Republika Hrvatska

Općinski sud u Karlovcu

Trg hrvatskih branitelja 1

Karlovac

Poslovni broj: P-343/2024-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Karlovcu u ime Republike Hrvatske, po sutkinji Sylviane Kraljević, u pravnoj stvari tužiteljice GC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa odvjetnica Irena Blauhorn, Karlovac, Tuškanova 10, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. OIB: 53056966535, Zagreb, Magazinska cesta 9, kojeg zastupa Odvjetničko društvo Glamuzina&Grošeta d.o.o., Trg Fašizma 5, Zagreb, radi isplate, nakon glavne javne rasprave zaključene 12. veljače 2025. u nazočnosti tužiteljice, zamjenice punomoćnice tužiteljice FC odvjetničke vježbenice u uredu odvjetnika Davora Bartolca, Karlovac, Tuškanova 10 i odvjetnika Matea Mandića, po objavi 20. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

Nalaže se tuženoj RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d., Magazinska cesta 69, Zagreb, OIB: 53056966535 isplatiti tužiteljici GC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime preplaćenog tečaja u CHF, po kreditu podignutom u CHF, iznos od 4.575,30 EUR, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama na iznose kako slijedi:

- 0,30 EUR od 30.06.2008. pa do isplate

- 3,86 EUR od 07.10.2008. pa do isplate

- 11,55 EUR od 04.11.2008. pa do isplate

- 1,05 EUR od 24.11.2008. pa do isplate

- 3,60 EUR od 30.11.2008. pa do isplate

- 2,49 EUR od 30.12.2008. pa do isplate

- 14,94 EUR od 31.12.2008. pa do isplate

- 3,04 EUR od 27.01.2009. pa do isplate

- 20,84 EUR od 28.02.2009. pa do isplate

- 20,84 EUR od 28.02.2009. pa do isplate

- 19,32 EUR od 02.04.2009. pa do isplate

- 17,98 EUR od 30.04.2009. pa do isplate

- 0,59 EUR od 29.05.2009. pa do isplate

- 14,06 EUR od 31.05.2009. pa do isplate

- 0,73 EUR od 08.06.2009. pa do isplate

- 11,86 EUR od 30.06.2009. pa do isplate

- 12,64 EUR od 31.07.2009. pa do isplate

- 12,92 EUR od 01.09.2009. pa do isplate

- 1,99 EUR od 30.09.2009. pa do isplate

- 14,04 EUR od 30.09.2009. pa do isplate

- 12,49 EUR od 31.10.2009. pa do isplate

- 15,40 EUR od 30.11.2009. pa do isplate

- 17,74 EUR od 31.12.2009. pa do isplate

- 21,07 EUR od 31.01.2010. pa do isplate

- 20,08 EUR od 03.03.2010. pa do isplate

- 24,94 EUR od 09.04.2010. pa do isplate

- 21,19 EUR od 07.05.2010. pa do isplate

- 6,09 EUR od 10.06.2010. pa do isplate

- 24,47 EUR od 10.06.2010. pa do isplate

- 7,12 EUR od 14.06.2010. pa do isplate

- 1,54 EUR od 10.07.2010. pa do isplate

- 37,99 EUR od 10.07.2010. pa do isplate

- 40,14 EUR od 17.08.2010. pa do isplate

- 46,50 EUR od 07.09.2010. pa do isplate

- 23,81 EUR od 04.10.2010. pa do isplate

- 17,16 EUR od 14.10.2010. pa do isplate

- 44,25 EUR od 15.11.2010. pa do isplate

- 51,28 EUR od 13.12.2010. pa do isplate

- 26,87 EUR od 18.01.2011. pa do isplate

- 27,07 EUR od 31.01.2011. pa do isplate

- 53,95 EUR od 07.02.2011. pa do isplate

- 52,73 EUR od 08.03.2011. pa do isplate

- 48,84 EUR od 08.04.2011. pa do isplate

- 55,57 EUR od 06.05.2011. pa do isplate

- 68,63 EUR od 07.06.2011. pa do isplate

- 71,25 EUR od 08.07.2011. pa do isplate

- 92,42 EUR od 17.08.2011. pa do isplate

- 94,33 EUR od 06.09.2011. pa do isplate

- 1,52 EUR od 06.10.2011. pa do isplate

- 68,79 EUR od 06.10.2011. pa do isplate

- 1,77 EUR od 07.11.2011. pa do isplate

- 71,37 EUR od 07.11.2011. pa do isplate

- 70,06 EUR od 16.12.2011. pa do isplate

- 75,41 EUR od 14.01.2012. pa do isplate

- 76,96 EUR od 13.02.2012. pa do isplate

- 76,66 EUR od 13.03.2012. pa do isplate

- 74,90 EUR od 14.04.2012. pa do isplate

- 75,88 EUR od 14.05.2012. pa do isplate

- 77,78 EUR od 19.06.2012. pa do isplate

- 75,11 EUR od 20.07.2012. pa do isplate

- 74,29 EUR od 21.08.2012. pa do isplate

- 70,41 EUR od 20.09.2012. pa do isplate

- 75,50 EUR od 22.10.2012. pa do isplate

- 75,39 EUR od 19.11.2012. pa do isplate

- 1,09 EUR od 23.11.2012. pa do isplate

- 73,77 EUR od 19.12.2012. pa do isplate

- 1,59 EUR od 20.12.2012. pa do isplate

- 67,94 EUR od 21.01.2013. pa do isplate

- 71,88 EUR od 19.02.2013. pa do isplate

- 71,92 EUR od 20.03.2013. pa do isplate

- 2,14 EUR od 08.04.2013. pa do isplate

- 72,12 EUR od 08.04.2013. pa do isplate

- 3,80 EUR od 17.05.2013. pa do isplate

- 55,67 EUR od 17.05.2013. pa do isplate

