Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj: Gž R-19/2024-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Melite Novoselac, kao predsjednika vijeća, Jelene Bušić, kao suca izvjestitelja i Svjetlane Tolj, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja DB, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koga zastupa punomoćnik Predrag Kralik, odvjetniku u Bjelovaru, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, Ministarstvo obrane, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Karlovcu, radi isplate, rješavajući žalbu tužitelja protiv presude presuda Općinskog suda u Karlovcu, Stalna služba u Ogulinu poslovni broj Pr-279/2019-49 od 15. listopada 2023., u sjednici vijeća održanoj 20. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tužitelja odbija se kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Karlovcu, Stalna služba u Ogulinu poslovni broj Pr-279/2019-49 od 15. listopada 2023.

II. Tužitelju se ne dosuđuje trošak sastava žalbe.

III. Tuženoj se ne dosuđuje trošak sastava odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I. Odbija ste tužitelj sa tužbenim zahtjevom koji glasi

"Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj -za Ministarstvo obrane da tužitelju ŽB, na ime razlike plaće isplati bruto iznos od 1.417,03 eura (slovima: tisućučetiristotinesedamnaest eura tri centa / 10.676,61 kuna (slovima: desettisućašeststotinasedamdesetšest kuna šezdesetjedna lipa) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po kamatnoj stopi iz članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosim (NN 35/05) koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi Hrvatske narodne banke izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. godine do isplate, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, koje teku na:

