Republika Hrvatska
Općinski sud u Zadru
Stalna služba u Biogradu na Moru
Kralja Tomislava 2 A, Biograd na Moru
Poslovni broj: P-383/2023-34
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Zadru, Stalna služba u Biogradu na Moru, po sucu Ivici Marinoviću, u pravnoj stvari tužiteljice TI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Filipu Brdaru, odvjetniku u Zadru, protiv tuženika MI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Damiru Đegerecu, odvjetniku u Koprivnici, radi ispražnjenja i predaje u posjed, nakon usmene, glavne i javne rasprave zaključene dana 3. veljače 2025., u nazočnosti punomoćnika tužiteljice, tuženika i punomoćnika tuženika te nakon objave presude dana 20. ožujka 2025.
p r e s u d i o j e
I. Dužan je tuženik MI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isprazniti i predati tužiteljici TI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u posjed, slobodan od osoba i svojih stvari, dvosobni stan u mjestu Pakoštane, koji je u Elaboratu o etažiranju broj: 10/30 od ožujka 2011.g., izrađenom po ovlaštenom arhitektu trgovačkog društva ARS TIM d.o.o. za projektiranje, građenje i turizam, [adresa], ĐI, dipl. ing. arh., broj ovlaštenja A 2592, i Potvrdi Upravnog odjela za provedbu dokumenata prostornog uređenja i gradnje Zadarske županije Ispostave Biograd na Moru klasa: 361-01/16-02/23, urbroj: 2198/1-11-2/3-16-5 od 15. prosinca 2016.g., čiji je sastavni dio navedeni Elaborat, a Elaborat i Potvrda kao sastavni dijelovi ove presude, označen oznakom "stan 6", koji stan je lociran na prvom katu građevine (stambene zgrade) u mjestu Pakoštane (prvom katu s lijeve strane gledajući iz položaja vanjskog stubišta zgrade), izgrađene na građevnoj čestici oznake kat čest. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] izmjere, kojoj odgovara kat. čest. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] stare izmjere, upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kao dvor (449 m2) i kuća (175) m2) u ukupnoj površini od 624 m2, a koji stan ima korisnu površinu od 54,48 m2 sastoji se od hodnika, kupaonice, dnevnog boravka, dvije sobe i loggie, što čini ukupnu korisnu vrijednost od 52,86 m2, sve u grafičkom dijelu Elaborata označeno narančastom bojom, u roku od 15 dana.
II. Dužan je tuženik naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka od 1.895,08 EUR sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem za tri postotna poena kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, sve u skladu s odredbom čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22), i sve u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev tužiteljice za naknadom parničnog troška odbija kao neosnovan.
Obrazloženje
1.1. U tužbi tužiteljice zaprimljenoj kod ovog suda 20. veljače 2023. navodi se da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Biogradu na Moru poslovni broj 43 P-3545/2015-34 od 5. studenog 2018. utvrđeno prema tuženiku da je tužiteljica stekla valjanu pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva za cijelo na posebnom dijelu nekretnine zemljišnoknjižno upisanom u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] pod rednim brojem 20. te opisanom kao suvlasnički dio: 1319/10000 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-6), stan označen oznakom "stan 6", lociran na prvom katu građevine, korisne površine 54,48 m2, koji se sastoji od hodnika, kupaonice, dnevnog boravka, dvije sobe i logge, što čini ukupnu korisnu vrijednost od 52,86 m2, sve označeno narančastom bojom, s vlasništvom kojeg stana odnosno opisane etaže kao posebnog dijela nekretnine je nedjeljivo (neodvojivo) povezan suvlasnički udjel od 1319/10000 dijela cijele nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i označene kao kat. čest. br. [katastarska čestica], oznake dvor površine 449 m2 i kuća površine 175 m2, ukupne površine 624 m2, te je tuženik obvezan to priznati i trpjeti da tužiteljica na temelju te presude, a po njenoj pravomoćnosti, izvrši upis prava vlasništva na predmetnoj nekretnini na svoje ime i za cijelo, uz istovremeni upis brisanja toga prava s imena tuženika, u roku od 15 dana. Tužiteljica ističe da temeljem navedene presude ne može zatražiti uknjižbu prava vlasništva na predmetnoj nekretnini, budući da je u međuvremenu od dana donošenja prvostupanjske presude, pa do dana njezine pravomoćnosti uspostavljeno zemljišnoknjižno stanje koje je postojalo do dana uspostave etažnog vlasništva. Naime, po tužiteljici, odlučujući o prigovoru TIT iz [adresa] protiv rješenja kojim je odbijen njegov prijedlog za uknjižbu prava suvlasništva i dr. zemljišnoknjižni sudac je njegov prigovor usvojio kao osnovan, preinačio navedeno rješenje i dopustio uknjižbu prijenosa prava suvlasništva i dr. u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], što je za posljedicu imalo brisanje svih onih upisa, koji su provedeni nakon zabilježbe prigovora TIT, pa