Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Braće Radić 2
Poslovni broj: Gž R-74/2024-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sanje Bađun, predsjednice vijeća, Milka Samboleka, suca izvjestitelja i člana vijeća te Tatjane Ledinšćak-Babić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŠA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Dariu Obradoviću, odvjetniku u Dubrovniku, Dr. Ante Starčevića 24, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Dubrovniku, Građansko-upravni odjel, radi isplate plaće, povodom žalbe tuženice izjavljene protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku, poslovni broj: Pr-41/2022-26 od 12. veljače 2024., na sjednici vijeća održanoj 20. ožujka 2025.,
r i j e š i o j e
I. Prihvaća se žalba tuženika i ukida presuda Općinskog suda u Dubrovniku, poslovni broj: Pr-41/2022-26 od 12. veljače 2024. u pobijanom dijelu, toč. I. izreke, toč. II. izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženici naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 7.425,20 EUR zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama i u toč. III. izreke, te se predmet u ukinutim dijelovima vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
II. U nepobijanom dijelu toč. II. izreke u kojem je kao neosnovan odbijen zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 2.187,50 EUR, prvostupanjska presuda nije bila predmet ispitivanja u žalbenom postupku.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom, toč. I. izreke, naloženo je tuženici isplatiti tužitelju iznos od 33.573,58 EUR bruto sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinačnog iznosa do isplate, u toč. II. izreke naloženo je tuženici da tužitelju po osnovi naknade troškova parničnog postupka isplati iznos od 7.425,20 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 12. veljače 2024. do isplate, dok je za više zatraženi iznos od 2.187,50 EUR zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška odbijen kao neosnovan i u toč. III. izreke odbijen je zahtjev tuženice za naknadu parničnog troška u iznosu od 2.500,00 EUR kao neosnovan.
2. Pravovremenom, potpunom i dopuštenom žalbom tuženica pobija presudu i poziva se na sve zakonske žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN br. 53/91; 91/92; 112/99; 88/01; 117/03; 88/05; 2/07-odluka US RH; 84/08; 96/08-odluka US RH; 123/08-ispravak; 57/11; 148/11-pročišćeni tekst; 25/13; 89/14- odluka US RH i 70/19; dalje: ZPP), koji se u ovoj pravnoj stvari koja je počela 12. ožujka 2021. primjenjuje temeljem odredbe čl. 107. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (NN br. 80/22) uz iznimke propisane u st. 2.-7. tog članka. Predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu na način da odbije tužbeni zahtjev u cijelosti, kao i da preinači odluku o troškovima, a podredno da pobijanu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
2.1. Prema odredbi čl. 365. st. 1. ZPP-a drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom. Kako iz sadržaja žalbe proizlazi da tuženica ne pobija presudu u dijelu toč. II. izreke u kojem je kao neosnovan odbijen zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 2.187,50 EUR, odlučeno je kao u toč. II. izreke ovog rješenja.
3. U odgovoru na žalbu tužitelj se protivi navodima žalbe, smatra prvostupanjsku presudu na zakonu osnovanom i predlaže odbiti žalbu tuženice.
4. Žalba je osnovana.
5. Iako se u žalbi poziva (i) na žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka, tuženica navodima žalbe ne upućuje na niti jednu konkretnu bitnu povredu. Stoga je pobijana presuda najprije ispitana u odnosu na one bitne povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a te je utvrđeno da u prvostupanjskom postupku nije počinjena niti jedna tako normirana bitna povreda.
6. Međutim, u pravu je tuženica kada tvrdi da prvostupanjski sud nije potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje, a što je dovelo do pogrešne primjene materijalnog prava kada je sud prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja.
7. Predmet spora zahtjev je tužitelja da mu tuženica isplati iznos od 33.573,58 EUR s osnove razlike plaće koju da mu tuženica nije isplatila za rad izvan redovnog radnog vremena u razdoblju od studenog 2015. do studenog 2020., uvećane za sve pripadajuće dodatke po osnovi prekovremenog rada i rada noću, subotom, nedjeljom i blagdanom te neradnim danom kod čega je bilo sporno pravo tužitelja kao policijskog službenika pomorske policije na isplatu plaće za rad izvan redovnog radnog vremena tijekom višednevnih plovidbi na koje je tužitelj upućen radnim nalogom tuženice.
