REPUBLIKA HRVATSKA

Broj: Pp-12146/2021-12

OPĆINSKI PREKRŠAJNI SUD U SPLITU

Domovinskog rata 4, Split

U I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Općinski prekršajni sud u Splitu, po sucu Mariju Bakoti, uz sudjelovanje zapisničarke Sanja Tolić, u prekršajnom postupku protiv okrivljenih RS i ĆS, zastupanih po braniteljici Ivani Ilić Radnić, odvjetnici u [adresa], te okrivljenog FS zbog prekršaja iz članka 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira (Narodne novine br. 5/90, 30/90, 47/90, 29/94 i 114/22, dalje u tekstu: Zakon o prekršajima protiv javnog reda i mira), pokrenutog podnošenjem optužnog prijedloga Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Policijske postaje Solin, broj: 511-12-32-02-20-189/2021 od 29. listopada 2021., nakon provedenog žurnog postupka, dana 20. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I.

prvookrivljeni:

RS, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin ĆS i R rođene Ć, rođen **.**.1978. u [adresa], s prebivalištem u [adresa],  državljanin Republike  Hrvatske,  sa  završenom osnovnom školom, nezaposlen, oženjen, otac troje djece, srednjeg imovnog stanja, prekršajno nekažnjavan

drugookrivljeni:

ĆS, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin RS i F rođene N, rođen **.**.2021. u [adresa], s prebivalištem u [adresa],  državljanin Republike  Hrvatske,  SSS,  turističko  - ugostiteljska,  zaposlen,  oženjen,  otac jednog djeteta, mjesečna primanja oko 8.000 kn, prekršajno kažnjavan k r i v i  s u

što su 29. listopada 2021. oko 17,15 sati u [adresa], narušavali javni red i mir na naročito drzak način tako što je okrivljeni ĆS u alkoholiziranom stanju (0,63 g/kg) zbog prijašnjih nesuglasica došao do kuće FS, gdje je vikao i galamio da FS jebe mrtvu mater, da je pička i da izađe iz kuće te je rukama počeo udarati po prozorima ostakljenog dvorišta kuće, nakon čega FS u alkoholiziranom stanju (0,21 g/kg) izlazi iz kuće te pokušava izbaciti ĆS iz svog dvorišta, uzima drvenu cjepanicu kojom pokušava udariti ĆS a tada dolazi do fizičkog sukoba između njih na način da padaju na tlo i udaraju se međusobno; nakon čega okrivljeni RS, otac okrivljenog ĆS koji se nalazio u obližnjem Caffe baru "Neorić", vidjevši to dolazi do ĆS i FS te u alkoholiziranom stanju (1,40 g/kg) viče i galami na FS i udara ga šakama po tijelu; a u jednom trenutku FS bježi prema kući gdje se spotiče o nogostup, a ĆS uzima cjepanicu i udara FS po tijelu nakon čega FS bježi u svoju kuću gdje se zaključava,

dakle, na javnom mjestu ponašali se na naročito drzak i nepristojan način, vrijeđajući građane,

čime su počinili prekršaj opisan i kažnjiv po članku 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.

Na temelju citiranog propisa prvookrivljeniku se

i z r i č e

NOVČANA KAZNA U IZNOSU OD 150,00 (sto pedeset) EURA

Na temelju članka 40. stavka 1. i 2. Prekršajnog zakona vrijeme za koje je prvookrivljenik bio lišen slobode prema izvješću o uhićenju Policijske postaje Solin te rješenju o zadržavanju ovog suda broj Pp-12146/2021 od 30. listopada 2021., odnosno vrijeme od 29. listopada 2021. u 19:30 sati do 30. listopada 2021. u 12:30 sati, kada je pušten na slobodu; uračunava se u izrečenu novčanu kaznu kao dva dana zatvora, odnosno kao 79,64 eura novčane kazne te je okrivljenik dužan platiti ostatak

NOVČANE KAZNE U IZNOSU OD 70,36 EURA

(sedamdeset eura trideset šest centi)

Na temelju članka 33. stavka 11. Prekršajnog zakona prvookrivljenik je dužan novčanu kaznu platiti u roku od 30 (trideset) dana po pravomoćnosti ove presude. Sukladno članku 152. stavku 3. Prekršajnog zakona, ako prvookrivljenik plati dvije trećine izrečene novčane kazne u naprijed navedenom roku, smatrat će se da je novčana kazna u cijelosti uplaćena.