tako i upisa uspostave etažnog vlasništva, pa je na navedeni način ponovno postao aktualan upis tuženika kao vlasnika za 13663/100000 dijela nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i označene kao kat. čest. br. [katastarska čestica], koja prema zemljišnoknjižnoj oznaci predstavlja dvor (449 m2) i kuću (175) m2) u ukupnoj površini od 624 m2. No, neovisno o promjeni navedenog upisa u zemljišnim knjigama tužiteljica je nakon pravomoćnosti odnosno ovršnosti presude Općinskog suda u Zadru Stalne službe u Biogradu na Moru poslovni broj 43 P-3545/2015-34 od 5. studenog 2018. usmeno pozvala tuženika da joj plati dosuđene troškove parničnog postupka te da joj preda u posjed predmetni stan kao stvarnoj vlasnici tog stana, pa joj je tuženik mirnim putem isplatio troškove parničnog postupka, ali joj je odbio predati u posjed predmetni stan s obrazloženjem da je protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž- 1215/2019-3 od 28. rujna 2021., kojom je potvrđena prvostupanjska presuda, podnio prijedlog za dopuštenje revizije. Nakon što je Vrhovni sud Republike Hrvatske odbacio tuženikov prijedlog za dopuštenje revizije, tužiteljica je ponovno u nekoliko navrata usmeno pozivala tuženika da joj predmetni stan preda u posjed te naposljetku i pisano po svom punomoćniku, ali se tuženik na te pozive u potpunosti oglušio. Tužiteljica ističe da je nesporno da tuženik kao nevlasnik drži u posjedu predmetni stan, a u stvarnosti se radi o dvosobnom stanu u mjestu Pakoštane, objekat Borova šuma "B", označen kao stan br. 13 (treći stan na prvom katu), koji se sastoji od dvije sobe, dnevnog boravka. kupaonice, hodnika i terase-balkona odnosno lođe, a nalazi se u zgradi, na prvom katu lijevo gledajući iz položaja vanjskog stubišta zgrade, izgrađenoj na kat. čest. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], kojoj odgovara kat. čest. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] izmjere, odnosno, preciznije, o stanu označenom oznakom "stan 6", lociranom na prvom katu građevine, odnosno stambene zgrade izgrađene na kat. čest. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], kojoj odgovara kat. čest. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] po novoj izmjeri, korisne površine 54,48 m2, koji se sastoji od hodnika, kupaonice, dnevnog boravka, dvije sobe i loggie, što čini ukupnu korisnu vrijednost od 52,86 m2.
1.2. Tužiteljica je u podnesku koji je zaprimljen u spis 24. travnja 2023., a osvrćući se na odgovor na tužbu tuženika, u bitnome isticala da su sve činjenice koje tuženik problematizira utvrđene u pravomoćno okončanim postupcima ovoga suda poslovni broj P-1249/2010, P-1077/2014 i P-3545/2015.
1.3. Tužiteljica je u podnesku koji je zaprimljen u spis 4. rujna 2023. isticala da nisu osnovani navodi tuženika po kojima je on predmetni stan kupio u dobroj vjeri, odnosno da bi bio savjesni posjednik toga stana, pa da bi stoga ima pravo retencije stana dok mu se ne nadoknadi vrijednost njegovih ulaganja, s tim da tuženik nije i ne može biti savjestan i pošteni posjednik predmetnog stana, i to ne samo od dana primitka tužbe radi utvrđenja prava vlasništva u ovosudnom predmetu poslovni broj P-3545/2015, već isti, a sukladno i stavu Županijskog suda u Zagrebu izraženog u presudi poslovni broj Gž-1215/2019 od 28. rujna 2021. to nije bio ni u trenutku sklapanja Ugovora o kupoprodaji s ZI, a u kojoj odluci je prihvaćeno i pravno stajalište po kojem prednik tuženika ČI nikada nije stekao valjanu pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva na spornom stanu broj 13 (sada u etažnom elaboratu označen kao stan broj E-6) na prvom katu stambene zgrade pobliže opisane u izreci prvostupanjske presude, jer da taj stan nije niti kupio od prodavatelja SI, pa na kupca UI nije niti mogao prenijeti pravo vlasništva na tom stanu, kao što niti UI nije mogao prenijeti isto pravo na tuženika. Tužiteljica nadalje ukazuje na navode iz točke 13. navedene presude Županijskog suda u Zagrebu gdje stoji da je posjed tužiteljice zakonit istinit i pošten, jer da ima valjanu pravnu osnovu stjecanja i zakonit način stjecanja te da se ima smatrati predmnjevanim vlasnikom u odnosu na tuženika koji da je samo formalni vlasnik jer je predmetnu nekretninu stekao od nevlasnika, a posebice tužiteljica ukazuje na točku 15. obrazloženja navedene presude u kojoj se izrijekom navodi da je tuženik imao dovoljno razloga za posumnjati da stan pripada otuđivatelju (UI), no ugovore, kao tuženik navodi u svome iskazu, da nije čitao. Dakle, po tužiteljici, tuženik od samog početka nije bio savjesni stjecatelj i nije u dobroj vjeri prvi zatražio i ishodio upis u zemljišne knjige, iako je tuženik tvrdio suprotno, a koje tvrdnje nije prihvatio ni Županijski sud u Zagrebu (točka 15. obrazloženja navedene presude), pa se prema tome neosnovano tuženik poziva na pravo retencije predmetnog stana do naknade vrijednosti njegovih ulaganja.
