Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž-2466/2021-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sutkinje Krunoslave Dropulić predsjednice vijeća, sutkinje Štefice Bukvić izvjestiteljice i članice vijeća i sutkinje Anđele Bošković Rajković članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja RV, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Ivica Urek, odvjetnik iz Zagreba, protiv I. tuženika Grada Zagreba, OIB: 61817894937, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, kojeg zastupa punomoćnik Zoran Galić, odvjetnik iz Zagreba, temeljem generalne punomoći br. Su-733/08, II. tuženika Croatia osiguranja d.d., OIB: 26187994862, Zagreb, Jagićeva 33, i III. tuženika Zagrebačkog holdinga d.o.o., Podružnica Čistoća, OIB:85584865987, Zagreb, Radnička cesta 82, kojeg zastupa punomoćnik Tihomir Rubeša, odvjetnik iz Zagreba, radi naknade štete, rješavajući žalbe tužitelja, I. tuženika Grada Zagreba, II. tuženika Croatia osiguranja d.d., III. tuženika Zagrebačkog holdinga d.o.o., protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-651/2016-43 od 3. rujna 2021., u sjednici vijeća održanoj 20. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tužitelja odbija se kao neosnovana, dok se žalbe I. tuženika Grada Zagreba, II. tuženika Croatia osiguranja d.d. i III. tuženika Zagrebačkog holdinga d.o.o odbijaju kao djelomično neosnovane i uvažavaju kao djelomično osnovane te se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-651/2016-43 od 3. rujna 2021.:

- potvrđuje u pobijanoj točki I., osim u odnosu na zatezne kamate dosuđene na iznos neimovinske štete od 28.500,00 kn za razdoblje od 15. studenoga 2017. do 16. ožujka 2021. i u odnosu na zatezne kamate dosuđene na iznos nenovčane imovinske štete za tuđu pomoć od 7.200,00 kn za razdoblje od 15. studenoga 2017. do 3. rujna 2021.,

- potvrđuje u pobijanoj točki IV. izreke,

- preinačava u pobijanom dijelu točke I. izreke u kojem su tužitelju dosuđene zatezne kamate na iznos od 28.500,00 kn za razdoblje od 15. studenoga 2017. do 16. ožujka 2021. tako da se u tom dijelu sudi:

Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata na iznos od 28.500,00 kn (3.782,60 EUR-a) za razdoblje od 15. studenoga 2017. do 16. ožujka 2021.,

- preinačava u pobijanom dijelu točke I. izreke u kojem su tužitelju dosuđene zatezne kamate na iznos nenovčane imovinske štete za tuđu pomoć od 7.200,00 kn za razdoblje od 15. studenoga 2017. do 3. rujna 2021. tako da se u tom dijelu sudi:

Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata na iznos nenovčane imovinske štete za tuđu pomoć od 7.200,00 kn (955,60 EUR-a) za razdoblje od 15. studenoga 2017. do 3. rujna 2021.,

- preinačava u pobijanoj točki II. izreke u kojoj je naloženo I. tuženiku Gradu Zagrebu, II. tuženiku Croatia osiguranju d.d. i III. tuženiku Zagrebačkom holdingu d.o.o da solidarno isplate tužitelju iznos od 3.250,00 kn sa pripadajućom zateznom kamatom tako da se sudi:

Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Nalaže se I. tuženiku, II. tuženiku i III. tuženiku da solidarno isplate tužitelju iznos od 3.250,00 kn, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom kako slijedi:

- na iznos od 150,00 kn od 20. lipnja 2015. pa do isplate;

- na iznos od 600,00 kn od 8. srpnja 2015. pa do isplate;

- na iznos od 300,00 kn od 16. srpnja 2015. pa do isplate;

- na iznos od 200,00 kn od 18. srpnja 2015. pa do isplate;

- na iznos od 600,00 kn od 26. kolovoza 2015. pa do isplate;

- na iznos od 400,00 kn od 16. travnja 2016. pa do isplate;

- na iznos od 1.000,00 kn od 30. ožujka 2016. pa do isplate;

po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena za razdoblje do 31. srpnja 2015., a za razdoblje od 1. kolovoza 2015. pa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema čl. 29. st. 2. i st. 8. Zakona o obveznim odnosima, u roku od 15 dana.",

- preinačava u pobijanoj odluci o troškovima postupka iz točke III. izreke tako da se sudi:

