REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] R 5

Poslovni broj: Us I-396/2024-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Dariji Pugel, uz sudjelovanje zapisničarke Ljiljane Vasiljević, u upravnom sporu tužitelja RČ, (OIB [osobni identifikacijski broj]), iz [adresa], Gutenstiener str. 34, 9020 Klagenfurt, kojeg zastupa opunomoćenik Marino Folo, odvjetnik u Puli, Dalmatinova 4, protiv tuženika Državnog inspektorata, Područnog ureda Rijeka, Službe građevinske inspekcije, Ispostave u Pazinu, (OIB 33706439962), Pazin, Prolaz Frana Matejčića 8, radi izvršenja rješenja o uklanjanju građevine putem treće osobe, 20. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Državnog inspektorata, Područnog ureda Rijeka, Služba građevinske inspekcije, Ispostava u Pazinu, KLASA: UP/I-362-02/23-02/1107, URBROJ: 443-02-05-12-24-5 od 5. veljače 2024.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem tuženika KLASA: UP/I-362-02/23-02/1107, URBROJ: 443- 02-05-12-24-5 od 5. veljače 2024. tužitelju je kao investitoru naloženo da u roku od 15 dana od zaprimanja rješenja ukloni izgrađenu zidanu građevinu (građevina 1), stambene namjene, tlocrtnih dimenzija 6,40 x 6,85 m, na betonskoj temeljnoj ploči tlocrtnih dimenzija 6,70 x 7,35 m, debljine do 35 cm iznad tla, visine prizemlja, s dvostrešnim krovištem, i izgrađenu betonsku terasu, tlocrtnih dimenzija 6,40 x 3,10 m, debljine 20 cm, sve izgrađeno u Ližnjanu, Palera 24, na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], bez građevinske dozvole, izvan građevinskog područja naselja Ližnjan (t. 1.), uz ostala popratna utvrđenja i upozorenja (t. 2. – 7.).

2. Tužitelj u podnesenoj tužbi i kasnijem tijeku spora (na ročištu za raspravu) ističe da je u zapisniku o obavljenom očevidu od 24. listopada 2023. pogrešno navedeno kako se predmetno zemljište nalazi unutar ZOP-a (zaštićenog obalnog pojasa mora od 1000 m), a koja okolnost da čini pobijano rješenje nezakonitim. Nastavno ističe da opis sporne građevine naveden u izreci pobijanog rješenja ne odgovara onome iz zapisnika, budući da se u zapisniku navodi da je dvostrešno krovište građevine prekriveno profiliranim limom, dok se u pobijanom rješenju navodi samo da je riječ o dvostrešnom krovištu. Ukazuje da je u zapisniku navedeno da se očevid obavlja na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (koje čestice tužitelji nije vlasnik niti investitor), dok se pobijanim rješenjem tužitelju nalaže uklanjanje građevine na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], pa smatra da i navedeno predstavlja nezakonitost zbog koje treba poništiti pobijano rješenje. Nastavno ističe da je za predmetnu nekretninu izdano pravomoćno rješenje o izvedenom stanju KLASA: UP/I-361-03/14-01/26262, što je izjednačeno s uporabnom dozvolom, pa se pobijanim rješenjem krši tužiteljevo pravo vlasništva. Poziva se na odredbu čl. 31 st. 3. Zakona o Državnom inspektoratu, te navodi da je tuženik prije nalaganja uklanjanja objekta morao prethodno izreći novčanu kaznu, koja predstavlja blažu mjeru, odnosno naložiti usklađenje s rješenjem o izvedenom stanju te otklanjanje nepravilnosti. Poziva se na odredbu čl. 47. st. 2. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine" broj 47/09, 110/21, dalje: ZUP) prema kojoj upravno tijelo mora po službenoj dužnosti pribaviti podatke o činjenicama o kojima službenu evidenciju vodi javnopravno tijelo kod kojeg se vodi postupak, odnosno drugo javnopravno tijelo ili sud. Smatra i da bi strankama u postupcima uklanjanja trebalo dopustiti pravo na žalbu, pri čemu se poziva na odredbu čl. 18. st. 2. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10, 5/14, dalje: Ustav Republike Hrvatske). Također se poziva na odredbu čl. 19. st. 2. Ustava Republike Hrvatske koja jamči sudsku kontrolu zakonitosti pojedinačnih upravnih akata, te smatra da bi temeljem navedene odredbe trebalo odrediti odgodu izvršenja. Tužbenim zahtjevom tužitelj predlaže da Sud poništi pobijano rješenje tuženika, te da tuženika obveže na naknadu troškova upravnog spora.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu ustraje kod navoda iz obrazloženja osporenog rješenja, te predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva kao neosnovanog.