2. U odgovoru na tužbu zaprimljenom 11. travnja 2023. tuženik navodi da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, jer da u konkretnom slučaju nije sporno da je donesena pravomoćna presuda naslovnog suda broj P-3545/2015 od 5. studenog 2018., već je sporno kojeg je stana tužiteljica stekla pravo vlasništva, s tim da tuženik poriče da bi tužiteljica stekla pravo vlasništvo stana, a kako je to naznačeno u ovoj tužbi odnosno izreci tužbe. Tuženik nadalje ističe da je tužiteljica u vrijeme kupnje (3. rujna 1997.) kupila nekretninu u nedovršenom stanju, bez ikakve infrastrukture, funkcionalnosti, opreme, odnosno ne može se reći da je ista bila i u roh-bau verziji, kao što nije jasno što je uopće tužiteljica kupila, koji stan, gdje se nalazi taj stan koji je navodno kupila, a s obzirom da je na ugovoru navedena čest. 90/12 k. o. [katastarska općina], da je naveden stan broj 13 i dr. Nadalje, po tuženiku, uopće nije utvrđeno da li je ugovor o kupoprodaji sa tužiteljicom i SI konzumiran odnosno da li je isplaćena kupoprodajna cijena u cijelosti, da li je isplaćena samo kapara/avans, da li je ugovor sadržavao sve propisane pretpostavke za njegovu pravnu valjanost, dok je s druge strane, tuženik stjecatelj nekretnine u dobroj vjeri, kupio ju je od prethodnog vlasnika UI, a koji ugovor je konzumiran u cijelosti, te nesmetano posjeduje i koristi predmetni stan, zajedno sa svojim prednicima više od dvadesetpet godina. Tuženik tvrdi da su on i njegovi prednici svojim sredstvima i radom dovršili predmetni stan, doveli ga (od zgrade sa samim zidovima) do funkcionalnog stanja, tzv. ključ u ruke, jer su apsolutno sve uredili, od svih instalacija, vode, električne energije, stolarije, ulaznih vrata, pločica, zidova (žbukanje i bojanje). Stoga, po tuženiku, ukoliko se u ovom postupku ipak utvrdi da se radi o stanu koji pripada tužiteljici, tuženik ima pravo retencije (zadržanja) predmetnog stana sve dok mu se ne naknadi vrijednost njegovih ulaganja, a što do sada nije relevantnim dokazima utvrđeno.
3. Sud je u dokaznom postupku pročitao presudu Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Biogradu na Moru poslovni broj P-3454/2015 od 5. studenog 2018. (ls 5-12), potvrdu pravomoćnosti/ovršnosti iz predmeta P-3545/2015 (ls 13-14), rješenje Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Biogradu n/M, Zemljišnoknjižni odjel poslovni broj Z-9787/2018 od 22. veljače 2019. (ls 15-18), povijesni prikaz izvatka iz zemljišne knjige za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] sa stanjem na dan 18. veljače 2023. (ls 19-36), rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Revd 3388/2022-2 od 14. rujna 2022. (ls 37-40), dopis odvjetnika Filipa Brdara od 20. siječnja 2023. upućen tuženiku s potvrdom o primitku preporučene pošiljke od 21. siječnja 2023. i povratnicom od 21. siječnja 2023. (ls 41-43), preslik potvrde Upravnog odjela za provedbu dokumenata prostornog uređenja i gradnje, Zadarske županije, Ispostava Biograd na Moru od 15. prosinca 2016. (ls 44-46), preslika elaborata o etažiranju broj: 10/30 izrađenom u ožujku 2011. po trgovačkom društvu ARS TIM d.o.o. [adresa] ovlaštenom arhitektu ĐI, dia. (ls 47-78), izvršen je uvid u skicu sudskog očevida te je pročitan nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za geodeziju Ivana Marinovića od 15. ožujka 2024. (ls 132-134), pročitan je nalaz i mišljenja stalnog sudskog vještaka za graditeljstvo i procjenu nekretnina Ante Vukovića od 8. listopada 2024. (ls 139-150), saslušan je kao stranka tuženik MI (ls 159-160), te je izvršen uvid u priložene spise Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-3445/2015, Ovr-1077/2014 i Z-5455/2017.