Nalaže se:

- I. tuženiku Gradu Zagrebu da naknadi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 647,02 EUR-a,

- II. tuženiku Croatia osiguranju d.d. i III. tuženiku Zagrebačkom holdingu d.o.o da naknade tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 316,47 EUR-a, sa zateznom kamatom tekućom od 3. rujna 2021. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

Nalaže se I. tuženiku Gradu Zagrebu, II. tuženiku Croatia osiguranju d.d. i III. tuženiku Zagrebačkom holdingu d.o.o da solidarno naknade tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 1.279,95 EUR-a sa zateznom kamatom tekućom od 3. rujna 2021. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

II. Zahtjevi tužitelja, I. tuženika Grada Zagreba, II. tuženika Croatia osiguranja d.d. i III. tuženika Zagrebačkog holdinga d.o.o za naknadu troška žalbenog postupka odbijaju se kao neosnovani.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I. Nalaže se I. tuženiku Gradu Zagrebu, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, II. tuženiku Croatia osiguranju d.d. Zagreb, Jagićeva 33, OIB: 26187994862 i III. tuženiku Zagrebačkom holdingu d.o.o., Podružnica Čistoća, Zagreb, Radnička cesta 82, OIB. 85584865987, da solidarno isplate tužitelju RV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 103.200,00 kn, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15. studenog 2017. pa do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema čl. 29. st. 2. i st. 8. Zakona o obveznim odnosima, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se I. tuženiku, II. tuženiku i III. tuženiku da solidarno isplate tužitelju iznos od 3.250,00 kn, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom kako slijedi:

- na iznos od 150,00 kn od 20. lipnja 2015. pa do isplate;

- na iznos od 600,00 kn od 8. srpnja 2015. pa do isplate;

- na iznos od 300,00 kn od 16. srpnja 2015. pa do isplate;

- na iznos od 200,00 kn od 18. srpnja 2015. pa do isplate;

- na iznos od 600,00 kn od 26. kolovoza 2015. pa do isplate;

- na iznos od 400,00 kn od 16. travnja 2016. pa do isplate;

- na iznos od 1.000,00 kn od 30. ožujka 2016. pa do isplate;

po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena za razdoblje do 31. srpnja 2015., a za razdoblje od 1. kolovoza 2015. pa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema čl. 29. st. 2. i st. 8. Zakona o obveznim odnosima, u roku od 15 dana.

III. Nalaže se I. tuženiku, II. tuženiku i III. tuženiku da solidarno naknade tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 22.354,54 kn, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 3. rujna 2021. pa do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema čl. 29. st. 2. i st. 8. Zakona o obveznim odnosima, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se tužitelj s dijelom tužbenog zahtjeva preko dosuđenih 106.450,00 kn do utuženih 132.250,00 kn (za iznos od 25.800,00 kn), kao neosnovanim."

2. Navedenu presudu u dijelu pod točkom IV. izreke u kojoj je odbijen tužbeni zahtjev preko dosuđenih 106.450,00 kn do utuženih 132.250,00 kn (za iznos od 25.800,00 kn), pravovremenom žalbom, pobija tužitelj zbog žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. toč. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine” broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23; u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da se žalba uvaži, presuda u pobijanom dijelu preinači u smislu žalbenih navoda.

Traži trošak za sastav žalbe.

2.1. Iz sadržaja pravovremene žalbe I. tuženika Grada Zagreba, (u daljnjem tekstu: I. tuženik), proizlazi da I. tuženik navedenu presudu pobija u dijelu pod točkama I. i II. izreke u kojima su prihvaćeni tužbeni zahtjevi i u odluci o troškovima postupka pod točkom III. izreke, zbog žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. toč. 1. do 3. ZPP-a, s prijedlogom da se žalba uvaži, presuda u pobijanom dijelu preinači na način da se odbiju tužbeni zahtjevi u odnosu na I. tuženika i tužitelja obveze na naknadu troška postupka I. tuženiku, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje. Traži trošak za sastav žalbe.