4. U tijeku spora održana je rasprava na ročištu održanom 13. ožujka 2025., u prisutnosti opunomoćenika tužitelja, a na temelju čl. 91. st. 3. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj 36/24, dalje: ZUS), koji se zakon na predmetni upravni spor primjenjuje na temelju čl. 169. st. 1. tog Zakona, u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, koji svoj izostanak nije opravdao, čime se smatra da je u smislu čl. 6. ZUS-a strankama dana mogućnost očitovanja o svim zahtjevima i navodima druge strane te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koji su predmet ovog upravnog spora.

5. Radi ocjene zakonitosti pobijanog rješenja tuženika izvršen je uvid u dokumentaciju koja prileži spisu upravnog spora te dostavljenom spisu upravnog postupka.

6. Razmatrajući sva sporna, činjenična i pravna pitanja ovog spora, sud smatra da tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. Iz spisa upravnog postupka da je nadležni viši građevinski inspektor dana 24. listopada 2023. izvršio inspekcijski nadzor građenja na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], te utvrdio da su na predmetnoj nekretnini (u vlasništvu tužitelja) izgrađene građevine opisane u izreci pobijanog rješenja, za koje je uvidom u dokumentaciju tijela nadležnog za izdavanje akata za građenje utvrđeno da nije izdana izvršna građevinska dozvola. Dodatno je utvrđeno da su na istoj nekretnini izgrađene i druge građevine, u odnosu na koje je donijeto zasebno rješenje o uklanjanju, vezano uz koje se vodi upravni spor pod posl.br. Us I-393/2024.

8. Dopisom od 27. listopada 2023. tužitelj je kao upisani vlasnik upoznat s utvrđenjima te pozvan da se očituje o svim relevantnim okolnostima vezanima uz gradnju, pri čemu je tužitelju uz dopis dostavljen i zapisnik. Tužitelj je u dostavljenom očitovanju potvrdio da je vlasnik sporne građevine (u zapisniku označene kao "građevina 1"), pri čemu je istaknuo da je ista ozakonjena pravomoćnim rješenjem o izvedenom stanju Agencije za ozakonjenje nezakonito izgrađenih zgrada KLASA: UP/I-361-03/14-01/26262 od 10. rujna 2014.

9. Među strankama nije sporno da je tužitelj vlasnik i investitor sporne građevine, kao i da se ista gradi bez građevinske dozvole, međutim sporno je da li je tužitelju zakonito naloženo uklanjanje te građevine. Naime, tužitelj ističe da je za spornu građevinu izdano pravomoćno rješenje o izvedenom stanju, te smatra da je tuženik prije uklanjanja građevina prethodno bio dužan primijeniti druge mjere (usklađenje, otklanjanje nedostataka, izricanje novčanih kazni).

10. Prema čl. 106. Zakona o gradnji („Narodne novine“ broj 153/13, 20/17, 39/19, 125/19), građenju građevine se može pristupiti samo na temelju pravomoćne ili izvršne građevinske dozvole, osim izuzetaka propisanih odredbama članaka 128. -130. Zakona o gradnji.