4. Sukladno odredbi čl. 219 st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 dalje ZPP) svaka je stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika, dok iz čl. 221. a ZPP-a proizlazi da ako sud na temelju izvedenih dokaza ne može utvrditi neku činjenicu da će o postojanju te činjenice zaključiti primjenom pravila o teretu dokazivanja. Prethodno citirane zakonske odredbe ukazuju da je upravo tužitelj onaj koji je ovome sudu na nedvojben način morao dokazati osnovanost navoda koje je isticao tijekom postupka, a koji su bitni za njegov uspjeh u ovoj parnici.
5. Odredbom čl. 161. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 100/04, 79/06, 141/06, 146/08, 38/08 i 153/09, 143/12 i 152/14, dalje ZV) propisano je da vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu ona preda svoj posjed te stvari.
6. Odredbom čl. 162. st. 1. ZV propisano je da vlasnik mora dokazati da je stvar koju zahtijeva njegovo vlasništvo i da se nalazi u tuženikovu posjedu, da bi u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom ostvario svoje pravo da od osobe koja posjeduje njegovu stvar zahtijeva da mu ona preda svoje posjed te stvari.
7. Odredbom čl. 166. st. 1. ZV (kojom je definirana vlasnička tužba predmnjevanoga vlasnika) propisano je da onoga tko u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom dokaže pravni temelj i istinit način svoga stjecanja stvari smatrat će se vlasnikom te stvari (predmnjevani vlasnik) prema osobi koja stvar posjeduje bez pravnoga temelja ili na slabijem pravnom temelju, dok iz st. 2. te odredbe proizlazi da će predmnjevanom vlasniku na njegov zahtjev predati posjed stvari posjednik koji nema pravni temelj posjedovanja ili je slabiji time što mu je posjed nepošten ili nezakonit, ili što ne može označiti svojega prednika ili može samo sumnjivoga, ili što je stekao posjed stvari besplatno a onaj koji zahtijeva posjed bio ga je stekao naplatno; no neće mu trebati predati posjed stvari posjednik koji ima jednako jak pravi temelj kao on.
8. Stoga je obzirom na narav predmetne tužbe te povezujući istu sa ranije citiranim odredbama ZV razvidno da se ovdje radi tužbi iz pretpostavljenog vlasništva (actio Publiciana), a u takvoj parnici povodom publicijanske tužbe traže se sve one pretpostavke koje se traže i za osnovnu, pravu vlasničku tužbu reivindikaciju (čl. 162.), s tim da tužitelj umjesto svoga prava vlasništva dokazuje svoje jače pravo na posjed, tj. tužiteljev (izgubljeni) posjed mora biti zakonit, istinit i pošten, što znači da mora imati valjanu osnovu stjecanja i zakonit način stjecanja.
9.1. Ne bi se među strankama, barem po mišljenju ovog suda, trebale ukazivati sporne slijedeće činjenice:
9.2. Da je u zemljišnoj knjizi u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] upisana nekretnina oznake čest. zem. [katastarska čestica], dvor površine 449 m2, kuća površine 175 m2, ukupno 624 m2, a u kojem je u zemljišnoknjižnom ulošku u B Vlastovnici upisano ukupno trinaest suvlasnika među kojima je i ovdje tuženik MI upisan za suvlasnički dio od 13663/100000 dijela,
9.3. Da u odnosu na katastarsku općinu [katastarska općina] egzistira tzv. dvojna izmjera, odnosno zemljišnoknjižna – "stara" izmjera te katastarska – "nova" izmjera, pa tako ovdje predmetna čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] odgovara u "novoj" izmjeri kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina],
9.4. Da se kod Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Biogradu na Moru vodio postupak pod poslovnim brojem P-3545/2015 po tužbi tužiteljice TI zaprimljenoj kod suda 23. prosinca 2015. i podignutoj protiv tuženika MI, a u kojoj pravnoj stvari je:
- ovaj sud dana 5. studenog 2018. donio presudu kojom je pod točkom I. izreke odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice usmjeren na utvrđenje da je tužiteljica prema tuženiku stekla valjanu pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva za cijelo na dvosobnom stanu u mjestu Pakoštane, objekat Borova šuma "B", označen kao stan br. 13 (treći stan na prvom katu), koji se sastoji od dvije sobe, dnevnog boravka, kupaonice, hodnika i terase – balkona, ukupne površine 45 m2, a nalazi se u zgradi, na prvom katu lijevo gledajući iz položaja vanjskog stubišta zgrade, izgrađenoj na kat. čest. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], kojoj odgovara kat. čest. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] izmjere, što je tuženik dužan priznati i trpjeti da tužiteljica temeljem presude, a po njenoj pravomoćnosti, te nakon izvršenog etažiranja predmetne zgrade i upisa navedenog stana u zemljišnoj knjizi izvrši prijenos prava vlasništva na navedenom stanu na svoje ime i za cijelo, no pod točkom II. izreke te presude prihvaćen je kao osnovan eventualni tužbeni zahtjev tužiteljice po kojem je ista stekla valjanu pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva za cijelo na posebnom dijelu nekretnine zemljišnoknjižno upisanom u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] pod rednim brojem 20., te opisanom kao suvlasnički dio: 1319/10000 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-6), stan označen oznakom ''stan 6'', lociran na prvom katu građevine, korisne površine 54,48 m2, koji se sastoji od hodnika, kupaonice, dnevnog boravka, dvije sobe i loggie, što čini ukupnu korisnu vrijednost od 52,86 m2, sve označeno narančastom bojom, s vlasništvom kojeg stana odnosno opisane etaže kao posebnog dijela nekretnine je nedjeljivo (neodvojivo) povezan suvlasnički udjel od 1319/10000 dijela cijele nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i označene kao kat. čest. br. [katastarska čestica], oznake dvor površine 449 m2 i kuća površine 175 m2, ukupne površine 624 m2, što je tuženik dužan priznati i trpjeti da tužiteljica na temelju ove presude, a po njenoj pravomoćnosti, izvrši upis prava vlasništva na prethodno opisanoj i označenoj nekretnini na svoje ime i za cijelo, uz istovremeni upis brisanja tog prava s imena tuženika, u roku od 15 dana, te je pod točkom III. izreke odlučeno o parničnom trošku,
- na prije navedenu prvostupanjsku odluku od 5. studenog 2018. tuženik u tome predmetu MI je izjavio žalbu koja je presudom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-1215/2019 od 28. rujna 2021. odbijena kao neosnovana te je potvrđena prvostupanjska presuda od 5. studenog 2018. u pobijanom dijelu točke II. i III. izreke,
- da je tuženik u tome predmetu MI sudu dana 11. svibnja 2022. dostavio prijedlog za dopuštenje revizije protiv drugostupanjske odluke od 28. rujna 2021., a koji prijedlog je odbačen rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj
Revd 3388/2022 od 14. rujna 2022,
9.5. Da je rješenjem zemljišnoknjižnog odjela ovog suda poslovni broj Z- 9787/2018 od 22. veljače 2019. temeljem ovosudnog rješenja broj Z-12981/17 od 5. lipnja 2017. i čl. 123. st. 7. Zakona o zemljišnim knjigama u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] određena uknjižba brisanja uknjižbe uspostave etažnog vlasništva uspostavljenog na čest. br. 1188/133 uspostavljenog temeljem potvrde Upravnog odjela za provedbu dokumenata prostornog uređenja i gradnje Zadarske županije, Ispostave Biograd na Moru klasa: 361-01/16-02/23, urbroj: 2198/1-11-2/3-16-5 od 15. prosinca 2016. te je tim rješenjem uspostavljeno ranije zemljišnoknjižno stanje na način da se nekretnina upisuje kao suvlasništvo zk. suvlasnika prije uspostavljenog etažnog vlasništva s određenim omjerima i to u korist ukupno trinaest suvlasnika među kojima je i ovdje tuženik MI za suvlasnički dio od 13663/100000 dijela,
9.6. da na ls 44-46 ovoga spisa prileži i potvrda Upravnog odjela za provedbu dokumenata prostornog uređenja i gradnje Zadarske županije, Ispostave Biograd na Moru klasa: 361-01/16-02/23, urbroj: 2198/1-11-2/3-16-5 od 15. prosinca 2016. u kojoj se potvrđuje da svi posebni dijelovi stambene zgrade izgrađene u naselju Pakoštane na građevnoj čestici kat. čest. [katastarska čestica] nove izmjere koja odgovara čest. zem. [katastarska čestica] stare izmjere k. o. [katastarska općina], zajedno s pripadajućim sporednim dijelovima i prikazanim u grafičkom dijelu Elaborata o etažiranju broj: 10/30 od ožujka 2011., izrađenom po ovlaštenom arhitektu trgovačkog društva ARS TIM d.o.o. za projektiranje, građenje i turizam, [adresa], ĐI, dipl. ing. arh., broj ovlaštenja A 2592, predstavljaju svaki za sebe samostalnu uporabnu cjelinu, a koja zgrada se prema popisu i opisu posebnog dijelova sastoji od prizemlja, I. i II. kata, s tim da je na I. katu kao stan označen oznakom "stan 6" lociran stan korisne površine 54,48 m2 koji se sastoji od hodnika, kupaonice, dnevnog boravka, dvije sobe i loggie, što čini ukupnu korisnu vrijednost od 52,86 m2, sve označeno narančastom bojom (u daljnjem tekstu: "stan 6"),
9.7. da na ls 47-78 prileži Elaborat o etažiranju broj: 10/30 od ožujka 2011., izrađenom po ovlaštenom arhitektu trgovačkog društva ARS TIM d.o.o. za projektiranje, građenje i turizam, [adresa], ĐI, dia., koji elaborat da se odnosi na višestambenu građevinu u mjestu Pakoštane koja se nalazi na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], i koja se po etažama sastoji od prizemlja, 1. kata i 2. kata od kojih je na 1. katu naveden "stan 6" korisne površine 54,48 m2, odnosno neto korisne površine od 52,86 m2, a u odnosu na koji stan bi prema prijedlogu podijele za upis u zemljišne knjige isti trebalo upisati u korist MI za cijelo,
9.8. da se trenutno u posjedu "stana 6" nalazi ovdje tuženik MI, s tim da navedno proizlazi i iz stranačkog iskaza samog tuženika sa ročišta od 3. veljače 2025.