- 12,98 EUR od 20.05.2013. pa do isplate

- 69,28 EUR od 07.06.2013. pa do isplate

- 67,23 EUR od 09.07.2013. pa do isplate

- 69,19 EUR od 19.08.2013. pa do isplate

- 70,45 EUR od 06.09.2013. pa do isplate

- 74,65 EUR od 09.10.2013. pa do isplate

- 73,24 EUR od 07.11.2013. pa do isplate

- 46,16 EUR od 09.12.2013. pa do isplate

- 29,17 EUR od 23.12.2013. pa do isplate

- 68,00 EUR od 08.01.2014. pa do isplate

- 4,77 EUR od 07.02.2014. pa do isplate

- 76,29 EUR od 31.01.2014. pa do isplate

- 77,79 EUR od 20.03.2014. pa do isplate

- 72,07 EUR od 24.04.2014. pa do isplate

- 3,54 EUR od 20.05.2014. pa do isplate

- 74,43 EUR od 20.05.2014. pa do isplate

- 73,50 EUR od 04.07.2014. pa do isplate

- 2,28 EUR od 23.07.2014. pa do isplate

- 71,46 EUR od 23.07.2014. pa do isplate

- 5,32 EUR od 20.08.2014. pa do isplate

- 72,36 EUR od 20.08.2014. pa do isplate

- 5,50 EUR od 23.09.2014. pa do isplate

- 73,05 EUR od 23.09.2014. pa do isplate

- 6,19 EUR od 27.10.2014. pa do isplate

- 66,84 EUR od 27.10.2014. pa do isplate

- 14,30 EUR od 21.11.2014. pa do isplate

- 62,45 EUR od 21.11.2014. pa do isplate

- 19,49 EUR od 22.12.2014. pa do isplate

- 60,16 EUR od 22.12.2014. pa do isplate

- 32,84 EUR od 16.01.2015. pa do isplate

- 91,23 EUR od 16.01.2015. pa do isplate

- 22,82 EUR od 24.02.2015. pa do isplate

- 54,18 EUR od 24.02.2015. pa do isplate

- 28,10 EUR od 23.03.2015. pa do isplate

- 48,59 EUR od 23.03.2015. pa do isplate

- 33,70 EUR od 14.04.2015. pa do isplate

- 82,28 EUR od 20.04.2015. pa do isplate

- 82,14 EUR od 19.05.2015. pa do isplate

Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi parnični trošak u iznosu od 2.714,43 eura sa zateznom kamatom tekućom od 20. 3. 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je dana 21.04.2008.g. s tuženom sklopila ugovor o kreditu broj 056-50-4834954 kojim ugovorom je tužiteljica podignula kredit u iznosu od 21.938,45 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora na dan isplate te sa promjenjivom kamatnom stopom koja je određena u skladu s Odlukom tužene. Predmetni kredit tužiteljica je u cijelosti vratila 19.05.2015.g. Tužena banka je u ugovor o kreditu ugradila odredbe kojima je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze bila promjenjiva i to na osnovi jednostrane odluke tužene, ali o kojoj se odredbi nije pojedinačno pregovaralo, što je protivno čl. 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 79/07, 125/07. i 79/09), koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja odnosnog ugovora i za vrijeme njegovog izvršavanja, s tim da je posljedica nepoštenosti ugovorne odredbe njezina ništetnost (članak 102. Zakona o zaštiti potrošača). Osim što je promjena kamatne stope nepoštena i ništetna na temelju propisa o zaštiti potrošača, ona je i neodrediva na temelju odredaba Zakona o obveznim odnosima, jer ugovorom nisu utvrđeni podaci na temelju kojih bi se kamatna stopa mijenjala, a neodredivost činidbe uzrokuje također ništetnost tako ugovorene kamatne stope što je propisano člancima 269. do 272. Zakona o obveznim odnosima.

2. Ujedno je tužena s tužiteljicom ugovorila i valutnu klauzulu u CHF koja je isto tako ugovorena na način da se o toj odredbi nije pojedinačno pregovaralo što je isto tako protivno čl. 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 79/07, 125/07. i 79/09), koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja odnosnog ugovora i za vrijeme njegovog izvršavanja, s tim da je posljedica nepoštenosti ugovorne odredbe njezina ništetnost (članak 102. Zakona o zaštiti potrošača).

3. VTS RH je donio pravomoćnu presudu kojom je proglasio valutnu klauzulu CHF nepoštenom i ništetnom, kao i ugovornu klauzulu o primjenjivoj kamatnoj stopi prema odluci banke i u odnosu na tuženu i ta presuda je pravno obvezujuća za sve vrste potrošačkih ugovora, pa i na predmetni sklopljen između tužitelja i tužene. Radilo se o tužbi za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, slijedom čega o pravnoj osnovi ove tužbe već postoji pravomoćna presuda Trgovačkog suda u Zagrebu br. P- 1401/2012 od 4. srpnja 2013. godine, koja je u dijelu koji se odnosi na promjenljive kamate potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike koja obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene protiv tuženog trgovca,a što se odnosi na ovaj predmet.

