REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27

21000 Split

Poslovni broj: P-2589/2019-23

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sutkinji Irmi Dujić u pravnoj stvari tužitelja FČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po punomoćniku Mati Glibota odvjetniku u Splitu, protiv tuženika Privredna banka Zagreb d.d., OIB: 02535697732, sa sjedištem u [adresa], radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 10. veljače 2025. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja odvjetnika Srđana Kalebota te zamjenice punomoćnika tuženika odvjetničke vježbenice PČ, na ročištu za objavu i uručenje presude dana 20. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Prihvaća se tužbeni zahtjev koji glasi:

„1. Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba, članak 1. Ugovora o kreditu broj 9011468833 od 1.6.2006. godine, zaključenog između tužitelja i tuženika, u dijelu u kojem je, u članku 1. ugovoreno kako se stavlja na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti 28.889,60 CHF, po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan korištenja kredita, članak 4., u dijelu u kojem se kamata obračunava u CHF, članak 5., u dijelu u kojem se kamata obračunava u CHF, a naplaćuje u kunama po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan plaćanja kamate, članak 6. u dijelu u kojem se kamata obračunava u CHF, a naplaćuje u kunama po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan plaćanja kamate, članak 7., u dijelu u kojem se kredit u iznosu 28.889,60 CHF i kamata iz točke 4. ovog ugovora otplaćuju plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan plaćanja, prema otplatnoj tablici koja je sastavni dio ovog ugovora.

2. Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba, članak 4. Ugovora o kreditu broj 9011468833 od 1.6.2006. godine, zaključenog između tužitelja i tuženika, u dijelu u kojem je, ugovoreno kako je kamatna stopa promjenjiva sukladno odluci banke o kreditiranju građana, članak 7., u dijelu u kojem u slučaju promjene kamatne stope iz točke 4. ovog ugovora korisnik kredita pristaje da banka povisi ili snizi iznos anuiteta te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete te u dijelu u kojem je obavijest banke o tome sastavni dio ovog ugovora.

3. Nalaže se tuženiku da tužitelju, u roku 15 dana, isplati iznos od 4.126,73 Eura, sve sa pripadajućom zateznom kamatom, obračunatoj po stopi 15% do 31.12.2007., od 1.1.2008. do 31.7.2015. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, a koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena, od 1.8.2015. do 31.12.2022. obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1.1.2023. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, koje zatezne kamate teku od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, i to kako slijedi:

Na iznos

od

11,56 EUR

31.10.08.

12,42 EUR

31.12.08.

14,52 EUR

31.01.09.

15,43 EUR

28.02.09.

12,56 EUR

31.03.09.

13,02 EUR

30.04.09.

9,28 EUR

31.05.09.

5,91 EUR

02.07.09.

6,80 EUR

31.07.09.

8,63 EUR

31.08.09.

8,43 EUR

30.09.09.

6,67 EUR

31.10.09.

9,95 EUR

30.11.09.

12,02 EUR

02.01.10.

16,18 EUR

31.01.10.

15,18 EUR

28.02.10.

20,14 EUR

31.03.10.

19,06 EUR

30.04.10.

21,32 EUR

31.05.10.

36,34 EUR

30.06.10.

33,13 EUR

31.07.10.

41,79 EUR

31.08.10.

39,00 EUR

30.09.10.

33,11 EUR

31.10.10.

44,16 EUR

30.11.10.

58,24 EUR

31.12.10.

48,54 EUR

31.01.11.

52,06 EUR

28.02.11.

47,33 EUR

31.03.11.

48,04 EUR

30.04.11.

66,52 EUR

31.05.11.

60,50 EUR

05.07.11.

83,93 EUR

31.07.11.

75,73 EUR

31.08.11.

67,14 EUR

30.09.11.

66,67 EUR

02.11.11.

65,38 EUR

30.11.11.

69,16 EUR

31.12.11.

73,14 EUR

31.01.12.

73,43 EUR

29.02.12.

70,77 EUR

31.03.12.

72,09 EUR

30.04.12.

73,25 EUR

31.05.12.

