Republika Hrvatska
Županijski sud u Osijeku
Osijek, Europska avenija 7
Poslovni broj Kž-564/2024-7
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, suca Miroslava Rošca, predsjednika vijeća, te sudaca Damira Krahuleca i Vlaste Šimenić- Kovač, članova vijeća, uz sudjelovanje Blaženke Livaja, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. PR, OIB: [osobni identifikacijski broj], zbog kaznenog djela iz čl. 239. Kaznenog zakona ("Narodne novine", br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17,118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24 – dalje u tekstu KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu br. K-2046/2021-56 od 1. ožujka 2024. godine, u javnoj sjednici vijeća održanoj 20. ožujka 2025. godine u nazočnosti opt. PR i branitelja Ive Farčića, odvjetnika iz [adresa], a u odsutnosti uredno pozvanog državnog odvjetnika,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba opt. PR kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu br. K-2046/2021-56 od 1. ožujka 2024. godine, opt. PR proglašen je krivim zbog kaznenog djela protiv imovine – zlouporabom čeka i platne kartice iz čl. 239. KZ/11, za koje je temeljem čl. 239. KZ/11, osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci.
1.1. Temeljem čl. 158. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/11- Odluka Ustavnog suda RH, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24 – dalje u tekstu ZKP/08), ošt. Banci Kovanica d.d. Varaždin dosuđen je imovinskopravni zahtjev u iznosu od 26.513,04 eura, te je opt. PR naloženo iznos od 26.513,04 eura isplatiti oštećeniku u roku od 15 dana po pravomoćnosti presude, dok se s preostalim dijelom imovinskopravnog zahtjeva oštećenik upućuje u parnicu.
1.2. Temeljem čl. 148. st. 6. ZKP/08, opt. PR je u cijelosti oslobođen obveze naknade troškova kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. do 6. ZKP/08, dok je dužan naknaditi nužne izdatke oštećenika te nagradu i nužne izdatke njegovog opunomoćenika, koji iznos će biti određen posebnim rješenjem.
2. Protiv te presude žali se opt. PR po branitelju Ivi Farčiću, odvjetniku iz Zagreba, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog povrede Kaznenog zakona, s prijedlogom da drugostupanjski sud ukine pobijanu presudu i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Županijsko državno odvjetništvo u Osijeku svojim podneskom br. KŽ-DO-492/2024 od 15. listopada 2024. godine, vratilo je spis sudu nakon razgledavanja, na daljnji postupak.
5. Na javnu sjednicu vijeća su temeljem čl. 475. st. 2. ZKP/08, pozvani Županijsko državno odvjetništvo u Osijeku, opt. PR i njegov branitelj Ivo Farčić, odvjetnik iz Zagreba.
5.1. Na sjednicu vijeća su pristupili opt. PR i njegov branitelj Ivo Farčić, odvjetnik iz Zagreba, dok nije pristupio državni odvjetnik za koga je dostava poziva na sjednicu vijeća uredno iskazana.
5.2. Sjednica vijeća, temeljem čl. 475. st. 3. ZKP/08, započinje izlaganjem sadržaja žalbe opt. PR od 5. rujna 2024. godine, podnesene po branitelju Ivi Farčiću, odvj. iz Zagreba, koji izlaže sadržaj iste, s prijedlogom da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu na način da optuženika oslobodi optužbe jer da u konkretnom slučaju nema djela, podredno da ukine prvostupanjsku presudu i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.
5.3. Opt. PR izjavljuje da u cijelosti prihvaća sadržaj izlaganja branitelja, te tome nema što drugo za dodati.
6. Žalba opt. PR nije osnovana.
7. Žalitelj (opt. PR) pobija prvostupanjsku presudu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08, jer da obrazloženje presude nema razloge o odlučnim činjenicama. Suprotno žalbenom navodu optuženika, sud je pozorno ocijenio izvedene dokaze, te u razlozima naveo jasne i provjerljive razloge kako o odlučnim i drugim važnim činjenicama i okolnostima koje čine obilježja kaznenog djela, te razloge kojima se prvostupanjski sud rukovodio pri rješavanju pravnih pitanja, tako da nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka na koju u žalbi ukazuje žalitelj, a niti koja druga na koju ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, shodno čl. 476. st. 1. ZKP/08.
