REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

P-781/2024-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu po sucu pojedincu Maji Jurovicki, u pravnoj stvari tužitelja AUTO LIM d.o.o., OIB: 90420751653, Zagreb, Dubrava 308, zastupan po punomoćnici Melita Babić, odvjetnica u OD Župan, Babić & Antunović d.o.o. iz Zagreba, protiv tuženika TRIGLAV OSIGURANJE d.d., OIB: 29743547503, Zagreb, Ulica Antuna Heinza 4, radi isplate, nakon zaključene glavne rasprave 24. veljače 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i odsutnosti punomoćnika tuženika, s danom objave 20. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Triglav osiguranje d.d. isplatiti tužitelju Auto lim d.o.o. iznos od 250,13 € zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 23. listopada 2023. godine do 31. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotna poena, a od 01. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za osam postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja 2024. godine, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja 2024. godine, sve u roku od petnaest dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 307,79 € zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za osam postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja 2024. godine, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja 2024. godine, tekućom od 20. ožujka 2025. pa do isplate, u roku od 15 dana.

III Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadu parničnih troškova u iznosu od 289,81 € kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi tvrdi da je u prometnoj nezgodi koja se dogodila 12. svibnja 2023. nastala šteta na vozilu, marke RENAULT CLIO, reg. oznake [registarska oznaka], u vlasništvu oštećenika, ĆG , a predmetnu štetu tuženik je obvezan nadoknaditi sukladno polici obveznog osiguranja štetnika. Oštećenik je štetni događaj prijavio tuženiku te su djelatnici tuženika 23. listopada 2023. pregledali vozilo, procijenili štetu i napravili zapisnik o izvidu štete, referentni broj: 2023/0010217/001 kojim je utvrđeno da je šteta pravno osnovana te je poslao obavijest o izvršenoj uplati nespornog dijela štete tužitelju, kojim iznosom je tuženik samo djelomično podmirio iznos štete. Dakle, nakon štetnog događaja oštećenik je svoje vozilo odlučio popraviti kod tužitelja koji je vozilo popravio.

Tužitelj je vozilo preuzeo i popravio te je za svoju uslugu ispostavio račun, br. 245/PP1/7 u ukupnom iznosu od 3.362,83 € s PDV-om koji račun je poslao na ovjeru i znanje tuženiku putem e-maila te je tuženik ovjerio i likvidirao račun, ali samo na iznos od 3.112,70 €, a razliku od 250,13 € tuženik nije platio, navodeći da je to cijena rada limara i lakirera koju oni priznaju, pa je upravo ta razlika u cijeni sata rada predmet ovoga spora koji je dužan podmiriti tuženik.

Tužitelj i ustupitelj, oštećenik kao vlasnik popravljenog vozila sklopili su 05. veljače 2024. ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja kojim je ustupitelj prenio potraživanje u iznosu od 250,13 € na primatelja tj. tužitelja, o čemu je obavješten ovdje tuženik slijedom čega predlaže tužbeni zahtjev usvojiti.

2. U odgovoru na tužbu tuženik priznaje pasivnu legitimaciju, nastanak štetnog događaja i odgovornost. Tuženik u cijelosti osporava osnovanost i visinu tužiteljevog potraživanja te smatra da je isplatom iznosa od 3.112,70 € u cijelosti namirio oštećenika- vlasnika vozila reg. oznake [registarska oznaka] (ustupitelja) vezano uz štetu koju je isti pretrpio u predmetnom štetnom događaju. Naime, nije sporno da je osiguranik tuženika odgovoran za prometnu nezgodu od 12. svibnja 2023. u kojoj je oštećeno vozilo reg. oznake [registarska oznaka] u vlasništvu ĆG. Tuženik je dana 23. listopada 2023. sačinio Izvid štete na vozilu reg. oznake [registarska oznaka], a oštećenik je vozilo odlučio popraviti kod tužitelja, za koji popravak je tužitelj izdao račun br. A 245/PP1/7 od 23. listopada 2023. na kojem je, između ostalog, naznačeno da se popravak sastoji od limarskih radova u količini od 6,40 sati i lakirerskih radova u količini od 6,30 sati, da je cijena jednog sata (limarskih i lakirerskih radova) 40,00 € + PDV 25 %, da je ukupan iznos popravka 3.362,83 €. Tuženik je priznao račun popravka br. A 245/PP1/7 od 23. listopada 2023. u svim dijelovima osim u cijeni sata limarskih i lakirerskih radova jer smatra da je cijena sata od 40,00 € + PDV za limarske i lakirerske radove prekomjerna te da ne odgovara prosječnim cijenama takvih radova i usluga na području na kojem je popravak obavljen radi čega je tuženik priznao oštećeniku cijenu popravka, odnosno cijenu tih limarskih i lakirerskih radova od 25,00 € + PDV 25 % po satu. Navedena cijena od 25,00 € po satu, + PDV 25 %, kada se pomnoži s količinom sati popravka vozila reg. oznake [registarska oznaka] od 12,70 h navedenih na računu A 245/PP1/7 od 23.10.2023. te tome pridodaju ostale stavke po navedenom računu, daje iznos od 3.112,70 € koliko je tuženik isplatio po uputi oštećenika izravno na račun njegovog servisa, ovdje tužitelja, dok ostatak po računu br. A 245/PP1/7 od 23. listopada 2023. u iznosu od 250,13 €, tuženik smatra da nije dužan podmiriti, već je navedeni iznos dužan snositi vlasnik vozila koja je po vlastitom nahođenju, izborom tužitelja kao servisa s visoko nadprosječnim cijenama popravka vozila na području na kojem je popravak izvršen, sama uvećala nastalu štetu. Dakle, oštećenik je, kao jedna od strana pravnog odnosa s tuženikom prilikom izbora servisa za popravka svog vozila, povrijedio odredbu članka 10. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima (NN br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, u daljnjem tekstu: ZOO) prema kojoj je sudionik u obveznom odnosu dužan u ispunjavanju svoje obveze postupati s pažnjom dobrog gospodarstvenika, a smatra i da su se, ovakvim postupanjem ĆG, kao oštećenice, ispunile pretpostavke iz odredbe članka 1092. stavka 1. ZOO-a prema kojoj oštećenik koji je pridonio da šteta nastane ili da bude veća nego što bi inače bila ima pravo samo na razmjerno sniženu naknadu. Dakle, oštećenik je, prema odredbama ZOO-a, dužan pokušati smanjiti štetu koja je nastala, koliko god je to moguće, a što oštećenik nije učinio, iako je to mogao i bio dužan učiniti.

