je došlo do promjene kamatne stope, i ista je iznosila 6,10% godišnje. Stoga je vještak mišljenja da je isplaćeni iznos od 21.325,03 CHF prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan korištenja kredita iznosio protuvrijednost od 93.809,64 kn. Vještak je, nadalje, mišljenja da razlika obveza u razdoblju od dana dospijeća prve obveze (1. studenoga 2007.) do konca izračuna, a koja proizlazi iz razlike između tečaja za valutu CHF primijenjenog kod otplate (na dan plaćanja pojedine obveze) i tečaja za valutu CHF važećeg na dan isplate kredita (uključujući i negativne razlike) iznosi ukupno 32.156,21 kn, odnosno 4.267,86 EUR (zbroj pojedinačnih konvertiranih iznosa). Vještak je još naveo da visina pozitivnih razlika iznosi 32.161,18 kn, odnosno 4.268,52 EUR, a visina negativnih razlika iznosi -4,97 kn, odnosno -0,66 EUR.

26. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka mr. sc. Zrinka Ručevića jer je isti stručan, jasan i argumentiran, a imajući u vidu da stranke na isti u pogledu matematičkog izračuna nisu imale primjedbi, niti su u tom pravcu isticale daljnje dokazne prijedloge, već su na ročištu održanom 5. veljače 2025. navele da nemaju daljnjih dokaznih prijedloga i odustale su od svih predloženih a neprovedenih dokaza te sud predložile zaključenje glavne rasprave na temelju stanja spisa. Ovdje valja reći da je sud prilikom odlučivanja uzeo u obzir izračun vještaka koji se odnosi samo na preplate izvršene od strane tužitelja (pozitivna razlika) zbog promjene tečaja u odnosu na tečaj koji je vrijedio na dan isplate kredita, a s obzirom na činjenicu da u konkretnom slučaju tuženik nije podnio protutužbu, niti je istaknuo prigovor radi prebijanja, pa stoga tražbina tuženika prema tužitelju ne postoji unatoč činjenici da je iz nalaza i mišljenja vještakinje proizlazi i da je tužitelj uslijed promjene tečaja manje platio pojedine anuitete (-4,97 kn, odnosno -0,66 EUR). Pritom valja napomenuti da, na taj način (plaćajući manji iznos), nije došlo do povrede interesa potrošača, niti je time narušena ravnoteža u ugovornom odnosu stranaka.

27. Dakle, kako je na temelju tako izvedenih dokaza utvrđeno da je tužitelj po predmetnom Ugovoru o kreditu na temelju ništetnih ugovornih odredaba kojima su glavnica i otplata kredita vezane uz valutu CHF preplatio tuženiku iznos od 4.268,52 EUR (32.161,18 kn), tako je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju navedeni iznos. Nadalje je valjalo, a uzimajući u obzir mjerodavni prvotno postavljeni tužbeni zahtjev, u preostalom dijelu za iznos od 772,63 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, tužiteljev tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan. Tužitelju su, imajući u vidu da tuženik nije bio savjestan, jer je isključivo on sastavio predmetni Ugovor o kreditu te ga je predložio prema unaprijed pripremljenom sadržaju tužitelju, na temelju odredbe čl. 1115. ZOO-a dosuđene zakonske zatezne kamate tekuće na pojedinačne iznose navedene u t. I. izreke ove presude tekuće od dana plaćanja svakog pojedinačnog iznosa tuženiku, a sukladno nalazu i mišljenju vještaka mr. sc. Zrinka Ručevića. Visina stope zatezne kamate je određena na temelju Uredbe o visini stope zatezne kamate, kao i na temelju odredbe čl. 29. st. 2. ZOO-a. Slijedom navedenog odlučeno je kao u t. II. i IV. izreke ove presude.

28. Također valja reći da tuženik neosnovano ističe prigovor zastare za potraživanje tužitelja. Ovo stoga što je podnošenjem kolektivne tužbe Trgovačkom sudu u Zagrebu u predmetu poslovni broj P-1401/2012 za zaštitu kolektivnih prava (koja tužba je podnesena 4. travnja 2012., kako to proizlazi iz presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-2245/2017 od 20. ožujka 2018. dostupne na službenim internetskim stranicama Vrhovnog suda Republike Hrvatske, a stranke ni ne tvrde drugačije) u smislu odredbe čl. 241. ZOO-a prekinut tijek zastare, pa je zastara u odnosu na potraživanje s osnove preplaćenog iznosa na temelju ništetnih odredaba o valutnoj klauzuli u valuti CHF počela teći ispočetka donošenjem presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018., a koje presude su dostupne na službenim internetskim stranicama Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske. Kako je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 9. kolovoza 2021., tako je razvidno da nije protekao petogodišnji zastarni rok koji se primjenjuje kod instituta stjecanja bez osnove, sukladno odredbi čl. 225. ZOO-a.

29. Odluka o troškovima parničnog postupka se temelji na odredbama čl. 154. i čl. 155. ZPP-a, a prema vrijednosti predmeta spora prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu. Pritom valja napomenuti da je smanjenje tuženog zahtjeva, odnosno djelomično povlačenje tužbe, kojem se tuženik protivio, učinjeno unutar istog tarifnog razreda iz Tbr. 7. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023.; dalje: Tarifa). Kako je prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu uzimajući u obzir osnovu i visinu tužitelj uspio u cijelosti, tako je tuženik u obvezi istom naknaditi troškove parničnog postupka. Troškovi su odmjereni prema troškovniku stranke, a sukladno odredbama Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/2018. i 51/2023.) i Tarifi po kojoj vrijednost jednog boda iznosi 2,00 EUR.

30. Tako je tužitelju dosuđen trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku u iznosu od 1.562,50 EUR, a isti se odnosi na sastavljanje tužbe u iznosu od 200,00 EUR (100 bodova-Tbr. 7/1 Tarife), zastupanje na ročištima 16. listopada 2023. i 5. veljače 2025. u iznosu od 200,00 EUR za svako (100 bodova-Tbr. 9/1 Tarife), zastupanje na ročištu 10. veljače 2023. u iznosu od 50,00 EUR (25 bodova-Tbr. 9/5 Tarife), za sastavljanje podnesaka od 21. ožujka 2022. i 9. veljače 2024. u iznosu od 200,00 EUR za svaki (100 bodova- Tbr. 8/1 Tarife), sastavljanje podnesaka od 9. veljače 2023. i 14. veljače 2023. u iznosu od 50,00 EUR za svaki (25 bodova-Tbr. 8/4 Tarife), sastavljanje žalbe na rješenje od 30. kolovoza 2021. u iznosu od 100,00 EUR (50 bodova-Tbr. 10/4 Tarife) te PDV (25%) na navedene radnje u ukupnom iznosu od 312,50 EUR. Isto tako tužitelju je dosuđen i plaćeni trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 48,44 EUR, kao i trošak financijskog vještačenja u iznosu od 199,08 EUR. Stoga su tužitelju ukupno dosuđeni troškovi parničnog postupka u iznosu od 1.810,02 EUR sa zakonskim zateznim kamatama, koje sukladno odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a, teku od presuđenja, odnosno od 20. ožujka 2025. do isplate po stopi određenoj u odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a.

31. Slijedom navedenog odlučeno je kao u t. III. izreke ove presude.

Zagreb, 20. ožujka 2025.

Sutkinja

Brankica Bobšić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi pismeno u 3 primjeraka, putem ovoga suda. O žalbi odlučuje Županijski sud.

DNA

- tužitelju po odvj. Sanji Barbarić

- tuženiku po odvj. Kruni Kneževiću