71,27 EUR

02.07.12.

71,94 EUR

31.07.12.

70,83 EUR

31.08.12.

68,00 EUR

30.09.12.

70,98 EUR

31.10.12.

72,63 EUR

30.11.12.

72,06 EUR

31.12.12.

65,66 EUR

31.01.13.

71,11 EUR

28.02.13.

71,37 EUR

31.03.13.

69,08 EUR

30.04.13.

62,98 EUR

31.05.13.

62,81 EUR

01.07.13.

64,13 EUR

31.07.13.

66,60 EUR

02.09.13.

70,37 EUR

30.09.13.

68,43 EUR

31.10.13.

2,80 EUR

15.11.13.

1.315,15 EUR

15.11.13.

4. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 1.300,00 Eur sa zateznom kamatom od dana 20. ožujka 2025. pa do isplate, po kamatnoj stopi obračunatoj po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.“

Obrazloženje

1. Kod Općinskog suda u Splitu dana 03. lipnja 2019. zaprimljena je tužba tužitelja FČ protiv tuženika Privredne banke Zagreb d.d., a radi isplate. U tužbi se navodi kako su stranke 01.06.2006. zaključile Ugovor o kreditu br. 9011468833 temeljem kojega je tužitelju isplaćen iznos od 28.889,60 CHF u protuvrijednosti u kunama, obračunato prema srednjem tečaju tuženika na dan isplate kredita. Tužitelj navodi kako je tuženik u unaprijed formuliranom standardiziranom ugovoru i to u članku 1. ugovora ugovorio valutnu klauzulu u valuti CHF, otplatu kredita da je u članku 7. vezao uz ovu valutu te je u članku 4. naveo visinu kamatne stope u iznosu od 4,29 % godišnje ugovorivši da je kamatna stopa promjenjiva i ovisi jedino i isključivo o jednostranog odluci same banke bez navođenja egzaktnih i jasnih parametara. U konkretnom slučaju tužitelj se poziva na Presuda VTS RH br. 43 Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i na odluku VTS RH Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. Tužitelj se poziva na odredbe članka 81, 82. i 90. Zakona o zaštiti potrošača ( "Narodne novine" 96/13, članka 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača ( "Narodne novine" 79/09 ,125/0775/09, 79/09, 89/09,133/09), članak 138.a. Zakona o zaštiti potrošača, članak 502 c Zakona o parničnom postupku i 1111 Zakona o obveznim odnosima. Tužbenim zahtjevom tužitelj zahtijeva utvrđenje ništetnosti pojedinih odredbi Ugovora o kreditu broj 9011468833 zaključenog između tužitelja i tuženika dana 01.lipnja 2006.godine kojima se ugovara promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula u CHF, te isplatu iznosa od 37.691,02 kn uvećano za pripadajuće zakonske zatezne kamate tekuće na pojedinačne mjesečne iznose od datuma dospijeća pojedinog iznosa pa sve do isplate s osnova neosnovano stečenog temeljem valutne klauzule švicarski franak.