Na temelju odredbi članka 6. Zakona prekršajima protiv javnog reda i mira drugookrivljeniku se

i z r i č e

KAZNA ZATVORA U TRAJANJU OD 20 (dvadeset) DANA

pri čemu se drugookrivljeniku na temelju članka 40. stavka 1. i 2. Prekršajnog zakona (Narodne novine br. 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22, dalje u tekstu: Prekršajni zakon), vrijeme uračunava vrijeme za koje je bio lišen slobode prema izvješću o uhićenju Policijske postaje Solin te rješenju o zadržavanju ovog suda broj Pp-12146/2021 od 30. listopada 2021., odnosno vrijeme od 29. listopada 2021. u 19:30 sati do 30. listopada 2021. u 12:30 sati, kada je pušten na slobodu; kao dva dana zatvora; tako da izrečena kazna zatvora okrivljeniku jest kazna zatvora u trajanju od 18 (osamnaest) dana.

Na temelju članka 44. Prekršajnog zakona prema drugookrivljeniku se

p r i m j e n j u j e

UVJETNA OSUDA

na način da se izvršenje kazne zatvora koja je drugookrivljeniku izrečena odgađa na rok od 1 (jedne) godine te se kazna neće izvršiti pod uvjetom da isti u tom roku ne počini jedan ili više prekršaja za koje mu je izrečena ista ili teža kazna od izrečene uvjetnom osudom (članak 46. stavak 1. Prekršajnog zakona).

Na temelju članka 139. stavka 3. u vezi s člankom 138. stavkom 3. Prekršajnog zakona okrivljenici su dužni na ime troškova prekršajnog postupka platiti po 100,00 (stotinu) eura u roku od 30 (trideset) dana po pravomoćnosti ove presude, jer će se u protivnom isti naplatiti prisilno.

II

p r e s u d i o  j e

Na temelju članka 182. točke 1. Prekršajnog zakona

Trećeokrivljeni:

FS, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin pok. H i pok. V, rođen **.**.1974. u [adresa], s prebivalištem u [adresa]  državljanin  Republike Hrvatske, završena SSS – trgovac, zaposlen u "Brodosplit",  oženjen,  otac  jednog  djeteta, srednjeg  imovnog  stanja,  prekršajno nekažnjavan

o s l o b a đ a  s e  o p t u ž b e

da bi 29. listopada 2021. oko 17,15 sati u [adresa] narušavao javni red i mir na naročito drzak na način što je, nakon što je zbog prijašnjih nesuglasica okrivljeni ĆS u alkoholiziranom stanju (0,63 g/kg) došao do kuće FS kuće gdje je vikao i galamio da FS jebe mrtvu mater, da je pička i da izađe iz kuće te je rukama počeo udarati po prozorima ostakljenog dvorišta kuće, u alkoholiziranom stanju (0,21 g/kg) izašao iz kuće te pokušavao izbaciti ĆS iz svog dvorišta, uzimao drvenu cjepanicu kojom pokušava udariti ĆS a tada dolazi do fizičkog sukoba između njih na način da padaju na tlo i udaraju se međusobno, dakle, da bi se na javnom mjestu ponašao na naročito drzak i nepristojan način, vrijeđajući građane,

čime bi počinio prekršaj opisan i kažnjiv po članku 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.

Na temelju članka 140. stavka 2. Prekršajnog zakona troškovi postupka trećeokrivljenika padaju na teret proračunskih sredstava ovog suda.