3. Podneskom od 27. svibnja 2024. tužitelj osporava navode tuženika da bi isti podmirio svoju obvezu u cijelosti, jer je iz računa br. 245/PP1/7 vidljivo da je tuženik samo djelomično podmirio račun 06. studenoga 2023. a ostao je nepodmiren iznos od 250,13 €. Tužitelj smatra kako tuženik nema pravo sam ocjenjivati vrijednost rada, odnosno visinu satnice tužitelja kao neovlaštenog servisera, kao niti na bilo koji način ograničavati svoju obvezu u odnosu na visinu satnice.

4. Sud je u dokaznom postupku prema čl. 220. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/94, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08; 57/11,148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 u daljnjem tekstu: ZPP) proveo dokaze uvidom u sudsku praksu (list 8 do 15, 18 do 53, 83 do 95 spisa), u dopis (list 16 i 17 spisa), u dopis Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja (list 54 do 57 spisa), u račun br. 245/PP1/7 (list 59 spisa), u u potvrdu uplate (list 60 spisa), u izvid štete (list 61 spisa), u popis cijena usluga (list 62 spisa), u e-mail korespondenciju između tužitelja i tuženika (list 63 i 64 spisa), u ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja (list 65 i 66 spisa), u notifikaciju o ustupanju tražbine radi ispunjenja (list 67 spisa), u račune (list 79 do 82 spisa), u račune (list 99 do 125 spisa) i saslušao zakonskog zastupnika tužitelja ŠG.

5. Nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a, ovaj sud smatra da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

6. Predmet spora je isplata iznosa od 250,13 € na temelju računa br. 245/PP1/7.

7. Među strankama nije sporna aktivna legitimacija, pasivna legitimacija, nastanak štetnog događaja ni odgovornost,

8. Među strankama je sporna visina cijene sata rada tužitelja zaračunata računom 245/PP1/7.

9. ŠG kao zakonski zastupnik stranke navodi da je on vlasnik autolimarske radione Auto Lim d.o.o. i sjeća se da je gđa. ĆG dovezla auto na popravak nakon prometne nezgode, pa je tužitelj sukladno izvidu štete tuženika zamijenio dijelove koje je bilo potrebno zamijeniti i popravio što je u izvidu štete bilo navedeno da je trebalo popraviti. Ističe kako tužitelj ima jasno istaknut cjenik jer je to zakonska obveza i kod tužitelja je cijena sata rada 40,00 € uvećano za PDV.

Pojašnjava kako je nakon obavljenih radova tuženiku ispostavio račun koji je plaćen samo djelomično, odnosno umanjen je samo za cijenu sata rada tužitelja jer nije bilo sporno koliko je sati rada utrošeno niti da su zamijenjeni dijelovi koje je trebalo zamijeniti.

10. Uvidom u Izvide štete tuženika (list 61 spisa) utvrđeno je da se odnosi na vozilo reg. Oznake [registarska oznaka] u vlasništvu ĆG te da su u izvidu štete navedeni dijelovi za zamjenu i popravak kao i sati rada potrebni za popravak vozila.