2.2. Navedenu presudu u dijelu pod točkama I. i II. izreke u kojima su prihvaćeni tužbeni zahtjevi i u odluci o troškovima postupka pod točkom III. izreke, pravovremenom žalbom pobija II. tuženik Croatia osiguranja d.d., (u daljnjem tekstu: II. tuženik), zbog žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. toč. 1. do 3. ZPP-a, s prijedlogom da se žalba uvaži, presuda u pobijanom dijelu preinači u skladu sa žalbenim navodima i odbiju tužbeni zahtjev, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje. Traži trošak sastava žalbe.

2.3. Navedenu presudu u dijelu pod točkama I. i II. izreke u kojima su prihvaćeni tužbeni zahtjevi i u odluci o trošku postupka pod točkom III. izreke, pravovremenom žalbom pobija III. tuženik Zagrebački holding d.o.o., (u daljnjem tekstu: III. tuženik), zbog žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. toč. 1 do 3. ZPP-a, s prijedlogom da se žalba uvaži, presuda u pobijanom dijelu preinači na način da se odbiju tužbeni zahtjevi i obveže tužitelja da III. tuženiku plati trošak postupka, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje. Traži trošak sastava žalbe i sudske pristojbe na žalbu.

3. U odgovorima na žalbe I. tuženika, II. tuženika i III. tuženika, tužitelj osporava žalbene navode i predlaže žalbe odbiti kao neosnovane. Traži trošak sastava odgovora na žalbe i sudske pristojbe za odgovore na žalbe.

4. Žalba tužitelja nije osnovana.

4.1. Žalbe I. tuženika, II. tuženika i III. tuženika djelomično su osnovane.

5. Ispitujući pobijanu presudu, postupak koji je prethodio njezinom donošenju, žalbene navode tužitelja, I. tuženika, II. tuženika i III. tuženika, kao i navode iz tužiteljevih odgovora na žalbe, ovaj sud nalazi da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, na koje pazi po službenoj dužnosti prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a.

5.1. Nije počinjena bitna povreda postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. na koju neosnovano u žalbi ukazuju tužitelj, I. tuženik, II. tuženik i III. tuženika jer presuda suda prvog stupnja nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

5.2. Suprotno žalbenim navodima I. tuženika nije počinjena bitna povreda postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi čl. 7. toč. 3. ZPP-a, a ni bitna povreda postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP-a koja se odnosi na II. tuženika i III. tuženika. II. tuženik i III. tuženik su se tijekom postupka upoznali sa iskazom tužitelja kako to proizlazi iz navoda njihovih žalbi u kojima ocjenjuju iskaz tužitelja, tijekom postupka nisu predlagali ponovno saslušanje tužitelja, a proveden je i dokaz uviđajem na licu mjesta štetnog događaja na kojem su mogli postavljati pitanja tužitelju i izjasniti se o njegovom iskazu. II. tuženik i III. tuženik suparničari u ovoj parnici kao samostalne stranke (čl. 200. ZPP-a) u svojim žalbama nisu isticali navedene bitne povede postupka.

6. Sud prvog stupnja je sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a provedene dokaze ocijenio svaki zasebno i sve zajedno, na temelju rezultata cjelokupnog postupka.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete koju je pretrpio i koju trpi zbog ozljeda desne noge zadobivenih 2. siječnja 2015. prilikom pada na zaleđenom kolniku Kvintičke ulice u Zagrebu.

8. Sud prvog stupnja u provedenom postupku utvrdio je odlučne činjenice:

- da je tužitelj 2. siječnja 2015. prilikom dolaska na posao pao na zaleđenom kolniku Kvintičke ulice, te ozlijedio desnu nogu,

- da je tužitelj pao ispred ulaza u reciklažno dvorište koje se nalazilo na raskrižju Kvintičke ulice i Gračanske ceste,

- da je tužitelj tom prilikom na nogama imao zimske cipele, (sa gumenim džonom), što znači da je za vremenske prilike imala pravilnu i prikladnu obuću, dok u rukama ništa nije nosio, kretao se normalnim korakom te je svoje kretanje prilagodio zimskim uvjetima,

- da je iz potvrde Državnog hidrometeorološkog zavoda od 15. travnja 2015. razvidno da su na dan 2. siječnja 2015. na glavnoj meteorološkoj postaji Zagreb Grič temperature zraka iznosile od maksimalne 2,6 °C do minimalne - 4,7 °C, dnevna količina oborina iznosila je 0,3 mm, te je u 7:00 sati izmjereno 10 cm visine snijega, te je bila poledica iz noći do 10:00 sati ujutro,