O b r a z l o ž e n j e

1. Policijska uprava splitsko-dalmatinska, Policijska postaja Solin, podnijela je 29. listopada 2021. pod gore navedenim poslovnim brojem optužni prijedlog protiv okrivljenika zbog prekršaja iz čl. 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.

2. Postupajući po optužnom prijedlogu, Sud je proveo žurni postupak tijekom kojeg je ispitao okrivljenike koji su dovedeni na sud od strane policijskih službenika.

2.1. Očitujući se o optužnom aktu, prvookrivljeni RS je izjavio kako se ne smatra krivim zbog prekršaja koji mu se stavlja na teret. U svojoj obrani je naveo da se kritične zgode nalazio u caffe baru "Neorić" u mjestu [adresa]. U jednom trenutku da mu je prišla jedna osoba koja mu je rekla da mu netko tuče sina. Nakon toga da je otišao u blizinu kuće FS i vidio da su njegov sin ĆS i FS na tlu i da se međusobno udaraju, pri čemu je FS njegovog sina ĆS, udarao drvenom cjepanicom pa se on umiješao u sukob, na način što je udario FS kako bi obranio svoga sina. Nakon toga je FS pobjegao u svoju kuću pa je taj incident prestao.

2.2. Očitujući se o optužnom aktu, drugookrivljeni ĆS je izjavio kako se ne smatra krivim zbog prekršaja koji mu se stavlja na teret. U svojoj obrani je naveo da je kritične zgode došao do svog vozila koje je bilo parkirano u blizinu kuće FS u [adresa] – [adresa], kada mu je FS, a koji je to i inače znao činiti, počeo iz kuće prijetiti i vrijeđati ga, pa da je uistinu na to vikao na njega, ali mu nije psovao majku. Nije istina ni to da bi lupao po prozoru njegove kuće. Nakon toga je spomenuti FS sa cjepanicom u ruci izišao iz kuće i nasrnuo na njega, nakon čega se on pokušao obraniti, pa je između njih došlo do naguravanja, pri čemu su pali na tlo, gdje ga je FS nastavio udarati cjepanicom, nedugo potom da je priskočio njegov otac RS, koji se nalazio u blizini, te je njegov otac odvojio FS od njega, ali ga nije tukao, već da ga je on udario cjepanicom po tijelu, a nakon što je FS počeo bježati u svoju kuću, gdje se i zaključao.

2.3. Očitujući se o optužnom aktu, trećeokrivljeni FS je izjavio kako se ne smatra krivim zbog prekršaja koji mu se stavlja na teret. Kritične zgode da se nalazio u svojoj kući u [adresa] – [adresa], kada je došao ĆS, koji je stao lupati po prozoru njegove kuće te vikati na njega i psovati mu mrtvu majku i oca, govoreći mu da će ga ubiti, na što mu je on rekao da se udalji, ali isti je nastavio provocirati, pa je izišao i gurnuo ga rukama, nakon čega je ĆS njega udario šakom, a on je dohvatio jednu cjepanicu te ga njome udario, nakon čega su obojica pali na tlo. Uto da je prišao Nikolin otac RS iz obližnjeg ugostiteljskog objekta te ga je i on udarao po tijelu, nakon čega je on pobjegao u svoju kuću i zatvorio se.

3. Tijekom postupka sud je u dokazne svrhe, uz izričitu suglasnost braniteljice prvookrivljenika i drugookrivljenika, pročitao zapisnik o ispitivanju okrivljenika RS od 30. listopada 2021., zapisnik o ispitivanju okrivljenika ĆS od 30. listopada 2021., zapisnik o ispitivanju okrivljenika FS od 30. listopada 2021. i zapisnik o ispitivanju svjedoka NS od 22. studenog 2021. Nadalje su pročitani zapisnici o ispitivanju prisutnosti alkohola u organizmu za okrivljenike te medicinska dokumentacija za FS. Na kraju je izvršen uvid u prekršajnu evidenciju za okrivljenike, iz koje je vidljivo da prvookrivljenik i trećeokrivljenik nisu prekršajno kažnjavani, dok je drugookrivljeni ĆS u prethodne tri godine višestruko pravomoćno osuđivan zbog različitih prekršaja iz Zakona o sigurnosti prometa na cestama, zatim dva puta zbog prekršaja iz članka 54. stavka 3. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga te jednom zbog prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, presudom ovog suda broj Pp-7422/2022 od 6. srpnja 2022.