11. Sukladno čl. 113. st. 1. t. 1. Zakona o Državnom inspektoratu („Narodne novine“ broj 115/18, 117/21, 67/23), važećeg u vrijeme donošenja pobijanog rješenja, u provedbi inspekcijskog nadzora građevinski inspektor rješenjem naređuje investitoru odnosno vlasniku uklanjanje građevine odnosno njezina dijela, u određenom roku, ukoliko se gradi ili je izgrađena bez izvršne građevinske dozvole.

12. Iako pravilno navodi tužitelj da pravomoćno rješenje o izvedenom stanju izdano za dovršenu zgradu ima pravni učinak izdane uporabne dozvole, tuženik je u konkretnom slučaju utvrdio da se rješenje o izvedenom stanju dostavljeno od tužitelja ne odnosi na građevinu 1) koja je zatečena na licu mjesta, te opisana u zapisniku o obavljenom nadzoru i izreci pobijanog rješenja. Naime, tuženik je pregledom rješenja o izvedenom stanju i snimke izvedenog stanja nezakonito izgrađene zgrade, te geodetskog snimka izvedenog stanja nezakonito izgrađene zgrade, te fotografija u sklopu istih, utvrdio da je u listopadu/studenom 2012. na predmetnoj čestici postojala samo jedna stambena zgrada maksimalnih tlocrtnih dimenzija 7,33 x 6,26 m, visine do vijenca 2,25 m, u sklopu kojih je stambena građevina P1 brutto tlocrtne površine 37,07 m[2] i natkrivena terasa P2 brutto tlocrtne površine 4,40 m , što ukupno čini brutto tlocrtnu površinu od 41,49 m[2] . Budući da je inspekcijskim nadzorom od 24. listopada 2023. zatečena stambena građevina tlocrtnih dimenzija 6,40 x 6,85 m, visine prizemlja, s visinom vijenca 2,94 m, izgrađena na betonskoj temeljnoj ploči tlocrtnih dimenzija 6,70 x 7,35 m debljine do 35 cm, te betonska nenatkrivena terasa tlocrtnih dimenzija 6,40 x 3,10 m, debljine 20 cm, utvrđeno je da zatečena građevina niti dimenzijama, a niti izgledom ne odgovara ozakonjenoj građevini, pri čemu je površina zatečene zgrade 43,84 m[2] te ista nema natkrivenu terasu.

13. Iz navedenog proizlazi da građevina koja je zatečena na licu mjesta na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nije istovjetna građevini koja je ozakonjena rješenjem o izvedenom stanju, već je riječ o sasvim različitoj građevini, za koju nije izdan nikakav akt za gradnju. Stoga neosnovano tužitelj smatra da je bilo uvjeta za nalaganje usklađenja, već je tuženik pravilno primijenio odredbu čl. 113. st. 1. t. 1. Zakona o Državnom inspektoratu te tužitelju naložio uklanjanje predmetne građevine. Neosnovani su i navodi tužitelja da je prethodno bilo potrebno primijeniti blažu mjeru – izricati novčane kazne, budući da se novčane kazne ne izriču kao blaža mjera koja prethodi rješenju o uklanjanju, već kao mjera prisilnog izvršenja rješenja o uklanjanju, pod uvjetima i sukladno čl. 114. i čl. 115. Zakona o Državnom inspektoratu.

14. Nastavno, iako tužitelj pravilno primjećuje da se na jednom mjestu u zapisniku o izvršenom nadzoru navodi k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], imajući u vidu da se kako u preostalom dijelu zapisnika, tako i u dopisu kojim je tužitelj pozvan na očitovanje, te u konačnici i u pobijanom rješenju, svugdje navodi pravilno k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], to je očito riječ o omašci u pisanju, a ne o nezakonitosti provedenog postupka koja bi rezultirala nezakonitim rješenjem.

15. Nastavno, od utjecaja na zakonitost pobijanog rješenja nije ni okolnost što je tuženik u zapisniku možebitno pogrešno naveo da se predmetna nekretnina nalazi unutar Zaštićenog obalnog pojasa mora od 1000 m, budući da ta okolnost nije navedena u pobijanom rješenju, niti je imala utjecaja na zakonitost istoga.