2. U odgovoru na tužbu tuženik se usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu tužitelja kao neosnovanom u cijelosti te je istaknuo prigovor zastare i prigovor prekluzije. Navodi kako predmetni je ugovor o kreditu u cijelosti prestao isplatom i zatvaranjem kredita s danom 18. prosinca 2013. godine, pozvao se na odredbu članka 326.stavak 2. Zakona o obveznim odnosima smatrajući da se na ništetnost ugovora ne može pozivati ona stranka ugovora kada je ugovor u cijelosti ispunjen a zabrana je bila manjeg značaja. Tuženik drži da je tužitelj prekludiran pozivati se na ništetnost predmetnog ugovora i obzirom na protek zastarnog roka obzirom da je od zatvaranja ugovora o kreditu odnosno isplate istoga pa do podnošenja tužbe proteklo više od pet godina, odnosno da je preteklo više od pet godina računajući od nastupa pravomoćnosti presude iz kolektivnog spora na koju se tužitelj poziva. Podredno ističe prigovor zastare u odnosu na sve anuitete koji su dospjeli do dana 04. travnja 2009. godine , dakle, prije isteka roka od tri godine do dana 04. travnja 2012.godine kao dana podnošenja kolektivne tužbe u predmetu P-1401/2012, a sve pozivom na članke 226. i 245. Zakona o obveznim odnosima. Prigovara pozivanju tužitelja na odredbe članka 138. a Zakona o zaštiti potrošača te članka 502.c Zakona o parničnom postupku smatrajući da se konkretno ne radi o parnici radi naknade štete već o parnici isplate temeljem stečenog bez pravne osnove. Tuženik se poziva na odredbu članka 26. Zakona o obveznim odnosima kojom je izričito dopušteno ugovaranje promjenjive kamatne stope i na odluku VSRH Revt 249/14. Također navodi kako su novi kriteriji promjene kamatne stope uvedeni izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju iz 2013. godine koji je na snazi od 01.01.2014. godine pa da je nedopuštena primjena toga zakona u pogledu reguliranih kriterija promjene kamatne stope na period prije njegova stupanja na snagu. Tuženik se glede ugovaranja valutne klauzule pozvao na članak 22. Zakonom o obveznim odnosima te na odluku VSRH Rev 895/2003. Tuženik je u cijelosti osporio i visinu predmetnog potraživanja iz tužbe.

3. U podnesku od 17. srpnja 2023. tuženik je predložio da se odbaci kao nedopušten tužbeni zahtjev iz točke II. na utvrđenje ništetnosti odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi (čl. 4. i 7. predmetnog ugovora o kreditu) smatrajući da tužitelj nema opravdani pravni interes u smislu odredbe čl. 187.st.2. Zakona o parničnom postupku te je ustrajao u ranije istaknutim prigovorima zastare i prekluzije.

4. Tužitelj je nakon provedenog knjigovodstveno – financijskog vještačenja konačno precizirao tužbeni zahtjev na način kako isti glasi u izreci ove presude podneskom od 24. listopada 2024.

5. Tijekom dokaznog postupka izvedeni su dokazi: čitanjem Ugovora o kreditu broj 9011468833 zaključenog između tužitelja i tuženika dana 01.lipnja 2006.godine, otplatne tablice od 07.06.2006., plana otplate, knjigovodstvene kartice Pbz d.d. po partiji kredita 9011468833, priloženog izračuna uz tužbu ( nije korišten s obzirom na protivljenje tuženika), općih uvjeta poslovanja tuženika, priložene sudske prakse, vještačenjem po sudskom vještaku mr.sc. Anti Mrčela, dipl. oec. i saslušanjem tužitelja.

6. Tužbeni zahtjev je osnovan.

7. Predmet ove parnice je zahtjev za:

- utvrđenje ništetnim nepoštene ugovorne odredbe ugovora o kreditu broj 9011468833 od 1. lipnja 2006. i to članci 1., 4., 5., 6. i 7. u dijelu koji se odnosi na valutnu klauzulu u CHF

- utvrđenje ništetnim nepoštene ugovorne odredbe članka 4. i članka 7. ugovora o kreditu broj 9011468833 od 1. lipnja 2006. u dijelu koji se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu

- za isplatu po osnovi ništetnosti valutne klauzule.

8. Među strankama nije sporno:

- da su dana 01.06.2006. zaključile Ugovor o kreditu br. 9011468833 temeljem kojega je tužitelju isplaćen iznos od 28.889,60 CHF, a da je kredit odobren za adaptaciju stambenog objekta

- da je člankom 4. ugovora o kreditu određeno da kamatna stopa iznosi 4,20% i da je promjenjiva

- da je ugovor o kreditu zatvoren 18. prosinca 2013. godine.

Sporno je:

- je li odredba ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi nepoštena ugovorna odredba, a što bi je činilo ništetnom, kao i je li odredba o valutnoj klauzuli ništetna, o čemu ovisi osnovanost tužiteljevog zahtjeva za isplatom.

Istaknut je i prigovor zastare.