3.1. Ispitan u svojstvu svjedoka, NS je izjavio kako se kritične zgode nalazio u kući svoga poznanika FS. Dodao je kako je vidio da je u blizinu kuće došao ĆS kojeg također poznaje te je stao vikati na FS koji se nalazio u kući, nazivajući ga "pičkom" i govoreći mu da "izađe vani da ga razbije" te mu je psovao majku. Nakon što je sve to ponovio nekoliko puta, da je FS izišao iz kuće i uputio se prema njemu, nakon čega je i svjedok izišao vani te ih je u jednom trenutku izgubio iz vida, a kada je izišao iz kuće vidio je da su pali na tlo. Istaknuo je kako je to njihovo hrvanje trajalo oko minute i sve je bilo više-manje hrvanje. Međutim, nakon toga da je iz obližnje gostionice došao otac ĆS, RS koji je stao vikati na FS i vidio je da je pritom RS zamahivao rukama prema FS, ali ne može sa sigurnošću reći je li ga tada udario. Međutim, kada je FS krenuo prema kući, vidio sam je ga je ĆS udarao nekoliko puta cjepanicom po leđima. Nedugo potom se FS udaljio u svoju kuću.

3.2. Iz medicinske dokumentacije za FS vidljivo je kako je isti odnosne prigode zadobio višestruke površinske ozljede glave, leđa i prsnog koša.

3.3. Iz zapisnika o alkoholu ispitivanju prisutnosti alkohola u organizmu proizlazi kako je okrivljenicima neposredno nakon spornog incidenta izmjerena koncentracija alkohola koja se navodi u činjeničnom opisu presude.

3.4. Braniteljica okrivljenika pod I. i II. je zaključno navela da u ovom postupku ne bi bilo dokazano da su RS i ĆS počinili prekršaj koji im se stavlja na teret, a kako je opisano u optužnom prijedlogu, a osim toga iz dokaznog postupka proizlazi i da bi podredno navedeno postojale okolnosti koje isključuju njihovu krivnju. Braniteljica predlaže donošenje oslobađajuće presude u odnosu na okrivljenike RS i ĆS, a u odnosu na okrivljenika FS predlaže se donijeti osuđujuću presudu. Posebno neka se uzme u obzir da je okrivljenik ĆS zasnovao obitelj te da je dobio i dijete koje u ovom trenutku ima godinu dana.

4. Nakon ovako provedenog postupka, analizirajući sve provedene dokaze, kako pojedinačno tako i u njihovoj uzajamnoj povezanosti, sud je ocijenio kako je stanje stvari dovoljno razjašnjeno za donošenje odluke o prekršaju.

5. Odredbom članka 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira propisano je da prekršaj čini onaj koji se na javnom mjestu ponaša na naročito drzak i nepristojan način vrijeđajući građane ili narušavajući njihov mir; za što je propisana novčana kazna u visini od 20,00 (dvadeset) do 150,00 (sto pedeset) eura ili kazna zatvora do 30 dana.

U odnosu na točku I. izreke presude:

6. Analizirajući iskaze ispitanih okrivljenika, vidljivo je kako su oni djelomično podudarni u pogledu određenih odlučnih činjenica pa tako prvenstveno svi okrivljenici suglasno izjavljuju da je kritične prigode došlo do fizičkog sukoba između ĆS i RS s jedne strane i FS s druge. Okrivljeni ĆS nadalje ne spori da je vikao na FS, negirajući doduše sadržaj riječi koji se navodi u optužnom aktu, a također priznaje da je tijekom sukoba koristio drvenu cjevanicu kojom je udario potonjeg. Da je istim predmetom udario okrivljenog ĆS potvrđuje i okrivljeni FS u svojoj obrani, ali ističe kako je to učinio nakon što ga je imenovani udario šakom, drugim riječima, da bi se obranio od njegovog napada. Konačno, okrivljeni RS priznaje da je udario FS, ali tvrdi da je to učinio "kako bi obranio svoga sina".