4. Tužiteljica ovom tužbom postavlja zahtjev tuženiku za vraćanje onog što je primljeno na osnovi ništetnih ugovornih odredbi o promjenljivim kamatama prema Odluci banke i valutnoj klauzuli u CHF zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana plaćanja svakog iznosa pa do isplate s obzirom da su odredbe ugovora o kreditu broj 056-50-4834954 od 21.04.2008.g. sklopljenog između tužiteljice i tužene koji se odnose na valutnu klauzulu u CHF u čl. 1 ugovora i promjenjivu kamatnu stopu u skladu s Odlukom banke u čl. 2 ugovora, ovjerenog i solemniziranog po Javnom bilježniku SC Mariji broj OV-17516/08 od 22.04.2008.g. Tužiteljica je plaćajući rate kredita koje su se temeljile na ništetnim odredbama o promjenjivoj kamatnoj stopi prema odluci banke i valutnoj klauzuli u CHF preplatila svoju obvezu te joj je banka dužna vratiti iznose koje je primila temeljem ništetnih odredbi.

5. Slijedom navedenog, tužiteljica predlaže donošenje slijedeće presude: "Nalaže se tuženoj RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d., Magazinska cesta 69, Zagreb, OIB: 53056966535 isplatiti tužiteljici GC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] ukupno iznos od 42.000,00 kn zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate, koji iznos će biti detaljno specificiran nakon nalaza i mišljenja vještaka.

Nalaže se tuženoj naknaditi tužiteljici troškove postupka s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od donošenja prvostupanjske presude do isplate, a sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."

6. Tužiteljica je tužbeni zahtjev specificirala podneskom od 14. 12. 2020. temeljem nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka D&S d.o.o. [adresa] od 23. 11. 2020.

7. Predmet spora je tužiteljičin zahtjev da joj tuženik plati razliku preplaćenih mjesečnih anuiteta po Ugovoru o kreditu broj 056-50-4834954 (u tekstu: Ugovor), a zbog povećanja redovne kamate stope i ugovorene valute vezane za CHF, i to iz osnove povećanja kamatne stope iznos od 2.608,33 kn, a iz osnove valute vezane za CHF iznos od 34.472,38 kn.

8. Presudom i rješenjem Županijskog suda u Dubrovniku poslovni broj: Gž- 470/2021-2 od 8. svibnja 2024, odlučujući o tuženikovoj žalbi izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Karlovcu broj P-233/2019-22 od 4. ožujka 2021. presuđeno je i riješeno:

"Žalba se djelomično uvažuje, a djelomično odbija kao neosnovana te se presuda Općinskog suda u Karlovcu, broj P-233/2019-22 od 4. ožujka 2021.

a) ukida u dijelu izreke kojim je naloženo tuženiku:

- naknaditi tužiteljici iznos od 34.472,38 kn (s osnove preplaćenih mjesečnih anuiteta po Ugovoru o kreditu zbog povećanja ugovorene valute vezane za CHF) sa zateznim kamatama koje na pojedine iznose teku od datuma navedenih u izreci;

- naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka te se u tom dijelu predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje;

b) potvrđuje u preostalom dijelu izreke.".

9. Dakle, drugostupanjskom presudom potvrđena je prvostupanjska presuda u dijelu kojem je naloženo tuženiku da tužiteljici isplati na ime preplaćenih kamata po kreditu podignutom u CHF iznos od 2.608,33 kn sa zakonskim zateznim kamatama na pojedine mjesečne iznose s datumima dospijeća kako je navedeno u izreci presude.

10. Nadalje, iz drugostupanjske presude proizlazi slijedeće:

- Pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je tuženik nesavjestan od dana stjecanja, pa je stoga dužan platiti zatezne kamate na preplaćene svote od dana stjecanja do dana plaćanja. Tuženik je kao profesionalac u obveznom odnosu dužan ispunjavati svoje obveze iz profesionalne djelatnosti s povećanom pažnjom, prema pravilima struke i običajima, dakle treba postupati s pažnjom dobrog stručnjaka, a kao takav mogao je i trebao znati da su ugovorne odredbe o kamatnoj stopi nepoštene, a time i ništetne.

- Pravilna je i pravno shvaćanje prvostupanjskoga suda o zastari u slučaju restitucijskih zahtjeva. Prema stajalištu i ovog suda zastara u slučaju restitucijskih zahtjeva (povrat pretplaćenih iznosa) kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u pogledu kolektivne zaštite potrošača ("švicarac") počinje teći danom pravomoćnosti presuda kojima je utvrđena ništetnost, tako da je u konkretnom slučaju zastara počela teći za povrat pretplaćenih iznosa iz osnova valutne klauzule 14. lipnja 2018., a za promjenjivu kamatnu stopu 13. lipnja 2014., tako da do podnošenja tužbe u ovom predmetu 11. travnja 2019. nije nastupila zastara.

- Prvostupanjski je sud pravilno odbio kao neosnovan prigovor mjesne nenadležnosti za suđenje o tužiteljevom zahtjevu, a koji prigovor je tuženik istaknuo pozivom na prorogacijsku klauzulu Ugovora o kreditu.

11. Sukladno drugostupanjskom rješenju potrebno je odlučiti o dijelu zahtjeva s osnove preplaćenih mjesečnih anuiteta po Ugovoru o kreditu zbog povećanja ugovorene valute vezane za CHF sa zateznim kamatama na pojedine mjesečne iznose s datumima dospijeća, te o parničnom trošku.

12. Tužiteljica je tužbeni zahtjev u odnosu na ukidni dio specificirala u valuti EUR podneskom od 20. 11. 2024. kako je navedeno u izreci ove presude.

13. Sud izostavlja dio obrazloženja prvostupanjske presude koji se odnosi na prigovor mjesne nenadležnosti ovoga suda, na navode tuženika koji se odnose na kamatu i prigovor zastare, s obzirom na utvrđenja u t. 10. obrazloženja ove presude.