16. Na zakonitost pobijanog rješenja nije od utjecaja okolnost što se u izreci pobijanog rješenja krovište opisuje samo kao "dvostrešno", dok se u zapisniku o obavljenom nadzoru isto opisuje kao " dvostrešno, prekriveno profiliranim limom", budući da je nesporno o kojoj se i kakvoj građevini radi, pa izostavljanje opisa materijala krovišta iz izreke pobijanog rješenja ne dovodi do nezakonitosti istoga.

17. Nadalje, Sud je našao neosnovanim pozivanje tužitelja na odredbu čl. 47. st. 2. ZUP-a prema kojoj upravno tijelo mora po službenoj dužnosti pribaviti podatke o činjenicama o kojima službenu evidenciju vodi to ili drugo javnopravno tijelo, jer je tuženik obrazložio da je provjerom službene evidencije utvrdio da tužitelju za predmetnu građevinu nije izdan akt kojim se odobrava građenje, a koju okolnost tužitelj ni ne spori.

18. Nadalje, prema odredbi čl. 18. st. 2. Ustava Republike Hrvatske, na koju se poziva i citira ju tužitelj, pravo na žalbu može biti iznimno isključeno u slučajevima određenima zakonom ako je osigurana druga pravna zaštita.

19. Prema odredbi čl. 106. st. 5. Zakona o Državnom inspektoratu, protiv rješenja kojeg donosi građevinski inspektor ne može se izjaviti žalba, ali se može pokrenuti upravni spor.

20. U konkretnom slučaju, u osporenom rješenju dana je pravilna uputa o pravnom lijeku, u skladu s citiranom odredbom Zakona o Državnom inspektoratu, pri čemu Sud ne nalazi ni da bi tužitelju bilo povrijeđeno ustavom zajamčeno pravo na žalbu, jer mu je omogućena pravna zaštita pokretanjem upravnog spora.

21. Nadalje, odredbom čl. 19. st. 2. Ustava Republike Hrvatske, na koju se poziva tužitelj i smatra da bi temeljem te odredbe trebalo odrediti odgodu izvršenja, zajamčena je sudska kontrola zakonitosti pojedinačnih akata upravnih vlasti i tijela koje imaju javne ovlasti.

22. Međutim, Sud ne vidi kako bi u konkretnom slučaju došlo do povrede navedene odredbe, budući da tužitelj pravo zajamčeno citiranom odredbom ostvaruje upravo podnošenjem tužbe u ovome sporu, a navedena odredba sama po sebi ne podrazumijeva da bi osporeno rješenje trebalo poništiti ili odgoditi izvršenje uklanjanja.

23. Slijedom navedenog, budući da je pobijano rješenje tuženika na zakonu osnovano, a navodi tužitelja kojima se osporava zakonitost istoga nisu osnovani, to je tužbeni zahtjev na temelju čl. 116. st. 1. ZUS-a valjalo odbiti kao neosnovan te riješiti kao u izreci ove presude.

24. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 147. st. 1. ZUS-a, prema kojoj tužitelju, koji je u cijelosti izgubio u ovome upravnom sporu, ne pripada pravo na naknadu troškova spora.

25. Tužitelj je na ročištu za raspravu predložio određivanje odgodnog učinka tužbe, a koji je prijedlog Sud odbio rješenjem posl.br. Us I-396/2024-6 od 14. ožujka 2025.

U Rijeci 20. ožujka 2025.

Sutkinja

Daria Pugel

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u dovoljnom broju primjeraka za Sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

Dostaviti:

- opunomoćeniku tužitelja Marinu Folu, odvjetniku u Puli, Dalmatinova 4

- tuženiku Državnom inspektoratu, Područnom uredu Rijeka, Službi građevinske inspekcije, Ispostavi u Pazinu, Pazin, Prolaz Frana Matejčića 8