6.1. Što se tiče preostalih odlučnih činjenica koje su tijekom postupka bile sporne, prije svega da bi drugookrivljenik vičući vrijeđao trećokrivljenika riječima koje se navode u optužnom aktu i da bi rukama udarao po prozorima dijela kuće u vlasništvu potonjeg; ovaj sud smatra kako je iskaz okrivljenog FS u tom pravcu vjerodostojniji, a polazeći od više pomoćnih činjenica koje to sugeriraju.

6.2. Prije svega, činjenica je da se sukob odvio ispred kuće FS, a što implicira da je iniciran od strane okrivljenog ĆS koji je bez pravog povoda prišao trećeokrivljeniku koji se u tom trenutku nalazio u krugu svoga doma. Na isti zaključak upućuje i stupanj alkoholiziranosti koji je kod drugookrivljenika (0,63 g/kg) te osobito kod prvookrivljenika (1,40 g/kg) bio značajan i svakako je prema mišljenju suda utjecao na njihovu percepciju stvarnosti, ali i na impulzivnost reakcije. Nadalje, da je napad prvookrivljenika i drugookrivljenika bio intenzivniji, vidljivo je iz činjenice da je trećeokrivljeni FS zadobio više tjelesnih ozljeda, i to višestruke površinske ozljede glave, leđa i prsnog koša, zbog kojih je u konačnici zatražio liječničku pomoć. Konačno, iskaz okrivljenog FS je u cijelosti potvrđen od strane svjedoka

– očevica NS koji poznaje sve okrivljenike, s obzirom na to da su mu sumještani, dok se iz načina na koji je opisao događaj i svojevrsne ublaženosti izraza koje je koristio stječe dojam da želi zadržati određenu neutralnost u sukobu; drugim riječima, nije pronađen nijedan razlog iz kojeg bi ovaj svjedok neosnovano teretio bilo kojeg od okrivljenika.

6.3. Sve izloženo ukazuje na to da je verzija događaja koju je iznio trećeokrivljeni FS vjerodostojnija te usklađenija s ostalim prikupljenim podacima i dokazima. Iz tog razloga ovaj sud smatra nedvojbeno utvrđenim da su okrivljeni RS i ĆS fizički napali okrivljenog FS, a u slučaju drugookrivljenika i da je imenovanog vičući vrijeđao koristeći riječi koje se navode u izreci presude i udarajući pritom rukama po prozorima njegove kuće.

7. Nadalje, nema nikakve dvojbe da je fizički napad koji je uključivao korištenje opasnog oruđa i koji je kod trećeokrivljenog doveo do više, u konkretnom slučaju lakih tjelesnih ozljeda, naočigled drugih mještana; predstavlja naročito drsko i nepristojno ponašanje u smislu naprijed citirane odredbe Zakona, osobito ako se tome doda ponižavajući element bijega u kuću trećeokrivljenog radi zaštite vlastitog tjelesnog integriteta.

7.1. Nastavno na navedeno, u odnosu na javnost mjesta, iz prikupljenih podataka i dokaza proizlazi da se incident odvio ispred kuće FS, a da je isti uznemirio javnost vidljivo je između ostalog iz reakcije mještana koji su odmah obavijestili RS o fizičkom sukobu, koji se nalazio u obližnjem ugostiteljskom objektu.

7.2. Još valja istaknuti kako ovaj sud ne smatra da je potonji postupao u nužnoj obrani odnosno nužnoj pomoći, s obzirom na to da njegov napad na trećeokrivljenika prema svim okolnostima nije bio prijeko potreban da od drugoga, u konkretnom slučaju ĆS, odbije eventualni protupravni napad FS. Osim toga, kao što je već navedeno, iz izvedenih dokaza proizlazi da je drugookrivljenik bio taj koji je isprovocirao fizički sukob.