10. Imajući u vidu rezultate provedenog dokaznog postupka, uključujući i činjenice navedene pod točkom 9. obrazloženja za koje se drži da ne bi trebale biti sporne među strankama, ovaj sud izvodi zaključak da je tužiteljica, na kojoj je bio teret dokazivanja te odlučne činjenice, uspjela dokazati prvu od tih činjenica nužnih za njen uspjeh u ovoj parnici pokrenutoj publicijanskom tužbom, odnosno da je uspjela dokazati da u odnosu na "stan 6" ima pravni temelj i istinit način svog stjecanja nasuprot tuženiku, koji unatoč tome što je u zemljišnoj knjizi evidentiran kao suvlasnik cijele zgrade, posjed toga stana drži na slabijem pravnom temelju. Naime, da tužiteljica ima jače pravo na posjed "stana 6" ovome sudu je prvenstveno razvidno iz sadržaja pravomoćne odluke donesene u parnici koja se kod ovog suda vodila pod poslovnim brojem P-3545/2015 i u odnosu na tijek koje se sud u bitnim crtama osvrnuo pod točkom 9.4. obrazloženja, a sukus koje pravomoćne odluke je taj da je u istoj utvrđeno da je tužiteljica prema tuženiku stekla valjanu pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva za cijelo u odnosu na stan označen kao "stan 6".
11. Slijedeća je zadaća ovog suda odrediti se glede toga da li je tužiteljica uspjela dokazati daljnju odlučnu činjenicu vezano za njenu publicijansku tužbu, odnosno da se sporna nekretnina - "stan 6" trenutno ne nalazi u njenom posjedu već da se nalazi u posjedu tuženika, a u odnosu na koju činjenicu sud također zaključuje da ju je tužiteljica uspjela dokazati, a to obzirom se po mišljenju ovog suda radi o nespornoj činjenici po kojoj je upravo tuženik MI trenutno u posjedu "stana 6", s tim da sam tuženik u svom stranačkom iskazu navodi da je on jedini posjednik toga stana od kada ga je kupio prije trinaest ili četrnaest godina od UI.
12. Dakle, imajući u vidu utvrđenja suda iz nekoliko prethodnih odlomaka obrazloženja ove presude, izvodi se zaključak da je tužiteljica uspjela dokazati sve one bitne činjenice nužne za uspjeh publicijanske tužbe iz čl. 166. st. 1. i 2. u svezi čl. 162. st. 1. ZV, odnosno da je ista s jedne strane dokazala da prema tuženiku ima jači pravni temelj stjecanja vlasništva na "stanu 6", odnosno da tuženik taj stan trenutno posjeduje na slabijem pravnom temelju, te da je s druge strane dokazala da se taj stan ne nalazi u njenom posjedu već u posjedu tuženika. Stoga je od strane suda pozivom na odredbu iz čl. 166. st. 2. ZV odlučeno kao pod točkom I. izreke ove presude u smislu da je naloženo tuženiku da isprazni i preda u posjed tužiteljici slobodan od osoba i svojih stvari nekretninu označenu kao "stan 6", tj. u naravi stan na I. katu stambene zgrade (na I. katu s lijeve strane gledajući iz položaja vanjskog stubišta zgrade) izgrađene na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] stare izmjere, a koja odgovara čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] izmjere.