14. Dakle, u odgovoru na tužbu tuženik osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Tuženik prije svega ističe da je tužitelj podneskom od dana 1.7.2019. preinačio tužbu sukladno odredbi čl. 191. ZPP-a. Tužitelj tužbu može preinačiti prije dostave tužbe tuženiku na odgovor neovisno o pristanku ili protivljenju tuženika, ali se ipak radi o preinaci tužbe. Stoga tuženik ističe prigovor zastare u odnosu na tužbeni zahtjev sadržan u podnesku od1.7.2019. U smislu navoda da se radi o preinaci tužbe te da se zastarni rok ima računati od dana podnošenja preinačene tužbe jer se ranija tužba smatra povučenom, tuženik ističe kako je ranije postavljena stupnjevita tužba bila nedopuštena sukladno odredbama čl. 186.b. st. 3. ZPP-a. Tužitelj ni na koji način nije dokazao da bi od tuženika zatražio dostavu kakve dokumentacije pa da mu je tuženik ne bi dostavio. Osim toga, tužba niti nije bila postavljena na način na koji to odredba čl. 186.b st. 3. ZPP-a zahtijeva.

15. Tuženik navodi da tužitelj smatra djelomično ništetnima odredbe ugovora o kreditu kojima je glavnica kredita vezana uz valutu CHF i kojima je ugovorena kamatna stopa koja je promjenjiva sukladno odlukama tuženika.Tužitelj svoj tužbeni zahtjev zasniva na presudama Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske (dalje: VTSRH) posl.br. Pž-7129/13 od 13.06.2014. i Pž-6632/17 od 14.06.2018. donesenim u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača. Međutim, u postupku kolektivne zaštite pravna zaštita pruža se na općenitoj tj. apstraktnoj razini, neovisno o tome jesu li povrijeđena ili ugrožena prava i interesi pojedinih članova grupacije koja traži zaštitu. U navedenom postupku kolektivne zaštite sudovi su na apstraktnoj i općenitoj razini ispitivali mogu li sporne odredbe dovesti do neravnoteže i neravnopravnosti na štetu potrošača. U istom sporu sudovi nisu izvodili nikakve dokaze na okolnost jesu li sporne odredbe tužiteljevog ugovora o kreditu nepoštene. U tom smislu tuženik ukazuje na stavove VTSRH izražene u presudi posl.br. Pž-6632/17.

16. Pored navedenog, tužitelj je predmetni ugovor o kreditu zaključio radi kupnje vozila, dok se navedene odluke čak ni posredno ne mogu primijeniti na autokredite, kako to proizlazi iz s navoda VTSRH sadržanog u presudi posl.br. Pž-6632/17. koje tuženik citira. Kako je tužitelj predmetni ugovor uzeo radi kupnje vozila, a ne radi rješenja stambenog pitanja, utvrđenja iz odluka na koje se tužitelj poziva ni na koji se način ne mogu koristiti u ovom postupku.

17. Unatoč činjenici da se odluke donesene u sporu radi zaštite kolektivnih interesa ne odnose na tužiteljev ugovor o kreditu, ukoliko sud zauzme suprotan stav, tužitelj mora dokazati nepoštenost, odnosno ništetnost konkretnih ugovornih odredaba, a na koju okolnost nije predložio nikakve dokaze.

18. Sukladno odredbama čl. 96. st. 1. i čl. 99. Zakona o zaštiti potrošača iz 2007. (dalje: ZZP) tužitelj prvotno mora dokazati da mu sporne odredbe nisu bile jasne, lako razumljive ili uočljive. Ako isto ne bi dokazao, nije uopće dopušteno ocjenjivati njihovu poštenost. Ako pak nemaju bilo koje od navedena tri obilježja, tada se provodi test poštenosti. U tom slučaju potrebno je prvenstveno utvrditi je li se o spornoj odredbi pojedinačno pregovaralo pa ukoliko nije bilo pojedinačnog pregovaranja tužitelj mora dokazati da sporna odredba uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača protivno načelu savjesnosti i poštenja. Identične odredbe sadržane su u čl. 81. st. 1. i čl. 84. Zakona o zaštiti potrošača iz 2003.

19. Tuženik ističe da je sporna odredba tužitelju bila jasna, razumljiva i lako uočljiva, da se o istoj pojedinačno pregovaralo te da nije suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

20. Također, osim što je tuženik tužitelju prije zaključenja ugovora, odnosno prije tužiteljeve odluke i odabira da zaključi predmetni ugovor o kreditu, dao sve informacije temeljem koji je tuženik mogao donijeti informiranu odluku, predmetni ugovor o kreditu je i solemniziran od strane javnog bilježnika. Odredbom čl. 57. Zakona o javnom bilježništvu propisano je da će bilježnik strankama objasniti smisao i sadržaj posla, što u praksi uključuje čitanje ugovora pred strankama i raspravljanje o tome je li strankama ugovor razumljiv te odgovara li isti njihovoj pravoj i ozbiljnoj volji. Solemnizacijom ugovora javni je bilježnik potvrdio da je ugovornim stranama ugovor jasan i razumljiv te da odražava njihovu pravu volju.

21. Na kraju, radi pravilnog rješenja ove pravne stvari potrebno je utvrditi i savjesnost postupanja tužitelja, a kako bi se utvrdilo da li isti ima pravo zahtijevati pravnu zaštitu propisanu za potrošače kao slabije stranke u ugovornom odnosu, na što upućuje i VSRH u svojoj odluci posl.br. Revt-575/16. Pojam „prosječnog potrošača“ nastao je kroz praksu Suda Europske unije, koja ga definira kao osobu koja je „razumno dobro informirana, razumno pažljiva i oprezna“, a ista je definicija sadržana i u preambuli Direktive 2005/29/EZ.