- da je nekretnina ispred koje se dogodio štetni događaj u vlasništvu I. tuženika,

- da je I. tuženik obvezan održavati javnoprometne površine nerazvrstanih cesta na kojim se dogodio štetni događaj,

- da je I. tuženik prenio obveze uklanjanja snijega i leda na III. tuženika,

- da III. tuženik nije dokazao da bi održavao i vršio ophodnju na mjestu štetnog događaja,

- da je tužitelj u štetnom događaju zadobio prijelom desne lisne kosti u donjem dijelu od 2. do 5. siječnja 2015. hospitaliziran je u KB Dubrava, te operiran, učinjena je osteosinteza pločicom i vijcima. Provedeno je dugotrajno liječenje po traumatologu uz dva operacijska zahvata te stacionarna fizikalna terapija u Toplicama. Nakon toga liječenje se nastavlja po ortopedu uz još tri operacijska zahvata, te u više navrata fizikalnu terapiju. Tužitelj je na psihičkom planu razvio simptomatiku poremećaja prilagodbe (F43.2), budući je u okolnostima štetnog događaja bio izložen situaciji stresogenog potencijala, što je uz dugotrajno liječenje i dovelo do razvoja psihičkog poremećaja. Između štetnog događaja i razvoja psihičkog poremećaja postoji izravna uzročno-posljedična veza. Zdravstveno stanje kod tužitelja stabiliziralo se sa ortopedsko traumatološkog stajališta 15. studenog 2017. nalazom fizijatra. Status psihičkih funkcija stabiliziran je krajem listopada 2016.,

- da je tužitelj zbog zadobivenih ozljeda:

trpio fizičke boli jakog intenziteta 10 dana, srednjeg intenziteta 50 dana, a manjeg intenziteta 100 dana,

pretrpio primarni strah jakog intenziteta i kratkog trajanja, u daljnjem tijeku liječenja postojao je umjereni do jaki oscilirajući strah do 6 dana, a potom umjereni oscilirajući strah do 4 tjedana. Po navedenom trpio je slabi oscilirajući strah do 12 tjedana,

- da je kod tužitelja smanjena životna aktivnost za 23 %, u smislu bolne i ograničene pokretljivosti desnog gornjeg nožnog zgloba u slabijem/težem stupnju, te bolna i ograničena pokretljivost donjeg nožnog zgloba u srednjem stupnju,

- da zbog zaostalih ožiljaka u području desne potkoljenice, gležnja i stopala kod tužitelja postoji naruženje srednjeg stupnja koje je povremeno vidljivo trećim osobama i to prilikom ljetnog perioda kada tužitelj nosi kratke hlače,

- da je tužitelju bila potrebna tuđa pomoć u trajanju od 2 sata dnevno kroz 120 dana i 1 sat dnevno kroz 120 dana, dakle ukupno 360 sati koju mu je pružala supruga.

9. Na osnovu utvrđenih činjenica, prema odredbama čl. 1 do čl. 4. Zakona o komunalnom gospodarstvu ("Narodne novine" br. 36/95, 109/95, 21/96, 70/97, 128/99., 57/00., 129/00., 59/01., 82/04., 110/04., 178/04., 38/09., 79/09., 153/09., 153/09., 49/2011., 84/11., 90/11., 144/12., 56/13., 94/13., 153/13., 147/14; u daljnjem tekstu: ZKG), čl. 135. i čl. 140. Odluke o komunalnom redu (Sl. glasnik Grada Zagreba br. 20/05. i 5/08.), čl. 43. st. 1., čl. 1045., čl. 1049., čl. 1084., čl. 1095. st. 1., čl. 1100. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11; u daljnjem tekstu: ZOO), koji se primjenjivao u vrijeme štetnog događaja, sud prvog stupnja donio je pobijanu presudu.

10. Suprotno žalbenim navodima I. tuženika pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo iz odredbi čl. 1. do čl. 4. ZKG-a, čl. 135. i čl. 140. Odluke o komunalnom redu, čl. 1045. st. 1. i st. 3., čl. 1084. ZOO-a kada je utvrdio da je I. tuženik odgovoran tužitelju za naknadu štete. Naime, prenošenjem obavljanja pojedinih komunalnih djelatnosti na druge osobe, jedinica lokalne samouprave, kao obveznik pružanja i obavljanja komunalnih usluga, pa makar takav prijenos bio utemeljen na odredbama zakona, ne oslobađa se svoje obveze vršenja nadzora i poduzimanja mjera radi osiguranja pravilnog djelovanja tih osoba, niti se oslobađa odgovornosti za štetu koja nastane zbog propusta u njihovu radu (vidi Rev- 1052/2005-2 od 17. svibnja 2006., Rev-2596/2011-3 od 24. lipnja 2014., Rev 944/2022-2 od 11. siječnja 2023.).