11. Iz računa tužitelja broj A 245/PP1/7 od 23. listopada 2023. utvrđeno je da je tužitelj izvršio popravak vozila oštećenika za ukupnu cijenu od 3.362,83 € s uključenim PDV-om po stopi od 25%. Nadalje, u računu je navedeno da je utrošeno 12,7 radnih sati, a isti broj radnih sati proizlazi i iz tuženikovog Izvida štete.

12. Računom tužitelja obračunata je cijena radnog sata od 40,00 € € uvećano za PDV 25% što ukupno iznosi 50,00 € po sat, a tuženik je u Izvidu štete procijenio isti broj potrebnih radnih sati, ali nije naveo cijenu radnog sata.

13. Prema ocjeni ovog suda oštećenik nije dužan popraviti vozilo u onom servisu koji mu preporuči osiguravajuće društvo, već je ovlašten popraviti vozilo u bilo kojem servisu koji se bavi popravkom određene vrste vozila, po cijeni koju taj servis redovito naplaćuje svim klijentima. Okolnost što postoje i druge radionice u kojima bi cijena radnog sata bila jeftinija ne predstavlja doprinos oštećenika šteti u smislu odredbe čl. 1092. ZOO-a. Poduzetnici, pa i oni koji se bave popravcima vozila, slobodno djeluju na tržištu te ne postoje opravdani razlozi zbog kojih bi oštećenici smjeli popravljati vozilo isključivo u servisu koji naplaćuje cijenu radnog sata koju priznaje tuženik. Tužitelj je oštećeniku naplatio onu cijenu koju redovito naplaćuje na tržištu u skladu sa svojim Cjenikom koji se jednako primjenjuje na sve njegove klijente, a koji cjenik je, kako to proizlazi iz isprava u spisu i iskaza odgovorne osobe tužitelja, odobren od Ministarstva gospodarstva i Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja.

14. Sud nije provodio financijsko ni prometno vještačenje budući se radi o sporu male vrijednosti i provođenje vještačenja ne bi bilo ekonomično, a iz dokaznog postupka je utvrđeno da je tužbeni zahtjev osnovan.

15. Imajući u vidu da je cijena sata rada u računu tužitelja broj A 245/PP1/7 od 23. listopada 2023. ispostavljena u skladu s Cjenikom tužitelja (list 62 spisa) i to u obujmu radnih sati koje je i sam tuženik utvrdio u izvidu štete, tužitelju je neplaćanjem računa u smislu odredbe čl. 1046. ZOO-a nastala šteta koja se odnosi na razliku iznosa cijene sata rada koju tužitelj prema svom Cjeniku naplaćuje i cijene sata rada koju tuženik priznaje, pa mu je tuženik, obzirom na valjani Ugovor o ustupu tražbine, dužan nadoknaditi utuženi iznos temeljem odredbe čl. 1085. st. 1. i 4. i odredbe čl. 84. st. 1. ZOO-a slijedom čega je odlučeno kao u točki I. izreke ove presude.

16. Odredbom članka 81. st. 1. ZOO-a propisano je da s tražbinom na primatelja prelaze i sporedna prava, u koja spada i pravo na kamatu, pa je na tužitelja prešlo i pravo oštećenika na zatezne kamate.

17. Odluka o parničnom trošku iz točke II, III i IV izreke presude temelji se na čl. 154. st. 1., čl. 155. st. 1. i čl. 164. st. 1. i 2. ZPP-a. i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22,138/23 dalje u tekstu: OT)

18. Tužitelju su priznati troškovi sastava tužbe i podneska od 27. svibnja 2024. u iznosu od po 50,00 € (Tbr. 8.1.), zastupanja na ročištu 13. studenog 2024., 24. veljače 2025. u iznosu od po 50,00 € (Tbr.9.1.), za zastupanje na ročištu za objavu presude 20. ožujka 2025. u iznosu od 25,00 € (Tbr.9.3.), dakle ukupno 225,00 € uvećano za PDV 25 % u iznosu od 56,25 € (Tbr.46.) kao i trošak sudske pristojbe na tužbu i presudu u iznosu od 26,54 € sukladno Tar.br.1. i 2. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj: 53/19. i 92/21.), dakle tužitelju su ukupno priznati troškovi u iznosu od 307,79 € slijedom čega je odlučeno kao u toč. II izreke ove presude.

19. Tuženik nije uspio u sporu pa je njegov zahtjev za naknadu parničnih troškova u iznosu od 289,81€ odbijen kao neosnovan i odlučeno kao u toč. III izreke.

U Zagrebu, 20. ožujka 2025.

Sudac:

Maja Jurovicki

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku 15 dana računajući od održavanja ročišta za objavu presude ako je stranka bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu, odnosno od dostave prijepisa presude ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude. Žalba se podnosi putem ovog suda u dva primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

Presuda u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a.

DNA:

- tužitelj po pun. uz nalog za upl. sud. pristojbe na presudu

- tuženiku po punomoćniku

- kal 30 dana