9. Čitanjem ugovora o kreditu broj . 9011468833 od 01. lipnja 2006. utvrđeno je:

- da je isti sklopljen između Privredne banke Zagreb d.d. i FČ kao korisnika kredita te VČ kao založnog dužnika

- da se banka obvezuje korisniku kredita staviti na raspolaganje iznos u kunama koji odgovara protuvrijednosti od 28.889,60 CHF po srednjem tečaju za CHF tečajne liste

Banke važeće na dan korištenja kredita

- da se korisnik kredita obvezuje platiti Banci kamatu po godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno odluci banke o kreditiranju građana, a koja na dan sklapanja ugovora iznosi 4,20 % godišnje

- da visinu kamatne stope banka može promijeniti i sukladno broju grupa proizvoda te urednosti poslovanja korisnika kredita i to na dan 1. siječnja, a primjenjuje se za razdoblje od 1. siječnja do 30. lipnja tekuće godine i na dan 1. srpnja, a primjenjuje se za razdoblje od 1. srpnja do 31. prosinca tekuće godine, s time da kamatna stopa iz točke 4.1. ne može biti viša od važeće kamatne stope propisane odlukom banke o kreditiranju građana za stambene kredite bez umanjenja kamatne stope sukladno broju grupa proizvoda i urednosti poslovanja korisnika kredita u trenutku promjene

- da se kamata obračunava u CHF (mjesečno, dekurzivnom proporcionalnom metodom) sadržana je u anuitetima i dospijeva na naplatu zajedno s njima

- da će banka na dospjele, nepodmirene obveze iz ugovora, osim u mjeri u kojoj je to zapriječeno mjerodavnim propisima za razdoblje zakašnjenja obračunavati i naplaćivati zakonsku zateznu kamatu koja je promjenjiva u skladu s propisima

- da je rok otplate kredita 108 mjeseci

- da se kredit u iznosu od 28.889,60 i kamata iz točke 4. ugovora otplaćuju u 108 jednakih mjesečnih anuiteta, plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan plaćanja prema otplatnoj tablici koja je sastavni dio ugovora

- da u slučaju promjene kamatne stope iz točke 4. ugovora korisnik kredita pristaje da banka povisi ili snizi iznos anuiteta te se obvezuje plaćati tako izmijenjeni anuitet. O izmijenjenom iznosu anuiteta banka će pisano obavijestiti korisnika kredita

- da su stranke suglasne da je obavijest banke dokaz o izmijenjenom iznosu anuiteta te se danom kad mu je obavijest dostavljena smatra dan kada je banka putem pošte uputila korisniku kredita obavijest o tome na adresu iz ugovora ili na adresu koju je korisnik kredita pisano dostavio banci.

10. Iz iskaza tužitelja FČ proizlazi da je predmetni kredit podigao za uređenje stana. U to vrijeme da je radio kao djelatnik benzinske postaje u Solinu i tada nije obavljao privatnu djelatnost. U vrijeme zaključenja predmetnog ugovora da je došao u svoju banku, rekao sam da mu treba kredit za uređenje stana, te mu je odmah ponuđen kredit u CHF, uz objašnjenje da je najbolji i da je to stabilna valuta. Naveo je da mu ništa nije bilo pojašnjeno već da je bilo ponuđeno po principu uzmi ili ostavi. Nikakve stvari vezano za valutu od djelatnika banke da nije čuo. Također je kazao da je pročitao ugovor, da mu je bilo jasno da je rata kredita cca 1.400,00 kuna, dok ostalo nije razumio, da tada nije znao niti što je promjenjiva kamata i valutna klauzula, a da mu je objašnjeno samo da će mu rata iznositi 1.400,00 kuna.

11. Nakon ovako provedenog dokaznog postupka, savjesne ocjene svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno, ovaj sud tužbeni zahtjev smatra osnovanim.

12. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem P-1401/12. od 4. srpnja 2013. je utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita (u CHF), tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna. U navedenom dijelu citirana presuda je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-7129/13.-4 od 13. lipnja 2014., a Vrhovni sud Republike Hrvatske svojom odlukom broj Revt-249/14.-2 od 9. travnja 2015. odbio je revizije tuženika od 1. do 7. kao neosnovane. Nadalje, presudom Trgovačkog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem P-1401/12. od 4. srpnja 2013. je utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditnima koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe tako da je u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditu ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora nije kao trgovac potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi sklapanja tih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana. U navedenom dijelu citirana presuda je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda RH pod poslovnim brojem Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018., a Vrhovni sud RH svojom odlukom pod poslovnim brojem Rev-2221/2018-11 od 3. rujna 2019. odbio je reviziju kao neosnovanu. Naprijed navedeni postupak pokrenut po tužbi Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača - POTROŠAČ protiv sedam banaka, a među kojima je i tuženik predstavlja kolektivni sudski postupak, a sukladno odredbi članka 502. c) Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 57/11., 25/13. – dalje: ZPP), pravomoćna presuda u kolektivnom sudskom postupku obvezuje prvostupanjske sudove koji u pojedinačnim parnicama sude povodom zahtjeva potrošača radi zaštite prava čija je povreda utvrđena u kolektivnom sporu. Također, u skladu s odredbom članka 138. a Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09., 133/09., 78/12. i 56/13.) odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 131. stavak 1. Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz članka 131. stavak 1. Zakona, obvezuje ostale sudove u postupku, koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika. U odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Revt-249/14.-2 od 9. travnja 2015. između ostaloga je navedeno da nije sporno da su odredbe u ugovorima o kreditu koji su sklapani u spornom razdoblju između banaka kao trgovaca i korisnika kredita kao potrošača, a koje su se odnosile na ugovornu kamatu i promjenjivu kamatnu stopu bile uočljive i jasne, ali nisu bile razumljive, jer je formulacija ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi koja je postojala u ugovorima o kreditu koje su banke sklapale s potrošačima bila takva da su na temelju nje potrošači jedino znali kolika je visina kamatne stope na dan sklapanja ugovora o kreditu, ali ni približno nisu mogli ocijeniti zašto, kako te u kojem smjeru će se tijekom budućeg kreditnog razdoblja kretati kamatna stopa. Stoga buduća kamatna stopa ugovorena kao promjenjiva nije bila određena, a niti odrediva. Vrhovni sud RH se u svojoj odluci Rev-2221/2018-10. od 3. rujna 2019. u odnosu na nepoštenost i ništetnost ugovornih odredbi iz ugovora o kreditima vezano za ugovorenu valutu uz koju je vezana glavnica bio švicarski franak u cijelosti se pozvao na obrazloženje presude Visokog trgovačkog suda Pž-6632/2017- 2010. Visoki trgovački sud je utvrdio da se o ugovornim odredbama kojim se glavnica veže uz valutu švicarski franak nije pojedinačno pregovaralo, da su odredbe kojima se glavnica veže uz valutu švicarski franak jasne iako ne sadrže sintagmu "valutna klauzula u švicarskim francima". Nadalje, Visoki trgovački sud utvrđuje i da se ugovorne odredbe kojima se glavnica veže uz valutu švicarski franak nalaze na prvim stranicama ugovora, nisu pisane sitnim slovima pa su zbog toga lako uočljive, ali prosječnom potrošaču nisu razumljive, protivne su načelu savjesnosti i poštenja. Suprotno navodima tuženika u odluci Trgovačkog suda u Zagrebu, a koja je potvrđena u odnosu na dio koji se tiče promjenjive kamatne stope, odlukom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske i Vrhovnog suda Republike Hrvatske, je već utvrđeno da je između ostalih upravo i tuženik postupao suprotno Zakonu o zaštiti potrošača i suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima i to koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja nije pojedinačno pregovarao i ugovorom utvrdio egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.