8. Nakon što je u toč. 7. -7.5 obrazloženja naznačio pravni okvir spora i relevantne odredbe mjerodavnih propisa, prvostupanjski sud u toč. 8.-8.3. konstatira da između stranaka nije bilo sporno:
- da je tužitelj u utuženom razdoblju bio policijski službenik Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave dubrovačko-neretvanske, Postaje pomorske policije Dubrovnik i da je ostvarivao plaću kod tuženice obavljajući poslove radnog mjesta policijskog službenika pomorske policije,
- da je rad tužitelja kod tuženice u utuženom razdoblju od 1. studenog 2015. do 12. srpnja 2020. te od 1. studenog do 31. studenog 2020. bio organiziran na način da je tuženica tužitelja radnim nalogom upućivala na višednevnu plovidbu (službu), pri čemu su u radnom nalogu kojim se posada (među kojom i tužitelj kao član posade) upućuje na plovidbu, određeni članovi posade plovila, vrsta posla, početak i završetak plovidbe datumom i satom, mjesto obavljanja djelatnosti, oznaka plovila, radni zadaci opći i posebni te (aktivno) radno vrijeme po pojedinom danu u tijeku višednevne plovidbe, o čemu je tuženica vodila evidenciju rada koja se nalazi u spisu,
- da je u utuženom razdoblju tuženica tužitelju isplatila plaću obračunatu za rad u (aktivnom) radnom vremenu u satnici određenoj u radnim nalozima uz pripadajuća uvećanja s osnova rada noću, subotom, nedjeljom i blagdanom te prekovremenog rada (za satnicu aktivnog radnog vremena), zatim naknadu za pasivno dežurstvo koju tuženica tužitelju priznaje kao naknadu za dežurstvo na plovilu tuženika u vrijeme izvan satnice (aktivnog) radnog vremena te plaću za rad u vremenu koje je tužitelj proveo obavljajući poslove po nalogu poslodavca izvan određene satnice (aktivnog) radnog vremena uz pripadajuća uvećanja s osnove rada noću, subotom, nedjeljom i blagdanom te prekovremenog rada (vrijeme intervencija),
dok se je kao sporno (toč. 9. obrazloženja) postavilo pitanje ostvaruje li tužitelj ostvaruje pravo na isplatu plaće u većem iznosu od onog kojeg mu je tuženica isplatila u utuženom razdoblju odnosno da li je tužitelj obavljao radne zadatke svog radnog mjesta za trajanja višednevnih plovidbi u duljoj satnici od one koju mu tuženica evidentirala kao (aktivno) radno vrijeme, budući tužitelj tvrdi da je poslove svog radnog mjesta za tuženicu obavljao i izvan evidentirane satnice (aktivnog) radnog vremena pa mu iz tog razloga, osim plaće koju mu je tuženica isplatila za rad u (aktivnom) radnom vremenu, pripada i pravo na isplatu plaće za rad i u preostalom trajanju višednevnih plovidbi uvećane za sve pripadajuće dodatke po osnovi prekovremenog rada i rada noću, subotom, nedjeljom i blagdanom.
8.1. Nakon ocjene provedenih dokaza (priloženih isprava, iskaza svjedoka i tužitelja te nalaza i mišljenje stalne sudske vještakinje za računovodstvo i financije), prvostupanjski sud u toč. 9.3. obrazloženja navodi i zaključuje:
- da je stalnoj sudskoj vještakinji naloženo da na temelju svih spisu priloženih isprava izradi nalaz i mišljenje u kojem će obračunati razliku između (bruto) iznosa plaće koji je tuženica obračunala tužitelju u utuženom razdoblju i iznosa koji bi tužitelju bio obračunat u utuženom razdoblju da je osim obračuna plaće za redovno radno vrijeme i evidentirani prekovremeni rad (unutar svakih 24 sata) plaća tužitelju obračunata kao da je radio 16 sati dnevno (24 sata umanjena za 8 sati dnevnog odmora), uz sva pripadajuća uvećanja s osnove rada noću, subotom, nedjeljom, blagdanima i prekovremenog rada, a sudska vještakinja je postupila u skladu s nalogom suda,
- da je u odnosu na prigovor tuženice da je nalaz i mišljenje pogrešan jer se temelji na pretpostavci da je tužitelj u utuženom razdoblju svakog dana tijekom višednevnih plovidbi radio 16 dati dnevno, utvrđeno da je nalaz i mišljenje izrađen uzimanjem u obzir činjenice da je tužitelj u utuženom razdoblju tijekom višednevnih plovidbi poslove svog radnog mjesta obavljao ukupno 16 sati dnevno (24 sata umanjeno za 8 sati dnevnog odmora),
- da je vrijeme efektivnog rada tužitelja u utuženom razdoblju utvrđeno ocjenom dokaza izvedenih u postupku temeljem kojih je utvrđena narav i opseg poslova koje je tužitelj obavljao i izvan evidentiranog (aktivnog) radnog vremena, cijeneći pri tome posebno specifičnosti radnog mjesta tužitelja i specifičnost organizacije rada policijske službe,
- da tužitelju s obzirom na efektivno odrađene sate rada tijekom višednevnih plovidbi u utuženom razdoblju uz pripadajuća uvećanja s osnove rada noću, subotom, nedjeljom, blagdanima i prekovremenog rada, uz iznos koji mu je po osnovi plaće i naknade plaće tuženica obračunala i isplatila za utuženo razdoblje, pripada i dodatni iznos od ukupno 33.573,58 EUR bruto, slijedom čega sud prihvaća tužbeni zahtjev tužitelja.