11. Suprotno žalbenim navodima I. tuženika, II. tuženika i III. tuženika pravilno je sud prvog stupnja na osnovu svih provedenih dokaza utvrdio da je tužitelj pri dolasku na posao oko 6 sati pao na zaleđenom kolniku Kvintičke ulice, na kojemu je bilo snijega, ispred ulaza u reciklažno dvorište, ispred metalne ograde tog dvorišta gdje je radio i da tužitelj ničim nije doprinio nastanku štetnog događaju. Iz spisa proizlazi da I. tuženik, II. tuženik i III. tuženik nisu dokazali drugačije.

11.1. Iz dokumentacije koja prilaži spisu i to izvješća Državnog hidrometeorološkog zavoda od 15. travnja 2015. (list 194, 195), Dnevnika baze zimske službe, naloga za rad na zadacima zimske službe – Teretni list, Izvješća o izvršenom nalogu, Dnevnika glavnog dežurnog zimske službe 2014/2015 (list 393 do 419), iskaza svjedoka SV, proizlazi da je 28./29. prosinca 2014 (noć), 29. prosinca 2014 (dan), 29/30. prosinca 2014. (noć), 30. prosinca 2014. (dan), 30/31. prosinca 2014. (noć), 31. prosinca 2014. (dan), 31/1 prosinca 2014. (noć), 1. siječnja 2015 (dan), zimska služba obilazila i posipavala dijelove grada, da je u noći 1/2 siječanj 2015. padala ledena kiša, da je poledica bila iz noći do 10,00 sati 2. siječnja 2015. Dakle u navedenom periodu (od 28. prosinca 2014. do 2. siječnja 2015.) bili su zimski uvjeti za vrijeme koji je III. tuženik obavljao svoju službu, pa suprotno navodima I. tuženika, II. tuženika i III. tuženika, III. tuženik je morao biti pripravan i reagirati osobito ako u noći pada ledena kiša i ako je bila poledica i to ne samo na dijelovima grada od prioritetne važnosti već i na onim dijelovima grada koji nisu od prioritetne važnosti.

11.2. Osim toga osoba koja održava ceste odgovara po kriteriju presumirane krivnje primjenom čl. 1064. ZOO-a jer je zaleđeni kolnik ulice opasna stvar, iz čega proizlazi da je odgovoran za štetu ukoliko ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje, a I. tuženik, II. tuženik i III. tuženika to nisu dokazali u ovom predmetu

12. Na žalbene navode I. tuženik, II. tuženik i III. tuženika kako iz iskaza tužitelja i nije moguće pouzdano zaključiti da li se tužitelj poskliznuo po snijegu ili ledu treba odgovoriti da su predmetnog dana ali i u danima prije toga bili zimski uvjeti, da je 2. siječnja 2015. još uvijek bilo snijega, da je poledica bila iz noći do 10,00 sati što ukazuje da je III. tuženik propustio kolnik održavati u stanju sigurnom za promet vozila i pješaka pa utoliko nije odlučno da li se tužitelj poskliznuo po snijegu ili ledu.

13. Nije sporno da je tužitelj nakon zaključenja prethodnog postupka (8. prosinca 2016. u odnosu na I. tuženika i 6. ožujka 2019. u odnosu na II. tuženika i III. tuženika), i to podneskom zaprimljenim 16. ožujka 2021. (list 456 – 458) povisio zahtjev za isplatu naknade neimovinske štete, a povišenje tužbenog zahtjeva, u skladu sa odredbom čl. 191. st. 1. ZPP-a, predstavlja preinaku tužbe.

13.1. Odredbom čl. 190. ZPP-a, u tekstu važećem u vrijeme (16. ožujka 2021.) navedene preinake tužbe, propisano je da tužitelj može do zaključenja prethodnog postupka preinačiti tužbu (st.1.); da iznimno od odredbe st. 1. ovoga članka, tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka (st. 2.); i da nakon dostave tužbe tuženiku za preinaku tužbe je potreban pristanak tuženika; ali i kad se tuženik protivi preinaci da sud može dopustiti preinaku ako smatra da bi to bilo svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama (st.3 .).