Naime, tuženik ponavlja u ovom postupku svoje navode i tvrdnje iz postupka koji se vodio radi zaštite kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu i to navodi da se pojedinačno pregovaralo sa strankama, da se radi o razumljivoj odredbi, ali u postupku radi zaštite kolektivnih interesa potrošača je utvrđeno da službenici tuženih banaka prilikom pregovaranja nisu na valjan i razumljiv način objasnili postupak formiranja kamatne stope odnosno da potrošači nisu raspolagali osnovnim parametrima o kojima ovisi kretanje kamatne stope u budućem razdoblju, da ugovorena kamatna stopa nije bila određena niti odrediva, nije bila razumljiva pa time niti poštena. Također je utvrđeno da je uloga javnog bilježnika u postupku solemnizacije ugovora, ocijeniti ako je to moguće, jesu li ugovorne stranke ovlaštene i sposobne poduzeti i sklopiti taj pravni posao, objasniti im smisao tog posla i uvjeriti se o postojanju njihove prave volje za sklapanje tog pravnog posla, a što su javni bilježnici i učinili. Utvrđeno je i da tijekom postupka solemnizacije ugovora o kreditu, korisnici kredita javnim bilježnicima očito nisu izrazili svoje dvojbe vezano za sadržaj i značaj tih ugovora pa ni sporne odredbe, iz čega je jasno da javni bilježnici nisu imali razloga primijeniti ovlaštenje iz članka 58. Zakona o javnom bilježništvu. Pravomoćno je utvrđeno i to da je priroda i specifičnosti valute švicarski franak poznata bankama, ali ne i prosječnom potrošaču koji ne raspolaže stručnim znanjem, a kako ga banke kao profesionalci o tome ni na koji način nisu informirale, potrošač nije i ne može biti svjestan rizika kojeg preuzima. Stoga je i sama nerazumljivost ugovornih odredaba kojima se glavnica veže za švicarski franak i prema ocjeni ovog suda ozbiljan uzrok značajne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača i to protivno načelu savjesnosti i poštenja jer banka za taj rizik zna, ali ga prešućuje te istovremeno za kredit s valutnom klauzulom u švicarskim francima u reklamama nudi najnižu ugovornu kamatu, čime stvara opću klimu da je za potrošače ugovor s valutnom klauzulom u švicarskim francima povoljan i k tome još pojedinačno prilikom pregovaranja o sklapanju ugovora uvjerava potrošače da je švicarski franak sigurna valuta. Neravnoteža u pravima i obvezama koja postoji ugovaranjem predmetne odredbe nedvojbeno je na štetu potrošača i značajna je. Naime, neizvjestan je i iznos glavnice kredita kojeg potrošač kao dužnik ima obvezu vratiti banci, i cijena, jer se i kamata plaća u istoj valuti, u švicarskim francima. Dakle, promjenjivi su i neizvjesni bitni elementi ugovora, a ugovori su u pravilu dugoročni, s tim da banka, koja je u tim ugovorima vjerovnik, zna da je uz tu valutu vezan poseban rizik zbog činjenice da je švicarski franak valuta utočišta, koji rizik preuzima potrošač, a da to ne zna. Nuđenjem najniže ugovorne kamate za ugovore u kojima je glavnica vezana za valutu švicarski franak banka na nepošten način potiče potrošače na sklapanje ugovora upravo s valutnom klauzulom u švicarskim francima pri čemu je propuštanje davanja te bitne informacije koja u startu dovodi do znatne neravnoteže na štetu potrošača protivno načelu savjesnosti i poštenja.

13. Na temelju naprijed navedenih utvrđenja, sud je utvrdio da je ništetna odredba ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi jer je odredba o ugovorenoj kamati utvrđena nepoštenom s obzirom da nije određena, odnosno odrediva u smislu odredbe članka 269. stavak 2. i članka 272. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/0541/08, dalje ZOO) pa se u smislu odredbe članka 87. stavak 1. Zakona o zaštiti potrošača (2003), odnosno članka 102. Zakona o zaštiti potrošača te ugovorene odredbe ništetne, odredbe o valutnoj klauzuli nisu razumljive, protivne su načelu savjesnosti i poštenja te su kao takve ništetne pa je odlučeno kao u točkama I. i II. izreke.

14. S obzirom da je odredba ugovora o kreditu koja se odnosi na valutnu klauzulu utvrđena ništetnom, to tužitelj ima pravo potraživati neosnovano stečeno po tom ugovoru u skladu s propisom članka 1111. ZOO-a.