9. Ovaj sud smatra da za sada nije pravilan zaključak prvostupanjskog suda kojim je prekovremenim radom tužitelja utvrdio (cjelokupno) razdoblje izvan redovnog radnog vremena umanjeno za 8 sati odmora kojeg je tužitelj nesporno imao. Posljedično, pogrešno je sud prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja koristeći se pritom nalazom i mišljenjem sudske vještakinje Jelene Ćurlica koja je visinu potraživanja tužitelja izračunala uzimajući u obzir da je tužitelj u slučaju višednevnih plovidbi boravio na brodu 24 sata te je iz obračuna izuzela samo 8 sati dnevnog odmora. Naime, životno i logično je da (policijski) službenik koji zbog naravi posla ne smije ili ne može napustiti brod tijekom višednevnih plovidbi (službi) na moru ima slobodno vrijeme, a tako provedeno vrijeme izvan stvarno odrađenih sati rada ne može se smatrati prekovremenim radom. Naime, prema pravnom shvaćanju ovog suda pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad iz čl. 44. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (NN br. 104/13) i čl. 38. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (NN br. 112/17), koji su se primjenjivali u utuženom razdoblju i koji su u navedenim odredbama određivali visinu naknade koja se ima platiti službeniku za ostvareno radno vrijeme duže od 40 sati tjedno u visini naknade za prekovremeni rad i ostalih naknada za rad noću, nedjeljom, blagdanom i dr., tužitelj može ostvariti samo za stvarno odrađene sate rada duže od punog radnog vremena, ali ne i za sate kada službenik nije stvarno izvršavao radne zadatke.
9.1. S obzirom da prvostupanjski sud zbog pogrešnog pravnog pristupa nije utvrđivao odlučne činjenice, konkretno broj stvarno odrađenih sati rada tužitelja izvan redovnog radnog vremena kroz utuženo razdoblje odnosno koje je to konkretne poslove tužitelj obavljao nakon isteka redovnog radnog vremena i u kojem trajanju, s obzirom na njegovo radno mjesto i nalog, odnosno zapovijed za obavljanje odgovarajućih poslova, a o čemu ovisi ima li tužitelj pravo na uvećanu plaću, proizlazi da prvostupanjski sud nije potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje pa za sada ne može prihvatiti niti primjena materijalnog prava. Identičan pravni stav zauzeo je već i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojim odlukama poslovni broj: Revr-1332/2016-2 od 26. listopada 2016., Rev-2703/2019-3 od 16. prosinca 2020., Rev-1925/2018-2 od
21. listopada 2020. i dr.
10. Slijedom iznijetog, primjenom odredbe čl. 370. ZPP-a prihvaćena je žalba tuženice te je prvostupanjska presuda ukinuta u pobijanom dijelu (kako u odnosu na odluku o glavnoj stvari, tako posljedično i u odnosu na odluku o troškovima postupka) i predmet je vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Stoga je odlučeno kao u toč. I. izreke ovog rješenja.
11. U ponovnom postupku prvostupanjski sud će pravilno utvrditi činjenično stanje na način da će utvrditi potpuno i točno koje je radne zadatke u utuženom razdoblju tužitelj obavljao nakon isteka redovnog radnog vremena i u kojem trajanju po pojedinim danima (a koji nisu već obuhvaćeni u evidenciji rada u utuženom razdoblju te plaćeni tužitelju), odnosno utvrditi će broj stvarno odrađenih sati rada izvan redovnog radnog vremena tužitelja kroz utuženo razdoblje nakon čega će ponovno odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja. Novom odlukom prvostupanjski sud će odlučiti i o cjelokupnim troškovima postupka.
U Varaždinu 20. ožujka 2025.
Predsjednica vijeća
Sanja Bađun