8. Slijedom navedenog, tijekom postupka nesporno je utvrđeno da su prvookrivljeni RS i drugookrivljeni ĆS ostvarili obilježja utuženog prekršaja, upravo na način na koji je to navedeno u izreci presude; zbog čega ih je trebalo proglasiti krivim i izreći im prikladnu prekršajnopravnu sankciju.

9. Prilikom odabira vrste i mjere sankcije, ovaj sud je kod drugookrivljenog ĆS kao otegotnu okolnost tretirao njegovu višestruku osuđivanost zbog različitih prekršaja, uključujući i istovrsni prekršaj iz Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira. Sud je nadalje u tom pravcu uzeo u obzir upornost i ustrajnost koju je imenovani pokazao u vršenju radnje prekršaja te osobito činjenicu da je riječ o tjelesnom nasilju koje, prema mišljenju ovog suda, samo pukom srećom nije dovelo do težih posljedica kod trećeokrivljenika.

9.1. Iz svih navedenih razloga ovaj sud smatra da se novčanom kaznom koja je za predmetni prekršaj propisana u apsolutno neprikladnom iznosu od 150,00 eura nipošto neće ostvariti svrha kažnjavanja, odnosno da će se ona u pogledu drugookrivljenika postići isključivo izricanjem kazne zatvora. Međutim, uvažavajući njegovu mlađu životnu dob u vrijeme počinjenja prekršaja, činjenicu da je postao otac i značajan protek vremena od spornog događaja, ovaj sud je primijenio uvjetnu osudu kao mjeru upozorenja, ali s maksimalnim vremenom provjeravanja; smatrajući kako će se na taj način ostvariti određena kontrola okrivljenikovog ponašanja u budućnosti i polučiti preventivni efekt.

9.2. Što se pak tiče prvookrivljenog RS, s obzirom na manju kriminalnu količinu, činjenicu da se do sada nije javljao kao počinitelj prekršaja s obilježjima nasilja, kao i njegove pobude, u smislu da se u sukob isključio zbog svoga sina; Sud mu je izrekao novčanu kaznu kao blažu od alternativno propisanih sankcija, smatrajući da će se time adekvatno ostvariti svrha kažnjavanja.

9.3. Sukladno odredbi članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona, ako prvookrivljenik u roku određenom za plaćanje novčane kazne plati dvije trećine izrečene novčane kazne, ona će se smatrati plaćenom u cjelini.

10. Sud okrivljenicima nije izrekao predloženu zaštitnu mjeru obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu, jer tijekom postupka nije pribavljeno dovoljno anamnestičkih i drugih podataka iz kojih bi se pouzdano moglo utvrditi da su ovisnici o alkoholu, odnosno ta činjenica se ne može naprosto utvrditi na temelju toga što su predmetni prekršaj počinili pod utjecajem alkohola. Što se pak tiče obveznog psihosocijalnog tretmana, ovaj sud smatra da nema temelja za izricanje navedene zaštitne mjere prvookrivljenom RS, jer se isti prvi put javlja kao počinitelj prekršaja s elementima nasilja, dok u odnosu na drugookrivljenika prema podacima iz službenih evidencija proizlazi kako ista mjera već egzistira u drugom predmetu.

11. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 1. i stavka 3. te članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona, s tim da se iznos od 153,56 eura (76,78 po okrivljeniku) odnosi na fiksne troškove tužitelja, sukladno zahtjevu Policijske postaje Solin; dok se ostatak odnosi na paušalni iznos troškova, određen s obzirom na složenost i trajanje postupka.