13.2. Preinaka tužbe u predmetnoj parnici izvršena je nakon što su u ovom postupku medicinski vještaci u sudski spis dostavili pisani nalaz i mišljenje u kojem su se očitovali o posljedicama po zdravlje tužitelja koje su zaostale zbog ozljeda zadobivenih u štetnom događaju, ali i nakon što su po Vrhovnom sudu RH usvojene izmjene Orijentacijskih kriterija pri dosudi naknade neimovinske štete. Polazeći od već navedenog - da je povišenje tužbenog zahtjeva uslijedilo nakon davanja pisanog nalaza i mišljenje medicinskih vještaka na okolnost visine štete, i polazeći od toga da je odredbom čl. 190. ZPP-a predviđena mogućnost da sud dopusti preinaku tužbe i nakon zaključenja prethodnog postupka neovisno o protivljenju preinaci od strane II. tuženika, sud prvog stupnja pravilno je primijenio navedene odredbe kada je dopustio preinaku tužbe.

14. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, I. tuženika, II. tuženika i III. tuženika pravilno je sud prvog stupnja, na temelju odredbi čl. 19. st. 1. i st. 2., čl. 1095. i čl. 1100. ZOO-a, imajući u vidu izmijenjene Orijentacijskih kriterija i iznose za utvrđivanje visine pravične novčane naknade neimovinske štete Vrhovnog suda RH (donesene na sjednici građanskog odjela Vrhovnog suda RH od 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. SU-IV-47/2020), vodeći računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli i nelagodama tijekom liječenja, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, odmjerio tužitelju rođenom **.**.1980., po zanimanju drvnom tehničaru, ukupnu naknadu za pretrpljenu neimovinsku štetu u iznosu od 96.000,00 kn što prema fiksnom tečaju 1 EUR = 7,53450 kn iznosi 12.741,39 EUR-a. Orijentacijski kriteriji ne predstavljaju matematičku formulu koja automatizmom služi za izračun pravične novčane naknade, jer treba cijeniti sve okolnosti konkretnog slučaja.

15. Iz nalaza i mišljenja vještaka medicinske struke proizlazi da je tužitelju bila potrebna tuđa pomoć, a ne tuđa njega i pomoć. Stoga, suprotno žalbenim navodima tužitelja sud prvog stupnja iako je naveo da odmjerava cijenu sata tuđe njege i pomoći, pravilno je odmjerio nenovčanu imovinsku štetu prema cijeni sata tuđe pomoći od 20,00 kn, odnosno u ukupnom iznosu od 7.200,00 kn što je prema navedenom fiksnom tečaju 955,60 EUR-a.

16. Osnovano I. tuženik, II. tuženik i III. tuženik navode da troškovi liječenja u iznosu od 3.250,00 kn (dosuđeni na temelju odredbe čl. 1095. st. 1. ZOO-a u točki II. izreke pobijane presude) koje tužitelj potražuje na temelju računa privatnih klinika ne pripadaju tužitelju jer je preglede i usluge tih klinika tužitelj mogao ostvariti putem i na račun Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo. Iz nalaza i mišljenja vještaka medicinske struke (list 438 do 444) od 18. veljače 2021. proizlazi da su se usluge prema tim računima mogle obaviti putem sustava HZZO-a. Stoga kako tužitelj nije opravdao obavljanje usluga u privatnim klinikama valjalo je žalbe I. tuženika, II. tuženika i III. tuženika uvažiti kao djelomično osnovane i preinačiti presudu suda prvog stupnja u točki II. izreke kao u točki I. izreke ove odluke.

17. II. tuženik je u odnosu na povećani dio tužbenog (koji se odnosi na neimovinsku štetu) istaknuo prigovor zastare u odnosu na koji sud prvog stupnja nije iznio konkretne razloge. Stoga je ovaj sud primjenom odredbe čl. 373.a st. 3. ZPP-a, temeljem činjenica koje nisu sporne, ocijenio da je prigovor zastare neosnovan.