8. U žalbi opt. PR ističe osnov pobijanja zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja jer da je prvostupanjski sud iz tako utvrđenog činjeničnog stanja izveo pogrešan zaključak da su u radnjama optuženika sadržana sva bitna obilježja terećenog kaznenog djela. Zapravo žalitelj u žalbi ponavlja navode obrane, te u stvari prigovara pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja, daje svoju ocjenu svih izvedenih dokaza, predlažući u suštini drugačiju ocjenu izvedenih dokaza od one ocjene koju je prvostupanjski sud dao u obrazloženju presude.
8.1. Prvostupanjski sud je pozorno analizirao obranu opt. PR koji poriče počinjenje djela, te iskaze svjedoka KR, ER, ŠR, DR, te priloženu dokumentaciju (toč. 12. i 13.),
8.2. Opt. PR ne osporava da je kao odgovorna osoba trgovačkog društva „Auto Tomo j.d.o.o. podnio zahtjev za otvaranje i vođenje transakcijskog računa, te da je za navedeno društvo otvorio transakcijski [broj], niti da je 26. kolovoza 2016. godine na navedeni račun TD „Gretić Product“ j.d.o.o. uplatilo iznose od 162.900,00 kuna i 30.000,00 kuna, te PRJ iznos od 6.937,50 kuna.
8.3. Isto tako optuženik ne osporava da je u razdoblju od 26. kolovoza 2016. do 29. kolovoza 2016. godine osobno koristio obje kartice koje su povezane sa transakcijskim računom kojeg je TD „Auto Tomo“ j.d.o.o. otvorilo u Banci Kovanica d.d. Nadalje, optuženik ne osporava da je podizao novac na bankomatu te da je kockao u casinu koji se nalazi u Savskoj ulici u Zagrebu, odnosno na obje kartice je podigao žetone u vrijednosti od 40.000,00 kuna odnosno 20.000,00 kuna na svaku karticu, te se sa tim novcem kockao.
8.4. Iz dokumentacije spisa o prometu po računu za TD „„Auto Tomo“j.d.o.o. razvidno je da je optuženik navedene dvije kartice koristio na način da je u razdoblju od 26. do 29. kolovoza 2016. godine, u osam navrata podigao ukupni iznos od 39.800,00 kuna te isplatama u kockarnicama u osam navrata podigao ukupno 160.000,00 kuna, odnosno sveukupni iznos od 199.800,00 kuna.
8.5. Nakon analize personalnih i materijalnih dokaza koji su izvedeni tijekom kaznenog postupka prvostupanjski sud pravilno zaključuje da cjelokupno postupanje opt. PR ukazuje da je iskoristio nedostatke sustava koji je u to vrijeme koristila Banka Kovanica d.d. kako bi zlouporabio platnu karticu i izvukao dvostruki iznos od onoga koji je prethodno uplaćen na račun TD „„Auto Tomo““ j.d.o.o.iako je bio svjestan da može raspolagati samo sa novcem koji je položen na račun.
8.6. Suprotno propisanom opt. PR je potrošena sredstva provedbom platnih naloga prebacio natrag u TD „Gretić Product“ j.d.o.o. čime je po pravilnoj ocjeni prvostupanjskog suda zlouporabio platne kartice na čiju uporabu ima pravo, te da time obvezuje izdavatelja kartice Banku Kovanica d.d. na isplatu i na taj način banci nanio imovinsku štetu kako bi sebi pribavio protupravnu imovinsku korist.
8.7. Analizirajući svaki dokaz posebno i u njihovoj ukupnosti, suprotno žalbenim navodima optuženika, prvostupanjski sud je na pravilan i zakonit način utvrdio da je opt. PR počinio kazneno djelo pobliže opisano u izreci presude, te da ne postoje okolnosti koje isključuju njegovu kaznenopravnu odgovornost.