22. Temeljem članka 96. ZZP iz 2007., o određenoj se ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako potrošač nije imao utjecaja na sadržaj te odredbe. Drugim riječima, o nepostojanju pregovora govori se u onim situacijama u kojima potrošač nema drugog izbora nego prihvatiti ugovornu odredbu kakva mu se nudi, u ovom slučaju odredbu valutnoj klauzuli uz koju će vezati traženi iznos kredita, ili odustati u potpunosti od sklapanja posla. U konkretnom slučaju, tužitelj i tuženik pojedinačno su pregovarali o valutnoj klauzuli za koju će se vezati tužiteljev ugovor o kreditu. Tužitelj je tako mogao birati između ugovora uz valutnu klauzulu u CHF ili EUR ili ugovora bez valutne klauzule (kunski kredit). Obzirom da se o spornoj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo, ista se ne može smatrati nepoštenom odnosno ništetnom u smislu zahtjeva ZZP-a, sve i da je bila nerazumljiva tužitelja (a nije kako je gore obrazloženo), tako da sud tužbeni zahtjev treba odbiti bez potrebe da se provoditi tzv. test poštenosti sporne odredbe. Ako bi Naslovni sud, unatoč navedenom, smatrao da je moguće ispitivati poštenost sporne odredbe, tuženik se dalje očituje kako slijedi.

23. Prije svega, u predmetnu slučaju ne postoji znatna neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača odnosno tužitelja. Valutna klauzula nije ugovorena kao jednostrana klauzula, dakle kao klauzula koja bi štitila tuženika u slučaju aprecijacije švicarskog franka, ali ne bi djelovala u korist tužitelja u slučaju devalvacije švicarskog franka, već je ugovorena kao dvostrana klauzula, koja prati kretanje švicarskog franka u odnosu na hrvatsku kunu u oba smjera. Tuženik ne ostvaraje nikakav extra profit na temelju valutne klauzule u CHF imajući u vidu da je i sam zadužen u istoj valutu što je nesporno utvrđeno u kolektivnom sporu. Nadalje, uvažavajući zahtjev iz odredbe čl. 98. ZZP-a (2007), prilikom ugovaranja valutne klauzule, interesi obiju ugovornih strana uzimani u obzir u podjednakoj mjeri, a imajući u vidu i da je ugovaranjem švicarskog franka tužitelj: imao mogućnost da ugovori kredit uz drugu valutnu klauzulu ili bez nje; dobio nižu kamatnu stopu nego da je ugovorio neku drugu valutu. Ono što je objektivno tužitelja kao korisnika kredita vezanog uz CHF dovelo u nepovoljni položaj, ne prema tuženiku, nego općenito jest izuzetno nagli i visoki rast vrijednosti švicarskog franka u relativno kratkom vremenskom periodu. No, s jedne strane, ta vrsta ekonomske ili vrijednosne neravnoteže ne sanira se kroz pravila o nepoštenim ugovornim odredbama, već kroz druge institute poput pravila o izmjenama ugovora zbog izvanrednih okolnosti. S druge strane, kao što je u postupku kolektivne zaštite već utvrđeno, ta vrsta neravnoteže nije uzrokovana činjenicom da banke u predugovornom stadiju nisu eventualno obavijestile potrošače o nečemu što bi bilo bitno, već potpuno neočekivanim rastom švicarskog franka u odnosu na ostale svjetske valute kojeg nitko nije mogao predvidjeti.

24. Slijedom navedenog, tuženik je prilikom odobrenja i zaključenja predmetnog kredita postupao u skladu s načelom savjesnosti i poštenja, vodeći računa o informacijama koje su mu dostupne i vodeći računa o zaštiti interesa svojih korisnika. VSRH u odluci posl.br. Revt-249/14, koju tuženik citira. Tuženik prigovora visini tužbenog zahtjeva.

25. U dokaznom postupku, sud je pročitao ugovor o kreditu od 21. 4. 2008., prijepis knjigovodstvene kartice, otplatni plan, promet po kreditu, zahtjev za kredit, Promotivne uvjete za odobravanje kredita građanima za kupnju novih i rabljenih automobila, Opće uvjete poslovanja sa stanovništvom, Pravilnike o obračunu kamata i naknada, izveden je dokaz knjigovodstveno financijskim vještačenjem po D&S d.o.o. za knjigovodstvena, računovodstvena i financijska vještačenja, [adresa], te saslušanjem tužiteljice.

26. Na ročištu 12. 2. 2025. tuženik je odustao od dokaznog prijedloga saslušanjem svjedokinja UC i SC predloženih na okolnost pojedinačnog pregovaranja o spornoj odredbi o valuti i informiranosti tužiteljice kao potrošača prilikom sklapanja ugovora o kreditu.

27. Dakle, nesporno je među strankama, a što proizlazi iz dokumentacije u spisu da su stranke i to tužiteljica kao korisnik kredita, a tuženik kao kreditor, sklopile ugovor o kreditu 21. 4. 2008. kojim je tužiteljici odobren kredit u kunskoj protuvrijednosti 21.938,45 CHF obračunato po srednjem tečaju za CHF tečajne liste tuženika važećem na dan korištenja kredita. Ugovara se promjenjiva redovna kamata koja u trenutku zaključenja ugovora iznosi 6,75%. Rok otplate kredita je 84 mjeseca. Kredit se otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća.