17.1. Naime, tužitelj je s iste osnove na kojoj temelji tužbeni zahtjev postavljen u tužbi od 6. veljače 2017., preinačio tužbeni zahtjev tako što je isti povisilo. Radi se o zahtjevu za naknadu iste neimovinske štete pa zahtjev za isplatu više svote neimovinske štete koja se radi naknade te iste štete traži, nije u zastari. Naime, za ocjenu prigovora zastare odlučno je da li je riječ o istoj tražbini, tj. bitan je identitet tužbenog zahtjeva, a kada je riječ o novčanoj tražbini kao ovdje, onda nju određuje činjenični osnov, to znači u ovakvom slučaju da li je u pitanju isti štetni događaj i ista vrsta štete. Stoga, kada je u podnesku od 16. ožujka 2021. tužitelj povisio iznos zahtjeva za isplatu naknade istog vida štete (neimovinske štete), iz istog štetnog događaja kao u tužbi, time nije promijenjena istovjetnost tužbenoga zahtjeva već je riječ o istom zahtjevu kao u tužbi po kojem parnica i dalje teče.

17.2. Budući da u predmetnom postupku nije riječ o preinaci tužbe izmjenom činjenične osnove zahtjeva već je zahtjev za naknadu neimovinske štete preinačen povišenjem generičkog-novčanog zahtjeva bez izmjene činjenične i pravne osnove tužbe, prekid zastare nastupio je podnošenjem tužbi za cijeli zahtjev, a ne preinakom tužbe za preinačeni dio zahtjeva. Ovo stoga, jer je podnošenjem tužbe unutar zastarnog roka od 3 godine, poduzeta radnja ostvarenja prava na naknadu neimovinske štete, a time je prekinuto zastarijevanje, što se odnosi i na povećane zahtjeve iz iste činjenične osnove.

18. Osnovano II. tuženik u žalbi osporava tijek zateznih kamate na prihvaćeni povišeni iznos tužbenog zahtjeva za neimovinsku štetu od 28.500,00 kn (u tužbi je zahtjev za neimovinsku štetu 67.500,00 kn, u podnesku od 16. ožujka 2021. taj zahtjev povećan na iznos od 120.000,00 kn, dok je sud prvog stupnja dosudio 96.000,00 kn). Naime kada je sud prvog stupnja prema odredbi čl. 1103 ZOO-a, tužitelju na dosuđeni ukupni iznos neimovinske štete dosudio zatezne kamate koje teku od 15. studenoga 2017. kao dana kada je završeno liječenje tužitelja, nije uzeo u obzir pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske da na povišeni dio tužbenog zahtjeva kod preinake tužbe zatezne kamate mogu teći od dana kada je isti postavljen jer on ne može biti u zakašnjenju u odnosu na razdoblje prije nego je uopće postavljen preinačeni dio tužbenog zahtjeva (vidi Rev-1133/2021, Rev- 376/2023, Rev-222/2023, Rev-705/2022).

18.1. Stoga je u tom smislu trebalo djelomično uvažiti žalbu II. tuženika i odbiti zahtjev tužitelja za plaćanje zateznih kamata na dosuđeni povišeni iznos naknade štete od 28.500,00 kn za razdoblje od 15. studenoga 2017. do preinake tužbe 16. ožujka 2021. i povišenja tužbenog zahtjeva, te presuditi kao u točki I. izreke ove odluke.

19. Osnovano II. tuženik u žalbi osporava tijek zateznih kamata na prihvaćeni iznos nenovčane imovinske štete - za tuđu pomoć. U situaciji kada sud utvrđuje visinu naknade za tuđu pomoć (koji trošak oštećeni nije imao prema trećim osobama) prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, zatezne kamate na dosuđeni iznos naknade za taj vid štete, teku od donošenja sudske odluke (vidi Rev-702/2022- 2).

19.1. Stoga je u tom smislu trebalo djelomično uvažiti žalbu II. tuženika i odbiti zahtjev tužitelja za plaćanje zateznih kamata na dosuđeni iznos nenovčane imovinske štete - za tuđu pomoć od 7.200,00 kn za razdoblje od 15. studenoga 2017. do 3. rujna 2021. te presuditi kao u točki I. izreke ove odluke.