-na iznos od 11,71 eura / 88,24 kuna od 15.10.2014. godine

-na iznos od 12,88 eura / 97,07 kuna od 15.12.2014. godine

-na iznos od 140,03 eura / 1.055,09 kuna od 15.01.2015. godine

-na iznos od 58,56 eura / 441,22 kuna od 15.02.2015. godine

-na iznos od 27,38 eura / 206,27 kuna od 15.03.2015. godine

-na iznos od 23,42 eura / 176,49 kuna od 15.04.2015. godine

-na iznos od 44,50 eura / 335,32 kuna od 15.05.2015. godine

-na iznos od 93,70 eura / 705,95 kuna od 15.07.2015. godine

-na iznos od 95,22 eura / 717,46 kuna od 15.08.2015. godine

-na iznos od 7,67 eura / 57,78 kuna od 15.09.2015. godine

-na iznos od 38,06 eura / 286,79 kuna od 15.10.2015. godine

-na iznos od 16,10 eura / 121,33 kuna od 15.11.2015. godine

-na iznos od 4,60 eura / 34,67 kuna od 15.12.2015. godine

-na iznos od 92,02 eura / 693,34 kuna od 15.02.2016. godine

-na iznos od 24,54 eura / 184,89 kuna od 15.03.2016. godine

-na iznos od 102,76 eura / 774,24 kuna od 15.08.2016. godine

-na iznos od 93,70 eura / 705,95 kuna od 15.10.2016. godine

-na iznos od 98,16 eura / 739,57 kuna od 15.11.2016. godine

-na iznos od 73,97 eura / 557,32 kuna od 15.12,2016. godine

-na iznos od 1,62 eura / 12,22 kuna od 15.03.2017. godine

-na iznos od 2,82 eura / 21,24 kuna od 15.04.2017. godine

-na iznos od 9,08 eura / 68,40 kuna od 15.05.2017. godine

-na iznos od 16,35 eura / 123,20 kuna od 15.06.2017. godine

-na iznos od 17,09 eura / 128,80 kuna od 15.07.2017. godine

-na iznos od 12,35 eura / 93,06 kuna od 15.08.2017. godine

-na iznos od 6,61 eura / 49,83 kuna od 15.09.2017. godine

-na iznos od 10,08 eura / 75,93 kuna od 15.10.2017. godine

-na iznos od 12,27 eura / 92,42 kuna od 15.11.2017. godine

-na iznos od 2,45 eura / 18,48 kuna od 15.12.2017. godine

-na iznos od 10,28 eura / 77,45 kuna od 15.01.2018. godine

-na iznos od 9,39 eura / 70,72 kuna od 15.02.2018. godine

-na iznos od 0,34 eura / 2,54 kuna od 15.03.2018. godine

-na iznos od 39,25 eura / 295,72 kuna od 15.04.2018. godine

-na iznos od 2,25 eura / 16,94 kuna od 15.05.2018. godine

-na iznos od 90,59 eura / 682,53 kuna od 15.07.2018. godine

-na iznos od 0,59 eura / 4,42 kuna od 15.11.2018. godine

-na iznos od 5,05 eura / 38,07 kuna od 15.05.2019. godine

-na iznos od 1,81 eura / 13,66 kuna od 15.06.2019. godine

-na iznos od 10,57 eura / 79,66 kuna od 15.08.2019. godine

-na iznos od 97,20 eura / 732,33 kuna od 15.10.2019. godine pa sve do isplate kao i naknaditi tužitelju prouzročene parnične troškove, s pripadajućim zateznim kamatama, tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, prema stopi propisanoj odredbom čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.“

II. Nalaže se tužitelju RB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tuženiku Republika Hrvatska (OIB: 52634238587), Ministarstvo obrane, naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 995,40 euro/7.492,31 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude 15. studenog 2023. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku 15 dana."

2. Protiv naprijed navedene presude pravovremenu žalbu izjavio je tužitelj pobijajući je u cijelosti i to zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - dalje: ZPP). U žalbi ukazuje na postojanje bitne povrede odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a. Predlaže da se pobijana presuda preinači i usvoji tužbeni zahtjev tužitelja, podredno da se ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. U odgovoru na žalbu tužitelja, tužena se protivila svim žalbenim navodima.

4. Ispitujući pobijanu presudu suda prvog stupnja, postupak koji joj je prethodio, žalbene navode tužitelja i navode iz odgovora na žalbu tužene, utvrđeno je da sud prvog stupnja nije počinio niti jednu od bitnih povreda odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju čl. 365. st. 2. ZPP-a.

5. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, pobijana presuda je jasna i razumljiva, sadrži razloge o odlučnim činjenicama i stoga se može ispitati tako da nije počinjena niti bitna povreda odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju u žalbi ukazuje tužitelja.

6. Činjenično stanje je potpuno i pravilno utvrđeno te je na tako utvrđeno činjenično stanje sud prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev tužitelja i istoga obvezao da tuženoj naknadi troška parničnog postupka.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom razlike plaće između iznosa koji je primio i iznosa koji mu pripada po osnovi dodataka za posebne uvjete vojne službe obračunate na temelju stvarne radne angažiranosti za vrijeme obavljanja poslova djelatne vojne osobe Hrvatske kopnene vojske za sve ukupno odrađene sate u razdoblju od rujna 2014. do rujna 2019.

8. U postupku koji je prethodio donošenju pobijane presude utvrđene su slijedeće odlučne činjenice:

- da je tužitelj djelatna vojna osoba i to zaposlenik Ministarstva obrane, Hrvatske kopnene vojske sa sjedištem zapovjedništva u Karlovcu;

- da je nalazom i mišljenjem financijskog vještaka utvrđeno da su tužitelju u utuženom razdoblju uzimajući u obzir važeće zakonske propise isplaćeni svi pripadajući dodaci, odnosno dodaci u postotku od osnovice za obračun plaće;

- da bi u slučaju da se utuženi dodaci imaju obračunavati na sate ukupne radne angažiranosti pretpostavljena razlika iznosila u utuženom razdoblju 1.289,61 EUR.

9. Na temelju ovako utvrđenih odlučnih činjenica, sud prvog stupnja odbija tužbeni zahtjev tužitelja uz obrazloženje da tužitelju isplata utuženih dodataka pripada u postotku od osnovice za obračun plaće i to za redovne sate rada, odnosno bez obzira na stvari radni angažman tužitelja pozivajući se pri tome na odredbu čl. 155. i 139. Zakona o službi u Oružanim snagama RH („Narodne novine „ br. 73/13. - dalje ZSOS/13), Odluku o rasporedu radnog vremena („Narodne novine“ br. 66/14., 23/15. i 84/15., 106/17., 39/18. i 46/18.– dalje Odluka o rasporedu/14) i Pravilnik o dodacima na plaću djelatnim vojnim osobama („Narodne novine“ br. 33/14., 41/14., 53/14., 114/14., 72/15., 5/17., 116/17. i 39/18. – dalje Pravilnik o dodacima) koji su bili važeći u utuženom razdoblju.