8.8. Uslijed navedenog, nije osnovana žalba optuženika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Obzirom na navedeno proizlazi da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve relevantne činjenice glede kaznenog djela i odgovornosti optuženika. O tome je prvostupanjski sud u obrazloženju presude naveo jasne i iscrpne razloge, na koje se upućuje radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja. Drugostupanjski sud slijedom žalbenih navoda ne nalazi da je u smislu čl. 470. st. 2. i 3. ZKP/08, činjenično stanje dovedeno u sumnju glede pravilnosti i stupnja pouzdanosti utvrđenja odlučnih činjenica.
8.9. Naprotiv, drugostupanjski sud prihvaća razloge koje je o postojanju odlučnih činjenica naveo u obrazloženju pobijane presude prvostupanjski sud jer su ti razlozi jasni i potpuni, pokazuju da je prvostupanjski sud iz sadržaja izvedenih dokaza i nakon savjesne ocjene svakog dokaza pojedinačno i u svezi s ostalim dokazima izvodio zaključke o dokazanosti pojedinih važnih činjenica. Žalbeni navodi optuženika kojima u suštini predlaže drugačiju ocjenu izvedenih dokaza, ne dovode u sumnju potpunost i pravilnost činjeničnih utvrđenja prvostupanjskog suda.
9. Žalitelj pobija presudu zbog povrede Kaznenog zakona jer da u postupanju optuženika nisu ostvarena bitna obilježja terećenog kaznenog djela. Međutim, takav žalbeni navod nema uporište u utvrđenom činjeničnom stanju, te u suštini predstavljaju prijedlog usmjeren na drugačiju ocjenu izvedenih dokaza i onda s tim u svezi sugeriranja drugačijeg zaključka glede donošenja odluke o kaznenoj odgovornosti optuženika u vezi terećenog kaznenog djela. Pri tome je za ukazati da se Kazneni zakon ima primijeniti na ono činjenično stanje koje je utvrdio prvostupanjski sud, a ne na ono koje žalitelj smatra da je trebalo biti utvrđeno. Drugostupanjski sud prihvaća razloge koje je o postojanju odlučnih činjenica naveo u obrazloženju pobijane presude prvostupanjski sud, a to je da su u postupanju opt. PR sadržana sva bitna obilježja kaznenog djela iz čl. 239. KZ/11, navedenog u izreci pobijane presude.
10. Opt. PR u žalbi ne ističe žalbeni osnov zbog odluke o kazni, ali zbog istaknute žalbene osnove zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog povrede Kaznenog zakona ovaj drugostupanjski sud je shodno čl. 478. ZKP/08, ispitao pobijanu presudu i u tome dijelu.
10.1. Prilikom donošenju odluke o kazni u odnosu na optuženika prvostupanjski sud je potpuno i pravilno utvrdio sve okolnosti (olakotne i otegotne) o kojima ovisi izbor vrste i mjere sankcije, te o tome naveo jasne i potpune razloge, koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud i na koje se ukazuje radi nepotrebnog ponavljanja. Za istaći je da pri tome prvostupanjski sud nije podcijenio ili precijenio niti utvrđene olakotne, niti utvrđene otegotne okolnosti.
10.2. Polazeći od stupnja krivnje optuženika, društvene opasnosti počinjenog kaznenog djela zbog kojeg je proglašen krivim, u okviru granica predviđene kazne za navedeno kazneno djelo, pravilno je prvostupanjski sud opt. PR za kazneno djelo protiv imovine – zlouporabom čeka i platne kartice, temeljem čl. 239. KZ/11, osudio na kaznu zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci. Stoga takva vrsta i mjera kaznenopravne sankcije i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda dostatna je da može utjecati na optuženika i na sve ostale da ne čine kaznena djela i da shvate da je činjenje kaznenih djela pogibeljno, a kažnjavanje počinitelja pravedno, te da takva kazna sadrži odgovarajuću količinu moralne osude za zlo koje je optuženik počinjenjem kaznenog djela nanio društvu u cjelini (čl. 41. i čl. 47. KZ/11).
11. Slijedom navedenog žalba opt. PR nije osnovana, a ne postoje povrede zakona iz čl. 476. st. 1. ZKP/08, na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, tako da je žalbu valjalo odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu (čl. 482. ZKP/08).
Osijek, 20. ožujka 2025.
Predsjednik vijeća
Miroslav Rožac