28. Nesporno je da je tuženik u nekoliko navrata za trajanja otplate kredita povećavao kamatnu stopu, te je nesporno da se mijenjao i tečaj CHF u odnosu na kunu, a što je dovelo do povećanja mjesečnog anuiteta.

29. Prema stajalištu ovoga suda radi se o zahtjevu koji se temelji na institutu stjecanja bez osnove iz članka 1111. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21. i 114/22. – u nastavku teksta: ZOO).

30. Nadalje, nije sporno:

- da je donijeta pravomoćna presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., u sporu po kolektivnoj tužbi Udruge potrošač koja je u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu potvrđena presudom Visokog Trgovačkog suda RH broj:

Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014., a nastavno revizija odbijena presudom VSRH broj:

Revt-249/14 od 9. travnja 2015.,

- da je donijeta pravomoćna presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., u sporu po kolektivnoj tužbi Udruge potrošač koja je u odnosu na ugovorenu valutu CHF potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda RH broj: Pž- 6632/2017 od 14. lipnja 2018., a nastavno je revizija odbijena presudom VSRH broj:

Revt-2221/18 od 3. 9. 2019.,

- da je, dakle, pravomoćnom presudom utvrđeno da je tužena banka povrijedila kolektivne interese i prava potrošača koristeći u ugovorima o potrošačkom kreditiranju ništetne i nepoštene ugovorne odredbe ugovarajući švicarski franak kao valutu uz koju je vezana glavnica, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora nije potrošače u potpunosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke te da je tužena banka povrijedila kolektivne interese i prava potrošača koristeći u ugovorima o potrošačkom kreditiranju ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o ugovorenoj redovnoj kamati koja se tijekom postojanja obveze promijenila u skladu s jednostranom odlukom tužene banke te da su nepoštene odredbe o kojima se nije pojedinačno pregovaralo ništetne od samog početka, odnosno od trenutka kada su postale sadržajem standardnog ugovora, a njihovo korištenje predstavlja postupanje protivno odredbama Zakona o zaštiti potrošača

- da je predmetni Ugovor o kreditu sklopljen u razdoblju na koje se odnosi presuda Trgovačkog suda u Zagrebu iz postupka zaštite kolektivnih interesa.

31. Nadalje, iako je Ugovor o kreditu čije odredbe su predmet ovog spora sklopljen prije pristupanja Hrvatske Europskoj uniji, već za vrijeme pregovora o pristupanju preuzeta je obveza prihvaćanja pravne stečevine Europske unije i Ugovorom o pristupanju Hrvatska se obvezala primjenjivati propise Europske unije te ih implementirati u svoje propise. Obveza je sudova pratiti europsku sudsku praksu, tako i presudu Suda Europske unije predmetu Oceano Grupo Editorial SA i Salvat Editores SA v Rocio Murciano Quintero i drugi, kojom je utvrđena obveza nacionalnih sudova da ex offo ispituju nepoštenost spornih odredbi bez obzira radi li se o materijalnim ili postupovnim odredbama.

32. Na temelju izvedenih dokaza glede glavnih zahtjeva tužitelja ovaj sud utvrđuje:

- da glede pravomoćnih presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, a u smislu odredbe čl. 118. ZZP/14 odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. stavka 1. ovog zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz članka 106. stavka 1. zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji je potrošač osobno pokrenuo radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika

- da je istovjetno bilo propisano i odredbama ZZP/07 tj. čl. 138.a

- da je i odredbom članka 502.c ZPP-a propisano da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjev iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a slijedom čega pravna utvrđenja iz presude povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača valja primijeniti u svim parnicama koje potrošači individualno pokreću protiv trgovaca radi ostvarenja svojih prava koja su im povrijeđena na način kako je to utvrđeno u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava, dakle ne samo u postupcima radi naknade štete, već i u svim parnicama u kojima se zahtjev za isplatu temelji upravo na utvrđenju ništetnosti pojedine ugovorne odredbe, koju je ništetnost sud već utvrdio u postupku radi zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača, a na takvo tumačenje upućuje i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci broj Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015., pa je sud vezan utvrđenjima u tom postupku za zaštitu kolektivnih interesa

- da je sud u postupku koji pokrene potrošač vezan utvrđenjima iz odluke Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., a koja je potvrđena odlukom Visokog trgovačkog suda poslovni broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014., odnosno odlukom Visokog trgovačkog suda poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., a koja odluka je donesena protiv više tuženika (kolektivna tužba), među kojima i ovdje tuženika, te u kojima je utvrđeno da su kamatne stope tuženici mijenjali bez ugovorenih parametara, jednostranom odlukom banke, samim obavještavanjem o promjeni, da se o promjeni nije pojedinačno pregovaralo, čime je došlo do povrede kolektivnih interesa i prava potrošača, korisnika kredita (upravo u razdoblju u kojem je predmetni Ugovor sklopljen), što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, odnosno nepoštenost odnosno ništetnost navedene ugovorne odredbe; kao i da je tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak;

- da je odredbom čl. 81. st. 1. i 2. Zakona o zaštiti potrošača/03, koji je vrijedio u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu, propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača; smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca; stavkom 4. određeno je da ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi unaprijed pregovaralo dužan je to dokazati; prema odredbi čl. 84. ZZP nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni, ako su te odredbe jasne, lako razumljive i uočljive, dok je posljedica takve nepoštene odredbe ništetnost ugovora (čl. 87.)