10. Ovakva odluka suda prvog stupnja je pravilna i zakonita.

11. Odredbom čl. 153. ZSOS/13 propisano je da je služba u Oružanim snagama organizirana na način da se poslovi obavljaju 24 sata na dan (st. 1.), radno vrijeme definira se kao razdoblje u kojem je djelatna vojna osoba obvezna obavljati poslove dužnosti koju obnaša prema utvrđenom rasporedu radnog vremena i nalozima nadležne osobe (st. 2.) te da raspored radnog vremena odlukom određuje ministar obrane (st. 3). No, ako djelatna vojna osoba zbog potreba službe radi u režimu obaveznog smještaja u vojnoj lokaciji i vojnoj građevini, u tom slučaju rad uključuje rad subotom, nedjeljom, blagdanom, noću, u smjenama i u turnusima (čl. 154. st. 4 i 5. ZSOS/13).

11.1. Člankom 155. ZSOS/13 također je propisano da djelatnim vojnim osobama ne pripada pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad, rad noću, u smjenama, turnusima, subotom, nedjeljom, blagdanom, neradnim danom, stanju pripravnosti i slično, nego ostvaruju dodatke za vojnu službu u skladu s čl. 139. toga Zakona.

11.2. Prema čl. 139. st. 1. ZSOS/13, dodaci na plaću su dodaci koje ostvaruju djelatne vojne osobe za posebne uvjete vojne službe te za deficitarna zvanja i struke. Dodaci za posebne uvjete vojne službe dijele se na dodatak za vojnu službu i dodatak za otežane uvjete rada (st. 2). Dodatak za vojnu službu ostvaruju sve djelatne vojne osobe (st. 3). Prema st. 5. toga članka, dodaci iz st. 1. utvrđuju se u postotku od osnovice za obračun plaće, a prema čl. 6. ministar obrane pravilnikom utvrđuje dužnosti s otegotnim uvjetima rada te određuje način utvrđivanja prava na dodatak, iznos dodatka, kao i deficitarna zvanja i struke za koje se utvrđuje pravo na dodatak.

11.3. Od 1. lipnja 2014., odnosno od početka razdoblja za koje tužitelj potražuje razliku plaće, na snazi je bila Odluka/14, kojom je u točki IV. propisano da djelatnim vojnim osobama ne pripada pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad, rad noću, u smjenama, turnusima, subotom, nedjeljom, blagdanom, neradnim danom, stanju pripravnosti i slično, nego ostvaruju dodatke za vojnu službu u skladu s čl. 139. ZSOS/13.

12. S obzirom na sve naprijed navedeno, ne proizlazi da bi tužitelju pripadala neka druga naknada ili dodatak za rad po osnovi toga što je bio radno angažiran prekovremeno, noću, subotama, nedjeljama, blagdanom, u smjenama, turnusima, na terenu, stražarskoj službi i službi dežurstva, kako to tvrdi u tužbi i tijekom postupka tužitelj, već tužitelj ostvaruje pravo na dodatak za vojnu službu u skladu s navedenim propisima kojima se uređuje pravo na dodatke na plaću djelatnih vojnih osoba.

13. Budući da iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da su tužitelju u utuženom razdoblju od rujna 2014. do rujna 2019. isplaćivani svi dodaci sukladno tada važećim zakonskim propisima, a tužitelj u ovom postupku i ne tvrdi da mu ne bi bili isplaćivani dodaci za neki od posebnih oblika rada, to iz toga razloga neosnovano tijekom postupka a i u žalbi tužitelj ističe da mu dodaci za posebne uvjete vojne službe trebaju biti isplaćeni na temelju stvarne radne angažiranosti.

13.1. Naime, toč. V. i VI. Odluke/14, djelatna vojna osoba obvezna je obavljati poslove dužnosti koju obnaša prema utvrđenom rasporedu radnog vremena i nalozima nadređene osobe, djelatna vojna osoba obvezna je po zapovjedi ili nalogu zapovjedna osobe raditi dulje od redovnog radnog vremena zbog izvanrednog povećanja opsega poslova, žurnih izvanrednih zadaća, završetka poslova u određenom roku ili drugih potreba službe, a sati rada koje djelatna vojna osoba odradi dulje od redovnog radnog vremena se preraspodjeljuju.

