Poslovni broj: Us I-511/2025-2

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Put Supavla 1

R J E Š E N J E

Upravni sud u Splitu, po sucu ovog suda Studenku Vuleti, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje sudske zapisničarke Nataše Rogošić, u upravnom sporu tužitelja IŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Policijski nacionalni ured za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminala, OIB: 36162371878, Zagreb, Ilica 335, radi propuštanja donošenja odluke u propisanom roku, dana 20. ožujka 2025. godine,

r i j e š i o  j e

Odbacuje se tužba u ovom upravnom sporu kao nedopuštena.

Obrazloženje

1. Tužitelj je dana 13. ožujka 2025. godine podnio ovom sudu tužbu protiv tuženika radi propuštanja donošenja odluke u propisanom roku, budući da tuženik u propisanom roku temeljem članka 122. stavak 3. Zakona o općem upravnom postupku nije riješio njegov prigovor kojeg je prethodno dostavio tuženiku.

2. Prema stanju spisa proizlazi da je tužitelj dana 07. siječnja 2025. godine tuženiku dostavio Prijedlog za pokretanje postupka po službenoj dužnosti za utvrđivanje odgovornosti Predsjednika Republike Hrvatske, u predmetu – Odluka o proglašenju Zakona o upravljanju i održavanju zgrada, KLASA: 011-02/87, URBROJ: 71-10-01/1-24-2 od 17. prosinca 2024. godine, koja je objavljena u ("Narodnim novinama", broj: 152/24), iz razloga odnosno temeljem navoda iznijetih u navedenom Prijedlogu za pokretanje postupka. Dokaz navedenog je preslik Potvrde o primitku Hrvatske pošte iz koje proizlazi da je navedenog dana tužitelj na adresu tuženika d3ostavio pismeno.

3. Nadalje je iz spisa vidljivo da je tužitelj dana 14. veljače 2025. godine tuženiku dostavio prigovor radi propuštanja donošenja Odluke u propisanom roku u odnosu na dostavljeni Prijedlog za pokretanje postupka po službenoj dužnosti za utvrđivanje odgovornosti Predsjednika Republike Hrvatske, u predmetu – Odluka o proglašenju Zakona o upravljanju i održavanju zgrada, KLASA:011-02/87, URBROJ:71-10-01/1- 24-2 od 17. prosinca 2024. godine.

4. Tužba nije dopuštena.

5. Naime, prema odredbi članka 3.stavak 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24, u daljnjem tekstu: ZUS-a) predmet upravnog spora je: 1.ocjena zakonitosti pojedinačne odluke kojom je javnopravno tijelo odlučilo o pravu, obvezi ili pravnom interesu stranke u upravnoj stvari (upravni akt) protiv koje nije dopušteno izjaviti redovni pravni lijek; 2.ocjena zakonitosti postupanja javnopravnog tijela iz područja upravnog prava kojim je povrijeđeno pravo, obveza ili pravni interes stranke protiv kojeg nije dopušteno izjaviti redoviti pravni lijek; 3. ocjena zakonitosti propuštanja javnopravnog tijela iz područja upravnog prava da u zakonom propisanom roku odluči o pravu, obvezi ili pravnom interesu ili redovitom pravnom lijeku stranke, odnosno da postupi prema propisu; 4. ocjena zakonitosti sklapanja, raskidanja i izvršavanja upravnog ugovor.

6. Člankom 2. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09. i 110/21., u daljnjem tekstu: ZUP) propisano je da se upravnom stvari smatra svaka stvar u kojoj javnopravno tijelo u upravnom postupku rješava o pravima, obvezama ili pravnim interesima fizičke ili pravne osobe ili drugih stranaka neposredno primjenjujući zakone, druge propise i opće akte kojima se uređuje odgovarajuće upravno područje (stavak 1.), ali i svaka stvar koja je zakonom određena kao upravna stvar (stavak 2.).

Dakle, da bi se neka pravna stvar mogla smatrati upravnom, potrebno je da ju rješava javnopravno tijelo, da ju rješava u upravnom postupku, da rješava o pravima, obvezama ili pravnim interesima fizičke osobe ili pravne osobe ili drugih stranaka, te da se to radi neposredno primjenjujući propise i druge opće akte iz određenog upravnog područja.

7. Prema članku 46. stavak 1. točka 7. ZUS-a, sud će rješenjem odbaciti tužbu, jer ne postoje pretpostavke za vođenje spora, ako utvrdi: da je tužba podnesena u stvari koja ne može biti predmet upravnog spora.

8. Cijeneći navode tužbe i sadržaj priloga sud smatra da u konkretnom predmetu nije riječ o upravnoj stvari u smislu odredbi članka 2. ZUP-a, a niti tuženik u konkretnom predmetu može biti tuženik kako je tuženik definiran člankom 19. ZUS-a, kojim je određeno da je tuženik javnopravno tijelo koje je donijelo ili propustilo donijeti pojedinačnu odluku, postupilo ili propustilo postupiti odnosno koje je stranka upravnog ugovora.

U predmetnom slučaju tuženik nije postupao po zahtjevu tužitelja u stvarima koje bi bile iz područja upravnog prava (jer takvog konkretnog zahtjeva nema), niti je odlučivao o nekom konkretnom tužiteljevom pravu, obvezi ili pravnom interesu koje bi se u smislu naprijed navedenih odredbi, mogle smatrati upravnom stvari. Tužitelj, kao građanin je tuženiku dostavio prijedlog da po službenoj dužnosti pokrene postupak za utvrđivanje odgovornosti Predsjednika Republike Hrvatske, koji podnesak bi se mogao cijeniti kao tužiteljeva predstavka ali se ne radi upravnoj stvari.

9. Stoga je, valjalo, na temelju odredbi članka 46. stavka 1. točke 7. ZUS-a, odbaciti tužbu kao nedopuštenu, odnosno riješiti kao u izreci.

Split, 20. ožujka 2025.

S U D A C

Studenko Vuleta

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovoga rješenja dopuštena je žalba, u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka istog, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, putem ovog suda, pisano, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske (članak 46. stavkom 2. ZUS-a).

DNA:

- tužitelju IŠ, [adresa],

- u spis.