- da treba voditi računa o tumačenju nacionalnog prava u duhu prava Europske unije pa tako uzeti u obzir presude Europskog suda, konkretno presudu G KC i Ana Marija Palacios Martínez protiv Cajasur Banco i Banco Bilbao Vizcaya Argentaria SA u spojenim predmetima C-154/15, C-307/15 i C-308/15 gdje je Europski sud utvrdio i definirao pravila koja vrijede neovisno o tome je li ugovorna odredba proglašena nepoštenom u postupku individualne ili kolektivne zaštite potrošača od nepoštenih odredaba; da se radi o tri pravila koja se primjenjuju kumulativno i tek je na taj način osigurana potpuna i djelotvorna zaštita sukladno Direktivi 93/13 EEZ, a sastoji se u ostvarivanju prava potrošača na uspostavljanje situacije u kojoj bi se nalazio da nepoštenih odredaba nije bilo, što podrazumijeva nastanak subjektivnog prava na restituciju i na ostvarenje pune restitucije svih isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora, neovisno o tome kad je utvrđeno da je odredba nepoštena.

- da kod pitanja sporne odredbe o valuti valja uzeti u obzir da su banke u pojedinačnim sporovima ovlaštene tvrditi i dokazivati da su u postupku sklapanja pojedinačnog ugovora o kreditu određenom potrošaču pružile odgovarajuće obavijesti o naravi, rizicima i posljedicama osporenih ugovornih odredbi te da je potrošač, unatoč punoj obaviještenosti, svejedno pristao na sklapanje takvog ugovora. U kolektivnom se sporu utvrđuje razumljivost odredbi prosječnom (neodređenom) potrošaču, a pojedinačni spor se odnosi na određenog potrošača i određene okolnosti svakog pojedinog slučaja, pa je na redovnim sudovima zadaća da u pojedinim potrošačkim sporovima provjere na koji način te okolnosti utječu na promjenjivost pravomoćnih presuda donesenih u kolektivnom sporu i na ocjenu poštenosti odredaba konkretnog ugovora (Odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske od 30. lipnja 2022., U-III/4372/2021 i U-III-5458/2021).

- dakle, na tuženiku je teret dokaza činjenice da je banka obavijestila potrošača prije sklapanja ugovora o rizicima fluktuacije tečaja švicarskog franka, odnosno vezivanja glavnice kredita za valutu CHF

33. U konkretnom predmetu tuženik je ročištu 12. 2. 2025. odustao od dokaznog prijedloga saslušanjem svjedokinja UC i SC predloženih na okolnost pojedinačnog pregovaranja o spornoj odredbi o valuti i informiranosti tužiteljice kao potrošača prilikom sklapanja ugovora o kreditu. Dakle, tužena banka nije dokazala da je prilikom sklapanja ugovora pružila tužiteljici kao potrošaču sve potrebne informacije, te da je obavijestila tužiteljicu kao potrošača prije sklapanja ugovora o rizicima fluktuacije tečaja švicarskog franka, odnosno vezivanja glavnice kredita za valutu CHF. Da je tome tako proizlazi i iz iskaza same tužiteljice.

34. Na okolnost visine zahtjeva provedeno je vještačenje po sudskom vještaku D&S d.o.o. [adresa], a zadatak vještaka je bio utvrditi koliki je iznos tužiteljica preplatila na ime razlike između iznosa redovnih kamata obračunatih po početnoj kamatnoj stopi ugovorenoj ugovorom o kreditu i iznosa kamata obračunatih prema odlukama banke o promjeni kamatne stope u mjesečnim iznosima i u ukupno, te koliki je iznos tužiteljica preplatila na ime razlike u valuti između iznosa utvrđenih početnim otplatnim planom po tečaju CHF po kojem je kredit isplaćen i iznosa koje je tužitelj platio zbog rasta tečaja CHF, također sve u mjesečnim iznosima i ukupno.

35. Iz nalaza vještaka proizlazi:

-da je tužiteljici odobren kredit u kunskoj protuvrijednosti protuvrijednosti 21.938,45 CHF obračunato po srednjem tečaju za CHF tečajne liste tuženika važećem na dan korištenja kredita, a namjena kredita je bila kupnja vozila,

-da se tužiteljica obvezala platiti kredit kroz 84 mjeseca u jednakim mjesečnim anuitetima plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća.

-da je ugovorena kamatna stopa bila 6,75% godišnje,

-da se kamatna stopa prema kojoj je tuženik obračunavao otplatu kredita mijenjala te je 1. 3. 2009. promijenjena na 7,75%, 1. 10. 2011.promijenjena na 6,75%, te 1. 5. 2014. promijenjena na 6,72%.

-da je tužiteljica zbog promjene kamatnih stopa kredit platila 457,92 CHF više no što bi platila da se kamatna stopa nije mijenjala.

Ova razlika – radi promjene kamatne stope – iskazana u kunama prema srednjem tečaju tuženika na dan dospijeća/uplate iznosi ukupno 2.608,33 kn. Pojedinačni iznosi razlika iskazani su u tablici koja se nalazi u prilogu ovog nalaza u stupcu 17 u CHF, a u stupcu 18 u kunama.

-da razlika s osnove valutne klauzule, zbog promjene tečaja u razdoblju otplate kredita po kojem je kredit bio obračunavan i plaćan i početnog tečaja po kojem je kredit iskorišten/isplaćen, iznosi ukupno 34.472,38 kn.

Ukupna razlika po obje osnove iznosi 37.080,71 kn i prikazan je u svakomjesečnim iznosima u stupcu 20 tablice u prilogu.