13. Razvidno je iz prije navedenog da je ovaj sud usvajajući predmetni tužbeni zahtjev tužiteljice na način kako je isti postavljen otklonio kao nedokazanu tvrdnju tuženika isticanu još u njegovom odgovoru na tužbu, a koja se svodi na to da je sporno kojeg je to stana tužiteljica stekla pravo vlasništva, odnosno osporavajući da bi to bio "stan 6". Međutim, da bi "stan 6" naveden u onoj pravomoćnoj odluci iz ovosudnog predmeta poslovni broj P-3545/2015 bio upravo onaj stan kojeg je tužiteljica pokazala sudu i vještacima na uviđaju na licu mjesta održanom 15. prosinca 2023. koji je na sudski zapisnik opisan da se nalazi na "prvom katu s lijeve strane gledajući s položaja vanjskog stubišta zgrade", ovome sudu najprije proizlazi iz konstatacije samog vještaka geodeta Ivana Marinovića na sudski zapisnik koji je u odnosu na pokazani stan naveo da isti odgovara "stanu 6" iz potvrde o etažiranju od 15. prosinca 2016. (vidjeti točku 9.6. obrazloženja), potom činjenica da je stan pokazan od strane tužiteljice na uviđaju upravo "stan 6", a ne neki drugi stan koji se nalazi u toj stambenoj zgradi, ovome sudu proizlazi i iz činjenice da je i sam tuženik na uviđaju na licu mjesta upravo u tome stanu pokazivao koja je točno ulaganja vršio. Nadalje, u potkrijepu ispravnosti svog potonjeg stava u smislu da bi "stan 6" iz pravomoćne odluke ovog suda u predmetu poslovni broj P-3545/2015 bio upravo onaj stan kojeg je tužiteljica pokazala na uviđaju na licu mjesta ovaj sud želi ukazati na dio stranačkog iskaza tuženika MI sa ročišta od 3. veljače 2025. kada je isti upitan odgovorio da u toj zgradi ima ukupno jedanaest stanova, on osobno da ima jedan stan u toj zgradi, odnosno da osim tog njegovog stana na koji polaže pravo tužiteljica, da tuženik nema drugog stana u toj zgradi.
14. Glede pozivanja tuženika tijekom ovog postupka u smislu da je on vršio znatna ulaganja u stan koji je predmet ovog postupka, a koji stan da je on kupio u dobroj vjeri, odnosno da bi bio savjesni posjednik toga stana, pa da bi slijedom toga on imao pravo zadržanja – retencije toga stana dok mu se ne nadoknadi vrijednost njegovih ulaganja, stajalište je ovog suda da takva tvrdnja tuženika ne bi bila osnovana iz razloga jer i ovaj sud, kao uostalom i Županijski sud u Zagrebu u njegovoj presudi poslovni broj Gž-1215/2019 od 28. rujna 2021., drži da se tuženikov posjed "stana 6" ne bi mogao smatrati poštenim. Naime, ovaj sud zbog snage njihove uvjerljivosti ukazuje na razloge koje je Županijski sud u Zagrebu u njegovoj prije navedenoj drugostupanjskoj odluci isticao pod točkama 13. i 15. obrazloženja, a iz kojih razloga bi proizlazilo da je upravo posjed tužiteljice na spornom stanu zakonit, istinit i pošten jer ima valjanu pravnu osnovu stjecanja i zakonit način stjecanja te se ima smatrati predmnjevanim vlasnikom u odnosu na tuženika koji je samo formalni vlasnik jer je spornu nekretninu stekao od nevlasnika (viši sud misli na UI), odnosno viši sud ne prihvaća tvrdnje tuženika u tome predmetu MI po kojima bi on bio savjesni stjecatelj i da je u dobroj vjeri prvi zatražio i ishodio upis u zemljišne knjige, a to iz razloga jer viši sud smatra da je u trenutku sklapanja pravnog posla, kao i u vrijeme kada je zahtijevao upis svoga prava vlasništva u zemljišne knjige, uvidom u Ugovore o kupoprodaji koje su zaključili njegovi pravni prednici (ČI i SI te ČI i UI), kao i u Ugovor o kupoprodaji kojeg je tuženik zaključio sa ZI, da je tuženik imao dovoljno razloga za posumnjati da stan pripada otuđivatelju, no da te Ugovore, kako to navodi tuženik u svome iskazu, on nije čitao. Obzirom se radi o utvrđenjima suda iz pravomoćno okončanog parničnog postupka, ovaj sud slijedom toga smatra da se posjed tuženika MI spornog "stana 6" ima smatrati nepoštenim već od samog trenutka kada je isti stupio u posjed istog, što bi značilo da ovaj sud smatra da se tuženik nalazi u pravnom položaju nepoštenog posjednika iz čl. 165. ZV, slijedom čega isti ne bi imao pravo kako na naknadu bilo kakvih ulaganja u sporni stan, a posljedično tome da ne bi imao pravo niti na zadržanje – retenciju spornog stana dok mu se ne nadoknade navodna ulaganja u taj stan.
15. Smatrajući iz svih prije navedenih razloga činjenično stanje u odnosu na vrstu i predmet spora u dovoljnoj mjeri rasvijetljenim za donošenje pravilne i zakonite odluke, ovaj sud je, unatoč tome što je u fazi prethodnog postupka usvojio dokazne prijedloge tuženika glede saslušanja u svojstvu svjedoka VI, ĆI, ŽI, RI, UI, GI i DI, odlučio da se ti dokazi neće provoditi u fazi glavne rasprave, posebice kraj činjenice jer su ti dokazi, barem po mišljenju ovog suda, ionako predloženi na okolnosti koje su pravomoćno već raspravljene u onom predmetu koji se kod ovog suda vodio pod poslovnim brojem P-3545/2015.