13.2. Stoga u slučaju kada se sati rada koje je tužitelj odradio dulje od redovnog radnog vremena preraspodjeljuju, to znači da mu dodatak za vojnu službu pripada i na tako izvršenu preraspodjelu.

14. Osim toga, potrebno je ukazati tužitelju da je u činjenično identičnom predmetu presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Rev-1231/2024-2 od 28. siječnja 2025. zauzet stav da se sukladno odredbi čl. 139. u vezi čl. 155. ZSOS/13, te čl. 4. Pravilnika o dodacima, te odredbama iz toč. II. i IV. Odluke/14, djelatnoj vojnoj osobi dodatke za posebne uvjete vojne službe, koji se dodatak nominalno utvrđuje u postotku od osnovice za obračun plaće, moraju obračunati samo za redovno radno vrijeme.

15. S obzirom na navedeno pravilna je i zakonita odluka o troškovima parničnog postupka koja je donesena na temelju čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP-a te važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22. i 126/22. - u daljnjem tekstu: Tarifa).

16. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, stav Europskog suda za ljudska prava (ESLJP) izražen u predmetu D i Ž protiv Republike Hrvatske u pogledu troškova koji su u tom predmetu priznati državnom odvjetništvu prilikom zastupanja Republike Hrvatske ne može se primijeniti u predmetnom slučaju, s obzirom da je taj stav utemeljen na konkretnim okolnostima tog predmeta, financijskoj situaciji podnositelja zahtjeva, te visini troška koja je odmjerena podnositeljima zahtjeva, te nema pravnu primjenu u svakoj situaciji u kojoj se na jednoj strani u postupku pojavi država zastupana po državnom odvjetništvu, a kako to pogrešno smatra tužitelj.

17. Nalog podnositelju da plati troškove zastupanja države može predstavljati ograničenje prava na pristup sudu (Klauz protiv Hrvatske, broj: 28963/10, presuda od 18. srpnja 2013., § 81.; i D i Bešlić protiv Hrvatske, broj: 72152/13, § 119., presuda od 6. rujna 2016.).

18. U svakom predmetu koji otvara pitanje moguće povrede prava na pristup sudu, potrebno je utvrditi postoji li razuman odnos razmjernosti između upotrijebljenih sredstava i legitimnog cilja koji se nastoji ostvariti.

19. Pri razmatranju razmjernosti između upotrijebljenih sredstava i legitimnog cilja koji se nastoji ostvariti u takvim predmetima, ESLJP je u predmetu Cindrić i Bešlić postavio tri uvjeta koja trebaju biti ispunjena kumulativno da bi se moglo doći do zaključka da ograničenje nije bilo razmjerno, a to je; da je državu zastupalo državno odvjetništvo i da su troškovi zastupanja države odmjereni prema odvjetničkoj tarifi; da tužbeni zahtjev podnositelja protiv države nije bio lišen ikakvog sadržaja ili očigledno nerazuman i da iznos troškova koje treba nadoknaditi državi predstavlja značajan financijski teret za podnositelje.

20. Kako tužitelj u žalbi nije konkretizirao zbog čega bi naknada troškova državi predstavljalo za njega značajan financijski teret niti je te tvrdnje potkrijepio konkretnim dokazima, nije moguće ispitati je li ispunjen treći kriterij, a kako sva tri kriterija moraju biti kumulativno ispunjena, nije moguće ocijeniti da bi nalogom za plaćanje troškova zastupanja države bila poremećena "pravična ravnoteža" između zahtjeva od općeg interesa zajednice i zahtjeva za zaštitu temeljnih prava pojedinaca.

21. S obzirom na navedeno valjalo je primjenom čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučiti kao u točki I. izreke.

22. Tužitelju koji nije uspio sa podnesenom žalbom primjenom čl. 166. st. 1. u vezi s čl. 154. st. 1. ZPP-a nije priznat trošak sastava žalbe zbog čega je odlučeno kao u točki II. izreke.

23. Tuženoj sukladno odredbi čl. 155. st. 1. ZPP-a nije priznat trošak sastava odgovora na žalbu s obzirom da isti nije bio potreban i nužan za donošenje odluke o izjavljenoj žalbi zbog čega je i odlučeno kao u točki III. izreke.

Osijek, 20. ožujka 2025.

Predsjednik vijeća

Melita Novoselac