20. Osnovano u žalbama navode I. tuženik, II. tuženik i III. tuženik da sud prvog stupnja nije mogao odrediti da solidarno snose troškove postupka koji su nastali prije spajanja parnica (7. veljače 2018.), da je pogrešno primijenio odredbu čl. 154. st. 5. umjesto odredbu čl. 154. st. 2. ZPP-a, te da troškove nije odmjerio prema odredbi čl. 155. ZPP-a i odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15; u daljnjem tekstu: Tarifa) koje se primjenjivala u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka.

20.1. Pravilno je sud prvog stupnja odmjerio troškove postupka prema odredbama Tarife i čl. 155. st. 1. ZPP-a, osim za podnesak tužitelja od 6. svibnja 2016. iz predmeta P-651/2016. Za taj podnesak koji nije obrazložen prema Tbr. 8. st. 3., Tbr. 42. i Tbr. 50. Tarife tužitelju pripada nagrada od 25% što s PDV-om iznosi 312,50 kn (250 nagrada+PDV od 62,50 kn).

20.2. Troškovi tužitelja u predmetu P-651/16 nastali prije spajanja predmeta ukupno sa PDV-om iznose 6.250,00 kn, a odnose se na sastav tužbe, podnesaka od 8. i 14. travnja 2016., 6. svibnja 2016., 7. i 16. veljače 2017., zastupanje na ročištima 8. prosinca 2016. i 5. veljače 2018. Troškovi tužitelja u predmetu P-425/17 nastali prije spajanja predmeta ukupno sa PDV-om iznose 3.057,00 kn, a odnose se na sastav tužbe, podnesaka od 8. svibnja 2017. i 3. siječnja 2019., sudsku pristojbu na tužbu. Troškovi tužitelja nastali nakon spajanja predmeta ukupno sa troškom uviđaja, vještačenja i PDV-om iznose 11.637,54 kn.

20.3. S obzirom na osnov i visinu tužbenih zahtjeva tužitelj je u sporu uspio sa 89%, a I. tuženik, II. tuženik i III. tuženik sa 11%. Kada se od uspjeha tužitelja odbije uspjeh I. tuženika, II. tuženika i III. tuženika proizlazi da je tužitelj u sporu uspio sa 78%. Stoga je I. tuženik dužan tužitelju naknaditi troškove postupka nastale u predmetu P-651/16 u iznosu od 4.875,00 kn što prema fiksnom tečaju 1 EUR=7,53450 kn iznosi 647,02 EUR-a, II. tuženik i III. tuženik dužni su mu naknaditi troškove nastale u predmetu P-425/17 u iznosu od 2.384,46 kn što prema navedenom fiksnom tečaju EUR-a iznosi 316,47 EUR-a, dok su mu I. tuženik, II. tuženik i III. tuženik dužni solidarno naknaditi troškove nastale nakon spajanja predmeta u iznosu od 9.643,79 kn u koji iznos su u cijelosti zbrojeni trošak uviđaja i vještačenja jer uspjeh tužitelja u sporu ne utječe na visinu tih troškova, a što prema navedenom fiksnom tečaju EUR-a iznosi 1.279,95 EUR-a.

20.4. Prema navedenom odluku o troškovima postupka iz točke III. izreke presude suda prvog stupnja valjalo je preinačiti kao u točki I. izreke ove presude.

21. Slijedom navedenoga, temeljem odredbe čl. 368. st. 1., čl. 373. toč. 3. ZPP-a, odlučeno je kao u točki I. izreke ove presude.

22. Tužitelj nije uspio sa žalbom pa mu nije priznat trošak za sastav žalbe, (čl. 166. st. 1. ZPP-a). Nisu mu priznati ni troškovi za sastav odgovora na žalbe I. tuženika, II. tuženika i III. tuženika jer ti troškovi nisu bili potrebni za vođenje ove parnice, (čl. 155. st. 1. ZPP-a). I. tuženik, II. tuženik i III. tuženik su u odnosu na glavnu stvar sa žalbama uspjeli u neznatnom dijelu (3%) kao i u odnosu na sporedne tražbine (zatezne kamate i troškove postupka) pa I. tuženiku nije priznat trošak sastava žalbe, III. tuženiku nije priznat trošak sastava žalbe i sudske pristojbe na žalbu, dok II. tuženiku nije priznat trošak sastava žalbe visinu kojeg nije odredio, (čl. 154. st. 1., čl. 164. st. 2. ZPP-a).

Osijek, 20. ožujka 2025.

Predsjednica vijeća

Krunoslava Dropulić