36. Sudski vještak iznio je nalaz i mišljenje usmeno na ročištu 20. 1. 2021. te je u odnosu na prigovor iz podnesak tuženika da je obračunao samo promjenu valutne klauzule kada je tečaj CHF u odnosu na HRK bio viši od tečaja u kojem je kredit isplaćen, iskazao da je ova činjenica točna, ali je nalaz napravljen tako zbog toga što je sud naložio da je potrebno izračunati tečajne razlike odnosno utvrditi koliki iznos je tužiteljica pretplatila zbog promjene tečaja između iznosa utvrđenih početnim otplatnim planom po tečaju CHF po kojem je kredit isplaćen i iznosa koji je tužiteljica plaćala zbog rasta tečaja CHF. U ostalom dijelu tuženica nema prigovora, ili iznosi prigovore koji su pravne naravi o kojima se vještak ne smije i ne može očitovati.

37. Dakle, vještak je postupio po nalogu suda, detaljno je obrazložio nalaz i mišljenje, nalaz je jasan i određen, stoga je sud nalaz i mišljenje prihvatio u cijelosti. Radi se o vještačenju od strane stručne osobe, a na okolnost utvrđivanja činjenica za koje je potrebno stručno znanje kojim sud ne raspolaže. Valja istaknuti da tuženik i nije predlagao drugi zadatak vještačenja, nije podnio eventualnu protutužbu niti prigovor prijeboja.

38. Najzad, neosnovano tuženik prigovara da je tužiteljica preinačila tužbu jer predmetnom tužbom od 11. 4. 2019. potražuje isplatu iznosa od 42.000,00 kuna, dok specificiranim tužbenim zahtjevom potražuje iznos od 37.080,71 kunu. Tužba nije preinačena jer je izričitom odredbom članka 191. stavkom 1. ZPP-a propisano da preinaka tužbe jest promjena istovjetnosti zahtjeva, povećanje postojećeg ili isticanje drugog zahtjeva uz postojeći. Stoga specificiranim tužbenim zahtjevom preciziranim sukladno izračunu sudskog vještaka predmetna tužba nije preinačena.

39. Slijedom svega navedenoga dio tužbenog zahtjeva na ime preplaćenog tečaja u CHF prihvaćen je kao osnovan u cijelosti za utuženi iznos od 4.575,30 eura, stoga je odlučeno kao u izreci presude.

40. Zatezna kamata dosuđena je od dospjelosti svakog pojedinačnog utuženog mjesečnog preplaćenog iznosa do isplate, dakle, od dana kad su izvršene preplate temeljem članka 1115. ZOO-a, po stopi iz članka 29. stavka 2. ZOO-a.

41. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavka 1. i članka 155. ZPP- a.

42. Trošak tužitelja za zastupanje po punomoćnici odvjetnici odmjeren temeljem Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12., 103/14., 118/14. i 108/15. – dalje: Tarifa) u visini od 100 bodova, kako slijedi: za sastavljanje tužbe iznos od 200,00 eura (Tbr.7.t.1.), sastavljanje podneska od 12. 6. 2019. – očitovanje na odgovor na tužbu, iznos od 200,00 eura (Tbr.8.t.1.), zastupanje na ročištu 4. 7. 2019. iznos od 200,00 eura (Tbr.9.t.1.), sastavljanje podneska od 30. 9. 2019. – očitovanje na podnesak tuženika od 23. 7. 2019., iznos od 100,00 eura (Tbr.8.t.3.), zastupanje na ročištu 11. 3. 2020. iznos od 200,00 eura (Tbr.9.t.1.), sastavljanje podneska od 14. 12 2020. – očitovanje na nalaz i mišljenje i specifikacija tužbenog zahtjeva iznos od 200,00 eura (Tbr.8.t.1.), zastupanje na ročištu 20. 1. 2021. iznos od 200,00 eura (Tbr.9.t.1.), pristup na ročište za objavu presude 4. 3. 2021. iznos od 100,00 eura (Tbr.9.t.3.), sastavljanje podneska od 20. 11. 2024. – specifikacija tužbenog zahtjeva u valuti euro u odnosu na ukidni dio presude iznos od 100,00 eura (Tbr.8.t.3.), zastupanje na ročištu 12. 2. 2025. iznos od 200,00 eura (Tbr.9.t.1.), pristup na ročište za objavu presude 20. 3. 2025. iznos od 100,00 eura (Tbr.9.t.3.), zbrojeno 1.800,00 eura te uvećano za PDV 2.250,00 eura. Tom iznosu treba dodati trošak vještačenja od 265,54 eura te trošak sudske pristojbe za tužbu od 102,20 eura i za presudu 95,69 eura, stoga ukupni trošak tužiteljice iznosi 2.714,43 eura. Tužiteljici nije dosuđen trošak za sastavljanje podneska od 13. 1. 2025. kojim moli odgodu ročišta jer taj podnesak nije bio potreban za vođenje postupka. Trošak preliminarnog izračuna od 132,72 eura također nije dosuđen tužiteljici jer taj trošak nije bio potreban za vođenje parnice. Na parnični trošak dosuđena je zatezna kamata od dana donošenja ove presude do isplate temeljem odredbe članka 30. stavka 2. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12., 25/13., 9/14. i 55/16. – dalje: OZ) po stopi iz članka 29. stavka 2. ZOO-a.

U Karlovcu 20. ožujka 2025.

Sutkinja Sylviane Kraljević

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude može se podnijeti žalba u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se predaje pismeno u tri istovjetna primjerka, putem ovog suda, a podnosi se Županijskom sudu.

Dostavljeno:

1.Irena Blauhorn, Karlovac, Tuškanova 10

2. Odvjetničko društvo Glamuzina&Grošeta d.o.o., Trg Fašizma 5, Zagreb