U odnosu na točku II. izreke presude:

12. Što se tiče uloge okrivljenog FS, kao što je već istaknuto, iz izvedenih dokaza proizlazi kako je isti prvo verbalno napadnut u vlastitom domu od strane drugookrivljenika, koji je usto oštećivao njegovu imovinu, da bi, nakon što je izašao ispred kuće te od istog zatražio da se udalji, bio napadnut i fizički. U takvoj situaciji se postavlja pitanje, kakvo ponašanje se uopće može zahtijevati od trećeokrivljenika ili bilo koje druge osobe, da zaštiti vlastiti fizički i psihički integritet, a da istovremeno ne zađe u zonu protupravnosti.

12.1. Odredbom članka 18. stavka 1. Prekršajnog zakona propisano je kako nema prekršaja kad je počinitelj postupao u nužnoj obrani; dok je stavkom 2. određeno da je nužna obrana ona obrana koja je prijeko potrebna da počinitelj od sebe ili drugoga odbije istodobni ili izravno predstojeći protupravni napad.

12.2. Analizirajući sve okolnosti spornog incidenta, vidljivo je kako je okrivljeni FS, želeći se obraniti od verbalnog napada okrivljenog ĆS i ugrožavanja svoje imovine, prišao potonjem te riječima i gestom zatražio od njega da se udalji. Nakon toga ga imenovani fizički napada udarajući ga šakom, na što trećeokrivljeni poseže za najbližim predmetom koji mu je mogao poslužiti za obranu te njime zamahuje u pravcu ĆS. Potom slijedi međusobni fizički sukob u kojem su obojica pali na tlo i hrvali se, do dolaska prvookrivljenika koji također napada FS. Kako su prvookrivljenik i drugookrivljenik bili uporni u fizičkom napadu na trećeokrivljenika, potonji izbjegava sukob i daljnje posljedice bijegom u svoju kuću.

12.3. U konkretnom slučaju nema spora da je inicijalni napad drugookrivljenog ĆS bio protupravan, na što je trećeokrivljeni reagirao riječima i odguravanjem tražeći od istog da se udalji iz kruga njegove kuće. Ovaj sud smatra da je sredstvo koje je potonji tom prilikom koristio bilo prikladno, odnosno da se takav način obrane može smatrati prijeko potrebnim, kod činjenice da napadač nije prestajao s vrijeđanjem i oštećivanjem njegove imovine unatoč višestrukim upozorenjima. U krajnjoj liniji, a polazeći od načela samozaštite, nitko nije dužan trpjeti povredu svojih pravnih dobara te je ovlašten razmjernom silom odbiti napad na njih.

12.4. Nakon što je drugookrivljenik koji je mlađi i očigledno tjelesno snažniji počeo koristiti fizičku silu prema trećeokrivljenom, prema mišljenju ovog suda potonji je također postupao u granicama nužne obrane kada je posegnuo za najbližim zaštitnim sredstvom, posebice jer ga nije koristio na način koji bi bio pogibeljan za drugookrivljenika, a što je vidljivo iz pribavljene medicinske dokumentacije.

13. Iz svih navedenih razloga, ovaj sud smatra da je okrivljeni FS kritične prigode postupao u nužnoj obrani, zbog čega je u konkretnom slučaju isključena protupravnost djela.

13.1. Stoga, kako zbog isključenja protupravnosti djelo za koje se trećeokrivljeni optužuje prema propisu nije prekršaj, trebalo ga je na temelju članka 182. točke 1. Prekršajnog zakona osloboditi optužbe i riješiti kao u izreci.

14. S obzirom na to da je u konkretnom slučaju donesena oslobađajuća presuda, sukladno članku 140. točki 2. Prekršajnog zakona troškovi trećeokrivljenika padaju na teret proračunskih sredstava Suda.

Split, 20. ožujka 2025.

Zapisničarka

Sudac:

Sanja Tolić,v.r.

Mario Bakota,v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke imaju pravo žalbe u roku od 8 (osam) dana od primitka pisanog otpravka iste. Žalba se predaje Općinskom prekršajnom sudu u Splitu, u 2 (dva) istovjetna primjerka, a o istoj odlučuje Visoki prekršajni sud RH.

Presuda se dostavlja:

- okrivljenicima

- braniteljici

- ovlaštenom tužitelju

- u spis