15. Iz knjigovodstveno financijskog vještačenja od 10. svibnja 2024., ispravljenog dopisom od 17. prosinca 2024., izrađenog po sudskom vještaku za knjigovodstvo i financije mr.sc. Anti Mrčela, dipl. oec., proizlazi kako razlika tečaja po osnovi promjena CHF za utuženo razdoblje od 31.7.2006. do 15.11.2013. godine, odnosno do dana otplate predmetnog kredita u cijelosti, u iznosu od 31.092,62 kune, odnosno u eurima u iznosu od 4.126,73 €.

Sud je prihvatio nalaz i mišljenje financijsko-knjigovodstvenog vještaka jer je isti stručan, temeljit i objektivan, a ni stranke nisu imale primjedbi na isti.

Slijedom iznesenog sud je u cijelosti usvojio tužbeni zahtjev na isplatu iznosa od 4.126,73 Eura, sve sa pripadajućom zateznom kamatom pa je odlučeno kao u točki III. izreke presude.

16. Prigovor zastare nije osnovan. Naime, zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnih ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 104. ZOO-a, kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovora, počinju teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Takav stav izražen je u pravnom shvaćanju sjednice Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020. Stoga, kako je ovaj sud tek utvrdio ništavost pojedinih odredbi Ugovora od 01. lipnja 2006., a koja odluka nije pravomoćna, to zastara još uvijek nije počela teći. Slijedom iznesenog nije nastupila zastara prava potraživanja plaćenog na temelju Ugovora od 01. lipnja 2006. (tako i Gž Zg-2406/19. od 1. srpnja 20020., Gž Ši-286/20. od 21. prosinca 2020., Gž Varaždin-503/20 od 19. svibnja 2020.).

17. Činjenica da je predmetni kredit otplaćen nije odlučna za odluku u ovoj pravnoj stvari, jer obveza povrata stečenog bez osnove postoji bez obzira je li ugovor otplaćen ili ne. Sankcija ništetnosti je to da je svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a u smislu članka 323. stavka 1. ZOO-a. Stoga je neosnovan i istaknuti prigovor prekluzije.

18. Također je neosnovan i prigovor da tužitelj nema pravni interes za podnošenje tužbenog zahtjeva iz točke II. izreke. Samim time što uz deklaratorni zahtjev za utvrđenje ništetnosti iz točke II. tužbenog zahtjeva nije postavljen i kondemnatorni zahtjev, a u uslijed navoda iz tužbe da je tuženik već isplatio tužitelju neosnovano stečeno temeljem jednostrane promjene kamatnih stopa, ne znači da tužitelj nema pravni interes za predmetnu deklaratornu tužbu. Naime, člankom 327. stavka 1. ZOO-a na ništetnost sud pazi po službenoj dužnosti te se na nju može pozivati i svaka zainteresirana osoba jer ništetnost nastupa ex lege pa se za postavljanje ovakvog zahtjeva ne treba dokazivati pravni interes u smislu odredbe članka 187. stavka 2. Zakona o parničnom postupku ( „Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje ZPP).

19. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi članka 154. stavka 1. i članka 155. ZPP te odredbama Tarife o nagradama i naknadama za rad odvjetnika ( "Narodne novine" broj 138/23).

Tužitelju je priznat popisan trošak: sastava tužbe, zastupanja na 3 ročišta ( 07.03.2024., 27.10.2024,10.02.2025.) u iznosu od po 200 Eur sukladno Tbr.7.t.1., 8.t.1. 9.t.1. i 54. Tarife, što uvećano za pdv od 25% iznosi 1.000,00 Eur. Pored ovoga priznat je i materijalni trošak vještačenja u iznosu od 300,00 Eur te je tužitelju dosuđen ukupan trošak od 1.300,00 Eur i odlučeno je kao u izreci pod točkom IV.

U Splitu, 20. ožujka 2025.

SUTKINJA

Irma Dujić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka iste. Žalba se podnosi Županijskom sudu putem ovog suda u tri primjerka.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste (čl. 335. st. 11. ZPP-a).

DNA:

punom. parničnih stranaka