16. Odluka o parničnom trošku popisanom od strane tužiteljice prema tuženiku temelji se na odredbi iz čl. 154. st. 1. ZPP-a koja određuje da je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci nadoknaditi troškove. Stoga je sud tužiteljici prema njenom popisu troška sa ls 161, uz napomenu da je vrijednost predmeta spora od strane suda na pripremnom ročištu od 21. rujna 2023. određena u iznosu od 1.328,00 EUR, zbog činjenice da je u ovoj pravnoj stvari bila zastupana po punomoćniku iz reda odvjetnika, najprije priznao 100 bodova za sastav tužbe, i to sukladno Tbr. 8. točka 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/2023, dalje Tarifa) te je po istoj Tarifnoj stavci tužiteljici priznato daljnjih 100 bodova za sastav obrazloženog podneska od 24. travnja 2023. Glede popisane stavke za podnesak od 4. rujna 2023. (ls 94-96) sud je smatrao da se tu ne radi o trošku koji je bio potreban radi vođenja ove parnice, odnosno da se ne radi o trošku kojeg bi inače trebalo prevaliti na teret tuženika, a to obzirom se u tome podnesku tužiteljica ponovno osvrće na navode tuženika iz odgovora na tužbu, a koje svoje osvrte je tužiteljica mogla istaknuti u onom ranije spomenutom podnesku od 24. travnja 2023. Sud je potom tužiteljici sukladno Tbr. 9. t. 1. Tarife priznao 100 bodova za svako od tri ročišta održana 21. rujna 2023., 15. prosinca 2023. (uviđaj na licu mjesta) i 3. veljače 2025. Zbrajajući sve stavke priznate tužiteljici dođe se do ukupno 500 bodova, pa obzirom vrijednost jednog boda sukladno Tbr. 54. Tarife iznosi 2,00 EUR dođe se do iznosa od 1.000,00 EUR. Potonji iznos od 1.000,00 EUR valjalo je uvećati za daljnji iznos od 550,00 EUR na ime predujma kojeg je tužiteljica platila za trošak provođenja uviđaja na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka geodetske struke, a za koji trošak ovaj sud smatra da je bio potreban za vođenje ove parnice, te ga valjalo uvećati za iznos od 291,99 EUR za sudsku pristojbu za tužbu koju je tužiteljica platila u trenutku podnošenja tužbe i za iznos od 53,09 EUR za sudsku pristojbu na ovu presudu obzirom je upravo tužiteljica pristojbeni obveznik plaćanja iste, nakon čega se dođe do iznosa od 1.895,08 EUR kojeg sud priznaje tužiteljici kao parnični trošak. Razvidno je iz prije navedenog da sud tužiteljici kao parnični trošak nije priznao popisanih 200,00 EUR na ime izbivanja od četiri sata njenog punomoćnika iz pisarnice na dan 15. prosinca 2023., potom popisanih 40,00 EUR na ime uporabe osobnog automobila njenog punomoćnika na dan 15. prosinca 2023., kao i 22,50 EUR na ime 1/2 dijela dnevnice za dan 15. prosinca 2023. Najprije je za ukazati od strane ovog suda da je pravo svake stranke izabrati punomoćnika iz reda odvjetnika po svojoj volji i izboru, dakle, neovisno o sjedištu ureda toga odvjetnika. Međutim, kraj činjenice da je tužiteljica odlučila izabrati punomoćnika iz reda odvjetnika sa sjedištem u [adresa] koji je udaljen od mjesta suda otprilike 30 km u jednom smjeru, odnosno otprilike 40 km do mjesta Pakoštane gdje se nalazi sporna nekretnina, ovaj sud smatra da se u takvoj situaciji trošak izbivanja odvjetnika iz pisarnice za vrijeme putovanja ne treba prevaliti na suprotnu stranu u postupku. Drugim riječima, držeći da se u tome dijelu ne bi radilo o trošku koji je bio potreban radi vođenja ove parnice tužiteljica je prema tuženiku odbijena u svome zahtjevu za naknadom parničnog troška za iznos od 262,50 EUR (200,00+40,00+22,50). Stoga je u odnosu na parnični trošak popisan od tužiteljice odlučeno kao pod točkom II. izreke ove odluke.
Biograd na Moru, 20. ožujka 2025.
S U D A C
Ivica Marinović
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka otpravka iste, putem ovog suda na Županijski sud kojemu će se dodijeliti u rad elektroničkom nasumičnom dodjelom s primjenom odgovarajućeg algoritma, sukladno odredbama Sudskog poslovnika.
Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi.
DNA:
1. Tužiteljici po punomoćniku Filipu Brdaru, odvjetniku u Zadru,
2. Tuženiku po punomoćniku Damiru Đegerecu, odvjetniku u Koprivnici.
